Čovjek je ???

covek je najinteligentnija i najsurovija zivotinja.

Je li smijem ovdje napisati nešto o životu, ili treba posebna tema za to?

napiši, pa ćemo vidjeti

Čovjek je biće koje traži smisao u svemu što je dio njegova života. Životinje to ne rade.

Dakle čovjekov život je poput labirinta, a znamo da je labirint pun slijepih ulica i skretanja. Dakle čovjek se može tijekom života mnogo puta zeznuti. Kada se nađe u slijepoj ulici, tada se okrene i vratit određen dio puta.
Životinje to baš i ne čine, osim dok moraju.

Čovjekov cilj / smisao života je naći put iz tog labirinta. No može se reći da je čovjekov život pun labirinata. Izađemo iz jednog i uđemo u drugi sa nekim drugim ciljem. Naravno svaki labirint ima nekoliko izlaza, ovisi kako nam se stvari događaju.

Životinje pak nemaju više tih labirinata, nego samo jedan---> cilj im je preživjeti i donijeti mlade na svijet.

Ta spetljanost labirinata može se zamisliti poput nekog kompliciranog čvora kojega pomalo otpetljavamo, ali i zapetljavamo određenim situacijama.
No na koji način možemo sebi olakšati tako da lakše znamo na račvanju puteva kojim krenuti? Mislim da odgovor leži u svijesti.
Svaki čovjek ima svoju svijest koja ga ponekad vodi putem. Opet ako se oslanjamo na svijest, tada će nam ona sama reći kojim putem krenuti, što je ispravno za nas. Svijest je ta koja nas može uzdignuti iznad labirinta odakle bismo vidjeli kojim putevima trebamo proći do cilja.

Imaju li životinje svijest? Koliko ja znam nemaju...

Što se događa kada tražimo izlaz iz jednog labirinta? To znači da imamo neki cilj (moj je zasad završiti srednju školu), i dok izađemo iz labirinta i uđemo u drugi, to znači da smo ostvarili jedan cilj, a tada imamo neki novi cilj koji pokušavamo ostvariti.
I baš zato nikada nismo zadovoljni. u jednom trenu jedan cilj nam se čini super i trudimo se postići ga. Kada ga postignemo jesmo happy i sve to, ali tada shvatimo da to nije sve. Tako se opet javi neko nezadovoljstvo jer želimo postići novi cilj, osjećamo se kao da nismo ostvarili sve što smo htjeli.
Upravo je to onaj čvor koji otpetljavamo, ali kojega nikada ne možemo otpetljat jer stalno nam se javljaju novi ciljevi.

Rade li to životinje tako? Ne...

No tada dolazi smrt. Kako objasniti tu smrt, zašto se ona dogodi, koji je smisao smrti?
Ako je smrt = ništa, tada čovjekov život nema smisla. Ende gut, alles gut ---> važno je samo ono što je na kraju, dakle ishod.
Budući da od smrti ne možemo pobjeći, to može značiti da se naš život nalazi unutar nečega. To nešto je smrt.

Ako čovjek cijeli život traži smisao u svemu i svačemu, tada kakva smisla ima da je smrt = ništa? Zadnja riječ mora biti - smisao.
Upravo zbog toga je smrt nekakva skrovitost, nešto drugačijega, nešto čega se bojimo.

Uostalom neki čovjek kada umre, tada živi u sjećanju nekih osoba, to opet govori da smrt ipak nije totalni kraj čak i ako je to jedno veliko ništa.

No u kontekstu da je smrt skrovitost, a skrovitost doživimo svakom ograničenošću jer kada nešto ne možemo učiniti, tada niti neznamo kako je to da smo učinili to nešto.
Stoga život nam je pun skrovitosti, a ta skrovitost nam je nova nepoznata mogućnost. To smo mi nazvali Bogom, svaku skrovitost.
Ako život završava sa nekom skrovitosti, tada završavamo sa samim Bogom. Bog je nama nešto nedostižno, nešto čemu se divimo.
A što je nama nedostižno? Ono što sam rekao, skrovitost nečega što ne možemo, a opet Boga doživimo i svaki puta kada ostvarimo neki cilj. Tada shvatimo da postoji još nešto što možemo postići, nešto novo, u tom trenu tajanstveno. A tajanstvenost / skrovitost je Bog.
Zato ga mi doživljavamo svakim postignutim ciljem, a i ne samo onda, no nije bitno na što još mislim.

Uglavnom, sve se dijeli na 3 dijela: Svijet / kozmos , čovjek i Bog.
Svijet je sve što postoji, čovjek bira svoj put unutar svijeta, a Bog je iznad svijeta i čovjeka.
A zašto na primjer ne bi svijet bio onaj na ''vrhu'' ako je to sve što postoji, a Bog je dio postojanja?
Dakle kozmos je ono najvažnije, čovjek je unutar kozmosa, ali što je sada s Bogom, kako Njega opisati i kuda Ga svrstati?

Ako je Bog najveći, tada ne bi bilo logično da je dio nečeg većeg. Kažemo da je Bog dio svega što postoji, ali na koji način?
Kozmos je prema tome ''božanski'', a Bog je poput svjetla koje čovjeku omogućuje da vidi taj kozmos oko sebe, te On omogućuje da kozmos bude viđen.

Kažemo da je Bog najvažniji, a onaj koji je najvažniji može se reći da je u središtu svega, tako da se dodiruje sa svime, tj sve što postoji mu daje mjesto.

Razmišljaju li životinje na ovaj način o životu i svemu tome? Ne...

Eto, ovako ja razmišljam o svemu ovome.

Jako lijepo razmišljanje, phoenix

Mogu samo dodati da uz malo sreće kasnije shvatiš ovo o labirintima i primijeniš to znanje u smislu da pažljivo biraš svaki slijedeći u koji ulaziš, ili da nađeš načina da se uzdigneš iznad njih

Hvala.

Zasad slušam svijest samo dok ovako nisam siguran. Svaki svoj korak pažljivo biram, i baš zato sam sa svima Ok i više se niti ne sjećam kada sam imao neku ozbiljniju svađu ili tako nešto.

Jako je važno razmišljati, a ne biti brzoplet. Brzopletošću stalno natežemo taj ''čvor'' sim pa tam, bude se poprilično zagrijao

Je, mudro zboriš Možda nemaš više puno labirinata pred sobom

svjetloisjena je napisao/la:

Je, mudro zboriš Možda nemaš više puno labirinata pred sobom

O imam, vjeruj mi.

Jedno je sigurno. Jedan labirint uvijek ostaje neriješen

Procitah tvoj osvrt pa da se malo osvrnem na isti

...pod predpostavkom da je Bog zainteresiran za nas kao stvoritelj i tako to

Omega je napisao/la:

Čovjek je biće koje traži smisao u svemu što je dio njegova života. Životinje to ne rade.
Dakle čovjekov život je poput labirinta, a znamo da je labirint pun slijepih ulica i skretanja. Dakle čovjek se može tijekom života mnogo puta zeznuti. Kada se nađe u slijepoj ulici, tada se okrene i vratit određen dio puta.
Životinje to baš i ne čine, osim dok moraju.

Neki ljudi traze smisao, neki prihvacaju stvari/zivot takvim kakvim jeste najcesce ni ne pokusavajuci preispitati 'Bozje putove' ili jednostavno ne misle o smislu uopce...
Da, mislim da zivotinje ne traze smisao, a iskreno ne razumijem kada bi one to 'morale' ili uopce mogle raditi? Ipak njihovo ne trazenje smisla i ne trazenje smisla kod ljudskog roda se razlikuje. Zivotinja zivi svaki tren i prihvaca ga...ljudi najcesce to ne rade.
Tesko mi je zamisliti da zivotinja trazi smisao cak i kod velike patnje...cini mi se da ju ona samo prihvaca kao neminovno stanje...ipak jedan od razloga zasto zivotnje ne traze smisao mozda ne lezi u tome da su primitivnijeg uma i stoga nesposobne za tako sta vec mozda upravo stoga sto su jednostavnije vide ono sto mi ne vidimo...vide sadasnjasos, zive u sadasnjosti, uzivaju ili pate u sadasnjosti...a upravo tome teze ljudi...da budu svjesni trenutka...
I zato pitanje je tko je zapravo svjestan ovdje ljudi ili zivotnje

Omega je napisao/la:

Čovjekov cilj / smisao života je naći put iz tog labirinta. No može se reći da je čovjekov život pun labirinata. Izađemo iz jednog i uđemo u drugi sa nekim drugim ciljem. Naravno svaki labirint ima nekoliko izlaza, ovisi kako nam se stvari događaju.
Životinje pak nemaju više tih labirinata, nego samo jedan---> cilj im je preživjeti i donijeti mlade na svijet.

Ne bih rekla... Cilj im je i priziti ljubavi i zastitu. Koliko se zivotinja zrtvuje za svoje mlado ili za covjeka/zivotinju koju voli...ili pokusavaju pomoci drugoj zivotinji koja cak nije njihove vrste...nije to ni tako rijetko samo sto mi ne vidimo... Tako sto ipak ne bi radio 'stroj' koji zivi samo da bi prezivio...uostalom upravo zrtvovanje vlastitog zivota za drugo zivo bice dokazuje da to nije tako.

Omega je napisao/la:

Ta spetljanost labirinata može se zamisliti poput nekog kompliciranog čvora kojega pomalo otpetljavamo, ali i zapetljavamo određenim situacijama.
No na koji način možemo sebi olakšati tako da lakše znamo na račvanju puteva kojim krenuti? Mislim da odgovor leži u svijesti.
Svaki čovjek ima svoju svijest koja ga ponekad vodi putem. Opet ako se oslanjamo na svijest, tada će nam ona sama reći kojim putem krenuti, što je ispravno za nas. Svijest je ta koja nas može uzdignuti iznad labirinta odakle bismo vidjeli kojim putevima trebamo proći do cilja.
Imaju li životinje svijest? Koliko ja znam nemaju...

Da li je svijest u jednu ruku ekvivalent znanju ili vise mislis na intuiciju?
U trenu kada postignemo takvu razinu svijesti da smo u stanju izdignuti se iznad labirinta...onda vec jesmo postigli cilj...vjerojatno najveci koji se moze postici u ovom zivotu
Imaju li zivotnje svijest...pitanje je sto je svijest. Gore sam napisala neka razmisljanja o zivotinjama...i sad...da li zbilja mislis da nemaju svijest...ni malo?

Omega je napisao/la:

Što se događa kada tražimo izlaz iz jednog labirinta? To znači da imamo neki cilj (moj je zasad završiti srednju školu), i dok izađemo iz labirinta i uđemo u drugi, to znači da smo ostvarili jedan cilj, a tada imamo neki novi cilj koji pokušavamo ostvariti.
I baš zato nikada nismo zadovoljni. u jednom trenu jedan cilj nam se čini super i trudimo se postići ga. Kada ga postignemo jesmo happy i sve to, ali tada shvatimo da to nije sve. Tako se opet javi neko nezadovoljstvo jer želimo postići novi cilj, osjećamo se kao da nismo ostvarili sve što smo htjeli.
Upravo je to onaj čvor koji otpetljavamo, ali kojega nikada ne možemo otpetljat jer stalno nam se javljaju novi ciljevi.
Rade li to životinje tako? Ne...

Da, ljudi su nezadovolj(e)ne zivotnje Stalno zele jos, a to ih/nas sprijecava da uvidimo ljepotu trenutka...na to sam ciljala kada sam gore kazala da najcesce ne zivimo u sadasnjosti...vjecito se pitamo sto ce biti sutra ili zalimo za jucer...a ni sutra ni jucer vise ne postoje...
Slazem se...zivotnje si ne kompliciraju zivot tako...nepodnosljiva lakoca postojanja, reklo bi se...

Omega je napisao/la:

No tada dolazi smrt. Kako objasniti tu smrt, zašto se ona dogodi, koji je smisao smrti?
Ako je smrt = ništa, tada čovjekov život nema smisla. Ende gut, alles gut ---> važno je samo ono što je na kraju, dakle ishod.
Budući da od smrti ne možemo pobjeći, to može značiti da se naš život nalazi unutar nečega. To nešto je smrt.
Ako čovjek cijeli život traži smisao u svemu i svačemu, tada kakva smisla ima da je smrt = ništa? Zadnja riječ mora biti - smisao.
Upravo zbog toga je smrt nekakva skrovitost, nešto drugačijega, nešto čega se bojimo.
Uostalom neki čovjek kada umre, tada živi u sjećanju nekih osoba, to opet govori da smrt ipak nije totalni kraj čak i ako je to jedno veliko ništa.

Pod predpostavkom da ovo sve ima smisla i logike...a ne znamo ima li...nadam se da si u pravu i da smisao postoji....
Zgodno si to rekao...da li mi zivimo u smrti? Bas kao sto je pitanje da li nas Svemir zapravo egzistira u velikoj Crnoj Rupi...
Ako je smrt samo prijelaz (kao i rodjenje) onda nam je malo kriva definicija, tj. shvacanje...mozda smo sada 'mrtvi', a pravi zivot nas tek ceka...
Kada covjek umre ako je imao ljude koji su ga voljeli on neko vrijeme zivi u njihovim mislima...ali polako svi odlaze i sjecanje nestaje...da li smo vrijedni samo onako dugo dok nas netko pamti?
E, da...i zivotinje (koje sada nisi spomenuo) pamte mrtve...i tuguju takodjer...

Omega je napisao/la:

No u kontekstu da je smrt skrovitost, a skrovitost doživimo svakom ograničenošću jer kada nešto ne možemo učiniti, tada niti neznamo kako je to da smo učinili to nešto.
Stoga život nam je pun skrovitosti, a ta skrovitost nam je nova nepoznata mogućnost. To smo mi nazvali Bogom, svaku skrovitost.
Ako život završava sa nekom skrovitosti, tada završavamo sa samim Bogom. Bog je nama nešto nedostižno, nešto čemu se divimo.
A što je nama nedostižno? Ono što sam rekao, skrovitost nečega što ne možemo, a opet Boga doživimo i svaki puta kada ostvarimo neki cilj. Tada shvatimo da postoji još nešto što možemo postići, nešto novo, u tom trenu tajanstveno. A tajanstvenost / skrovitost je Bog.
Zato ga mi doživljavamo svakim postignutim ciljem, a i ne samo onda, no nije bitno na što još mislim.

Nepoznato smo nazvali Bogom...znanost obajasnjava sve vise toga...da li to znaci da se Bog 'povlaci'?
Slazem se da ljudi Boga mogu dozivjeti kod nekih pozitivnih dogadjaja poput situacije u kojima nam 'cudo' spasi zivot...ipak sto se tice postignuca...heh...nekako mi se cini da vecina ljudi zasluge pripisuju samo sebi...i jos k tome smatraju da zasluzuju i puno vise...a za poraze je kriv netko drugi...
Stoga smatram da se Boga vise susrece u patnji...iako bi trebalo biti i ovako kako ti govoris...

Omega je napisao/la:

Uglavnom, sve se dijeli na 3 dijela: Svijet / kozmos , čovjek i Bog.
Svijet je sve što postoji, čovjek bira svoj put unutar svijeta, a Bog je iznad svijeta i čovjeka.
A zašto na primjer ne bi svijet bio onaj na ''vrhu'' ako je to sve što postoji, a Bog je dio postojanja?
Dakle kozmos je ono najvažnije, čovjek je unutar kozmosa, ali što je sada s Bogom, kako Njega opisati i kuda Ga svrstati?
Ako je Bog najveći, tada ne bi bilo logično da je dio nečeg većeg. Kažemo da je Bog dio svega što postoji, ali na koji način?
Kozmos je prema tome ''božanski'', a Bog je poput svjetla koje čovjeku omogućuje da vidi taj kozmos oko sebe, te On omogućuje da kozmos bude viđen.
Kažemo da je Bog najvažniji, a onaj koji je najvažniji može se reći da je u središtu svega, tako da se dodiruje sa svime, tj sve što postoji mu daje mjesto.
Razmišljaju li životinje na ovaj način o životu i svemu tome? Ne...

Hmmm...tesko je to definirati...ipak Bog bi trebao biti u apsolutno svemu...nema centra...sve je jedno...
O cemu zivotinje razmisljaju, ne znam...ali znam da su ljudi vidjeli medvjeda koji je sjedio na vrhu jednog proplanka i gledao u zalazak sunca...ljudi kazu da je bio prekrasan zalazak...a ja cak ni ne znam koliko medvjedi vide boje...ono sto hocu reci je...mi ne znamo sto je on mislio u tom trenu, da li se samo divio ili sto...ali ocito nije ni lovio, ni jeo, ni razmnozavao se...mislim da je samo sjedio i osijecao Bozji dodir...
Sto bi ljudi dali da mogu to sto moze taj medvjed...samo na tren biti jedno s prirodom i osjetiti se dijelom Svemira...

Omega je napisao/la:

Eto, ovako ja razmišljam o svemu ovome.

Imas zgodne ideje ali mislim da bi bilo dobro ne podcjenjivati zivotnje toliko...jer nekada se pitam...tko je zapravo vise svjestan i blizi Bogu...mi ili oni...naime, cini mi se da su ljudi istinski sretni i probudjeni tek kada se toliko priblize jednostavnom poimanju svega da se to moze usporediti s prostom egzistencijom zivotinja...

Eto, to su neka moja razmisljanja pa...

Omega je napisao/la:

svjetloisjena je napisao/la:

Je, mudro zboriš Možda nemaš više puno labirinata pred sobom

O imam, vjeruj mi.
Jedno je sigurno. Jedan labirint uvijek ostaje neriješen

Samo toliko dugo dok ga ne rijesimo...a neumoljivo jurimo prema rjesenju...valjda...

Pod tim 'valjda' hocu reci da se nadam da smisao ipak postoji...

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Čovjek je biće koje traži smisao u svemu što je dio njegova života. Životinje to ne rade.
Dakle čovjekov život je poput labirinta, a znamo da je labirint pun slijepih ulica i skretanja. Dakle čovjek se može tijekom života mnogo puta zeznuti. Kada se nađe u slijepoj ulici, tada se okrene i vratit određen dio puta.
Životinje to baš i ne čine, osim dok moraju.

Neki ljudi traze smisao, neki prihvacaju stvari/zivot takvim kakvim jeste najcesce ni ne pokusavajuci preispitati 'Bozje putove' ili jednostavno ne misle o smislu uopce...

Ne, mislim da baš svaki čovjek traži smisao. I IKD je tražio smisao, a našao ga je u Bibliji...

Alpha je napisao/la:

Da, mislim da zivotinje ne traze smisao, a iskreno ne razumijem kada bi one to 'morale' ili uopce mogle raditi? Ipak njihovo ne trazenje smisla i ne trazenje smisla kod ljudskog roda se razlikuje. Zivotinja zivi svaki tren i prihvaca ga...ljudi najcesce to ne rade.

Ljudi pokušavaju to ne činiti jer su, što se razmišljanja tiče, puno sposobniji od ostalih životinja i baš zato se i ne opuštaju u životu, već se pitaju čemu sve to

Citat :

Tesko mi je zamisliti da zivotinja trazi smisao cak i kod velike patnje...cini mi se da ju ona samo prihvaca kao neminovno stanje...ipak jedan od razloga zasto zivotnje ne traze smisao mozda ne lezi u tome da su primitivnijeg uma i stoga nesposobne za tako sta vec mozda upravo stoga sto su jednostavnije vide ono sto mi ne vidimo...vide sadasnjasos, zive u sadasnjosti, uzivaju ili pate u sadasnjosti...a upravo tome teze ljudi...da budu svjesni trenutka...
I zato pitanje je tko je zapravo svjestan ovdje ljudi ili zivotnje

Mislim da životinja i da mora, ne može drugačije nego prihvaćati svaki tren. Uostalom to rade i ljudi jer moraju.
Međutim to povezujem sa načinom razvijenosti mozga. Mislim da su ljudi razvijeniji što se toga tiče, ali da životinje gledaju stvari jednostavnije to je istina.
Pitanje je mogu li životinje više od toga nego samo da uživaju u trenutku i to je to. Ljudi mogu, a je li to dobro... Ne znam

Citat :

Omega je napisao/la:

Čovjekov cilj / smisao života je naći put iz tog labirinta. No može se reći da je čovjekov život pun labirinata. Izađemo iz jednog i uđemo u drugi sa nekim drugim ciljem. Naravno svaki labirint ima nekoliko izlaza, ovisi kako nam se stvari događaju.
Životinje pak nemaju više tih labirinata, nego samo jedan---> cilj im je preživjeti i donijeti mlade na svijet.

Ne bih rekla... Cilj im je i priziti ljubavi i zastitu. Koliko se zivotinja zrtvuje za svoje mlado ili za covjeka/zivotinju koju voli...ili pokusavaju pomoci drugoj zivotinji koja cak nije njihove vrste...nije to ni tako rijetko samo sto mi ne vidimo... Tako sto ipak ne bi radio 'stroj' koji zivi samo da bi prezivio...uostalom upravo zrtvovanje vlastitog zivota za drugo zivo bice dokazuje da to nije tako.

Da, životinje znaju voljeti i svakako imaju više 'ciljeva' nego samo preživjeti i razmožavati se.

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Ta spetljanost labirinata može se zamisliti poput nekog kompliciranog čvora kojega pomalo otpetljavamo, ali i zapetljavamo određenim situacijama.
No na koji način možemo sebi olakšati tako da lakše znamo na račvanju puteva kojim krenuti? Mislim da odgovor leži u svijesti.
Svaki čovjek ima svoju svijest koja ga ponekad vodi putem. Opet ako se oslanjamo na svijest, tada će nam ona sama reći kojim putem krenuti, što je ispravno za nas. Svijest je ta koja nas može uzdignuti iznad labirinta odakle bismo vidjeli kojim putevima trebamo proći do cilja.
Imaju li životinje svijest? Koliko ja znam nemaju...

Da li je svijest u jednu ruku ekvivalent znanju ili vise mislis na intuiciju?

Oboje zapravo, ali više kao intuicija stječena znanjem.

Alpha je napisao/la:

U trenu kada postignemo takvu razinu svijesti da smo u stanju izdignuti se iznad labirinta...onda vec jesmo postigli cilj...vjerojatno najveci koji se moze postici u ovom zivotu
Imaju li zivotnje svijest...pitanje je sto je svijest. Gore sam napisala neka razmisljanja o zivotinjama...i sad...da li zbilja mislis da nemaju svijest...ni malo?

Mislim da svaki čovjek to može, to je intuicija stječena znanjem u ovom slučaju. I ubojica ima tu njegovu 'svijest' koja ga vodi k njegovom načinu gledanja na život i sve to.

Da li mislim da životinje imaju intuiciju stječenu znanjem i iskustvom...? Da, imaju, naravno da imaju.

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Što se događa kada tražimo izlaz iz jednog labirinta? To znači da imamo neki cilj (moj je zasad završiti srednju školu), i dok izađemo iz labirinta i uđemo u drugi, to znači da smo ostvarili jedan cilj, a tada imamo neki novi cilj koji pokušavamo ostvariti.
I baš zato nikada nismo zadovoljni. u jednom trenu jedan cilj nam se čini super i trudimo se postići ga. Kada ga postignemo jesmo happy i sve to, ali tada shvatimo da to nije sve. Tako se opet javi neko nezadovoljstvo jer želimo postići novi cilj, osjećamo se kao da nismo ostvarili sve što smo htjeli.
Upravo je to onaj čvor koji otpetljavamo, ali kojega nikada ne možemo otpetljat jer stalno nam se javljaju novi ciljevi.
Rade li to životinje tako? Ne...

Da, ljudi su nezadovolj(e)ne zivotnje Stalno zele jos, a to ih/nas sprijecava da uvidimo ljepotu trenutka...na to sam ciljala kada sam gore kazala da najcesce ne zivimo u sadasnjosti...vjecito se pitamo sto ce biti sutra ili zalimo za jucer...a ni sutra ni jucer vise ne postoje...
Slazem se...zivotnje si ne kompliciraju zivot tako...nepodnosljiva lakoca postojanja, reklo bi se...

Da, životinje uživaju u trenutku, ali isto tako pitanje je jesu li sposobnije za nešto više od toga? Ljudi jesu, a rekoh da ne znam bi li to bilo dobra stvar

Ovo što stalno želimo još... Mislim da je to povezano baš sa razvijenošću mozga. Međutim pitanje je da li se i gusjenica tako osjeća, da li i ona stalno želi još...

Alpha je napisao/la:

Zgodno si to rekao...da li mi zivimo u smrti? Bas kao sto je pitanje da li nas Svemir zapravo egzistira u velikoj Crnoj Rupi...
Ako je smrt samo prijelaz (kao i rodjenje) onda nam je malo kriva definicija, tj. shvacanje...mozda smo sada 'mrtvi', a pravi zivot nas tek ceka...
Kada covjek umre ako je imao ljude koji su ga voljeli on neko vrijeme zivi u njihovim mislima...ali polako svi odlaze i sjecanje nestaje...da li smo vrijedni samo onako dugo dok nas netko pamti?

Bravo, shvatila si što sam htio reći

Vrijednost se prema ljudima gledano mjeri s time koliko te drugi pamte, ali to ionako nema smisla. Ne znam kako odrediti nečiju vrijednost. Ta zato bi tu bio Bog, jel tako?

Citat :

E, da...i zivotinje (koje sada nisi spomenuo) pamte mrtve...i tuguju takodjer...

Da.

Alpha je napisao/la:

Nepoznato smo nazvali Bogom...znanost obajasnjava sve vise toga...da li to znaci da se Bog 'povlaci'?

Ne, mislim da znanost baš i otkriva 'Boga', a to što kreacionisti tvrde zbog svoje Biblije... Da, za kreacioniste znanost suzbija Boga što nije istina.

Alpha je napisao/la:

Slazem se da ljudi Boga mogu dozivjeti kod nekih pozitivnih dogadjaja poput situacije u kojima nam 'cudo' spasi zivot...ipak sto se tice postignuca...heh...nekako mi se cini da vecina ljudi zasluge pripisuju samo sebi...i jos k tome smatraju da zasluzuju i puno vise...a za poraze je kriv netko drugi...
Stoga smatram da se Boga vise susrece u patnji...iako bi trebalo biti i ovako kako ti govoris...

Većina ljudi da, neki ne.

Moje je mišljenje da Boga susrećemo u oba slučaja, i u pozitivnom događaju i u patnji.

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Uglavnom, sve se dijeli na 3 dijela: Svijet / kozmos , čovjek i Bog.
Svijet je sve što postoji, čovjek bira svoj put unutar svijeta, a Bog je iznad svijeta i čovjeka.
A zašto na primjer ne bi svijet bio onaj na ''vrhu'' ako je to sve što postoji, a Bog je dio postojanja?
Dakle kozmos je ono najvažnije, čovjek je unutar kozmosa, ali što je sada s Bogom, kako Njega opisati i kuda Ga svrstati?
Ako je Bog najveći, tada ne bi bilo logično da je dio nečeg većeg. Kažemo da je Bog dio svega što postoji, ali na koji način?
Kozmos je prema tome ''božanski'', a Bog je poput svjetla koje čovjeku omogućuje da vidi taj kozmos oko sebe, te On omogućuje da kozmos bude viđen.
Kažemo da je Bog najvažniji, a onaj koji je najvažniji može se reći da je u središtu svega, tako da se dodiruje sa svime, tj sve što postoji mu daje mjesto.
Razmišljaju li životinje na ovaj način o životu i svemu tome? Ne...

Hmmm...tesko je to definirati...ipak Bog bi trebao biti u apsolutno svemu...nema centra...sve je jedno...

Eh, Alphice, dao sam slikovit prikaz, a ne realan...
Naravno da bi Bog bio apsolutno u svemu, ali centar daje neku važnost. To je samo slikovit prikaz za jednostavnije shvaćanje.

Alphica je napisao/la:

O cemu zivotinje razmisljaju, ne znam...ali znam da su ljudi vidjeli medvjeda koji je sjedio na vrhu jednog proplanka i gledao u zalazak sunca...ljudi kazu da je bio prekrasan zalazak...a ja cak ni ne znam koliko medvjedi vide boje...ono sto hocu reci je...mi ne znamo sto je on mislio u tom trenu, da li se samo divio ili sto...ali ocito nije ni lovio, ni jeo, ni razmnozavao se...mislim da je samo sjedio i osijecao Bozji dodir...
Sto bi ljudi dali da mogu to sto moze taj medvjed...samo na tren biti jedno s prirodom i osjetiti se dijelom Svemira...

Neki ljudi to i mogu što i taj medo.

Citat :

Imas zgodne ideje ali mislim da bi bilo dobro ne podcjenjivati zivotnje toliko...jer nekada se pitam...tko je zapravo vise svjestan i blizi Bogu...mi ili oni...naime, cini mi se da su ljudi istinski sretni i probudjeni tek kada se toliko priblize jednostavnom poimanju svega da se to moze usporediti s prostom egzistencijom zivotinja...

Eto, to su neka moja razmisljanja pa...

Dobro je pitanje tko bolje razumije Boga, mi ili životinje. Na to ne znam odgovoriti, ali pogledaj kada sam napisao ovaj post...

Životinje sam onda i podcjenjivao, ali sada ne. Možda ljudi imaju razvijeniji mozak, ali pitanje je koliko je to dobro.
Jednostavno način razmišljanja ljudi i drugih životinja je drugačiji, šta da kažem

Omega je napisao/la:

Ne, mislim da baš svaki čovjek traži smisao. I IKD je tražio smisao, a našao ga je u Bibliji...

Da, to bi bilo logicno za ocekivat...ali cini mi se da nije tako...ili mozda neki prestanu trazit smisao...naime cini mi se da puno ljudi trazi trenutni uzitak, teze hedonizmu, a o smislu ne promisljaju toliko...

Omega je napisao/la:

Ljudi pokušavaju to ne činiti jer su, što se razmišljanja tiče, puno sposobniji od ostalih životinja i baš zato se i ne opuštaju u životu, već se pitaju čemu sve to

Pa sad...ljudi pokusavaju upravo to...osjetiti se zivim u svakom trenu...zapravo to bi bilo ono cemu bi trebali teziti...ali to ne rade bas zato jer nisu svjesni i 'zive' u nekom drugom vremenu...nekom 'jucer' ili nekom 'sutra'...zapravo ne zive vec pustaju da zivot juri pored njih/nas...
Koliko se pitaju...moze biti da se pitaju...ali mozda bi trebali vise zivjeti nego se pitati

Omega je napisao/la:

Mislim da životinja i da mora, ne može drugačije nego prihvaćati svaki tren. Uostalom to rade i ljudi jer moraju.
Međutim to povezujem sa načinom razvijenosti mozga. Mislim da su ljudi razvijeniji što se toga tiče, ali da životinje gledaju stvari jednostavnije to je istina.
Pitanje je mogu li životinje više od toga nego samo da uživaju u trenutku i to je to. Ljudi mogu, a je li to dobro... Ne znam

Svi postojimo samo u ovom trenu ali kako ga dozivljavamo...ljudi su u stanju razmisljati na nacin na koji predpostavljamo da zivotinje ne mogu...da li je to prokletstvo ili blagoslov? Pojma nemam...

Omega je napisao/la:

Da, životinje uživaju u trenutku, ali isto tako pitanje je jesu li sposobnije za nešto više od toga? Ljudi jesu, a rekoh da ne znam bi li to bilo dobra stvar

Ovo što stalno želimo još... Mislim da je to povezano baš sa razvijenošću mozga. Međutim pitanje je da li se i gusjenica tako osjeća, da li i ona stalno želi još...

A sto bi bilo vise od toga tocno?
Neznam za gusjenicu...mozda zeli i ona...ali ta zelja za vise cesto je obicna gramzivost...a nju posjeduju i neke zivotnje...
Ipak ti zasigurno ciljas na zelju prema pozitivnim stvarima poput znanja

Omega je napisao/la:

Bravo, shvatila si što sam htio reći
Vrijednost se prema ljudima gledano mjeri s time koliko te drugi pamte, ali to ionako nema smisla. Ne znam kako odrediti nečiju vrijednost. Ta zato bi tu bio Bog, jel tako?

E...sad...necija vrijednost...to automatski implicira na to da je netko vrjedniji, a netko manje vrijedan...hmmm...ne znam...

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Nepoznato smo nazvali Bogom...znanost obajasnjava sve vise toga...da li to znaci da se Bog 'povlaci'?

Ne, mislim da znanost baš i otkriva 'Boga', a to što kreacionisti tvrde zbog svoje Biblije... Da, za kreacioniste znanost suzbija Boga što nije istina.

Slazem se

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Slazem se da ljudi Boga mogu dozivjeti kod nekih pozitivnih dogadjaja poput situacije u kojima nam 'cudo' spasi zivot...ipak sto se tice postignuca...heh...nekako mi se cini da vecina ljudi zasluge pripisuju samo sebi...i jos k tome smatraju da zasluzuju i puno vise...a za poraze je kriv netko drugi...
Stoga smatram da se Boga vise susrece u patnji...iako bi trebalo biti i ovako kako ti govoris...

Većina ljudi da, neki ne.
Moje je mišljenje da Boga susrećemo u oba slučaja, i u pozitivnom događaju i u patnji.

Kao sto rekoh...slazem se...samo kazem da vrlo cesto u praksi i nije tako...ali trebalo bi biti

Omega je napisao/la:

Eh, Alphice, dao sam slikovit prikaz, a ne realan...
Naravno da bi Bog bio apsolutno u svemu, ali centar daje neku važnost. To je samo slikovit prikaz za jednostavnije shvaćanje.

Omega je napisao/la:

Alphica je napisao/la:

O cemu zivotinje razmisljaju, ne znam...ali znam da su ljudi vidjeli medvjeda koji je sjedio na vrhu jednog proplanka i gledao u zalazak sunca...ljudi kazu da je bio prekrasan zalazak...a ja cak ni ne znam koliko medvjedi vide boje...ono sto hocu reci je...mi ne znamo sto je on mislio u tom trenu, da li se samo divio ili sto...ali ocito nije ni lovio, ni jeo, ni razmnozavao se...mislim da je samo sjedio i osijecao Bozji dodir...
Sto bi ljudi dali da mogu to sto moze taj medvjed...samo na tren biti jedno s prirodom i osjetiti se dijelom Svemira...

Neki ljudi to i mogu što i taj medo.

Ovim sam htjela naglasiti da su i zivotinje spasobne za tako sta...a ne samo ljudi...

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Imas zgodne ideje ali mislim da bi bilo dobro ne podcjenjivati zivotnje toliko...jer nekada se pitam...tko je zapravo vise svjestan i blizi Bogu...mi ili oni...naime, cini mi se da su ljudi istinski sretni i probudjeni tek kada se toliko priblize jednostavnom poimanju svega da se to moze usporediti s prostom egzistencijom zivotinja...
Eto, to su neka moja razmisljanja pa...

Dobro je pitanje tko bolje razumije Boga, mi ili životinje. Na to ne znam odgovoriti, ali pogledaj kada sam napisao ovaj post...

Životinje sam onda i podcjenjivao, ali sada ne. Možda ljudi imaju razvijeniji mozak, ali pitanje je koliko je to dobro.
Jednostavno način razmišljanja ljudi i drugih životinja je drugačiji, šta da kažem

Vidim kada si postao...drago mi je da mijenjas misljenje...znas vec...

Majko moja koje kobasice od postova

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Ne, mislim da baš svaki čovjek traži smisao. I IKD je tražio smisao, a našao ga je u Bibliji...

Da, to bi bilo logicno za ocekivat...ali cini mi se da nije tako...ili mozda neki prestanu trazit smisao...naime cini mi se da puno ljudi trazi trenutni uzitak, teze hedonizmu, a o smislu ne promisljaju toliko...

Alpha, siguran sam da je tako, svaki čovjek traži neki smisao. To je radio i IKD, samo on je 'našao' svoj smisao u Bibliji, međutim možda kroz život nađe neki novi smisao

Trenutni užitak mislim da je cilj svakom živom biću, ne samo ljudima

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Ljudi pokušavaju to ne činiti jer su, što se razmišljanja tiče, puno sposobniji od ostalih životinja i baš zato se i ne opuštaju u životu, već se pitaju čemu sve to

Pa sad...ljudi pokusavaju upravo to...osjetiti se zivim u svakom trenu...zapravo to bi bilo ono cemu bi trebali teziti...ali to ne rade bas zato jer nisu svjesni i 'zive' u nekom drugom vremenu...nekom 'jucer' ili nekom 'sutra'...zapravo ne zive vec pustaju da zivot juri pored njih/nas...
Koliko se pitaju...moze biti da se pitaju...ali mozda bi trebali vise zivjeti nego se pitati

Prioriteti su to sve krivi. Posao i rad postaju sve važniji, a tada se naravno zaborave vrijednosti života...
Zato mnogi ljudi gledaju u oblake i misle si ''samo da ne bude kiša'', a ne uživaju u pogledu...

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Mislim da životinja i da mora, ne može drugačije nego prihvaćati svaki tren. Uostalom to rade i ljudi jer moraju.
Međutim to povezujem sa načinom razvijenosti mozga. Mislim da su ljudi razvijeniji što se toga tiče, ali da životinje gledaju stvari jednostavnije to je istina.
Pitanje je mogu li životinje više od toga nego samo da uživaju u trenutku i to je to. Ljudi mogu, a je li to dobro... Ne znam

Svi postojimo samo u ovom trenu ali kako ga dozivljavamo...ljudi su u stanju razmisljati na nacin na koji predpostavljamo da zivotinje ne mogu...da li je to prokletstvo ili blagoslov? Pojma nemam...

Ljudi razmišljaju na svoj način, na način na koji druge životinje ne mogu, barem mislimo da ne mogu...

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Da, životinje uživaju u trenutku, ali isto tako pitanje je jesu li sposobnije za nešto više od toga? Ljudi jesu, a rekoh da ne znam bi li to bilo dobra stvar

Ovo što stalno želimo još... Mislim da je to povezano baš sa razvijenošću mozga. Međutim pitanje je da li se i gusjenica tako osjeća, da li i ona stalno želi još...

A sto bi bilo vise od toga tocno?
Neznam za gusjenicu...mozda zeli i ona...ali ta zelja za vise cesto je obicna gramzivost...a nju posjeduju i neke zivotnje...
Ipak ti zasigurno ciljas na zelju prema pozitivnim stvarima poput znanja

Mislio sam na želju za vlastiti užitak

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Bravo, shvatila si što sam htio reći
Vrijednost se prema ljudima gledano mjeri s time koliko te drugi pamte, ali to ionako nema smisla. Ne znam kako odrediti nečiju vrijednost. Ta zato bi tu bio Bog, jel tako?

E...sad...necija vrijednost...to automatski implicira na to da je netko vrjedniji, a netko manje vrijedan...hmmm...ne znam...

Da, točno na to implicira...

Alphica je napisao/la:

Kao sto rekoh...slazem se...samo kazem da vrlo cesto u praksi i nije tako...ali trebalo bi biti

To ovisi o osobi

Alphica je napisao/la:

Ovim sam htjela naglasiti da su i zivotinje spasobne za tako sta...a ne samo ljudi...

Vjerojatno i jesu sposobne za to

Alphica je napisao/la:

Vidim kada si postao...drago mi je da mijenjas misljenje...znas vec...

Naravno da mijenjam

Omega je napisao/la:

Prioriteti su to sve krivi. Posao i rad postaju sve važniji, a tada se naravno zaborave vrijednosti života...
Zato mnogi ljudi gledaju u oblake i misle si ''samo da ne bude kiša'', a ne uživaju u pogledu...

Tocno

Omega je napisao/la:

Alpha, siguran sam da je tako, svaki čovjek traži neki smisao. To je radio i IKD, samo on je 'našao' svoj smisao u Bibliji, međutim možda kroz život nađe neki novi smisao
Trenutni užitak mislim da je cilj svakom živom biću, ne samo ljudima

Ja nisam sigurna...ne mogu biti...cini mi se logicno da ljudi razmisljaju o tome...o smislu...ali...predpostavka je majka svih zajeba
A ne nesto tipa ideali, (nada za) vjecni zivot, i td.? Ciljevi se razlikuju...jedino mi se cini da je nekako univerzalno pokusaj izbjegavanja boli...a ni to nije 100%

Omega je napisao/la:

Alphica je napisao/la:

Pa sad...ljudi pokusavaju upravo to...osjetiti se zivim u svakom trenu...zapravo to bi bilo ono cemu bi trebali teziti...ali to ne rade bas zato jer nisu svjesni i 'zive' u nekom drugom vremenu...nekom 'jucer' ili nekom 'sutra'...zapravo ne zive vec pustaju da zivot juri pored njih/nas...
Koliko se pitaju...moze biti da se pitaju...ali mozda bi trebali vise zivjeti nego se pitati

Prioriteti su to sve krivi. Posao i rad postaju sve važniji, a tada se naravno zaborave vrijednosti života...
Zato mnogi ljudi gledaju u oblake i misle si ''samo da ne bude kiša'', a ne uživaju u pogledu...

E, sad prioriteti ili nesto drugo...opravdanje...cinjenica da zivot prolazi ostaje...

Omega je napisao/la:

Alphica je napisao/la:

Svi postojimo samo u ovom trenu ali kako ga dozivljavamo...ljudi su u stanju razmisljati na nacin na koji predpostavljamo da zivotinje ne mogu...da li je to prokletstvo ili blagoslov? Pojma nemam...

Ljudi razmišljaju na svoj način, na način na koji druge životinje ne mogu, barem mislimo da ne mogu...

Ovo mi zvuci kao da ljudi generalno imaju neki kolektivni nacin razmisljanja u odnosu na zivotinje...ne znam...sklonija sam prikloniti se ideji individualnosti...kako medju ljudima tako i generalno...
I dalje ostaje pitanje...prokletstvo ili blagoslov...

Omega je napisao/la:

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Da, životinje uživaju u trenutku, ali isto tako pitanje je jesu li sposobnije za nešto više od toga? Ljudi jesu, a rekoh da ne znam bi li to bilo dobra stvar
Ovo što stalno želimo još... Mislim da je to povezano baš sa razvijenošću mozga. Međutim pitanje je da li se i gusjenica tako osjeća, da li i ona stalno želi još...

A sto bi bilo vise od toga tocno?
Neznam za gusjenicu...mozda zeli i ona...ali ta zelja za vise cesto je obicna gramzivost...a nju posjeduju i neke zivotnje...
Ipak ti zasigurno ciljas na zelju prema pozitivnim stvarima poput znanja

Mislio sam na želju za vlastiti užitak

Ako pricamo samo o uzivanju to je onda isto kao kod zivotnja...ti si spominjao nesto vise od toga...pitah na sto mislis...?

Omega je napisao/la:

Alphica je napisao/la:

E...sad...necija vrijednost...to automatski implicira na to da je netko vrjedniji, a netko manje vrijedan...hmmm...ne znam...

Da, točno na to implicira...

To onda povlaci da bi trebao postojati Sud... Onda se postavlja pitanje Tko je Bog...da li je sudac ili nesto drugo?
Kako sam sklona vjerovati teoriji o energiji, pa cak i da je ta energija zainteresirana za nas, pitanje je sto su vrijednosti te Energije/Boga...tko je, na koncu, vrijedniji izmedju nas?...

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Alpha, siguran sam da je tako, svaki čovjek traži neki smisao. To je radio i IKD, samo on je 'našao' svoj smisao u Bibliji, međutim možda kroz život nađe neki novi smisao
Trenutni užitak mislim da je cilj svakom živom biću, ne samo ljudima

Ja nisam sigurna...ne mogu biti...cini mi se logicno da ljudi razmisljaju o tome...o smislu...ali...predpostavka je majka svih zajeba
A ne nesto tipa ideali, (nada za) vjecni zivot, i td.? Ciljevi se razlikuju...jedino mi se cini da je nekako univerzalno pokusaj izbjegavanja boli...a ni to nije 100%

Nevjerojatno bi bilo da postoji neki čovjek ne razmišlja o smislu... Čak da se opusti i uživa u životu ne mareći za sve, to znači da je to njegov smisao života... Opet ispadne da ga je tražio i odlučio da je smisao života uživati u životu.

Univerzalno jest zadovoljavanje svojih potreba. Čovjek koji se stalno žrtvuje za druge opet zadovoljava svoju potrebu - žrtvovanje za druge...
Smisao života i zadovoljavanje potreba jest povezano

Opet ovo se može usporediti sa ponašanjem životinja...

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Prioriteti su to sve krivi. Posao i rad postaju sve važniji, a tada se naravno zaborave vrijednosti života...
Zato mnogi ljudi gledaju u oblake i misle si ''samo da ne bude kiša'', a ne uživaju u pogledu...

E, sad prioriteti ili nesto drugo...opravdanje...cinjenica da zivot prolazi ostaje...

Priroriteti su samo poticaj, ostalo je na nama.

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Ljudi razmišljaju na svoj način, na način na koji druge životinje ne mogu, barem mislimo da ne mogu...

Ovo mi zvuci kao da ljudi generalno imaju neki kolektivni nacin razmisljanja u odnosu na zivotinje...ne znam...sklonija sam prikloniti se ideji individualnosti...kako medju ljudima tako i generalno...
I dalje ostaje pitanje...prokletstvo ili blagoslov...

Iskreno životinje su manje međusobno individualne baš zbog te razvijenosti mozga, ljudi više razmišljaju, a to dovodi do veće različitosti.

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Alphica je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Da, životinje uživaju u trenutku, ali isto tako pitanje je jesu li sposobnije za nešto više od toga? Ljudi jesu, a rekoh da ne znam bi li to bilo dobra stvar
Ovo što stalno želimo još... Mislim da je to povezano baš sa razvijenošću mozga. Međutim pitanje je da li se i gusjenica tako osjeća, da li i ona stalno želi još...

A sto bi bilo vise od toga tocno?
Neznam za gusjenicu...mozda zeli i ona...ali ta zelja za vise cesto je obicna gramzivost...a nju posjeduju i neke zivotnje...
Ipak ti zasigurno ciljas na zelju prema pozitivnim stvarima poput znanja

Mislio sam na želju za vlastiti užitak

Ako pricamo samo o uzivanju to je onda isto kao kod zivotnja...ti si spominjao nesto vise od toga...pitah na sto mislis...?

Ciljevi su nam povezani za zadovoljavanje vlastitih želja i potreba. Da, to je isto kao i kod životinja.
Ono što sam mislio jest na korjenito gledanje tih ciljeva, to jest pitanje 'zašto uopće postoje ciljevi?'...

Alpha je napisao/la:

To onda povlaci da bi trebao postojati Sud... Onda se postavlja pitanje Tko je Bog...da li je sudac ili nesto drugo?
Kako sam sklona vjerovati teoriji o energiji, pa cak i da je ta energija zainteresirana za nas, pitanje je sto su vrijednosti te Energije/Boga...tko je, na koncu, vrijedniji izmedju nas?...

Da, u ovom slučaju Bog bi bio taj koji je sudac, a tko je vrijedniji od nas nemoguće je reći.
Mi to sudimo prema svom sudu, a kakav je neki takozvani 'Božanski' sud pitanje je.

Tutankhamon je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Prioriteti su to sve krivi. Posao i rad postaju sve važniji, a tada se naravno zaborave vrijednosti života...
Zato mnogi ljudi gledaju u oblake i misle si ''samo da ne bude kiša'', a ne uživaju u pogledu...

Tocno

Tut, pridruži nam se

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Ja nisam sigurna...ne mogu biti...cini mi se logicno da ljudi razmisljaju o tome...o smislu...ali...predpostavka je majka svih zajeba
A ne nesto tipa ideali, (nada za) vjecni zivot, i td.? Ciljevi se razlikuju...jedino mi se cini da je nekako univerzalno pokusaj izbjegavanja boli...a ni to nije 100%

Nevjerojatno bi bilo da postoji neki čovjek ne razmišlja o smislu... Čak da se opusti i uživa u životu ne mareći za sve, to znači da je to njegov smisao života... Opet ispadne da ga je tražio i odlučio da je smisao života uživati u životu.
Univerzalno jest zadovoljavanje svojih potreba. Čovjek koji se stalno žrtvuje za druge opet zadovoljava svoju potrebu - žrtvovanje za druge...
Smisao života i zadovoljavanje potreba jest povezano
Opet ovo se može usporediti sa ponašanjem životinja...

Ajmo reci da se svatko u nekom trenu zapita o nekakvom smislu...pogotovo kada se osobi desava nesto neugodno pa se zapita 'zasto bas njemu'...
Ali generalno...ono da se bas razmislja o tome...ne znam...naime, cini mi se da je ovdje pojam 'smisao' zapravo nerazjasnjen jer kada netko zakljuci da mu je smisao 'u se, na se i poda se' onda to meni nije razmisljanje o smislu niti zakljucak te osobe da mu je smisao biti egoisticni seronja nego mislim da tom osobom u potpunosti upravlja kemija ili nesto tako i da se ne pita dalje svojih baznih osjecaja tj. potreba...dakle zakljucak te osobe da mu je smisao zadovoljiti svoje potrebe, za mene, ne predstavlja pravu potragu za smislom.
Ja ne znam da li je zadovoljavanje potreba i smisao povezano tj. koliko je povezano...da bih to znala prvo bih trebala znati svrhu naseg postojanja...

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Prioriteti su to sve krivi. Posao i rad postaju sve važniji, a tada se naravno zaborave vrijednosti života...
Zato mnogi ljudi gledaju u oblake i misle si ''samo da ne bude kiša'', a ne uživaju u pogledu...

E, sad prioriteti ili nesto drugo...opravdanje...cinjenica da zivot prolazi ostaje...

Priroriteti su samo poticaj, ostalo je na nama.

Kao sto rekoh - opravdanja. Svatko ima opravdanje za svoje postupke... U biti je sve na nama jer si mi odredjujemo prioritete (ako nam zivot dozvoli)...

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Ljudi razmišljaju na svoj način, na način na koji druge životinje ne mogu, barem mislimo da ne mogu...

Ovo mi zvuci kao da ljudi generalno imaju neki kolektivni nacin razmisljanja u odnosu na zivotinje...ne znam...sklonija sam prikloniti se ideji individualnosti...kako medju ljudima tako i generalno...
I dalje ostaje pitanje...prokletstvo ili blagoslov...

Iskreno životinje su manje međusobno individualne baš zbog te razvijenosti mozga, ljudi više razmišljaju, a to dovodi do veće različitosti.

Mozda su manje individualne jer njima vise vlada kemija, teze se odupiru nagonima...ali ima tu i puno genetike kao i kod ljudi... Naime, i puno ljudi se povodi prvenstveno za nagonima i ne ispunjenje istih ih cini nesretnima...a oni u tome onda vide nepravdu...ne traze u tome neku lekciju ili nesto...a mozda je upravo to razlog zasto se nesto desava - kako bi se naucila lekcija...

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Mislio sam na želju za vlastiti užitak

Ako pricamo samo o uzivanju to je onda isto kao kod zivotnja...ti si spominjao nesto vise od toga...pitah na sto mislis...?

Ciljevi su nam povezani za zadovoljavanje vlastitih želja i potreba. Da, to je isto kao i kod životinja.
Ono što sam mislio jest na korjenito gledanje tih ciljeva, to jest pitanje 'zašto uopće postoje ciljevi?'...

Nasi ciljevi su nasi i oni nemoraju imati nikakve, ali nikakve veze sa smislom...
Nasi ciljevi postoje iz nasih nagona, nasih zelja, ocekivanja...
Neki visi ciljevi koji bi imali veze sa smislom...to mi je nemoguce odgovoriti jer ne znam sto je smisao zivota, zasto smo ovdje, ima li sve ovo uopce neki visi smisao...

Omega je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

To onda povlaci da bi trebao postojati Sud... Onda se postavlja pitanje Tko je Bog...da li je sudac ili nesto drugo?
Kako sam sklona vjerovati teoriji o energiji, pa cak i da je ta energija zainteresirana za nas, pitanje je sto su vrijednosti te Energije/Boga...tko je, na koncu, vrijedniji izmedju nas?...

Da, u ovom slučaju Bog bi bio taj koji je sudac, a tko je vrijedniji od nas nemoguće je reći.
Mi to sudimo prema svom sudu, a kakav je neki takozvani 'Božanski' sud pitanje je.

Dakle, Marko te uspio preobratit...ah...
Kako reci tko je vrijedniji kada ne znamo cemu sve ovo...da li je Bogu/Svemiru bitna samo energija? Da li vise vrijedi ubojica koji djeluje ili osoba koja nije ni mrava zgazila, a ujedno nije ni iz kuce izasla i potpuno je neaktivna u drustvu?

Covjek je jedino savrseno bice koje svaka budala moze da napravi !

Dobro sad...da je jedino savrseno...ma da je uopce savrseno...al kuzim te, ofc

Alpha je napisao/la:

Dobro sad...da je jedino savrseno...ma da je uopce savrseno...al kuzim te, ofc

u svima nama, ali i u cijelom svijetu, leži klica savršenstva. onaj koji je stvarao svijet, ne da je bio genijalac, već daleeeko dalje od toga

e sad, što smo mi sposobni sve pokvariti

a možda

možda smo samo malo pregrubi prema sebi. imamo previsoko mišljenje o nama, pa nas pojedinci čude zbog svog "zla"

a kao da ga nema u biljnom i životinjskom svijetu oko nas

moramo prihvatiti da smo ljudi od krvi i mesa, dio prirode i svijeta koji nas okružuje.

možda bi tada sebe više voljeli. sada razmišljamo o onostranom, višim bićima, vanzemaljcima, pravima životinja, da li biljku boli kada je sječemo, a što je sa ljudskim rodom. zašto sebe izbjegavamo

ne znam

Prvo bi valjalo definirati pojam Savrsenog. Rekla bih da je to jako relativan pojam...ipak nesto poput Svemira mi ne mozemo sami stvoriti tako da ko god je to stvorio (ako predpodstavimo da jeste Netko stvorio) nama se doima savrsenim...u svakom slucaju puno vecim od nas...
Smatram da ljudi nisu savrseni...bar ne po mojoj definiciji te rijeci...ni ovaj svijet nije savrsen... Isto tako vjerujem da svatko moze osjetiti savrsenstvo sto god to nekom bilo...i da, moguce da u svemu i svima lezi klica savrsenog, a to savrseno oznacavalo bi jednu cistocu, jednostavnost, shvacanje...
Genijalac...valjda...samo sto bih ipak voljela shvatiti zasto je ovo sve stvoreno na ovaj princip...veci jede manjeg, borba, bol...valjda ima neki razlog...mozda onaj isti koji odgovara na pitanje zasto smo uopce ovdje, koji je smisao svega...

tako mora biti. jači je jači samo ako pojede manjeg. i neka je tako. treba tako i biti

a sad malo da se vratimo na onu o "Tako je govorio ..."
Svi nešto kukate nad crnom sudbom, a ne vidite da je imao pravo. Jeste. Plačljiva većina stvara kriterije. E pa treba sa tim prestati.