Utjecaj našeg mišljenja/stava

Svi mi imamo misljenje o gotovo svemu (cak i o stvarima o kojima ne znamo dovoljno ili uopce nista ) Iz misljenja proizlaze stavovi, iz stavova 'ideali', a za ideale se i umire (a ni stavovi nisu daleko od potencijalnog nasilja).

Od kud ljudima ideja da svoj stav postave kao mjerilo? Koliki utjecaj moze imati necije misljenje/stav? Stavovi (svjetskih) vodja su iznimno opasni jer stvaraju diskriminaciju i mrznju. U krugu obitelji "malih ljudi" stavovi se pronose kroz odgoj i druzenja i zasigurno oblikuju bliske ljude i utjecu na njih.
Do necijeg misljenja nije nam stalno niti malo pa cak i ako je ta osoba u pravu, dok cemo poslusati sve sto govori netko drugi tko nam se svidja (jasno vidljivo u politici i strankama). Tu se vidi ona poslovica: "Nije vazno sto se kaze nego tko kaze."
Medjutim odmah potom bitno je i sto se kaze. Jer sto ako se kaze nesto negativno, diskriminirajuce i lazno?

Do sada sam opisala sire razmjere i utjecaje tudjih misljenja/stavova na druge. Medjutim, koliki je utjecaj naseg misljenja na nas same?
Utjece li nase misljenje/stav ipak najvise, pa mozda cak i jedino, na nas same? Kako to da sada kazem "jedino" kada sam maloprije kazala kako tudja misljenja ipak imaju utjecaja. Pa, stvar je u tome da misljenja drugih ljudi imaju utjecaja na nas samo ako smo tako odabrali, ako i sami tako mislimo (svaka ptica svoje jatu leti) i ako to zelimo (izuzetak utjecaj na djecu u razvoju).

U svim slucajevima gdje spominjem misljenje u ovom postu podrazumijeva se da se radi o krutom i nepromjenjivom (ili tesko promjenjivom) stavu.

Drugim rijecima, uzimamo u obzir samo ono sto nam se svidja cak i ako nema smisla, a obijamo ono sto nam ne odgovara iako ima smisla, a sve u skladu sa osobnim postojecim stavom kojeg ne zelimo mijenjati. I tako se stvara magicni krug. Mi vicemo svoj stav ali nitko ga ne prihvaca osim onih koji ga vec imaju i obrnuto. Zato se postavlja pitanje da li, zparavo, nase misljenje ima utjecaj jedino na nas same i na nas osobni razvoj kojeg kocimo proizvodeci stavove?

Chakotay je na jednoj temi kazao:

Chakotay je napisao/la:

I na kraju, krajeva, ne mogu, a da se ne zapitam što moj sud ili moja procjena uopće znači ikome, koga briga što ja mislim o nekome, niti sam sudac, niti porota, niti imam neki značaj, a ponajmanje sam univerzalan i pravedan pa da mogu svoje stavove nametati drugima

Alpha je napisao/la:

Od kud ljudima ideja da svoj stav postave kao mjerilo?

Naši stavovi su nam poznati, već smo navikli na njih, znamo sve dobre, ali i loše strane, jednostavnije i lakše se snalazimo sa samima sobom. Dok su nam stavovi drugih nepoznanica, ponekad i jako teško razumljivi. Dobro, postoje osobe koje su slične nama pa njih bolje kužimo, ali postoje i osobe koje su potpuno suprotne nama i njih uopće niti ne možemo razumjeti, a niti oni nas. Nama bi bilo puno lakše kad bi svi bili kao mi, lakše bi se snalazili, lakše bi živjeli, a svi mi težimo da nam bude lakše. Naravno to lakše ne znači nužno da bi bilo i bolje, jer zaboravljamo da imamo i loše strane na koje smo jednostavno navikli. Tako da mi (pogrešno) mislimo da bi sve bilo puno bolje kad bi se i svi drugi ponašali kao i mi

Alpha je napisao/la:

Utjece li nase misljenje/stav ipak najvise, pa mozda cak i jedino, na nas same?

Naravno da utječe, ali mislim da mi toga nismo niti svjesni ili barem nismo svjesni svih aspekata našeg mišljenja i naših misli. Da li samo utječe na nas ili utječe i na druge. Ja mislim da mi utječemo i na druge, kao što i drugi utječu i na nas. To može biti pozitivno utjecanje, ali i negativno. Ponekad je jako teško prihvatiti pozitivan utjecaj, ali se s druge strane jako teško othrvati negativnom utjecaju

Mislim da ne znamo lose strane. Dapace, ignoriramo ih. Zato se i drzimo stavova jer nismo objektivni.

Da, u stvari ih nismo svjesni i zato što smo blaži sami prema sebi. Ja se često uhvatim u razmišljanju kad kritiziram druge, da li ja kritiziram druge radi njih ili zato što nešto svoje negativno vidim u njima. I tada se pomalo hvata strah i panika, jer se u pravilu desi da i ja imam dosta tih osobina koje kritiziram kod tog drugog

Ili mozda cak moze i obrnuto...mozda kritiziramo nesto jer nemamo tu osobinu, a znamo da je ta osobina zapravo dobra. To po principu "kiselo je grozdje" pa da bi se rijesili griznje savijesti (i da ne moramo raditi sami na sebi) proglasimo da to nesto ne valja.

Zanimljivo. Ali što ako kritiziram prijatelja jer psuje Boga a i sam puno psujem ali ne Boga

Alpha je napisao/la:

Ili mozda cak moze i obrnuto...mozda kritiziramo nesto jer nemamo tu osobinu, a znamo da je ta osobina zapravo dobra. To po principu "kiselo je grozdje" pa da bi se rijesili griznje savijesti (i da ne moramo raditi sami na sebi) proglasimo da to nesto ne valja.

Misliš kritika iz zavisti?
Ili pak kritiziramo nešto što je zapravo dobro i vidimo to kao dobro ali ne želimo to pa zato kritiziramo?
Sutra ću propitat sebe i bližu okolinu pa da odgovorim "iz iskustva" na ovo ali zanimljivo je, nikada to nisam tako gledao

A valjda te smeta što psuje Boga, dok ostale psovke smatraš nešto što je ok i uobičajeno.

Chakotay je napisao/la:

A valjda te smeta što psuje Boga, dok ostale psovke smatraš nešto što je ok i uobičajeno.

Pa ne smatram. Ali eto, psovke su se uvukle u jezik i izgovaraju se nesvjesno. I smatram ih lošima. Ali ono što sam htio reć je da možda ima neko stupnjevanje nečega što može biti loše ili još lošije

@Korplikan...ili na taj nacin sam sebi govoris "ja sam bolji od tebe" i time opravdavas svoje psovke jer eto ipak su to "obicne psovke i nista pretjerano".
I ja psujem i znam da ne valja. Ne psujem Boga ali psujem. Iskreno, dojde ga na isto. Diskusija o tome je kao da kazemo "ja nisam tako los jer sam ubio samo 10 ljudi, a ti si ih ubio 100 pa si puno losiji". Da, definitivno je losije ubit 100 ljudi nego 10 ali je oboje jednako lose. Cak da se ubije i samo 1 ubojstvo je ubojstvo.

Ovo sto kazes

Citat :

Kritika iz zavisti

...da, tako nekako...mi nesto nemamo pa onda to proglasimo losim.