Probudio sam se oko 8 sati. Domaćin i ostali su još spavali. Obavio sam kratku jutarnju higijenu i pojeo neko voće i C-vitamin.
Sunce je gledano s istočnog balkona već sjalo na jutarnjem nebu. To je bio Dan velikog povratka.
Uskoro su se i ostali ustali i krenulo je opće pakiranje, jedenje ostataka hrane i pozdravljanje s ljubaznim domaćinom i talijankom.
Kad sam se spakirao, a ostali tek što nisu bili gotovi, otišao sam dolje s domaćinom, koji je odlazio na posao. Zahvalio sam se na svemu i kratko smo se pozdravili te rastali.
Taj kuštravi, inteligentni i pomalo budističko mirni čovjek ostat će mi u sjećanju kao tipičan ljubazni i odmjereni Francuz. Iako mu se to na vanjski izgled i običaj motanja duhana ne bi moglo reći.
Otišao sam po auto, vratio se pred kuću na bulevaru, gdje su me čekali ostali da ukrcamo stvari. Zmajček se vraća kući.
Kao jedan osnovni motiv koji nas je pratio cijelo vrijeme, a dosad ga nisam prikazivao, ističe se autocesta. Pa evo, autocesta između Toulousea i Carcassonnea. U svom svojem sjaju.
Nismo znali koji grad ćemo stići obići, a Talijan je svakako htio da se odemo kupati usput negdje na francuskoj Azurnoj obali. Na kraju smo poslali poruku onom našem Francuzu iz Eksa u kojem smo ga pitali koji grad da posjetimo, Nimes ili Arles, jer da nećemo oba stići ako ćemo na kupanje. I što nam on preporuča.
Dakle, kao što sad već i sami vidite, čitatelji, kupanje je bilo važnije od obilaska grada.
Francuz je rekao da je izvrsno kupanje u Hyèresu, blizu Toulona, koji je kojih 50-ak kilometara istočno od Marseillea, na Azurnoj obali.
Što se tiče gradova, rekao je i Arles i Nimes. E sad...
Dok smo krenuli i došli do Montpelliera bilo je prošlo već podne, a čekao nas je duuuugi put do Torina preko Azurne obale.
Samo pogledajte kartu na nekoj od prošlih stranica... Od Nice do Torina treba skoro 4.5 sati puta. A Nica nije blizu Montpellieru, ni izbliza.
Uglavnom, kad smo vidjeli koliko smo zapravo daleko od Torina, a podne je već prošlo, a htjeli smo i na plaži provesti neko vrijeme, odlučili smo da nema smisla obilaziti nijedan od dva poznata povijesna francuska grada.
Da se mene pitalo, velim, odustao bih od kupanja i posjetio barem Arles, koji je manji, jer za Nimes treba cijeli dan. No... nije bilo tako.
Morao sam popustiti i tako smo krenuli put plaža.
Usput je trebalo proći kroz Marseille. Odlučio sam da ga trebamo što bolje doživjeti, barem ovako u prolazu.
Zato sam odabrao autocestu koja prolazi baš kroz sam grad. Tako smo autom u prolazu vidjeli barem nešto od trećeg po veličini francuskog velegrada, pravog dragulja francuskog juga.
Nažalost, poznatog i po prilično neprijateljsko raspoloženim imigrantima, tako da i nije previše siguran, barem ne sve njegove četvrti.
Evo dakle, dvije slike iz Marseillea, primijetite prekrasnu palaču na drugoj slici.
+++++
Iz Marseillea smo izašli kroz dugi tunel kojim se ide u smjeru Toulona.
Od izlaza iz Marseillea do Toulona bilo je nekih pola sata vožnje autocestom. Kad smo se približili Toulonu, mislili smo da se radi o sasvim lijepom južnjačkom gradiću koji ima divne plaže u blizini.
Jer zaista, nije li ovo lijepo?
Na kraju smo zbog jako loše riješenog prometa u centru Toulona izgubili skoro 20 minuta vrteći se dok nismo našli put za dalje, u smjeru plaža, tj. Hyèresa. Do tamo vodi jedna manja autocesta i relativno brzo se stigne do obale.
Naravno, nismo znali točno gdje su plaže, ali mislili smo da će jasno pisati: "LES PLAGES ->"
Pogodite! Nije baš ništa jasno pisalo. Jedino što je pisalo jasno to je bila luka, "LE PORT->"
Pa ništa, ajmo onda u luku, sigurno plaže nisu daleko, pomislih.
Ovoga puta nismo se prevarili. Uskoro smo našli pune parkinge automobila, ali bilo je još par slobodnih mjesta pod suncem, jedno i za zmaja.
Nakon što smo se presvukli za plažu, otišli smo prema luci i uskoro se zatekli u golemoj, ali golemoj marini. Stotine brodica su bile vezane uokolo, a plaže nisu bile baš tu. Srećom, ugledao sam ih u daljini, pa smo se zaputili prema tamo i kroz desetak minuta konačno došli na kupanje.
Neću vam stavljati slike s plaže, prvo zato što je na većini slika netko od nas, a drugo zato što je plaža bila prilično loša. Pijesak je zamutio vodu totalno, tako da je sve bila žučkasta kaljuža, priličan broj ljudi...
No nema veze, kupanje je bilo osvježavajuće i lijepo provedeno. Oko 16:30h otputili smo se nešto pojesti, jer smo već bili izgladnjeli, jer od doručka praktički ništa osim voća nismo prigrizli. Sve zatvoreno u pola 5. Ufff....
Možda i bolje da je tako, jer su restorani sa savršenim menijima bili predivno skupi, ništa ispod 20 eura nije vrijedilo.
Naišli smo jedino na malu trgovinu sendviča, hambija i ostalih neprezdravih stvarčica. Po običaju, uzeo sam najbolje što se nudilo, a to je bio neki sendvič od pršuta, rajčice, kozjeg sira i meda. Takva 2 sam proždro i popio fantu.
Ostali su pojeli neke hamburgere i cheeseburgere. I to vam je francuska kuhinja.
Pri povratku u autu neka grupa Fracuza malo više u godinama je gledala u čudu u našu registraciju i zmaja sa sandukom na krovu. Niš im nije bilo jasno kako to da je to čudo tamo.
Pitali su nas jesmo li stvarno iz Croatie. Oh, oui, vraiment, on est de Croatie!
I tako su komentirajući nešto i smješkajući nam se, otišli. Tko zna na što ih je Croatie podsjetila...
Eto tako, oko 17h smo krenuli nazad. Čekalo nas je punih 5 sati vožnje prema Torinu. Azurna obala - ništa posebno, barem ovako s autoceste. Prošišali smo pokraj Cannesa, Nice i kneževine Monaco, samo komentirajući kako se smog nadvio nad Nicom, vjerojatno zbog velikog zagađenja.
A i promet je bio gust na odlaznim cestama prema Nici. Sve zakrčeno prema Azurnoj obali. No zato smo se mi odmicali sve dalje i dalje.
...Posljednji pozdrav Francuskoj! Au revoir!
Ušli smo u Italiju i tu sam pristao sastrane te dao Talijanu da vozi. Njegova zemlja, neka vozi "Italian style"
.
Zbilja, koliko Talijani ludo brže voze od Francuza, da to vidite! Dok smo u Francuskoj mi sa 140-150 prestizali sve pred sobom, u Italiji su svi prestizali nas. 170,180,200, nije problem. Jure ko manijaci!
I tako smo vozili cestom prema Genovi, pričali se u autu, prošli usput daleko iznad San Rema, prisjećajući se kako je to nekoć bilo divno i popularno slušati... te nakon dužeg vremena stigli do Savonne.
Kod ovog velikog grada, autocesta se grana prema Torinu i prema Genovi, pa smo mi krenuli na sjever. Još saaamo 150 km puta i u Torinu smo!
Autocesta od Savonne do Torina je jako zanimljiva, pomalo je brdska, ima dosta zavoja, pa iako je puni profil, treba se biti oprezan. Nakon uspinjanja, slijedilo je duuugo spuštanje prema Torinu. Talijan je ponudio K., M. i meni da prenoćimo u jednom stanu njegovih roditelja u nekom predgrađu Torina.
Čisto prijateljsko mjestašce, ali ipak nije Lyon. Prije Montpellier prema osjećaju sigurnosti.
Do stančića smo došli oko 22:30, izmoreni nakon cijelog dana puta. Da mi je tad Talijan rekao: "Sorry, šalio sam se, morate dalje za Zagreb.", mislim da bi mi pao mrak na oči ili puknuo film...
K. je sutradan trebala ići za Pariz. Iz Torina, tako si je zacrtala i imala dogovor s nekim prijateljima tamo. Talijan bi ostao u Torinu, a M. i ja smo se trebali vratiti nazad zmajem u Zagreb. Takav je bio plan.
Nas troje smo zaspali i čvrsto spavali na sasvim solidnim madracima, još uvijek prilično siti od obilnog kasnog ručka. Sutra ćemo podijeliti ostanjke iz frižidera i krenuti doma.
Putovanju se bližio kraj, ali ipak još nije bilo sve gotovo...
sub kol 15, 2009 11:29 pm
... 