Ako postoji bog, trebamo li mu služiti?

Bila dva rođaka. Jedan je bio kršćanin i činio je dobro i ide u raj.
Drugi rođak je pio, bio ateist itd. i on ide u pakao. No, ovaj
prvi, ajmo ga nazvati Janko, voli ovog drugog. Nakon smrti,
Janko je u raju a ovaj u paklu. E sada nešto drugo.
U bibiliji piše da je bog toliko veličanstven da će nas sam pogled
na njega natjerati ta ga služimo. A po cijeloj j*benoj povijesti,
bog TJERA LJUDE DA MU SLUŽE ili bi ih ošinuo kugom, ratom
itd. Dakle bog je sve u svemu da pojednostavimo nasilnik koji
traži da mu služimo ili idemo u pakao. Traži apsolutnu poslušnost!
Da mene pita: ''Ako mi služiš, neću te poslati u pakao.'' ja bih
ga pogledao ravno u oči i rekao ''Čuj, ako si ti bog koji kontrolira
ljude ii tjera ih da mu služe, ne služim ti.'' Naravno, završio bih
tako da me koristi kao polje za pikado, no to je i bit. Ako
ŽELIM služiti nekog boga, onda on mora dokazati da je dobar bog, da je on good
guy.

Malo izdvojeno, živcira me ideja kako je Isus uskrsnuo i spasio nas i po tome je jedinstven.
Mitra, Osiris, Odinn i još mnogo bogova su također uskrsnuli.

I za kraj, bi li vi služili boga jer vam je tako rekao? Zanima me vaš odgovor.

Zanimljivo. A vidis puno ljudi vjeruje u Boga, ali ne direktno u Biblijskog Boga.
Sto se tice dobrog i loseg, ako zelis napraviti nesto dobro, radi to zbog samog cina da napravis dobro, a ne da na kraju zavrsis na lijepom mjestu i tamo provedes vjecnost. Cesto se moze cuti "radi dobro da zavrsis u raju." Ja to vidim na nacin, stojis u redu i dijelis gladnima hranu, jedan od njih zastane i iskreno ti zahvali, a ti kazes "OK makni se, ne radim ovo da tebi pomognem nego sebi". Dobre i lose postupke bi trebali znati sami sto su, i raditi ih iz srca, a ne da dobijemo nagradu na kraju, djecji nacin "napravi krevet i dobit ces cokoladu".
Zanimljiv mi je ovaj nacin razmisljanja o raju i paklu, jer sve do danas, mi znamo o tome tko ide u raj a tko na drugu stranu po napisanim pravilima od nekih drugih ljudi. Zamisli u buducnosti, ozenis se, i na kraju kad umrete ti odes u raj a osoba koju si najvise volio u pakao, onda je obrnuto   

"Nearly all religion was brought to people and imposed on people by conquerors and used as the framework to control their minds. My main point here is that if you are a child of god and god is a part of you, then in your imagination god is supposed to look like you and when you accept a picture of the deity assigned to you by another people you become the spiritual prisoner of that other people."
-John Henrik Clarke

I po tome netko tko prezire nasilje i ubojstva, ako procita u Bibliji da je bog razorio neki grad i ubio ljude u njemu, toj osobi ce to biti nezamislivo i nece vjerovati u takvog boga. Kojeg se mora bojati, jer ono cega se bojis, bas ti nije drago.
Sjecam se u 1. razredu osnovne, skolski vjeronauk i pita mene casna sestra bojim li se ja boga, i kako sam do onda cuo i naucio, bog je dobar i uvijek te voli, ja odgovorim -Ne. A ona me pogleda u soku i sa cudenjem. Razlicita smo razmisljanja imali, sto ne znaci da je iti jedno od nas bilo vise ili manje u pravu.
Ljudi najcesce boga gledaju kroz personifikaciju, znam da je to davanje nezivim stvarima ljudske osobine. Ali boga gledaju kroz ljudske navike, ljutnja, sreća...
Sam si rekao, ako bi te bog pitao ljudskim jezikom i ljudskim govorom, hoces li mu sluziti,  da bi boga pogledao u oci, i rekao mu da neces, takvu sliku si dobio od svoje okoline koja ti je govorila o bogu.
Ja to vidim ovako:

Po procijeni u samo vidljivom dijelu svemira postoji vise od 200 milijardi galaksija, sa isto toliko zvijezda u njima.
200,000,000,000 x 200,000,000,000 = 4x10 na 22. Kolika je vjerojatnost da od svih stvorenja u cijelom svemiru,bog, stvoritelj svega izgleda kao ljudi koji su na ovoj zemlji, samo jednom zrnu soli u cijelom svemiru, samo nekih jadnih 200 tisuca godina? Po meni, i danas postoje zivotinje na zemlji koje su fizicki lijepse od ljudi, ne mislim sad na neki cudan nacin  . Ali stvarno u tolikoj povijesti i medu toliko bica, zasto bi stvoritelj svega izgledao kao mi, i imao osobine iste nasim?
Ljudi cak po mom ljudskom shvacanju su daleko od savrsenosti u svakom pogledu.
Pa zbog toga ne vjerujem u boga koji bi trebao imati lice kao mi, i koji razmislja na isti nacin.
Po meni je Bog pocetna energija koja je stvorila sve, mehanizam svemira. Sad opet kad se kaze "stvoriti" dobijemo sliku osobe koja sijedi za kompjuterom i stvara nekakvu igricu i sva pravila u njoj.
Onda ako te netko pita vjerujes li u boga, prvo moras znati njegovu definiciju, sto misli pod -Bog.
Njemu je to mozda osobu koja sjedi iza oblaka i salje kisu i sunce na zemlju, a tebi sasvim nesto drugo.
Kako je Einstein rekao "Reci da poznajete boga osobno, je djetinjarija."
Evo ovako malo nadugo i nasiroko, ali odlicna tema Ymir  

Sva moja razmišljanja o bogu su na temelju čovjeka MrRepziona na YouTubeu. A ja ponavljan ne bih mogao ni ne bih želio služiti nekog ko će mene ili tebe obržiti munjom jer razgovara o duhovima.
No, kao što i Isus kaže: ''Ovdje sam ne da doensem mir, nego mač.''' Milostivo....

Ovo što ti pričaš, tj. tvoja verzija boga je ustvari biblijski bog, znači starac s bradom i genocidalni tiranin i prema tome formiraš mišljenje.

Nađi postove na forumu od @Primitive101 i @Kahali pa vidi koliko je to dalje od istine.
Bog, tj. Apsolut više nalikuje indijanskom velikom duhu nego starcu, ali opet, ovo što sam ja sad rekao je samo ograničavanje pojave...

Nisam ja mislio na boga kao sve bogove, nego samo i samo na kršćanstvo.

Ne razumijem kako se to odnosi samo na kršćanstvo. Pa nije ono izolirano u svojim vjerovanjima.
No dobro.

U Bibliji postoje barem dva temeljna koncepta boga: postoji židovski okrutni starozavjetni bog Jehova (ili Jahve) i milostivi i sućutni bog koji ljubi, a kojeg propagira Isus u evanđeljima. Iako ih deklarativno Isus ne razlikuje, konceptualno oni su znatno različiti. Prvi kažnjava, a drugi je milosrdan. Kao par: bad cop i good cop.
Zapravo, ono što se provlači kroz Bibliju je ideja da nema jednoga bez drugoga. To izaziva strah i bogobojaznost kod kršćana. Kao što je Ymir i citirao, Krist, kao slika Oca, nije uvijek milosrdan i mirotvorac, samo je pravedan i stoga ne kažnjava bez razloga. Također pruža uvijek i priliku za popravkom. On je evolucija starozavjetnog boga, no još uvijek daleko od koncepta Apsoluta u mističnim tradicijama Istoka.
Pravednost i milosrđe nisu bili prisutni u cjelosti u starom Zavjetu, odnosno bili su u samo vrlo ograničenom smislu koncepta "Oko za oko, zub za zub" (kakva je to pravednost, a tek milosrđe, jelte ).
Vratimo se na temu. Nemoguće je jasno odgovoriti na pitanje: "Ako postoji (kršćanski) bog, trebamo li mu služiti?" Ako kažemo da, onda se uspostavlja odnos sluge i gospodara, a budući da je kršćanski bog u konačnici milosrdan i darežljiv, on ne traži samo slugu, već i suučesnika u priči. Ta Krist upravo na tu suradnju i poziva, a ne na dotadašnji služnički odnos.
Ako kažemo ne, onda prihvaćamo ideju da nismo nikome sluge, pa ni bogu. A to zapravo ne znamo. Jer kako mi doista znamo da nismo samo pijuni koji nekoj većoj sili (možda i nama samima?) služimo da bi se ostvario neki cilj?
Stoga je jedino moguće biti otvoren prema svemu i uzimati život kako nam dolazi. Jer ako poginjemo glavu bez razloga, onda gubimo svrhu, a ako mislimo da nam nitko ništa ne može jer smo mi gospodari, onda postajemo zaluđeni egom i skloniji smo napraviti pogreške koje iz toga proizlaze.
U tom smislu, trebamo razumjeti da nismo niti sluge a niti gospodari, odnosno da smo koji put jedno a koji put drugo. I da se tako stvari mijenjaju.

Oitanje: Zašto kršćani toliko jako preziru Ego? Što je u njemu loše?

Otkud to da kršćani preziru Ego? Dapače, neki od ljudi s ogromnim egom su upravo deklarirani kršćani.

Stvar je samo u tome da ne možeš uistinu slijediti Kristov put i brinuti samo o sebi. Osnovna zapovijed ljubavi je ona da ljubimo sve, a ne samo sebe. Tu nastaje problem, jer ljudi nisu za to sposobni. Većina nije. Previše im materijalno smeta da bi to radili. Jednostavno, izgube se u svakodnevnim glupostima kojima ugađaju sebi i više ne misle da išta više od toga postoji. Nakon toga ih prestaje biti briga za druge i iz toga se rađaju oholost, sebičnost i svi ostali "grijesi".

E pa bome prirodni ''grijesi''. Pa, stekao sam to mišljenje razgovarajući s kršćanima i vjeroučiteljicom .

Oh da, da se nadovežem na uvodni post, ja bih stvarno i oiz srca išao u pakao (naravno pod predpostavkom od
0% da pakao postoji) s voljenom osobom, koja mi olakšava patnje, nego u raj da sjedim pored nekakvog
starca i ja s krilima na hrpi zlatnika i gledam kako on šalje munje posvuda.

KAD BI postojao Bog, da li bi imali izbora? To bi bilo bolje pitanje. Um i ratio religioznih ljudi je prosto-naprosto prava Meka za psihologe - ko tu uspije dokučiti ljude, više mu ništa neće biti nemoguće.

Citat :

Pitanje: Zašto kršćani toliko jako preziru Ego? Što je u njemu loše?

E, to je pravo pitanje. Uz napomenu da to nije isključivo vezano samo za hrišćane, već za sve moderne religije, izuzev satanizma i možda još jedne ili dvije (ne znam sve religije svijeta, pa ostavljam otvorenu mogućnost čisto za svaki slučaj)

Moja je obzervacija da hrišćani i ostali religiozni ljudi istočnjačke tradicije ne preziru sam Ego kao ego - oni preziru i mrze koncept Ega, ne podnose ga kao ideju, odnosno, ne vole da se ta riječ/pojam povezuje s njima - a to je jako bitna distinkcija.

Čitava ta "anti-egovska" politika pati od neizlječivog oblika unutrašnje nekonzistentnosti: Ego (Ja) je onaj dio čovjekove psihe koji hoće. Htjeti ne-htijenje (ili priželjkivati stanje ne-htijenja) takođe je htijenje - mrziti mržnju ili prezirati prezir predstavljaju neiscrpan izvor kognitivne disonance koja izaziva bol i nezadovoljstvo: da bi se potom isto to još jednom pripisalo onome što se mrzi i prezire. Na kraju se dobija zatvoreni krug hronične nesretnosti koji se hrani samim sobom, dok se lijek za tu nesretnost traži u osjećaju zajedništva sa drugim ljudima - i tako, dijeleći svoju nesreću i nezadovoljstvo među sobom ko braća govna na kraju zatruju sve generacije i poslije se čude sami sebi kako je moguće da su stalno nezadovoljni samim sobom.

Ni na kraj im pameti (ako je imaju) da prigrle sami sebe i zavole sami sebe - zajedno sa svim svojim demonima i anđelima - i da im to postane polazna tačka; uvijek gledaju van sebe a ne usuđuju se zagledati unutar. Stoga i ne poznaju sebe. A ko sebe ne pozna - taj sebe ne može voljeti. Ko sebe ne voli, taj ne može voljeti - i tačka. Stoga ni ne može biti dostojan ljubavi.

A Ego - on voli samo sebe: a još kad i prezire sebe - tada sve ono što on stvara ostaje okaljano tom unutrašnjom disharmonijom ljubavi i prezira. Stoga, pobožni, religiozni, duhovni ljudi svih sorti sebi stvaraju transcendentalnu ideju svoje Vlastitosti u obliku nekog duha, boga, učitelja, ili bilo kakvog nad-osobnog bića koji je isto tako rastrgan između ljubavi i prezira, između smjelosti i straha. Hrišćani, za primjer, svog Boga vole i mrze jednako kao što vole i mrze sami sebe - jedino pod tom idejom je moguće pomiriti strah i ljubav koju propovijedaju jedni drugima i sami sebi.

Kao što rekoh, religiozna priroda čovjeka naprosto doziva znatiželjnika da uzme papir i olovku i promatra.

@Ymir, da odgovorim direktnije na tvoje pitanje: DA, služio bi takvom bogu. Ali samo da kupim vrijeme dok ne pronađem način da ga ubijem. Kao što je, prema legendi, činio Lucifer.

Neda mi se baš čitati sve ove kilometarske poruke pa sam pročitao samo prvu i ostale letimično...

Tko kaže da mi služimo Bogu? Kako?

Molim te da imena bogova, svih bogova pišeš velikim slovom.

Poštivanje Božjih zapovijedi nije služenje Njemu. Također dosta kršćana nit ide u crkvu nit Ga štuje. Ja vjerujem u Njega i poštujem Ga jer me može spasiti od smrti, ja u to vjerujem i na taj način živim, a sad što ostali misle o tome mene boli briga...
On je meni pomogao u životu kada sam Ga trebao i molio, te imam razloga vjerovati.

Trebaš Mu se obratiti da bi vidio dali da vjeruješ ili ne, ne možeš oskvrnjavati nešto što ne poznaješ, to je ko da ja govorim da je, ne znam ja, npr. Linux glup jer ja ne koristim njega niti sam ga vidio?

@Zyon, bi li mi odgovorio na par pitanja? Kao što rekoh gore, religiozni i "duhovni" umovi su jedna od mojih dugogodišnjih zanimacija.

Kako znaš da si se molio Njemu, a ne Njoj ili Onome? Po čemu si dokučio da je taj Bog muško, i da uopšte ima pol?

Citat :

On je meni pomogao u životu kada sam Ga trebao i molio, te imam razloga vjerovati.

Ovo je jedan od čestih povoda da bi netko postao religiozan. Interesuje me na koji način si povezao uzrok i posljedicu, odnosno, da je molitva uzrok a određeni efekat posljedica molitve?
Kako to pomiruješ sa činjenicom da upravo u ovom trenutku, recimo, 20 000 ljudi se moli tom istom Bogu a samo jedno od njih ili dvoje na kraju i dobije ono za šta se molilo?
Zašto smatraš (jer si to implicirao) da u "služenje" Bogu spada idenje u crkvu? Kakve veze ima crkva sa Bogom?
Kojem si se Bogu molio?
Smatraš li da je to bitno?

Archangel je napisao/la:

@Zyon, bi li mi odgovorio na par pitanja? Kao što rekoh gore, religiozni i "duhovni" umovi su jedna od mojih dugogodišnjih zanimacija.

Kako znaš da si se molio Njemu, a ne Njoj ili Onome? Po čemu si dokučio da je taj Bog muško, i da uopšte ima pol?

Citat :

On je meni pomogao u životu kada sam Ga trebao i molio, te imam razloga vjerovati.

Ovo je jedan od čestih povoda da bi netko postao religiozan. Interesuje me na koji način si povezao uzrok i posljedicu, odnosno, da je molitva uzrok a određeni efekat posljedica molitve?
Kako to pomiruješ sa činjenicom da upravo u ovom trenutku, recimo, 20 000 ljudi se moli tom istom Bogu a samo jedno od njih ili dvoje na kraju i dobije ono za šta se molilo?
Zašto smatraš (jer si to implicirao) da u "služenje" Bogu spada idenje u crkvu? Kakve veze ima crkva sa Bogom?
Kojem si se Bogu molio?
Smatraš li da je to bitno?

Woa... Stani malo, makar sam ministrant od 2. Osnovne tek sam prije godinu - dve počeo razmišljatu o tome, paranormali i tako... Ne znam ti odgovoriti na sva pitanja...

Pa da počnem...
Nemam pojma kome se molim... Svevišnjemu, Onome... Ne znam koji spol ako postoji ali nekako sam uvijek čuo u muškom rodu ili srednjem, nikad u ženskom

2. Čemu se molim i kako znam da sam dobio željeni efekt?
Jer mi je puno molitava uslišeno koje su se činile čak i nemoguće...
Znam da puno ljudi moli u isto vrijeme... Ali Bog je svemoguć. Može čuti i mene i ostalih 20 000 ili više molitelja.

3. Zašto smatram da je crkva važna itd.
Zato jer je tamo živi Bog, jer se tamo čita Njegova riječ etc. Etc.
Kakve veze ima crkva (malim ponovno jer se odnosi na građevinu...) s služenjem?
Pa većina ljudi "odustane" od vjere ili što već jer im se neda ići na misu...

4. Kojem sam se Bogu molio?
Pa Svemogućem Bogu koji je na nebesima (Katolik sam...)

5. Mislim li da je to bitno?
Da, svakako da. Smatram.

@Zyon, da ti ja kažem da, pošto si kršćanin, trebao bi TI pisati malim slovom ta imena jer, kao što možda i znaš, ne vjeruješ u njih. Ehem? Archangelu je bilo dobro pitanje: Sigurno je nama muškima lako biti kršćanin kada je bog muško..... To favoriziranje muškaraca me živcira toliko jako.....

Koja imena?

Ja mislim da Bog nije muško već Bog - nema spol...

Marija je žensko

Ja ću sva imena bogova pisati velikim slovima, od Boga pa do Zeusa, Ra, Bude, Jahve i ostalih. Makar ne bili pravi zaslužuju poštovanje i na kraju to su imena koja se pišu velikim slovima u hrvatskom jezku

A kako znaš da nisu pravi? Vidio si boga koji ti je to rekao ili?

Eto, kako ti znaš da nije?

Isto.

Za moga Boga postoji Biblija, poslao je Sina koji je činio čuda i pokazao nam.
Za druge ništa osim nagađanja.

I Bibilija je pisana od ljudi.

Ne znam. Evo, ne znam. Ja ne vjerujem u boga ili bogove, no moram se spustiti na tvoju razinu, pa ti moram reći NE ZNAM

Spustiti??? Ne znam tko je od nas dvoje otvorio temu

Ne vjeruje u ništa i mora se spustiti??? Na moju razinu?

Što so onda uopće otvarao temu o Bogu da kažeš da se moraš spustit na našu razinu čim iznesemo argumente a ti svoje nemaš?

Ne ne nisam te želio uvrijediti, oprosti ako jesam. Mislio sam da odem na tvoj način razmišljanja.

ok je

Zyon je napisao/la:

Woa... Stani malo, makar sam ministrant od 2. Osnovne tek sam prije godinu - dve počeo razmišljatu o tome, paranormali i tako... Ne znam ti odgovoriti na sva pitanja...

Pa da počnem...

Hehe, ovo je dobro... "Ne znam odgovoriti na sva pitanja, ali me to sigurno neće pokolebati da ipak odgovorim!"

Citat :

Nemam pojma kome se molim... Svevišnjemu, Onome... Ne znam koji spol ako postoji ali nekako sam uvijek čuo u muškom rodu ili srednjem, nikad u ženskom

2. Čemu se molim i kako znam da sam dobio željeni efekt?
Jer mi je puno molitava uslišeno koje su se činile čak i nemoguće...

Ne znaš kome se moliš, no ipak su ti molitve uslišene... Zanimljivo. Onda ovo

Citat :

5. Mislim li da je to bitno [kojem bogu se molim]?
Da, svakako da. Smatram.

ne može biti opravdano.

Citat :

Znam da puno ljudi moli u isto vrijeme... Ali Bog je svemoguć. Može čuti i mene i ostalih 20 000 ili više molitelja.

Čuti je jedno, a mrdnuti repom - to je drugo... Tih 20 000 sjede dan i noć pored postelje svojih voljenih i mole nekog od bogova (Jehovu, Isusa, Allaha ili kojeg god) da ovi ozdrave, i od tih 20 000 ili će jednome od tih bolesnika biti bolje ili nijednom. Pucanj u prazno... A šta sam još primijetio? Ko se god molio bilo kojem božanstvu, bilo koje vjeroispovijesti - postoji najmanje jedna molitva koja NIKADA nije bila uslišana. Naime, ni jednom invalidu nije ponovno izrastao izgubljeni ud... Ili njihovo božanstvo ima nešto naročito protiv sakatih, ili ima jako ograničene moći, ili... a tu tek zalazimo u ono pravo "ili"...

* Uzmimo neki nasumični predmet, recimo, čašu vode. Umjesto ovom ili onom bogu, počni se moliti toj čaši vode. Kao i neki od mnogobrojnih bogova, i čaša vode isto može odgovarati na molitve u obliku "Da", "Ne" i "Strpi se". Naravno, ne verbalno. To ni jedan Bog ne može. Već kroz posljedice i događaje, naravno.

Recimo da se moliš čaši vode da ti izliječi tetku od neke bolesti. Mjesec dana kasnije, doktori kažu da ti je tetka posve ozdravila. I ti kažeš "Eto, čaša vode mi je uslišala molitvu! Živjela čaša vode!"

Drugi put moliš se čaši vode da ti pomogne da prođeš kontrolni iz matematike. Dođe kontrolni, ti nisi ni tako sveske i padneš ko s kruške... Zatim kažeš: "Čaša vode zna najbolje. To je sve dio njenog velikog plana. Čudni su putevi vodeni..."

Treći put, moliš se čaši vode da ti tata konačno uspije naći posao da prehrani porodicu. Prolaze dani, mjeseci... Pet mjeseci kasnije, konačno ga jedan poslodavac primi. I ti opet kažeš: "Eto, čaša vode mi je opet uslišala molitvu. Htjela je samo da testira moju vjeru, zato je tražila strpljenje:" *

Smiješno, zar ne? Smiješno je svima osim onome ko vjeruje u čašu vode. Ali zbilja, u čemu je razlika? Osim što za čašu vode znamo da je stvarna?

Citat :

3. Zašto smatram da je crkva važna itd.
Zato jer je tamo živi Bog, jer se tamo čita Njegova riječ etc. Etc.
Kakve veze ima crkva (malim ponovno jer se odnosi na građevinu...) s služenjem?
Pa većina ljudi "odustane" od vjere ili što već jer im se neda ići na misu...

4. Kojem sam se Bogu molio?
Pa Svemogućem Bogu koji je na nebesima (Katolik sam...)

Čekaj, jel on živi u crkvi ili na nebesima? Ili se i crkve inače nalaze na nebesima? I gdje su ta "nebesa" uopšte? Ja sam inače čuo da je judeohrišćanski Bog sveprisutan, pa prema tome on ne obitava na isključivo jednom mjestu, već je na svim mjestima odjebnom.

I još jedno pitanje. Sorry, ali ovo mi je jako zabavno pa ne mogu odoljeti...

Zašto si katolik? Zašto nisi pravoslavac, ili luteran, ili protestant, ili adventist? Hrišćanstvo se podijelilo na približno 40 000 denominacija (varijanti). Ako bi mijenjao vjeroispovijest svakog dana, trebalo bi ti oko 120 godina da sve isprobaš.
A svi tvrde da vjeruju u istog Boga. I svi smatraju da je isključivo njihov način obožavanja jedini ispravan. Šta bi ti onako ko čovjek rekao:  

1.da je Bogu posve svejedno na koji način ga se služi i na koji način se tumače njegove riječi,
2. ili da on/ona/ono uopšte nije nešto stvarno, tako da svako može izmišljati šta hoće i kako hoće?

Ja sam rekao da ne znam ali mogu pokusati.

Molim se Bogu i bio on musko ili nemao spol On je Bog.

Nije vazno koja je religija, sve krscanske religije imaju istoga Boga, cak i zidovi i ostali. Ako cak i ne vjerujes a zivis posteno mozes u Bozjim ocima biti veci od vecine "vjernika".

On je svemoguc i sveprisutan. Na nebesima i kod nas u nasim molitvama... A kolio znam to je i smrtnicima moguce ako su u drugoj dimenziji?

Normalno da nisu sve molitve uslisane. Mozes ti molit da dobijes na lotu, ali Bog zna sto je za nas najbolje. Evo sad kad sam poceo, molis da dobijes na lotu i Bog ti ostvari, kupis motor, zabijes se i umres, sto si napravio? Nista. Zato pustimo Bogu da odluci sto c ispuniti jer On zna najbolje.

Zyon, da li bi molio bogu da je nedaj bože, homosekskualac?

Bog nije osoba i biće da sluša i ispunjava molitve ili ih ignorira. Ljudi se mole personifikaciji vrhovnog autoriteta (to nek se psiholozi pozabave time), mole mu se zato jer su manipulirani, pogotovo ovi iz monoteističkih religija. Usudio bi se reći da prosječan hinduist više zna o Bogu nego monjsinjor u Crkvi.

"Bog" je sila koja prožima sve, svi su dio te sile.
Ne stanuje na nebesima. Pod nebesima bi ja smatrao možda jedan dio astrala ili tako nešto.