Regresija

Dobio sam nekih razloga da napravim regresiju i sinoć sam isprobao.
Budući da nemam predanu vjeru ni u kakve vodiče, anđele, Višu silu koja me svjesno prati, Isusa ili Buddhu, morao sam se nekako snaći.
Razmišljao sam što zapravo znači napraviti regresiju. Nema to veze s nekakvim putovanjem i otvaranjem vrata u druge dimenzije. To sigurno ima veze sa nama samima i nikim više. I odlučio sam napraviti svoj mali ritual, svoj način da aktiviram sjećanja na sjećanja.
Zamislio sam da moram ući i opet doći do samog sebe da bih se sjetio. Zamislio sam da bi ulazak u svoju bit bića bilo kao da upadnem u neku jamu u nekoj prašumi. Ta jama i ja u njoj bi predstavljala suštinu mog bića.
Govorio sam si kako se približavam toj jami i kako je ulaz u nju prekriven lišćem. U toj jami su me čekala sjećanja, susretanje sa samim sobom. Polako sam hodao prema toj jami. Pad u tu jamu će biti bezbolan i ne moram se brinuti da ću ostati zatočen u njoj. U njoj ću se susresti sa svojim prošlim životima, a po mogućnosti s jednim definiranim koji će me najviše zanimati. Sjećat ću ih se, a sjećanja na njih će mi se prikazati u obliku slika, vizija ili snova. Svega ću se sjećati i ništa me neće boljeti. Polako upadam u jami i nalazim se u njoj. Pronađi svoja sjećanja.
I onda gomila slika. Bilo je to nešto kao da je bila nekakav drvored iza kojeg su se pojavljivale slika. Gomila njih. Ničega se ne sjećam jer ih je bilo previše osim prve koja je bila neka špilja. Večeras ću pokušati opet.

I tako ja svaku večer za redom radim istu stvar. Ovih dana preuređujemo kuću tako da liježem u krevet umoran. No primjetio sam zanimljivu stvar. Onog trenutka kada uđem u jamu, zaspim. Odmah
A snovi, a ima ih, ali ih se teško sjećam

P.S. To s istovremenim padanjem u san je meni revolucionarno otkriće, budući da meni čak i kad sam mrtav umoran treba barem pola sata da zaspim

O zanimljivo Legi, nisam uopće vidio tvoj gornji post. Znači ti se ustvari jako malo sjećaš slika iliti snova. Šteta baš me zanimalo da li si dobio kakve slike iz prijašnjih života?

@Legi...jednom sam ti bila poslala tehniku ali moras to raditi s nekim. Ipak, iskusni regresoterapeuti najcesce odbijaju regresirati ljude mladje od 30 godina. Sigurno to ima svoje razloge. Ja te necu odgovarat od te ideje jer sam i sama pokusala kad sam bila jos mladja od tebe. Ipak, mislim da bi bilo dobro da to ne radis sam. Mozda bi mogao s Geom. Ili...mozes cekati da dojde vrijeme...ako ikad dojde...

Ako ništa, to ću raditi samo da zaspim. Npr. planiram u tom stanju provoditi i neke druge stvari, razgovarati sam sa sobom neovisno o regresiji i propitkivati se. Ili razmišljati. Upoznavati sebe. Što god, no to budem nastavio jer je to nešto moje i najbliže meni.
A to mogu raditi s Geom. Nažalost, nekako se nismo mogli uhvatiti preko ljeta.

Ja sam imala spontanu regresiju na jedan od života. Došle su mi slike u jednoj od mojih meditacija o crkvi, vrijeme renesanse s obzirom na oblik građevine, mene kao mladu časnu sestru, znam da sam imala osjećaj gubitka vjere zbog nećeg zabranjenog, podrum crkve... Malo mi je sve to bilo zbrčkano, slike i osjećaji... Pokušala sam dohvatiti još koji puta ali, uspjelo mi je samo taj jedan put. E sad, ako se ode na regresiju, da li, recimo ako je ta cijela stvar bila samo plod moje mašte, moj mozak sam sebe prevari, i opet izvuće to isto iako ako možda nije stvarno.
Ali, kada sam bila mala odlazak u crkvu mi je donosio mučnine, nesvjestice, loše vibracije... Da li je to možda uzrok tog nećeg iz prošlog života ili... jesnostavno sugestija?
Puna sam pitanja i ni sama ne znam što da pitam

Sve je to jako moguće. Najbolji i jedini način kojim bi dali dokaz prošlih života (barem kolikoja znam) pronaći neke osobe iz prošlog života i reći im da naprave regresiju bez da si im opisivao ono što si ti vidio u regresiji, a tek onda provjeriti podudaraju li se iznesene informacije
A ovako... nikad se ne zna

Probat ću sa ovime... http://isohunt.com/torrent_details/40220071/dick+sutphen?tab=summary

Od njega imam puno audiobook-ova, pa sam danas tražeći nešto naišla na ovaj audiobook. Čovijek je odličan hipnotizer!

@Legi...da, i ja bih to ali...puno je zivota i trebalo bi tocno pogodit taj isti zivot. A mozda za tu drugu osobu koja se regresira taj zivot nije ono sto treba vidjet. Medjutim, ne bih se slozila da je to najbolji ili jedini nacin. Mislim da je jako dobar nacin provjeravanje povijesnih cinjenica onih koji su radili regresiju i koji su se "vratili" sa iskoristivim podatcima. A to se tako i radi te je vise puta dokazano kako su zbilja postojale ulice, kuce, obitelji i sl. koje je regresirani opisivao (a nisu poznate licnosti pa da se mogao gledat film ili citat o njima).
Osim toga nedavno je bila ona prica o klincu koji je pricao da je bio vojni pilot, prepoznao je svoje suborce koji su jos bili zivi, prepoznao je svoju sestru, slike iz djetinjsva proslog zivota i mjesto i nacin gdje je umro te je znao kako se upravlja avionom. Ako je istina to sto se pisalo onda ne znam koji je dokaz bolji od toga.

To sam i ja čitala, i Alpha, imaš pravo!

Danas mi je flory rekla da se mi možda ne sjećamo nekih života jer smo one probleme koje smo imali u njima riješili. Mi bi se zapravo mogli prisjećati tek onih života iz kojih probleme provlačimo i u ovaj ili koji imaju najviše nedovršena posla u odnosu na ovaj život. Ima smisla

Ali ne da se mi ne sjećamo nekih života, mi se ne sjećamo niti jednog prošlog života, a i dobar dio ovog života nam je također u magli No ima smisla ovo što govoriš tj. što govori flory. Mi u pravilu odlazimo na regresiju kad nam je teško u životu i tada pokušavao pronaći uzrok toga, pa se onda pokušava sjetiti kad smo se sve tako osjećali i vraćamo se što je moguće više u natrag u ovom životu, a onda izlazimo iz ovog života i vračamo se u prošle živote.

Možda bi trebali koji puta otići na regresiju kad smo dobro i kad smo super raspoloženi i tada se pokušati prisjetiti kada smo se sve tako osjećali. Možda bi tada otišli u neke ljepše prošle živote

osim dobrih i loših raspoloženja, ima još razloga zbog kojih bi se netko htio prisjetit prošlog života

A to su....

Npr. zato da pokušamo pronaći u prošlim životima neke ljude koji su nam u ovom životu bliski. Neke ljude za koje osjećamo kao da ih znamo oduvijek.

Iako to vec znas...kao sto i sama kazes

Ali je zanimljivije ako se saznaju i detalji

A sto ako nam se detalji ne svide?

A onda možemo biti sretni što smo dobili još jedan život i ovaj put izbjeći neku staru pogrešku.
Pogotovo ako se radi o nečemu što smo pogriješili u odnosu s nekom osobom u prošlom životu i tada se grizli jer to više nismo imali priliku ispraviti.

Zapravo, kad bolje razmislim.. ovisi kakav je to negativan detalj.. čega se točno tiče

Mislim da je sve stvar spremnosti. Zato regresoterapeuti niti ne zele raditi sa mladjima od 30 (osim u iznimnim slucajevima). Istini za volju to je i jasno. Vise je razloga. Premlada osoba jos nije spremna vidjeti neke stvari jer bi to moglo utjecati na sadasnji zivot u nezeljnom smjeru. Osim toga ta osoba nema jos izgradjen niti zivotni smjer, iskustva i td.

Zamisli da ides na regresiju sa 15 godina i vidis svoju srodnu dusu koja te je u zivotu prije toga maltretirala, tukla i td. I onda susretnes tu osobu u sadasnjem zivotu...obzirom na premlade godine vidjeno u regresiji moze snazno utjecat na dozivljaj te osobe u sadasnjosti, a vas plan ovaj put moze biti totalna idila.

Stvar je u tome sto kad smo jako mladi na nas prilicno utjecu hormoni, energija tijela i td. U jednu ruku jesmo spremni i sposobni za svasta, u drugu nismo. To ti je isto kao sto si ti sada spremna da rodis i budes majka. Mozda si spremna za to od svoje 12. Odnosno - tvoje tijelo je spremno. Ti kao ti nisi

To ovisi od osobe do osobe.
Ja mislim da sam sposoban vidjeti bilokakav scenarij prošlog života pod uvjetom da je zemaljski, a da to ne utječe na mene destabilizirajuće. O nezemaljskim ne možemo govoriti budući da nemam pojma što bismo mogli vidjeti.

Nije stvar jesi li ti sposoban nego jesi spreman.

Ako ti spreman znači da bih u nekom drugom razdoblju života možda naučio više iz viđenoga nego sada, ne znam kako bi uopće znali da sam spreman, a ako misliš da nisam spreman u smislu da bi me to unazadilo ili blokiralo, e, onda sam spreman jer mislim da ne bi.
Što ti znači spreman? Kada je netko spreman?

Kao sto sam objasnila u ranijem primjeru. Djeca od 15 godina se sexaju jer misle da su spremna. O tome mozemo pricati kada prodje jos 15 godina.

Evo ti jos jedan primjer. Znas ono kad pocmes ucit neki predmet pa ti se cini da sve znas i da bi bio taj cas spreman da te se ispita. Onda zatvoris knjigu i skuzis da nemas pojma i da nisi u stanju ponovit skoro nista. Zatim se ulovis uciti taj predmet i sto vise ucis otkrivas sve vise koliko malo zapravo znas i koliko tu ima detalja i svega. Tada, na pitanje kolega "jesi li spreman" vec odgovaras sa nesigurnoscu sto obicno ima los odaziv kada iz doticnog ispita dobijes izvrstan. Znaci li to da si im lagao? Ne. Znaci nesto drugo. Znas li ti sto to znaci?

Da sam lagao samog sebe

No dobro, ajmo konkretno. Zašto ja, Leo, nisam spreman za regresiju?