Postojanje U Vremenu

See You in time - U Hrvatskom jeziku ovu fazu bismo, najbanalnije, mogli prevesti sa "vidimo se s vremenom" ali doslovni prijevod bi bio "vidmo se U vremenu"... Dakle..."u vremenu"...kao da kazemo "vidimo se u kuci"...a "kuca" oznacava prostor... Nama je logicno da se vidimo u nekom prostoru. I sami zauzimamo neki prostor. Svijet dozivljavamo 3D i sve smjestamo na taj nacin - u Prostor. Dok nam je Vrijeme malo apstraktnije...naime, iako svi prihvacamo kako zapravo zivimo u 3D + 1D ipak Vrijeme promatramo drugacije...fluidnije...kao nesto sto samo (gotovo neprimjetno) protjece pored nas... Ranije spomenuta fraza odnosi se prema Vremenu jednako kao prema Prostoru... Mi zbilja i zauzimamo Vrijeme kao i Prostor...samo toga nismo svjesni na isti nacin... Mozda bi s neke druge razine svijesti mogli promatrati nase kretanje u Vremenu slicno kao kretanje u Prostoru...a to otvara mogucnost za razmisljanje o gledanju u 'buducnost'.

Dok bih se vozila u nekom smjeru i vidjela ljude kako npr. cekaju bus za suprotni smjer te koji km dalje vidjela taj isti bus cesto bih pomislila kako oni ne znaju da ce bus uskoro doci...ili ako naletim da je isti u kvaru pomislila bih kako oni ne znaju da bus nece doci...a ja znam to prije njih...samo zato jer imam drugaciji pogled...gotovo da mogu reci da znam njihovu 'buducnost'...

Gledamo svijet iz nase perspektive na koju smo nauceni, kojoj je i nase tijelo prilagodjeno...3D + 1D...samo mali odmak dozvolio bi da vidimo vise...a koliko daleko bi to 'vise' bilo? Po tome bi npr. gledanje u buducnost bila sasvim prirodna pojava...gotovo kao da je nas zivot korak ispred nas...a mi (nasa svijest) o istom 'zaostaje' za taj korak... Ako bi to promatrali na taj nacin pitam se koliki bi taj korak bio...sat, dan, godinu...vise od toga?

I ja sam često slično razmišljala upravo u situacijama u prometu, nešto što znam, a što oni koji su malo dalje još ne znaju. Mislim da nam takve misli pomažu da složimo svoj vlastiti, malo širi pogled na stvari. Mislim da smo ograničeni materijalnošću tijela u kojem se nalazimo i da ta ograničenost ima svoje razloge. Učiti postojati ovdje i sada, a samo ponekad nam je dopušten uvid u ono što izlazi iz tih okvira. Ako je čovjek besmrtna duša koja u jednom životu nastanjuje jedno tijelo, onda je na višim nivoima sveprisutan i sveznajući. Ovakva razmišljanja mogu nam pomoći da takve misli ili naklapanja spoznamo kao vrlo moguću ili barem vjerojatnu stvarnost. I možda nešto malo učinimo po tom pitanju.

mislim da ti velicina tog koraka kada se vec nalazis u toj dimenziji nije potrebna, misli na nacin na koji mi sad usporedujemo tok vremena i mjerimo ga. meni se cini da kad bi se nalazili u toj cetvrtoj dimenziji da ne bi bilo ni proslosti ni buducnosti vec bi bio samo sadasnji tren.

Tako kažu, da. (haugh)

Ne vidim smisao ove teme...

ne vidis jer nisi u pravom vremenu

@V.Y. ilitiga Omega...smisao je kako mozda ne promatramo Vrijeme na 'ispravan' nacin.

@Geronimo...

...

Komentar vezan za primjer iz uvodnog posta. To se može reći kao da znamo nečiju budućnost, ali zapravo je sve to pretpostavka. Mi pretpostavljamo da ti ljudi čekaju bus koji smo vidjeli, pretpostavljamo da bus neće doživjeti nesreću prije nego dođe do odredišta, pretpostavljamo da bus neće skrenuti prije tog odredišta... Puno je tu pretpostavljanja tako da to nije pravo znanje budućnosti.

Da bismo bili sigurni za budućnost, tada ju jednostavno trebamo i vidjeti. Subjektivnim pogledom na svijet mi možemo vidjeti samo dio ''istine'', jednu stranu. Za više od toga mi trebamo nadići svoju subjektivnost, ne razmišljati i prepustiti se višoj sili. Ono što nam može neke stvari unaprijed reći jest naša svijest.

Alpha je napisao/la:

@V.Y. ilitiga Omega...smisao je kako mozda ne promatramo Vrijeme na 'ispravan' nacin.

Moguće je da ne vidimo cijelu cjelinu, već samo dio. Što ako mi vrijeme ipak vidimo u potpunosti? Što ako sve u svemiru funkcionira na deterministički način?
Ipak, nama je deterministički raspored događaja nužan za ostvarenje slobodne volje, a naša slobodna volja je ostvarena preko tuđih slobodnih volja. Postoji li biće koje može putovati u vremenu, koje može mijenjati povijest, isto tako postoji li više paralelnih svemira, beskonačno njih, teška su pitanja.
Možemo li mi ikako nadići ovaj svoj linearan pogled na vrijeme, nemam pojma. Za to je potrebno uploviti u paranormalne struje

Primjer u uvodu je prilicno siguran kada pise da je recimo bus vec u kvaru...ili ako dolazi i ima jos samo proci okuku...ja ga vidim ali oni iza okuke ne...

I ti pretpostavljaš da bus neće krenuti dovoljno dugo tako da kasni.

Ne kuzimo se mi bas, ha? Ako je bus u kvaru i ako su svi ljudi van skupa s vozacem onda mi mozes vjerovat na rijec da ce kasnit

I kakve to veze ima s tim da pretpostavljaš da neće krenuti sljedeću minutu?

Takve jer dok se svi ukrcaju nazad treba vise od minute

Ja ozbiljno diskutiram, ti se zezaš. Kada poželiš ozbiljnije diskutirati, reci, pa ćemo diskutirati. Možemo i spamati temu ako ti je tako milo

Malo je saljivo napisano ali je istina. Zaboga, ako vidim bus koji stoji. Otvoren mu motor. Svi vani cekaju. Vozac vani. Onda mogu sa velikom sigurnoscu reci da taj bus nece krenut u roku minute. I definitivno mogu reci da oni na iducoj stanici uzalud cekaju taj bus...

Alpha je napisao/la:

Malo je saljivo napisano ali je istina. Zaboga, ako vidim bus koji stoji. Otvoren mu motor. Svi vani cekaju. Vozac vani. Onda mogu sa velikom sigurnoscu reci da taj bus nece krenut u roku minute. I definitivno mogu reci da oni na iducoj stanici uzalud cekaju taj bus...

Pročitaj podebljano i moj drugi komentar na temu pa poveži.

Jesam...i dalje tvrdim da taj bus nece otici s te stanice tako skoro i stoga mogu reci da (uvjetno govoreci) vidim buducnost onih na iducoj stanici.

Ti pricas o nekim promilima, marginama, krajnostima koje mozemo uzeti u obzir ali su toliko male da su u nekim slucajevima zanemarive. Ako vidim da netko hoda prema rubu rive i da ce upasti u more mogu reci da postoji sansa da ce se desiti cudo i da ce on stati na morsku povrsinu kao da je cvrsta...teoretski, ja ne mogu odbaciti tu mogucnost jer se vec jednom dogodilo sto znaci da je moguce (Isus) ali bih sa velikom sigurnoscu mogla reci da vidim da mu je sudbina da ce se smociti u roku dvije sekunde...

Alpha je napisao/la:

Jesam...i dalje tvrdim da taj bus nece otici s te stanice tako skoro i stoga mogu reci da (uvjetno govoreci) vidim buducnost onih na iducoj stanici.

Tvrdiš, ali PRETPOSTAVLJAŠ. Dokaži da taj bus neće krenuti u roku par minuta i stići na vrijeme na stanicu... Dokaži da TAJ bus ide na tu stanicu...

Ako pogledas uvodni post primjetit ces da je sve zapravo uvjetovano i da je pojam 'buducnost' napisana pod navodnim znacima. Ipak obzirom na spoznaju svijeta koju imamo i u svjetlu informacija koje imamo (pokvaren bus) mi na neki nacin mozemo znati tu 'buducnost'...tu valja naglasiti da ne znamo subjektivnu buducnost niti dozivljaj svakog pojedinca, dakle ne znamo kako ce to kasnjenje utjecati na svakog pojedinca ali generalno znamo da ce oni uvidjeti da bus kasni/ne dolazi tek za npr. 20min.

A sto se tice dokaza opet bih kazala da se lovis krajnosti. Busevi imaju rasporede kretanja kao i rute...isto tako ako je bus pokvaren, majstora nema i svi su vani bas me zanima tko bi se kladio u to da ce bus krenuti a tko bi se kladio da nece... Znaci...ti bi se kladio da ce bus krenuti, ha?

Alpha je napisao/la:

Ako pogledas uvodni post primjetit ces da je sve zapravo uvjetovano i da je pojam 'buducnost' napisana pod navodnim znacima. Ipak obzirom na spoznaju svijeta koju imamo i u svjetlu informacija koje imamo (pokvaren bus) mi na neki nacin mozemo znati tu 'buducnost'...

Ima stvari za koje baš možemo znati što će se dogoditi, ali u biti je sve to samo naše pretpostavljanje uvjetovano iskustvom i mislima. Većina je slučajeva takva da mi NE ZNAMO što će se dogoditi, ali sa velikom sigurnošću pretpostavljamo ishod. To ipak nije znanje, to je pretpostavka.

Citat :

A sto se tice dokaza opet bih kazala da se lovis krajnosti. Busevi imaju rasporede kretanja kao i rute...isto tako ako je bus pokvaren, majstora nema i svi su vani bas me zanima tko bi se kladio u to da ce bus krenuti a tko bi se kladio da nece... Znaci...ti bi se kladio da ce bus krenuti, ha?

Vidim da ne shvaćaš o čemu pričam. Ne, ne bih se kladio da će krenuti, kladio bih se da neće, ali isto tako, kada me netko pita jesam li 100% siguran da točno taj bus čekaju ljudi na stanici, rekao bih da nisam, isto tako da me netko pita jesam li 100% siguran da je taj bus doista pokvaren i da nikako neće upaliti u roku par minuta, rekao bih da nisam. Drugim riječima, pretpostavljao bih.

Jel ti sada išta jasnije što sam zapravo htio reći? To sve jest uvjetovana budućnost, ali ne i budućnost u pravom smislu i to je ono na što ciljam.

Kristalno...

Da, velika je vjerojatnost da taj bus neće krenuti, ali možda ipak hoće... Možda mateor strefi ljude koji čekaju tako da im sigurno budućnost neće biti uzaludno čekanje autobusa .
Neke stvari doista možemo reći da vidimo kao nečiju budućnost. Na neki način i da vidimo što čeka nekog pojedinca, to je i dalje samo dio cijele priče, mi ne znamo kako će ta neka osoba doživjeti to što ju čeka u budućnosti, ne znamo hoće li se dogoditi nešto nenadano tako da ta osoba niti ne primjeti događaj za koji mislimo da ju čeka u budućnosti...

Mi možemo zato utjecati na budućnosti u tom trenu za neku osobu, to je velika moć u našim rukama, ali zato nije česta situacija takve kontrole. A što se vremena tiče, što više vremena u naprijed vidimo pretpostavljenu ''budućnost'', to je naš pogled sve manje vjerojatan.

Znam da si ti postavila uvjet da će se baš to dogoditi, samo ja sam išao malo dalje, malo žurim.

Svejedno ako je pitanje kolko precizno možemo unaprijed vidjeti nečiju ''budućnost''... Ovdje bih se prebacio na naš subjektivni nivo. Rekao bih da smo mi unutar objektivne stvarnosti, ali da živimo unutar subjektivne objektivnosti, to jest mi objektivnost gledamo u ogledalu preko nas samih. Svaki događaj je takav, odraz u zrcalu kojeg mi percipiramo.

Vidjeti budućnost samim time realno ne možemo ako na taj način razmišljamo o našoj postojanosti, no ono što možemo vidjeti jest događaj koji će neki pojedinac zatim percipirati. Sad je pitanje na što se točno misli kada se kaže ''vidjeti budućnost'', jel se to odnosi na objektivan događaj koji će pojedinac percipirati ili mislimo na samu percipiranu stvarnost u kojoj pojedinac živi?

Možemo li nastaviti temu?