Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 vukovi, demokracija i ljudi

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
petarbosni4
Riba


Male
Scorpio Rat
Broj postova : 157
Age : 68
Registration date : 01.12.2010

PostajNaslov: vukovi, demokracija i ljudi   sub pro 17, 2011 12:55 am

Petar Bosnić Petrus,

Vukovi, demokracija i ljudi

Demokracija je oblik vladavine u kojem narod (demos) ima suverenitet i ovlasti ili vlast (krateo ili lat. auctoritas) da neposredno, izvršno, egzekutivno vladanje povjeri nekom pripadniku grupe ili društva, pripadniku kojeg smatra dovoljno sposobnim da vodi grupu, društvo ili državu putem opće dobrobiti, te da ga razvlasti kad se pokaže nedovoljno sposobnim. Teorijski gledano, demokracija je uređenje koje ima mogućnost da društvom uvijek vladaju najbolji odnosno najsposobniji pripadnici društva ili grupe, i to samo dok su najbolji, tj. u najvišem naponu svoje snage. Čim oslabe zamjenju se onima koji bi mogli biti bolji. Dosljedno i potpuno sprovedena demokracija zapravo je istinska aristokracija – vladavina najboljih. Riječ aristokracija također dolazi od Starogrčkog – aristos – najbolji, i kratein – vladati.

Inače, pod aristokratskom vladavinom podrazumjeva se da je vlast ograničena isključivo na članove plemićkih, aristokratskih obitelji i njihovih potomaka. No takav oblik vladavine ni teorijski ne garantira da će vlast imati oni aristos, najbolji pripadnici društva.

Da li je demokracija ljudski izum?

To možemo ustanoviti ako demokraciju usporedimo sa oblikom vladavine u nekom čoporu divljih zvijeri. Npr. sa vladavinom ili vodstvom u čoporu vukova.

Svaki čopor ima svoga vođu. On postaje vođom tako što cijelom čoporu pokazuje svoju moć i sposobnost da vodi čopor putem opstanka. Ako mu se netko u tom suprotstavi, on se bori s njim i ukoliko je jači pobjeđuje ga i osvaja vlast, a čopor ga priznaje, tj. ovlašćuje da im bude vođa i vodi ga ka njegovoj dobrobiti, sve dok se ne pojavi neki novi, mlađi pretendent, koji, ukoliko biva jačim i pobijedi, dobija od čopora priznanje statusa vođe, te poslušnost i pokoravanje. A ako postojeći vođa čopora ipak pobijedi mladog pretendenta, čopor mu produžuje mandat, jer je njegova pobjeda dokaz da je još uvijek najbolji.

Kao što vidimo, izbor ekgzekutivnih vladara ili vođa i njihova demisija u vučjem čoporu gotovo je identična onoj u demokratskom ljudskom društvu. Jedino što u vučjem, lavovskom ili bilo kojem drugom, sličnom čoporu, pretendent na status vođe mora već prije osvajanja vlasti jasno pokazati i dokazati svoje voditeljske sposobnosti, dok je to kod ljudi moguće odglumiti i bez stvarnih sposobnosti.

Iako su lukavi, ljude je ipak lako varati. Valjda zato što među nama ljudima postoje neki koji su puno lukaviji nego što to obično biva.

Još nešto. Vučji čopor lako se i bez puno filozofije rješava vođe koji je postao nesposoban, a kod ljudi to ne ide tako lako, od čega ljudska društva obično trpe velike štete, a nerijetko i nastradaju.

Sada ne bi bilo zgorega postaviti pitanje: da li su ljudi naučili demokraciju od vukova ili vukovi od ljudi.

Čini se da ona Hobbes-ova izreka; Homo homini lupus – čovjek je čovjeku vuk - ukazuje na to da smo mi demokraciju naučili od vukova, a ne, kao što se obično misli i tumači: da smo se od vukova naučili divljaštvu, raznim zvjerstvima i, općenito, nedruštvenim odnosima.

A i vjerojatnije je to da vukovi nisu pokvarili ljude, nego ljudi vukove, jer vukovi su vrlo karakterne zvijeri, ali čovjek je lukav i lako ih prevari. Mislim da bi se J. J. Rousseau, da nekim čudom uskrsne, odmah složio s ovakvim razmišljanjem.

Osim toga, ove sirote životinje teško uče, pogotovo takve pokvarene majstorije kojima se služi čovjek, a on, čovjek uči lako i brzo, naročito ono što ne valja, a ono što valja ...puno teže.

(Čitatelj koji ne shvaća sasvim doslovno i preozbiljno gornji tekst razumije da hoću reći da je već u prirodi, u procesu prirodnog odabiranja onog najboljeg, kao metode kojom se osigurava opstanak, već postojalo nešto nalik demokraciji, a čovjek je to što je postojalo uzeo i prilagodio svojoj naravi i svojim potrebama i svrhama.)

No, idemo dalje.

U direktnoj borbi za vlast, kod vukova pobjeđuje onaj pretendent koji je fizički snažniji i spretniji, a kod ljudi onaj koji je sposobniji da vodi društvo dobrim putem, ili barem sposobniji da dobrom glumom, sjajnim obećanjima ili raznim drugim varkama prevari narod i osvoji vlast.

Ovu ljudsku osobitost, da pobjeđuje sposobniji, Biblija je već davno ilustrirala pričom o borbi kralja Davida i diva Golijata. David je bio neusporedio slabiji od Golijata, ali bitno sposobniji i ubio ga je pračkom, lako kao nekog vrapca i tako osvojio kraljevsko prijestolje.

Za razliku od velikog broja kasnijih, a i današnjih mislilaca, Stari Zavjet, rana Biblija razlikovala je snagu od sposobnosti. Kasniji misloci nisu vidjeli tu razliku pa su često govorili da se vlast temelji na snazi ili tobožnjem „pravu jačega“. To su oni koji ne vide ama baš nikakvu razliku između čovjeka i životinje.

Još korak dalje.

Prije nego neko osvoji vlast, u ljudskom društvu, ne može se znati je li on dobar vladar ili loš. Mora mu se dopustiti da vlada da bi se vidjelo kakav je. A ako se pokaže da je loš, onda nastupaju problemi jer, kako smo već rekli, vrlo je teško osloboditi ga se i detronirati. Ovi se maheri, majstori privida, čvrsto kao pijavice, uhvate za vlast i društvo, i često upropaste cijele države prije nego propadnu zajedno s njima.

Onoga ko se putem raznih lukavstava i proste demagogije domogao vlasti ne možemo kažnjavati zbog toga. Dolus bonus, pia fraus – lukavstvo je dozvoljena prijevara – kaže Rimsko pravo. Osim toga, za tu vrstu prijevare nekako su više krivi oni prevareni nego varalice. Jedna izreka, naime, kaže da neki narod ima takvu vlast kakvu zaslužuje. I čini se da u tom ima dosta istine.

A ima i vrlo poštenih i nesebičnih ljudi koji koji daju sve od sebe da bi popravili ili unapredili stanje u nekom društvu, ali nisu svjesni toga da su nesposobni za tu vrstu posla i da čine štetu. Narodi ih obično vrlo srčano podržavaju i poštuju sve dok ne postane kasno i više nego jasno da se nije dobro radilo.

Kako i koga kažnjavati u takvim slučajevima, a?

Opet korak dalje.

Ako već ne možemo unaprijed znati je li ko sposoban vladati ili nije, možemo posebnim, egzaktnim društvenim i pravnim instrumentima pratiti efikasnost vladavine neke osobe ili grupe i objektivno ju ocjenjivati, pa ako se pokaže da ne zadovoljava potrebne standarde ili kriterije, zakonom propisati da je dužan odmah otići s vladajuće funkcije, te da čini kazneno djelo uzurpacije vlasti ako ne posluša zakon, zbog čega će sigurno dopasti tamnice ili kakve druge, primjerene i zakonom propisane kazne.

A ako bi vladao dobro, zakon bi ga štitio od pokvarenosti, zlih namjera, zavisti ili narodne histerije i nagrađivao novcem i počastima strogo srazmjerno tome koliko dobro vodi društvo ili državu.

Zadatak zakona bio bi, dakle, da štiti narode od loših državnika, a dobre državnike od loših naroda ili raznih drugih društvenih zala.

Takvi zakoni do sada nisu postojali ni u vučjim, ni u lavovskim, a Boga mi, ni u ljudskim demokracijama, a u interesu ljudskih društava bilo bi dobro da ih se uvede u demokratske zakonike. Od njih bi došla velika blagodat.

Eto, toliko.

Dalje o tom ne mogu govoriti, a ako to nekoga zanima, neka negdje na internetu nađe Zakon o kontroli efikasnosti vlasti kojeg sam ja sam sačinio prije mnogo godina, pa neka sam ocijeni i procjeni kakva bi korist bila od njega.
[Vrh] Go down
Archangel
Pračovjek


Male
Leo Rooster
Broj postova : 2970
Age : 35
Location : K. Dubica
Registration date : 15.08.2009

PostajNaslov: Re: vukovi, demokracija i ljudi   sub pro 17, 2011 9:07 pm

petarbosni4 je napisao/la:

Demokracija je oblik vladavine u kojem narod (demos) ima suverenitet i ovlasti ili vlast (krateo ili lat. auctoritas) da neposredno, izvršno, egzekutivno vladanje povjeri nekom pripadniku grupe ili društva, pripadniku kojeg smatra dovoljno sposobnim da vodi grupu, društvo ili državu putem opće dobrobiti, te da ga razvlasti kad se pokaže nedovoljno sposobnim.

Da, to je definicija demokratije. Ali, ono što mnogi demokratofili izgleda ne shvaćaju je to da nigdje u definiciji ne stoji da taj narod koji ima "suverenitet i vlast" istovremeno ima i sposobnost da ispravno odlučuje o tome ko će njime vladati. Mislim, biti sposoban prepoznati pravog vođu znači prepoznati ono što je korisno-svrsishodno, biti sposoban sagledati široku sliku i donositi odluke na osnovu nje - ono, što je problem, što je od samog nastanka demokratije kao oblika vladavine bio problem, je to što je upravo onaj koji bira vladara za sebe (koji, dakle, prećutno priznaje da nije sam sposoban da vlada) suštinski nesposoban za posao koji si je zadao; inače bi bio sposoban da sam sobom vlada.

Demokratija je kompromis između želje za vlašću i sposobnosti da se bude vladar. To je moja definicija. Svi bi da budu glavni, svi bi rado htjeli da budu slobodni, svoji gospodari (a ako šta ostane, onda gospodari i još ponečega), problem je što čovjek ima samo jednu glavu, pa i država može imati samo jednog vođu. Demokratija je iluzija koja stadu daje privid moći i na taj način ga pacificira i kontroliše njegovu buntovnost na koju ga je odvajkada tjerala njegova volja za moći - dok god je ta iluzija nepoljuljana, biće i demokratije.

Zakoni i amandmani na zakone su zakrpe kojima se pokušavalo i pokušava zakrpati rupe u tkivu takve organizacije koja ima nekoliko fundamentalnih mana. Prisiljavanjem čovjeka da napusti svoju istinsku prirodu i da stane na stranu nečega tobože "većeg od sebe", "koristi većine" on polako gubi svoj identitet, svoju vezu s prirodom, instinkti mu se okreću jedni protiv drugih, nesretan je, sav užurban, nestabilan, stalno pod stresom - sve to vidimo u današnjim demokratijama. Istina, ni mnogi drugi oblici vladavine ne pružaju mnogo bolju alternativu, a to nam govori da je uopšte onaj instinkt Alfe, vođe čopora koji je uspješno vodio ljudske čopore u lov i rješavao nesuglasice možda trajno oštećen tako da je na kraju krajeva potpuno svejedno ko je na vlasti - i vladari i vladani su trajno sje*ani. Stoga, današnju civilizaciju, mislim opravdano, nazivam Koalicija Sje*anih.

To je sve posljedica višemilenijumskog socijalnog inženjeringa koji je planski nastojao čovjeka pretvoriti u domaću životinju koja se, kao i svaka druga domaća životinja, može prodavati, klati, uprezati i naučiti da donosi štap. Zato, sve što vidite oko sebe - više nije za čuđenje.

Ono što bi se možda moglo učiniti, možda kao zadnji pokušaj da se uvede malo reda, je ukinuti demokratiju i napraviti jedan model vladavine u kojem bi se vladari - ne birali između sje*anih i sje*anijih - već bi se odgajali i obrazovali za tu funkciju. Testovi inteligencije, pronicljivosti, psihičke stabilnosti išli bi rame uz rame uz jednu drugu vrstu inžinjeringa, onog genetskog. Zdrav, snažan čovjek ima daleko veće predispozicije da će izrasti u uravnoteženu ličnost, dok neki drugi, koji se mora boriti protiv devedeset hiljada vlastitih slabosti i mana zbog kojih ima jednak broj kompleksa koje će neizbježno prenijeti na one kojima bude vladao može izrasti samo u jednog Sanadera ili Dodika.

Svaka korupcija najprije počinje u instinktima. Kad su oni zaraženi i truli, ništa dobro iz takve osobe ne može izaći, a ako i izađe, ono je plod slučajnosti i straha od odmazde. Nije li već i sama činjenica da nekome moraš prijetiti smrću da bi se ponašao ovako ili onako - simptomatična koliko je i žalosna?

_________________
The meek shall inherit the earth, because the strong shall inherit the stars!
[Vrh] Go down
 
vukovi, demokracija i ljudi
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Flint Red Coyote -Sam u divljini-
» Vukovi..
» Da li vas ljudi čudno gledaju...??
» zli ljudi
» Život u divljini - "divlji" ljudi

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Svijet oko nas :: Politika i Ekonomija-
Forum(o)Bir: