Svađe

Pas koji laje ne grize - kaže ona stara narodna izreka. No to ne vrijedi ni za životinjski, ali ni za ljudski rod. Ljudi koji se svađaju manje su skloni fizičkom obračunu? Ne bih rekla. Prije bi se moglo reći da fizičku agresiju ipak ostavljamo za kraj, kad iscrpimo sva sredstva razgovaranja, nagovaranja, raspravljanja, konstruktivnog svađanja i suludog urlikanja. Samo, ovo nije topic o fizičkoj agresiji nego o svađi.

Svađa je ponekad neophodna kako bi se razriješili neki konflikti koje ljudi naprosto nisu u stanju riješiti mirnim putem. Osim toga, većina nas je sklona probleme barem malo gurati pod tepih zbog mira u kući, no ti problemi ostaju i na kraju eksplodiraju u svađi. Neki ljudi opet ne znaju mjeru pa im se svaki razgovor pretvara u svađu, za njih je svađa način razgovora i to se ponekad može uzeti u obzir, ali to ne znači da bi taj stil trebalo podržavati i kopirati.

Znamo li "regulirati" svađu, ukoliko do nje dođe? Paziti da ne dođe do uvreda i traumi koje se nikako više ne mogu izbrisati? Postoje i neki savjeti tipa - svađa ne smije s nama u krevet, dakle, završetak dana je krajnji rok dovršetka svađe. Ako se drugi sudionici ne žele pomiriti, trebali bismo se mi u mislima pomiriti s njima. Pročitala sam i jedan dobar indijski savjet - muž i žena, dok se svađaju, trebali bi se doticati makar i nožnim prstima. Tim kontaktom podsjećaju se da su i dalje jedna cjelina iako se svađaju i tako smanjuju mogućnost onih teških uvreda i povreda.

Stavila sam temu na pdf Obitelj jer je obitelj relativno zatvorena zajednica koja prolazi kroz svakakva iskušenja pa se u njima često događaju i svađe. No ako želite pisati o svađama u školi ili na radnom mjestu ili u susjedstvu, ili na internetu, slobodno pišite.

Moram priznati da zakazujem na onom području dodirivanja za vrijeme svađe, jer kad se naljutim dovoljno da se posvađam, obično ne želim nikakav fizički kontakt i u stanju sam ugristi ako ga suprotna strana želi uspostaviti.

Najviše me zanima znate li i kako zaustaviti svađu prije nego što do nje dođe, ili onako, na samom početku? Ja tu imam samo jednu tehniku - uopće se ne posvađati.

Mislim da to jako ovisi o tipu osobe. Ja naprimjer mrzim svađe, i da se mene pita sve se može riješiti mirnim razgovorom. No naravno to ne znači da se i ja nekad ne osvađam, jednostavno dođe do toga da smo nabrušeni i jedna i druga strana i onda razgovor završi u malo višim tonovima.
Ali svađa samo crpi energiju i mislim da je nepotrebna.

Nepotrebna je kao i svaki drugi oblik nasilja. Ali se događa i društveno se tolerira u određenim granicama.

I ja se mogu oko svega dogovoriti, ali mnogi ljudi se ne žele dogovarati. Ili ne znaju. Normalno je da u zajedničkom životu dolazi do situacija koje treba rješavati i koje nisu ugodne. No moj bračni drug tu ima jednu reakciju koja ne pogoduje rješavanju problema. Kad je stvarno nešto ozbiljno, on se zamota kao jež i šuti o tome kao zaliven, iako većinu stvari inače normalno rješavamo. Onda se dogodi da ja pričam, pričam, pokušavam doći do njega raznim tehnikama a na kraju i prasnem nakon čega obično ipak progovori. To se događa recimo jednom godišnje, ne češće.

I da, svađa oduzima puno energije, zato je izbjegavam, ali i ono što češće radim na poslu i u široj obitelji - prelazim preko stvari kao da se nisu dogodile ili ih izgladim na fini način, i one me koštaju na nekoj razini, samo imaju bolje rezultate nego svađa. Zato svađu izbjegavam pod svaku cijenu.

To je druga krajnost. Neki ljudi bi se stalno svađali, a neki se zatvaraju u sebe. Ni jedno ni drugo nije ok, najbolja bi bila neka sredina, no ako bi već morala birati između tog dvoje bolje se onda posvađati s vremena na vrijeme (ako neide mirnim ragovorom) pa riješiti neke stvari, nego držati u sebi, gomilati, gomilati i na kraju ispadne nešto mnog gore od svađe.

meli je napisao/la:

Mislim da to jako ovisi o tipu osobe. Ja naprimjer mrzim svađe, i da se mene pita sve se može riješiti mirnim razgovorom. No naravno to ne znači da se i ja nekad ne osvađam, jednostavno dođe do toga da smo nabrušeni i jedna i druga strana i onda razgovor završi u malo višim tonovima.
Ali svađa samo crpi energiju i mislim da je nepotrebna.

neću te ponavljati, to je jednostavno to što si napisala

stripy je napisao/la:

meli je napisao/la:

Mislim da to jako ovisi o tipu osobe. Ja naprimjer mrzim svađe, i da se mene pita sve se može riješiti mirnim razgovorom. No naravno to ne znači da se i ja nekad ne osvađam, jednostavno dođe do toga da smo nabrušeni i jedna i druga strana i onda razgovor završi u malo višim tonovima.
Ali svađa samo crpi energiju i mislim da je nepotrebna.

neću te ponavljati, to je jednostavno to što si napisala

Slažem se i ja s vama.

Ali ja se nekad znam ponašati isto kao i S&S-in muž... I ne ponosim se baš time...

malena je napisao/la:

stripy je napisao/la:

meli je napisao/la:

Mislim da to jako ovisi o tipu osobe. Ja naprimjer mrzim svađe, i da se mene pita sve se može riješiti mirnim razgovorom. No naravno to ne znači da se i ja nekad ne osvađam, jednostavno dođe do toga da smo nabrušeni i jedna i druga strana i onda razgovor završi u malo višim tonovima.
Ali svađa samo crpi energiju i mislim da je nepotrebna.

neću te ponavljati, to je jednostavno to što si napisala

Slažem se i ja s vama.

Ali ja se nekad znam ponašati isto kao i S&S-in muž... I ne ponosim se baš time...

To je više stvar karaktera nego nekog zlonamjernog ponašanja. I način da se stvar razriješi kad nema drugog puta - bolje nego da se gnoji u nedogled.

Cak i najnesvadljiviji tipovi nisu cijepljeni protiv svadje...ona se svakome, kad-tad, dogodi...misljenja sam da kod svadje trebaju uspostaviti pravila...dakle kao neki bon-ton svadjanja. I toga se treba pridrzavati ma koliko ljuti bili.

Recimo, smatram da je vrlo bitno ne sipati uvrede i slicno jer rijec je kao kamen - jednom bacena vise se ne vraca...a cesto boli vise i ostaje u sjecanju duze nego fizicka bol...

slažem se s Alphom. osim uvreda dobro je izbjegavati i riječi tipa nikad i uvijek. dobro je zadržati se samo na trenutnom problemu koji je izazvao svađu.
ja i moj muž smo impulzivni i vatreni, jako smo slični i kad je netko od nas nervozan onaj drugi se povlači i čeka da ga prođe, al' Bože moj nemožeš uvijek biti pribran pa iskre frcaju na sve strane
a onda dolazi na scenu umijeće pomirenja. humor je ono šta nas često omekša i ruši sve zidove između nas. ljuto lice pretvara u osmjeh, a onda na miru možemo raspraviti sve šta nas tišti.

Da, svađa može biti svojevrsna katarza. I svađa je način komuniciranja, samo je treba držati pod kontrolom i - izbjegavati, ipak, dok ide...

Dodala bih da je rijeci Nikad i Uvijek dobro izbjegavati i inace, a u svadajma pogotovo ( Flo )...ok, mozda malo sad idem u offtopic ali imam neki dojam ko da su te rijeci 'uklete'...pogotovo ova Nikad...to mi ide uz ono 'Pazi sto zelis, moglo bi ti se i ostvariti'...nekako te zivot dovede u situaciju da ti na prakticnom primjeru pokaze to tvoje Nikad pa da vidis kako i nije bas da je Nikad zbilja Nikad...malo sam spetljala (reko bi Omega - po obicaju) ali nadam se da ste me svejedno pokontali...

nikad ne reci nikad
alpha, tako si u pravu

moj partner i ja smo totalne suprotnosti. on je krajnje zatvoren, ne voli podizati rasprave i izbjegava razgovor/svađu, a ja obožavam dobru, zdravoseljačku svađu, bez pardona.

Alpha je napisao/la:

Cak i najnesvadljiviji tipovi nisu cijepljeni protiv svadje...ona se svakome, kad-tad, dogodi...misljenja sam da kod svadje trebaju uspostaviti pravila...dakle kao neki bon-ton svadjanja. I toga se treba pridrzavati ma koliko ljuti bili.

Recimo, smatram da je vrlo bitno ne sipati uvrede i slicno jer rijec je kao kamen - jednom bacena vise se ne vraca...a cesto boli vise i ostaje u sjecanju duze nego fizicka bol...

nasuprot ovome imam jednu tao priču:

Učitelju, morate mi pomoći, reče posjetitelj. ne znam više što da radim.
a u čemu je problem? upita mudrac
problem je u tome što jedva obuzdavam svoj bijes, reče posjetitelj. kad su ljudu jednostavno takvi. kritiziraju druge ljude, a pritom uopće nisu svjesni vlastitih mana. ja ne želim nikoga kritizirati, ne želim biti isti kao oni, ali mi to jako smeta.
shvaćam, reče mudrac. samo da te nešto pitam: nisi li ti onaj mještanin koji je prošle godine jedva umakao smrti.
jesam, potvrdi posjetitelj. bio je to strašan događaj. zašao sam predaleko u šumu i naišao na čopor gladnih vukova.
i što si učinio.
popeo sam se na stablo čas prije nego što su me vukovi opkolili. bili su ogromni, začas bi me rastrgali na komade.
i ostao si čučati u krošnji?
jesam. znao sam da neću dugo moći bez vode i hrane, pa sam odlučio pričekati trenutak kad neće obraćati pažnju na mene. kad se ukazala prilika, skočio sam, potrčao što sam brže mogao do sljedećeg stabla i popeo se na granu čas prije nego što su me opkolili, i tako od stabla do stabla.
bio si u velikoj muci.
jesam. sve skupa je trajalo dva dana. bio sam siguran da neću ostati živ. no, imao sam sreću, kad sam prišao bliže selu, naišla je grupa lovaca. vukovi su se razbježali i ja sam spasio glavu.
samo me jedna stvar zanima, reče mudrac. jesu li te vukovi u bilo kojem trenutku uvrijedili?
molim? kako uvrijedili?
uvrijedili. je li ti ponašanje vukova činilo uvrijedljivim?
naravno da nije, učitelju. takvo što nikad ne bih pomislio.
zašto ne? pa samo su gledali kako da te ugrizu, zar ne? htjeli su te ubiti, zar ne?
da ali to su vukovi! vukovi su jednostavno takvi. i bilo bi glupo da se zbog toga vrijeđam.

Takve price su kao i narodne izreke...nesto sto bi trebali imati na umu, nesto sto je primjenjivo u nekim sitaucijama...ali ne i nesto sto je apsolutno...

Recimo...osvrt na konkretnu pricu...grubo gledano prica stoji...cak je vrlo slicna onoj famoznoj izreci 'Nije vazno sto se kaze vec tko kaze'...ali bas kao i izreka ni prica nije uvijek primjenjiva u RL (ili virtualnom, whatever)... Zasto nije...nije zato jer ljudi nisu 'jednostavno takvi'... Mi npr. pricamo o svadji dvoje ljudi koji se u principu vole i zapravo ne zele povrijediti ovog drugog... tu vidim taj dio da nam je vazno i Tko kaze i Sto kaze...
Istina je i da je puno ljudi poput vukova...i tu vidim ovaj dio da je vaznije obratit pozornost Tko kaze i jednostavno se ne vrijedjat te se ponasati u skladu izreke i ove price...

Ali kao sto vec puno puta (na onoj temi, jelte) rekoh...to je sve vrlo individualno i ovisno o kontekstu...

Alpha je napisao/la:

Takve price su kao i narodne izreke...nesto sto bi trebali imati na umu, nesto sto je primjenjivo u nekim sitaucijama...ali ne i nesto sto je apsolutno...

Recimo...osvrt na konkretnu pricu...grubo gledano prica stoji...cak je vrlo slicna onoj famoznoj izreci 'Nije vazno sto se kaze vec tko kaze'...ali bas kao i izreka ni prica nije uvijek primjenjiva u RL (ili virtualnom, whatever)... Zasto nije...nije zato jer ljudi nisu 'jednostavno takvi'... Mi npr. pricamo o svadji dvoje ljudi koji se u principu vole i zapravo ne zele povrijediti ovog drugog... tu vidim taj dio da nam je vazno i Tko kaze i Sto kaze...
Istina je i da je puno ljudi poput vukova...i tu vidim ovaj dio da je vaznije obratit pozornost Tko kaze i jednostavno se ne vrijedjat te se ponasati u skladu izreke i ove price...

Ali kao sto vec puno puta (na onoj temi, jelte) rekoh...to je sve vrlo individualno i ovisno o kontekstu...

probaj vuka zamjeniti sa ljudskim egom, pa ćeš vidjeti da se to može primjeniti i u ovom tvom primjeru.

Ja to gledam drugacije...vukovi imaju puno jaci nagon i puno manju kontrolu svoje volje nego ljudi...

Ali evo...zamijeniti cu sa ljudskim egom i to svojim obzirom sam ja jedina osoba na koju uopce mogu utjecati...pa cu reci ovako...ja sam sebi davno kazala kako se neke stvari ne smiju reci ma koliko me druga strana povrijedila...i istina, moj ego se puno puta nasao na podu (nekad s pravom, nekad ni kriv ni duzan) ali nisam posustala u svojoj odluci... Jer, za razliku od vukova, ljudi su ipak nesto kompleksniji...ipak mogu kontrolirati sebe...cak i u kriznim situacijama...

Ne slazes se sa time?

Alpha je napisao/la:

Ja to gledam drugacije...vukovi imaju puno jaci nagon i puno manju kontrolu svoje volje nego ljudi...

Ali evo...zamijeniti cu sa ljudskim egom i to svojim obzirom sam ja jedina osoba na koju uopce mogu utjecati...pa cu reci ovako...ja sam sebi davno kazala kako se neke stvari ne smiju reci ma koliko me druga strana povrijedila...i istina, moj ego se puno puta nasao na podu (nekad s pravom, nekad ni kriv ni duzan) ali nisam posustala u svojoj odluci... Jer, za razliku od vukova, ljudi su ipak nesto kompleksniji...ipak mogu kontrolirati sebe...cak i u kriznim situacijama...

Ne slazes se sa time?

zašto si si zadala da se neke stvari ne smiju reći ma koliko te druga strana povrijedila

ali ujedno ideja nije da se čovjek (ego) zamjeni sa vukom tj. da se napravi usporedba već da se spozna ljudska priroda (čisto napomena da se ne bi krivo razumjeli)

Objasnila sam zasto ranije...kad se nesto kaze vise se ne moze vratiti nazad...a neke rijeci mogu povrijediti vise nego puno toga drugog...
A ima i ona izreka (hehe, puna sam izreka ) 'Vaznije je biti ljubazan nego u pravu' ...dobro...ja sam po prirodi namcor i definitivno nisam ljubazna...ali ne zelim namjerno povrijedit ljude do kojih mi je stalo (pa ni one do kojih mi nije)...i u kriznoj situaciji zelim imati na umu da pricam s nekim tko mi je bitan, koga volim i koga, zapravo, ne zelim nepovratno povrijediti...

Jasno mi je sto je poanta price...nisam se ni stavila u ulogu vuka vec u kontakt s onim iskonskim u svima nama...i opet sam se vratila na ono da ja to mogu kontrolirat ako hocu...da ja mogu izabrati sto cu reci i kome...i to je razlika...mogu biti sve sto/tko zelim ako to zelim dovoljno jako...i mogu se ne prepusiti svojoj prirodi...

Tu je ta razlika zbog koje prica ne stoji uvijek i svagda vec u odredjenom kotekstu...

Alpha je napisao/la:

Objasnila sam zasto ranije...kad se nesto kaze vise se ne moze vratiti nazad...a neke rijeci mogu povrijediti vise nego puno toga drugog...
A ima i ona izreka (hehe, puna sam izreka ) 'Vaznije je biti ljubazan nego u pravu' ...dobro...ja sam po prirodi namcor i definitivno nisam ljubazna...ali ne zelim namjerno povrijedit ljude do kojih mi je stalo (pa ni one do kojih mi nije)...i u kriznoj situaciji zelim imati na umu da pricam s nekim tko mi je bitan, koga volim i koga, zapravo, ne zelim nepovratno povrijediti...

Jasno mi je sto je poanta price...nisam se ni stavila u ulogu vuka vec u kontakt s onim iskonskim u svima nama...i opet sam se vratila na ono da ja to mogu kontrolirat ako hocu...da ja mogu izabrati sto cu reci i kome...i to je razlika...mogu biti sve sto/tko zelim ako to zelim dovoljno jako...i mogu se ne prepusiti svojoj prirodi...

Tu je ta razlika zbog koje prica ne stoji uvijek i svagda vec u odredjenom kotekstu...

da li sam dobro shvatio: ti u stvari želiš biti ljubazna i fina prema drugim zato što očekuješ da će takav pristup imati ostali prema tebi
ako je tako (ja ne tvrdim, samo pitam), nije li to strah u tebi da budeš povrijeđena i nije li to varka
kažu da si vuk, ako je u klopci, može odgrist nogu, sve u strahu da ne bude uhvaćen ili ubijen.

ali priče su uvjek u širem kontekstu,te ih take i trebamo sagledati. možemo isto tako onda razglabat (što onda gubi sav smisao priče) da vuk neće uvijek napast tj napada samo onda ako je gladan, a u priči vukovi su bili gladni

...kako si samo dosao do toga da se time zelim zastiti???

Ljubazna i fina? Ja? Ne...ja samo ne zelim povrijediti nikoga...nema to veze sa mnom... Iskreno, cini mi se da bih puuuno bolje prolazila u zivotu da se ponasam vise djubretarski...znas onu izreku (gle, opet izreka ) 'Ucini dobro, izij gov**' ...e, pa tako to nekako ide...kad ljudi skuze da im neces nista onda te obicno nagaze pa koliko ide... Dakle, ne sititm se time niti nesto ocekujem...

Moj 'problem' je upravo to sto me previse pogadja kad su drugi nesretni/povrijedjeni i tome slicno...ljudi ili zivotinje pa cak i biljke...preemocionalno dozivljavam stvari oko sebe i jako mi je tesko zivjet s time...
S druge strane imam jaku agresiju i nepredvidiv temperament koje takodjer cesto tesko kontroliram (radim na tome zadnjih 15ak godina i napokon imam neke male pomake ali...) .....uglavnom, bez obzira na moj namcorasti karakter ne zelim svjesno i namjerno nanijeti stetu nekome...i to je to...ne zelim...

Znaci cak i kada sam napadnuta, u klopci (dakle, gladni vuk) idem do neke granice...postoji slucaj kada cu tu granicu i prijeci, a to je onda kada se borim za nekog drugog, nekog koga zelim zastitit ili tko je slabiji...onda sam puno agresivnija ali i svjesna sto radim...

Znas, jednom sam rekla IKD-u kako dobro razumjem Biblijske price i prispodobe...kao i narodne izreke...kao i price ovakvog tipa koje pise GG na filozofiji i ti sada ovdje... I volim te price jer se u njima uvijek najde nesto itekako primjenjivo i zivotno...ali malo toga je apsolutno...

Eto...sad sam rekla i nesto (puno) o sebi...a kako ce se shvatiti, ne znam...

Alpha je napisao/la:

...kako si samo dosao do toga da se time zelim zastiti???

Ljubazna i fina? Ja? Ne...ja samo ne zelim povrijediti nikoga...nema to veze sa mnom... Iskreno, cini mi se da bih puuuno bolje prolazila u zivotu da se ponasam vise djubretarski...znas onu izreku (gle, opet izreka ) 'Ucini dobro, izij gov**' ...e, pa tako to nekako ide...kad ljudi skuze da im neces nista onda te obicno nagaze pa koliko ide... Dakle, ne sititm se time niti nesto ocekujem...

Moj 'problem' je upravo to sto me previse pogadja kad su drugi nesretni/povrijedjeni i tome slicno...ljudi ili zivotinje pa cak i biljke...preemocionalno dozivljavam stvari oko sebe i jako mi je tesko zivjet s time...
S druge strane imam jaku agresiju i nepredvidiv temperament koje takodjer cesto tesko kontroliram (radim na tome zadnjih 15ak godina i napokon imam neke male pomake ali...) .....uglavnom, bez obzira na moj namcorasti karakter ne zelim svjesno i namjerno nanijeti stetu nekome...i to je to...ne zelim...

Znaci cak i kada sam napadnuta, u klopci (dakle, gladni vuk) idem do neke granice...postoji slucaj kada cu tu granicu i prijeci, a to je onda kada se borim za nekog drugog, nekog koga zelim zastitit ili tko je slabiji...onda sam puno agresivnija ali i svjesna sto radim...

Znas, jednom sam rekla IKD-u kako dobro razumjem Biblijske price i prispodobe...kao i narodne izreke...kao i price ovakvog tipa koje pise GG na filozofiji i ti sada ovdje... I volim te price jer se u njima uvijek najde nesto itekako primjenjivo i zivotno...ali malo toga je apsolutno...

Eto...sad sam rekla i nesto (puno) o sebi...a kako ce se shvatiti, ne znam...

e taman sam htio pritisnuti send a glupi komp se resetira

e ajd ponovo da napišem

kao što rekoh prvi tvoj dio kao da sam ja sam napisao, baš je tako i kod mene, ono učini dobro poji govno. nekako sam mislio i držao se onog dobro se dobrim vraća kad ono, nije tako u mom životu. onda sam se upitao što tu ne štima. možda ono što mislim da je dobro i nije baš tako dobro ili nije dovoljno dobro. ili sam možda mislio nešto jače što je loše, ako ništa drugo prema samom sebi. gali je jednom rekao da za sve što mu se događa u životu sam kriv. mislim da je to poprilično točno. možda se čovjeku događaju neke stvari jer želi imati ulogu žrtve (barem podsvjesno)
kažeš da si agresivna, možda je agresivnost ispoljavanje nekog straha i javlja se kao obrambena reakcija od tog straha koji opet može biti duboko u podsvjesti pa ga nismo odmah svjesni. zbog toga sam mislio ono što sam napisao u prethodnom postu.
nemoj shvatiti ovo kao da te želim analizirati i dati odgovore, već su to moja razmišljanja pomoću kojih pokušavam shvatiti sebe.
i ja volim sve te priče, zen, tao biblijske, ali izgleda da je jedna stvar ih znati, možda čak i razumjeti, a druga tj. treća stvar ih živjeti. ikd mislida ih razumije ali ih on samo zna sa debelim mišljenjem da ih razumije, a daleko je od toga da ih živi. mali je puka.
i sada kada smo kod svađa, čovjek se svađa i onda kada pokušava razumjeti onog drugo, a nemore ni sam da razumije sebe. u toj priči svatko ima svoj kut gledanja i pitanje je koliko se želi da se to prihvati.

Mogu reci da sam cesce primjetila da sto je netko 'pitomiji' da ga vise gaze (kao sto smo, ocito, oboje ustanovili) dok sto je netko hladnokrvniji/bezobrazniji i sl. njemu se pristupa kao sa nekim postovanjem i tome kao da ljudi podilaze, hoce biti dobri s tom osobom, napravit ce puno prije nesto takvoj osobi nego nekom tko je 100 puta njemu ucinio (ne generaliziram samo kazem sto cesto primjecujem)...ne znam zasto je tome tako...ali...
I onda sam nekidan naletila na jedan dokumentarac (ja se palim na dokumentarce...odabrao Djelo Hadjiselimovic )...ugl, u tom dokumentarcu su znanstvenici objasnjavali kako ljudi koji su manje emotivni i time manje podlozni stresu su puno privlacniji ljudima...problem je cesto sto su takvi ljudi ujedno sirovine, sadisti i tu osobinu obicno imaju kriminalci, ubojice i sl...a time se objasnjava i 'obozavanje' nekih svjetskih vodja i sl. Ocito ima nesto u tome

Slazem se s ovim sto GG kaze...i meni se cini da smo si sami krivi za masu toga ako ne i za sve...i da definitivno postoji neka karma...
Slazem se i s ovim sto kazes da si covjek sam sebi 'nametne' ulogu zrtve...nazalost okruzena sam takvim primjerima kod meni prilicno bliskih ljudi i ne znam... (mozda svi imamo mrvicu mazohizma u sebi, neki vise, neki manje, ali neki brate nisu sretni dok nisu nesretni)...ja to zovem sindrom 'Isus na krizu'

Spominjes se moje agresivnosti...hehe...naravno da je strah...pa pozadina svih sranja je strah...kad dovoljno dugo raslojavas na koncu uvijek dojdes do njega...
Ne, ne dozivljavam ovo sto si napisao kao da me analiziras...ok, u biti me analiziras ali u dobroj namjeri

Slazem se...sve te price svatko moze razumjeti ali...to je ona razlika izmedju 'znati nesto' i 'biti svjestan toga'...
Medjutim...i dalje ostaje (bar po mom misljenju) da za vecinu tih prica vrijedi...cak ako smo ih i duboko svjesni sto automatski znaci da ih mozemo i zivjeti...da moramo znati procijeniti situaciju kada to primjeniti...ne moze se svaka prispodoba primjeniti uvijek...price nisu apsolutne i ovise o kontekstu...
Smatram da je najbitnije kroz price, izreke i sl. naci sebe...prepoznati sebe...svoj zivot... Cini mi se da ljudi puno cesce primjenjuju razno-razne izreke na druge...govore ih drugima, a sami ih ne zive... U njima vide sve ostale osim sebe... To bi bila ona izreka 'Prvo pocisti u svom dvoristu...' hocu reci...ljudi puno cesce koriste tu izreku na drugima, upucuju je drugima, a sami ne gledaju svoje dvoriste...

Da se vratim na ovu pricu koju si ti prvotno ispricao...i dalje ne mogu reci da je to bas tako...to je ponekad tako...ja u toj prici najvise vidim onu 'Nije bitno sto se kaze nego tko kaze'...koja isto tako primjenjiva onda kada jeste...

Omega kaze (i dobro kaze) da mi ne ide bas objasnjavanje...da zakompliciram nesto sto bi on reko u tri trecenice (i u pravu je)...nazalost, jos nisam naucila objasnjavat i zbilja ne znam hoces li (ili itko drugi kome se bude dalo citat sve ovo) pokontat sto je pjesnik htio reci...ako ne...pokusat cu ponovo...nekako...jednostavnije...dok ne naucim

Alpha je napisao/la:

Mogu reci da sam cesce primjetila da sto je netko 'pitomiji' da ga vise gaze (kao sto smo, ocito, oboje ustanovili) dok sto je netko hladnokrvniji/bezobrazniji i sl. njemu se pristupa kao sa nekim postovanjem i tome kao da ljudi podilaze, hoce biti dobri s tom osobom, napravit ce puno prije nesto takvoj osobi nego nekom tko je 100 puta njemu ucinio (ne generaliziram samo kazem sto cesto primjecujem)...ne znam zasto je tome tako...ali...
I onda sam nekidan naletila na jedan dokumentarac (ja se palim na dokumentarce...odabrao Djelo Hadjiselimovic )...ugl, u tom dokumentarcu su znanstvenici objasnjavali kako ljudi koji su manje emotivni i time manje podlozni stresu su puno privlacniji ljudima...problem je cesto sto su takvi ljudi ujedno sirovine, sadisti i tu osobinu obicno imaju kriminalci, ubojice i sl...a time se objasnjava i 'obozavanje' nekih svjetskih vodja i sl. Ocito ima nesto u tome

Slazem se s ovim sto GG kaze...i meni se cini da smo si sami krivi za masu toga ako ne i za sve...i da definitivno postoji neka karma...
Slazem se i s ovim sto kazes da si covjek sam sebi 'nametne' ulogu zrtve...nazalost okruzena sam takvim primjerima kod meni prilicno bliskih ljudi i ne znam... (mozda svi imamo mrvicu mazohizma u sebi, neki vise, neki manje, ali neki brate nisu sretni dok nisu nesretni)...ja to zovem sindrom 'Isus na krizu'

Spominjes se moje agresivnosti...hehe...naravno da je strah...pa pozadina svih sranja je strah...kad dovoljno dugo raslojavas na koncu uvijek dojdes do njega...
Ne, ne dozivljavam ovo sto si napisao kao da me analiziras...ok, u biti me analiziras ali u dobroj namjeri

Slazem se...sve te price svatko moze razumjeti ali...to je ona razlika izmedju 'znati nesto' i 'biti svjestan toga'...
Medjutim...i dalje ostaje (bar po mom misljenju) da za vecinu tih prica vrijedi...cak ako smo ih i duboko svjesni sto automatski znaci da ih mozemo i zivjeti...da moramo znati procijeniti situaciju kada to primjeniti...ne moze se svaka prispodoba primjeniti uvijek...price nisu apsolutne i ovise o kontekstu...
Smatram da je najbitnije kroz price, izreke i sl. naci sebe...prepoznati sebe...svoj zivot... Cini mi se da ljudi puno cesce primjenjuju razno-razne izreke na druge...govore ih drugima, a sami ih ne zive... U njima vide sve ostale osim sebe... To bi bila ona izreka 'Prvo pocisti u svom dvoristu...' hocu reci...ljudi puno cesce koriste tu izreku na drugima, upucuju je drugima, a sami ne gledaju svoje dvoriste...

Da se vratim na ovu pricu koju si ti prvotno ispricao...i dalje ne mogu reci da je to bas tako...to je ponekad tako...ja u toj prici najvise vidim onu 'Nije bitno sto se kaze nego tko kaze'...koja isto tako primjenjiva onda kada jeste...

Omega kaze (i dobro kaze) da mi ne ide bas objasnjavanje...da zakompliciram nesto sto bi on reko u tri trecenice (i u pravu je)...nazalost, jos nisam naucila objasnjavat i zbilja ne znam hoces li (ili itko drugi kome se bude dalo citat sve ovo) pokontat sto je pjesnik htio reci...ako ne...pokusat cu ponovo...nekako...jednostavnije...dok ne naucim

evo ja ću biti jednostavan, da totalno se slažemo i totalno si jasna.
samo bih htio nadodati da, da ovakve priče nisu apsolutno primjenjive, ali se sjetimo da su to priče koje su mudraci ispričali određenim osobama u određenom trenutku da bih ajmo reći prosvjetlili, pomogli da nešto shvate. zbog toga te priče nisu apsolutno primjenjive već mi moramo biti svoji mudraci pa ih pokušati primjeniti za određene situacije i prilike kako bi se možda razvili

Hmmm...paaaa...daaa...to ja citavo vrijeme i govorim ...bas kao i izreke...narodne, jelte