Problem,vec duze vremena :)

Pozdrav svima! Sinoc sam vas nasao preko nekog sajta i odlucio da i ovde otvorim temu i probam naci koji odgovor na ono sto me muci Naime ja imam 17 godina,i pre jedno 3-4 godina sam osetio pravu traumu,verbalno maltretiranje vrsnjaka Ona me je bukvalno iz korena promenila.Tada sam imao i stav,smeker,samopouzdanje,sve sto sam mogao u zivotu zamisliti,ali sada je sve naopako.Bez pravih ljudi(osim prodice,hvala im),samopouzdanja,devojke,uoste nekog zivota kakvog sam tada imao,i kakav bi voelo da je i danas.I da,svrstavam sebe u drugacije od ostalih,i ponosim se time,iskreno! Posto sam duzi niz godina imao problem da otkrijem sta je uzrok i da promenim neke lose stvari,tek pocetkom ove godine sam se TRGAO i jos nisam zavrsio Promenio mnostvo stvari zaista,i to mi je drago.Jos samo da se ugojim,izgradim,ispravim,unormalim i na konju sam Tokom raspusta sam odlucio da procitam emocionalno prociscavanje ruskan,hoponono,eft tehniku i trebao bih otici na wingwave NLP.

Sta vi mislite da je bolje za uraditi,i sta je uopste to sto mi se dogodilo.Mogao bi pisati detaljnije,ali me je malooo Koje su jos dobre knjige za licni razvoj,i koje ce moci promeniti iz korena coveka.


Hvala vam svima!

Mislim da su tvoje godine nose jako puno promjena, a s time i problema.
Što se tiče manjka samopouzdanja i zadovoljstva životom, to nije nešto što se rješava preko noći.
Mnogi ljudi koji su dosta stariji od tebe imaju dotičnih problema pa se nastoje s njima nositi i raditi na njima. To je proces na kojem se stalno treba raditi, ne možeš se opustiti, jer ovo što si sada prošao samo je jedno od negativnih životnih iskustava.
Čeka te još puno iskušenja i neugodnih situacija koje se ne mogu izbjeći, ali bitno je znati kako se postaviti prema njima.

Ne znam detalje oko verbalnog zlostavljanja tvojih vršnjaka i vjerujem da su neugodni, ali trebao bi probati analizirati- što je bilo rečeno, zašto te rečeno toliko pogodilo, je li u svemu bilo neke istine...
Mislim da sklonost verbalnom zlostavljanju dovoljno govori o samim osobama, oni nisu vrijedni nečije patnje niti pažnje, jer zlostavljači nikome ne žele dobro.
Njihov cilj je omalovažiti neku osobu, a često puta izrečeno nema veze sa istinom.

Morao bi naučiti da se na obazireš previše na postupke takvih ljudi, da te se puno ne dotiču.
Ipak, znam da je lakše reći nego učiniti.
Trebao bi posložiti sve kockice na mjesto i pronaći adekvatni način kako da ignoriraš neutemeljene i agresivne napade te kako da uvažavaš blagonaklone kritike ljudi koji ti žele dobro. Naravno, tu se otvara prostor i za neka (samo)osvještenja- želji za pozitivnim promjenama u vlastitom životu, na kojima je poželjno raditi, ali prvenstveno radi sebe, a ne tuđih očekivanja.

Ja mislim da ti nikakva knjiga niti self-help priručnik ne bi dugoročno pomogli, jer ne postoji nikakav univerzalni čarobni štapić kojim se rješava specifični problem. Bitno je da postoji istinska unutarnja želja i volja da se radi na nekim korjenitim promjenama.

Preporučila bi da o svemu temeljito porazgovaraš sa osobama vrijednim tvoga povjerenja i da potražiš neki savjet kod stručnjaka- psihologa.
Možda razgovor možeš obaviti sa psihologom u školi (ako imaš takvu mogućnost), u svakom slučaju mislim da bi to bilo najoptimalnije rješenje.

Taj stav i to samopouzdanje koje spominješ - to su bile iluzije. Ti ih nisi ni imao, barem ne stvarne, ili su bili površinski, nešto kao šminka. To nije ništa za čuđenje niti imaš razloga da si to predbacuješ, ili nešto tako. Tako je kako je. Jer, da si imao zbiljsko samopouzdanje, nitko ti ne bi mogao ni pera odbiti. Kod svakog verbalnog zlostavljanja ili "vrijeđanja" potrebna je saradnja žrtve sa onim koji to čini. Ono što ti govore ti koji te zlostavljaju mora prethodno postati istina U TVOM UMU da bi imalo uopšte ikakav efekt. Bez toga, oni mogu govoriti šta god hoće, ali ako ti to ne činiš stvarnim u svom umu, jednostavno ih, što bi se reklo, nećeš doživljavati...

Složio bih se sa Athenom, tu ti slabo mogu pomoći knjige. One ćute kad ih nešto pitaš, kaže Sokrat. Bolje da se usredsrediš na to da bolje upoznaš sebe, da otkriješ šta je to što te čini jakim, šta je to što si ti, unutrašnji Ti, nešto što ti niko ne može dotaknuti. A za to treba vremena. Obrati pažnju na situacije u kojima se nalaziš i osvijesti svoje reakcije na njih -a potom, ako nađeš za potrebno - svjesno ih koriguj. Moraš se izgrađivati od početka - jer, kako si opisao tako sam i zaključio - nisi ni bio izgrađen, štaviše, to te je smelo jer si mislio da jesi.

Mlad si, i to je prednost. Samo se drži junački i sve će ostalo sjesti na svoje mjesto - ako imaš snažnu volju. To je bio tvoj prvi test volje, to zlostavljanje. Pobrini se da ne padneš na sljedećem testu, već učini da trijumfuješ!

Good luck!

Nadam se da je ovo samo neki period koji svako ima,i koji se ispravlja vremenom.Ja sam to poceo da ispravljam od kako je sve to pocelo.Bilo su to razne ruzne reci za roditelje i mene.Juce sam prvi put u zivotu uzeo da nekome nesto oprostim i da se vise nikada na to ne vracam ali mislim da je od tada moj karakter kao i ja pao.Da,verovatno ste i u pravu sto se tice da su to iluzije bile oko samopouzdanja.Samo ne znam kako sebe izvuci iz "govana"

Kao što sam već rekla, mislim da je u ovom slučaju najbolje pronaći neku nepristranu/stručnu pomoć.
Uz to je i samoanaliza poželjna.
Prijatelji, roditelji i okolina su obično bliske osobe, ali upravo su iz tog razloga pristrani pa često puta izostane objektivnost pri ocjeni nekog stanja i davanja odgovarajućeg savjeta.