Vjerovali ili ne,sanjam ti ja sinoc(oce mene tako uoci svakog
praznika)ko ono rat,bitka,junak na junaka.Godina 90 i neka i kao mene
zarobi mrski neprijatelj na koti 203. ova kota je dobila ime po slucaju
kratkorepog svizca koji je jednog maja nakotio 203 mlada kratkorepa
svizcica.
I sad sta se desava,prvo su trazili da priznam sve, ama
bas sve.Ja bez mucenja priznam sjevernu irsku i Slovacku, ali Kipar ne
htjedoh.Njima to bi malo pa podjose traziti da priznam i Kipar i vajar.
Bez ustrucavanja im objasnim da vajar nije drzava nego zvanje ili ako ce bas preciznije - anagram ajvara.
Pridje
mi njihov visoki oficir.Imao je preko 17 metara.Mene dojmi njegova
visoka pojava te ga upitam nije li mozda malo nerealan po pitanju
vlastite visine.Ostadoh uskracen za odgovor, ali me utjesi spoznaja da
bi pored ovolikog oficira svako normalan ostao uskracen.
On podesi ekvilajzere i smirenim tonom, bez viska basova, objasni mi da cu biti streljan.
Ja
to uzmem zdravo za gotovo, mada vise za gotovo jer nasi stari su
prepricavali kako streljanje nije zdravo,moze malo, ali ne treba
pretjerivati.
Ponudi on da mi sveze maramu oko ociju, ali ga zbog
vlastite hrabrosti odbijem,volim gledati smrti u oci, pa kome se prije
zamuti ili zamanta.
Opet on vadi kutiju marlbora petice i nudi mi
posljednju cigaretu,dizajn kutije me strasno podsjeti na pripadnika kk
klana te ga posaljem u lijepu visoku nacionalisticko-rasisticku stvar.
Raskopcam
kosulju sto mi je jednom ´´Pierre cardin´´ poklonio, isturim prsa na
kojima mi miner prsan istetoviran i koliko sam mogao glasnije povicem,
a mogao sam jos glasnije samo nisam htio: "streljajjjjj!"
i streljase me.
Od tada ne idem na kotu 203 vise ni u snovima a da sam hrabar,jesam,sto jest jest.
Jeste li i vi imali ovako ujedno i cudne i smjesne snove...