Vidim da me velik dio javnosti koja zna za mene doživljava kao osobu koja ima neke svoje, čudne ideje i nudi ih ili pokazuje drugima.
Ja, međutim, ne nudim, i ne predlažem ništa svojega, ne nudim nikakve svoje ideje, nego samo osvješćujem ili dešifriram volju i potrebe goleme većine ljudi i naroda na ovom svijetu, i u tom ih, dešifriranom obliku podastirem tim istim ljudima.
Nažalost, velik je broj onih koji, čak ni u tom, dešifriranom obliku ne mogu prepoznati svoju vlastitu, sopstvenu volju i svoje potrebe.
To je kao da nekome dadeš ogledalo da se pogleda, a on ne može prepoznati sebe u njemu.
Nesreća, to je velika nesreća.
Ja sam samo ogledalo budućnosti. Ko u mojim riječima ne može naći smisao i put, taj nema nikakve budućnosti i izgubljen je za vijeke vijekova.
Petar Bosnić Petrus
P.S.Evo nekih aspekata budućnosti ka kojoj teži ljudska vrsta.
Napisao sam nekoliko riječi o tome na Archangelov poticaj.
Prvo: potpuno osiguranje beskonačnog života vrste, napuštanjem matičnog planeta i nastanjivanjem u dijelu galaksije.
To bi bio naš povratak u pradomovinu.
Kroz to vrijeme bi trebali učiti, tj. istraživati univerzum, to naše prošireno i veliko prirodno tijelo. Mislim da je čovjek samo onaj (duhovni) element univrezuma kroz kojeg on, taj univerzum, promatra i poima samog sebe i svoju beskonačnost.
Nakon dovoljno velikih i dubokih spoznaja izgubit će se potreba da se putuje kroz empirijski prostor i počet ćemo putovati kroz duh - transcendentalni prostor - gdje će i najduže putovanje, koje je uopće moguće pomišljati, trajati beskonačno kratko vrijeme.
Čovjek će u svom duhu, kao najčvršćoj i vječnoj realnosti, objediniti svekoliku prošlost sadašnjost i budućnost i bit će svevremen i posvudan.
Svoje biološko tijelo vjerojatno će ostaviti ili ga zamijeniti neki drugim koje neće biti propadljivo. To će biti je oslobođenje od prirodne nužnosti, posvemašnje oslobođenje. Možda, kako sam gore već natuknuo, uključuje u sebe i oslobođenje od smrti.
[b]
sri pro 14, 2011 12:05 pm