Koje ste vjere

Alpha je napisao/la:

Khm, da...malo sam se zezala s tim zadnjim postom

A ja tebe uzeo ozbiljno. Ko Legi svoju časnu.

Moja čaaaasna

Omega je napisao/la:

@ MoW
Neki kažu da vjeruju da Bog postoji, a istovremeno kažu da znaju da postoji.

Znaju da vjeruju. A obzirom je vjera subjektivna, tada je to iz njihove perspektive upravo tako. Druga je stvar što to ne mogu drugima dokazati, pa to ne mogu pretvoriti u ono što zovemo «objektivno», no za vjeru to i nije bitno

Cesto se vidi da netko tko se predstavlja kao veliki vjernik u kljucnom trenutku izgubi vjeru dok ju netko tko nije vjernik bas tada dobije... Jeste primjetili to?

Da istina.. neobično... Mogu to iskomentirat iz kuta ljudske psihe.. Veliki vjernik vjeruje i onda kad dođe teško vrijeme on se razočara i samim time okrivi onog u koga vjeruje za svoju nesreću.. dok onaj koji ne vjeruje toliko se počinje uzdati u njega kao duhovnu pomoć koju do tad nije primao
To ja tako vidim

Da, i ja sam pokusala naci razloge u tom nacinu razmisljanja ali onda mi se postavilo pitanje da onaj koji je vjernik vjeruje da sve dolazi od Boga pa i bol/patanja u kojoj se on mora uzdati u tog istog Boga. Lako je vjerovati kad je sve ok. Osim toga, nije mi jasno, pa nije li vjera bas i nastala (da se tako izrazim) kako bi olaksala ljudima teske trenutke na Zemlji... Ne znam...licemjerno mi je biti veliki vjernik dok ti ide kako si zamislio, a onda zamjerit Bogu kad krene u nekom suprotnom smijeru...

Pa (nadam se da sad neću nekog uvrijediti) ali po mojim iskustvima oni veliki vjernici jesu licemjerni ... gledam svoju okolinu zakletik kršćana... ja nisam vidjela veću grupu licemjerstva

Mislim da je to onaj sindrm ponavljanja.. Ponavljaju si tokom života da sve polazi od Boga i na kraju to izgubi svoju vrijednost kad napokon dođu u poziciju da se moraju osloniti na njega. a opet tu je i ono razmišljanje da ako vjerujem Bog me neće kazniti patnjom... Zašto me je kazno ako sam ga volio? Da li uopče postoji? Kako je mogao? itd.

Vaši postovi su me potakli na razmišljanje zašto je to tako, mislim da je Gea u pravu postanemo svjesni da nas jedan način razmišljanja (bez obzira da li vjerujemo ili ne) nije zaštitio od nečega lošeg, pa onda mijenjamo svoje stavove i ponašamo se upravo suprotno. Pa onaj tko je vjerovao kaže «...ah ne postoji ništa, jer da postoji Bog, zar bi dopustio da mi se to desi» dok će netko tko ne vjeruje okrenuti se vjeri misleći da će ga vjera spasiti od tog osjećaja nemoći i praznine.

No nakon nekog vremena se stvari vračaju na staro pa će vjernik obnoviti i osnažiti svoju vjeru. Nije to licemjerno, u teškim trenucima je normalno da izgubimo vjeru, jer ta pitanja i jesu opravdana, ako sam ja sve učinio kako treba zašto me Bog u kojeg vjerujem da je bolji od mene sada tako «nagrađuje» Ono što bi bilo licemjerno je imati dvostruke jedan za sebe, a drugi za sve druge, pa onda druge kritizirate kao loše vjernike ako im se desi nešto loše, a sebe u istoj situaciji žaliti.

Ako je veliki katolik...pa cak i licemjerni...morao je procitati slijedece:

...Poslije nekog vremena Bog stavi Abrahama na kušnju.
Zovnu ga: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš,
i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati."
Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosno gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama."
Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.
Onda Izak reče svome ocu Abrahamu:
"Oče! Evo kremena i drva ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?"
"Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" odgovori Abraham.
I nastave put. Stignu na mjesto o ojemu je Bog govorio.
Ondje Abraham podigne žrtvenik.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.
Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče:
"Abrahame, Abrahame! Ne spuštaj ruku na dječaka - reče - niti mu što čini!
Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga!"

evo ja kad zavrsim sa ovim svetom , ako se ipak pojavim pred boga , i priznam da sam ziveo kao Ateista , pred odlazak u pakao cu ga pitati sta misli o pedofilima koji sluze njemu , i papama koji su poreklom iz nemacke , koji su za vreme drugog svatskog rata bili u sluzbi hitlera ...? Ako takvi ljudi vode hriscanstvo , kako da ljudi sa malo zdravog razuma i logike ( nikakva uvreda nije namerena) da poveruju u to sto oni pricaju? I ako mi uspe dati dobar odgovor ja cu dobrovoljno uleteti da gorim u paklu

@Alpha To je klasična priča s važnom porukom. Biti vjernik ne znači da kad si u teškim trenucima da ti se vjera poljulja, nego se na to gleda kao na test, na Božji test za nas. Dapače. ako izostaje testova, ako ih ima premalo, onda se vjernik treba zapitati voli li ga Bog? Radi li ono što je Božja volja, jer ako radi, zašto ne biva testiran?

@hromi Svaki čovjek, bio on ti, svećenik ili papa bit će prosuđen prema vlastitim zaslugama. Nećeš goriti u paklu, to su metafore. To se samo radi o stanju duha. Ti samo vodi kreposan život i ne brini se oko grijeha drugih ljudi.

@MoW...mozda radi bas sto treba...mislim, mozda je pogodio svoj pravi put i uci lekcije sasvim dobro bez potrebe za tezim testovima. Naime, mislim da je ponekad razlog teskih testova to sto nikako ne usvajamo gradivo i onda lekcija mora biti sve teza i teza...

Možda i je tako, ali možda je da je to samo kratkotrajno primirje.
Ne znam reći je li to ako nemaš neke teže zadaće dobro ili loše, da li slijedi iz toga da si sve bitno savladao, ili jednostavno su te pustili da se malo opustiš, a onda će te opet stisnuti.

Ne mislim da si sve bitno svladao nego da svladavas dok su lekcije jos neke normalne tezine...

Možda su lekcije prilagođene pojedincu? Hmm... o tome valja bolje razmisliti, ali mislim da nije to ovdje tema.

@MoW nije možda nego jesu, lekcije su uvijek prilagođene pojedincu. A zašto netko dobiva teže, a netko lakše, hmm što uopće znači teže i lakše, nekome će se biti teško ustati ujutro prije devet dok će drugi borbu sa teškom bolesti uzeti kao nešto što mora otrpjeti.

@hromi ne brini Bog je pravedan i dobar sudac i on te ne sudi prema tvojoj tituli tj. da li jesi ili nisi kršćanin nego prema tvojim djelima i što je još najvažnije prema kriterijima prema kojima ti prosuđuješ druge.

Pa ako uzmemo istu lekciju...recimo neku tesku...recimo bolest ili smrt...netko ce pasti u depresiju pitajuci se 'zasto bas meni' ali nece biti u stanju vidjeti lekciju (od boli), netko ce to prihvatiti bez puno razmisljanja i opet nista od lekcije, netko ce ipak iz toga nesto dokucit...
Nama je specificno da tezinu lekcije mjerimo sa boli i to u jednu ruku stoji ali u drugu ruku nemaju svi isti emotivni odgovor na istu situaciju tako da se na kraju sve svodi na broj ponavljanja lekcije i nemogucnost da se krene dalje dok se ne polovi poanta...
Tako nekako...malo sam spetljala...

Ja mislim da mi ne dobivamo lekcije ''svjesno'' od nekoga.
Mislim da neku lekciju ne polovimo i da se ona sama kasnije, igrom slučaja, nametne životom. Ponekad će se pojaviti u lakšem obliku, a mi ćemo možda biti spremniji shvatiti ju, no češće se pojavi u težem obliku jer smo još dalje otišli u ''krivu stranu''.

Slazem se ovo sa 'krivom stranom'...u jednu ruku je bas i to razlog sto je lekcija teza...to je kao neka vrst petlje...

Ne slazem se s ovom prvom recenicom...jer mislim da smo si (u suradnji s Visom Silom) zadali konacni cilj do kojeg bi morali doci u ovom zivotu i na cemu bi morali raditi...nas zivot je po tom cilju na neki nacin i zadan pa se moze reci da su i te lekcije dobivene svjesno...

To sam primijetio još prije. Tu nam se razilaze mišljenja po ovoj temi
Mislim da je okolina dijelom izabrana, ali ono što trebamo naučiti nije strogo odlučeno, nego da sve ima svoj veći plan, ali da takve pojedinosti nisu strogo zadane, nego da mnogo stvari dolazi jednostavno spontano

Kako looooše postavljena rečenica

U principu se i sa time slazem jer postoji slobodna volja i cak ako krenemo u posve drugom smjeru vazno je da smo se trudili i borili i naucili (neke druge) lekcije...ali imam dojam da ce se i u tom drugom smjeru kojim smo otisli ipak neke stvari stalno vracati i ponavljati i da one imaju veze s onim osnovnim zadanim putem...

Alpha je napisao/la:

Pa ako uzmemo istu lekciju...recimo neku tesku...recimo bolest ili smrt...netko ce pasti u depresiju pitajuci se 'zasto bas meni' ali nece biti u stanju vidjeti lekciju (od boli), netko ce to prihvatiti bez puno razmisljanja i opet nista od lekcije, netko ce ipak iz toga nesto dokucit...
Nama je specificno da tezinu lekcije mjerimo sa boli i to u jednu ruku stoji ali u drugu ruku nemaju svi isti emotivni odgovor na istu situaciju tako da se na kraju sve svodi na broj ponavljanja lekcije i nemogucnost da se krene dalje dok se ne polovi poanta...
Tako nekako...malo sam spetljala...

Ustvari možda si ti i u pravu, nije bitno koliko nam neka situacija nanese emocionalne boli nego kako se mi nosimo s time, ako smo nešto uspješno nadvladali i svladali onda smo naučili tu lekciju i tada ćemo ju i u budućnosti još lakše svladati, no s druge strane ako zbog boli ostanemo pasivni, tada nismo ništa naučili i ponovo ćemo doživjeti još veće razočaranje i još veću bol, sve dok konačno ne odlučimo biti aktivni i pronaći rješenje kako nadvladati tu situaciju i vratimo se na sunčanu stranu

Pravoslavne vere.Mislim da je na tu temu već rečeno..

OLugo je napisao/la:

1. Koje ste vjere???

2. Opišite ju!

Ako nema posebni naziv samo opišite.

Ja sam ateista, vjerujem u sve entitete ali ne vjerujem u neko biče koje je najmočnije i ntko ga neće moč dostići......

OLugo ja bih rekla da si ti više agnostik nego ateista !