Subjektivna istina

Recimo da vidite nekog kako sjeda na bicikl, osvrce se i odlazi...sto bi pomislili? Da je to bickikl te osobe? Da je osoba upravo ukrala bicikl? Ne bi pomislili nista jer to nije vas posao?....

Recimo da na radnom mjestu netko kaze neku "glupost" da li bi setali uokolo i pricali da ta osoba pojma nema o nicem i prepricavali kako je rekla "to i to" ili bi dozivjeli izjavu kao lapsus te uopce dalje ne razmisljali o tome?

Koliko nas subjektivni dozivljaj istine kreira nas kao nas i svijet oko nas? Koliko nas gradi ili unistava? Kada dvije osobe istu stvar dozive razlicito tesko da ce osoba A ubijediti osobu B u svoju verziju istine i obrnuto. Svatko ima svoju subjektivnu istinu. Zapravo se radi o manifestaciji nase osobnosti/karaktera/bitka prema vani. Poput ogledala.

Koliko su vase misli pozitivne, a koliko negativne? Da li kroz svoje rijeci/djela/dozivljaje uocavate sami sebe? Da li radite na izgradjivanju svoje osobnosti kroz pokusaj promjene pogleda na svijet i na svoju subjektivnu istinu?

Ja svoje misli ne dijelim na pozitivne i negativne, jer one se moja djeca, i kao što ni jedno dijete nećeš voljeti više ili manje, tako nećeš ni svoje misli dijeliti među sobom i stvarati razlike među njima. Takve su kakve su, one su, baš to, odraz tebe, kakav god da si. Na isti način kako se ne može zamisliti stanje u kojem ne postojiš, tako je nemoguće da tvoje misli ne odražavaju tebe.

Može se mijenjati pogled da bi tačnije odražavao svijet, a može i obrnuto - to sve ovisi o snazi pojedinca ili društva. Zapravo, svako biće će najprije pokušati svijet prilagoditi sebi, i tek ako u tome ne uspije - on se svijetu - potčinjava: to nazivamo "prilagođavanje"...

Nisu subjektivna mišljenja loša, zajebano je kad radiš predrasude na temelju toga.
Fora je i da te predrasude i ta osobna subjektivna mišljenja mnogo govore o osobi koja ih ima.
Kao kad se dvoje ljudi grle u sjeni. Otac koji je ostao bez kćeri će misliti da su to otac i kćer. Materijalist će misliti da su to dvojica koja su upravo sklopili posao. Čovjek prljavoga srca će misliti da su to ljubavnici, ubojica će misliti da su to dvojica koji se bore na smrt itd itd.

Zato pokušavam biti maksimalno objektivan. Tabula rasa.

Archangel je napisao/la:

Ja svoje misli ne dijelim na pozitivne i negativne, jer one se moja djeca, i kao što ni jedno dijete nećeš voljeti više ili manje, tako nećeš ni svoje misli dijeliti među sobom i stvarati razlike među njima. Takve su kakve su, one su, baš to, odraz tebe, kakav god da si. Na isti način kako se ne može zamisliti stanje u kojem ne postojiš, tako je nemoguće da tvoje misli ne odražavaju tebe....

Misao je isto što i djelo. Ako se misli ne analiziraju ne može se napredovati. Ako imamo negativnu misao ili percepciju, tada blokiramo sebe na određenom polju. i svaka naša misao izaziva dalju akciju ...pa će se određena energija vratiti nama, uglavnom kao splet okolnosti u kojima se od nas traži reakcija.
Mislim da se dosta treba fokusirati na misli, jer jedino tako možemo otkriti ključne stvari o nama samima i našem životu.

@Alpha, subjektivna istina je neminovna. Kada osoba promatra stvari ona ih gleda svoju prizmu (iskustvo, osobnost, intuiciju).
Najveća mana subjektivne istine je što je često isključiva, loše prihvaća razlike, često osuđuje, kalupi. Posebno u emocionalnim odnosima je to izraženo.

Mislim da nikakva negativna misao ne donosi ništa dobro ni nama, a ni drugima. I kao što rekoh, smatram da je misao jednako snažna kao i djelo.

Lyra je napisao/la:

Misao je isto što i djelo. Ako se misli ne analiziraju ne može se napredovati. Ako imamo negativnu misao ili percepciju, tada blokiramo sebe na određenom polju. i svaka naša misao izaziva dalju akciju ...pa će se određena energija vratiti nama, uglavnom kao splet okolnosti u kojima se od nas traži reakcija.
Mislim da se dosta treba fokusirati na misli, jer jedino tako možemo otkriti ključne stvari o nama samima i našem životu.

Ne dovode misli do djela, nego osjećaji. Misli su samo posrednik. Tako da, ako čovjek instinktivno "nije u vinkl" onda će i njegova djela biti na njegovu štetu.

Snaga klade valja, um caruje a instinkt mu šapuće u uho...

Ne znam šta tebi šapće i gdje, ali samo znam da svaka misao nosi ogromnu pokretačku energiju. I bilo bi dobro paziti da mislima ne stvaramo blokade. O negativnim mislima neću ni govoriti, svi znamo koliko one u sebi nose jake vibracije.

Slažem se s Lyrom. Dobar primjer toga je Crkva. Grijeh u mislima je jednak ko u djelu.