Imam 3 sna za ovu temu,koji povezuju odlazak,ili predodlazak u raj,ali nisam vidjela kako iznutra izgleda,pa ako imate vremena,čitajte:
1. SAN,Prvi puta u takav san:
Bilo je prije jedne godine,sanjala sam da sam bila kod svoje kume,a ona ima jednu kćer (i u stvarno životu),zove se Maja.Ja i Maja smo gledale vijesti,i na vijestima je bila novost da se širi jedna nepobjediva bolest,koju ne očekujete,ona sama izađe.Kada je dobijete,ne osjećate ju.A kada ste negdje gdje vas nitko ne vidi,ona kao da to osjeti,i "aktivira" se.Samo vam izađe iz prsa nešto slično spužvi,ljubičaste boje,kao bruh,i jednostavno izlazi iz vas dok vas ne ubije,to se meni dogodilo,dok sam išla od Maje,tj. dok sam došla doma.I tako,došla sam doma i osjećala sam se lošije,i bila sam sama,i ta me bolest stjerala u kut,i izašla iz mene,i nadvlada me,ali dok je počela izlaziti,ja sam pokušala napraviti sve da ju pobjedim,kao u ratu da se borite s nekim 10x jačim od vas.
Kada sam umrla,došao je anđeo Gabriel,skužila sam po srebrno-zlatno-bijelim krilima,i po plavoj dugoj kosi,i imao je bijelu haljinu.
"Idemo?" upito me Gabriel.
Ja sam pogledala na sebe,kada sam umrla,i shvatila sam da nema šanse da preživim,pa sam klimnila glavom.Gabriel me je uzeo za ruku,i krenuli smo .Došli smo do Dalmacije,i vidjela sam mamu i tatu kako tamo rade kao ribari (e stvarno sam si ovo podmetnula u san XD),i viknula sam :
"Mama!" to mi je prvo palo na pamet.
Cmizdrile smo,plakale,cvilile.....
I zatim sam iza sebe zatekla sv. Mihaela (Ark-anđeo,glavni vođa u Božjoj vojsci,moj zaštitnik).Njega sam skužila prema bijelo-crvenoj haljini,smeđoj kratkoj kosi,maču na kojemu je uklesan križ.
"Idemo?" e sad su stvarno pretjerali s tim pitanjem
Opet klimnem glavom,i odemo mi.
Gle kojeg čuda,ŠKOLA
!!!!!!!!!!!!!
Sv. Mihael je još uvijek bio samnom.
"Čekaj,zašto sam ovdje?" upitala sam ga
"Saznat češ" rekao mi je,i zatim otišao
Skoro sam viknula u sav glas NE!,ali ne vrijedi.Uglavnom,moja škola (gdje sam trenutno u snu) izgleda ovako
http://profile.ak.fbcdn.net/object3/1227/120/n129357756757_1560.jpg , ali zamislite da nema stepenica,nego da je od stepenica pa sve na lijevo puno čempresa tj. grmova i cvijeća.
E,sad kad znate kako to izgleda,ajmo dalje.Blizu "čempresa" pred ulazom škole je bila jedna klupica gdje su sjedile dvije djevojke.
"Hej,ti si nova? '
' " upitala me jedna
"Da" kažem
"Pa,onda dobrodošla" kaže mi druga
"Hvala" kažem
"JOJ!A ja ću poludit!Opet u školi
" kažem,dosta mi je svega osjećaj
Cure su se počele smijat,ja sam samo klimnula ramenima,i ušla.
Kada uđete u našu školu,i pogledate lijevo su stepenice,kojima se ide dole,dosta ih ima puno,ali je brzo ići dole,a u snu kada pogledate desno,sigurno znate ono staklo koje se stavi ispred čovjeka u banci,i gdje dole ima onu malu rupu.Na ulaznim vratima su bile neke karte,ja sam uzela jednu,i vidjela djecu kako daju te karte tom čovjeku iz tog stakla,pa sam ja stala u red,i čekala.
Završetak!
2. SAN, JOŠ JEDNOM,PUNO LIJEPŠE:
Ovo je jedan od najvažnijih.
Opis škole je sve isto,osim s onim "bankomatom".Išla sam s nastave,onim stepenicama koje sam vam opisala,i bilo je puno djece,male,još bi trebala iči u vrtić.
Jedna me djevojčića iste dobi pratila,i pričala mi je nešto.
Ja sam se okrenula,i usrećeno ju pitala "Kako se zoveš?".
Nemogu se sjetit kako se zapravo zove,ali ću ju zvati Barbara jer mi je to najvjernije da se tako zove.
Barbara ima presladak osmjeh,tamno plavu kosu i plave oke.
Barbara mi je rekla ako želi da s njom razgovaram,da ju pozovem 1.,2. i 3. sat u mojoj školi.
Upitala sam ju što oni tu rade,i ona.Ona je rekla da su svi oni umrijeli i da idu na vježbanje za anđela.
To se meni činilo tako fora,pa sam ju odlučila pozvati idući dan.
"Moram ići" rekla je,i odjednom su svi nestali
I tako,prošlo 3 dana,i zvala sam ju svaki dan,i dođe 4. dan i pozovem ju.
"Imam ideju" rekla je dok je došla
rekla mi je Ajd da te sutra ponesem sa sobom da ti pokažem kako to izgleda,neće na Zemlji proć ni 1 minuta,nego tamo će proć 1 sekunda." kaže uzbuđeno
Ja sam se uzbudila,i rekla naravno da da.
Ona je postala jako sretna,i rekla da opet mora ići.
I tako prođe jedan dan,i ona automatsi dođe.
"Idemo?" upitala me
Ja sam klimnula glavom,i krenuli mi
Došli smo do tog mjesta.Najčudnije je to što sam bila na nebu,ali ne raju.
Kao vojnici su stajali djeca u redu,ali su bili taaaaaaaaaaakkkkkkkkkkkkoooooooooooooooo sretna,veče sreće nisam vidjela.I odjednom se pojavi ostariji čovjek s bijelom kosom,bijelom bradom i u bijeloj haljini.Prema Zemaljskim godinama bi to bilo oko 83-86
godina,a ovdje je bilo kao da je 11.I on je bio sretan,i to jako,nije vikao.
Ja sam ga na trenutak pogledala,i zatim sam okrenula glavu,i imam pravi razlog zašt (pitajte ako želite znati).On je bio Bog,i kao sretno me nešto pitao.......I na kraju ga je Barbara upitala dali me smije vratiti.On joj je to dopustio,i odvela me je.
KRAJ!
3. SAN,najnoviji (današnji) :
Sanjala sam da sam umrla -_- (isti početak u svim takvim snovima).
Bila sam na nekom putu,na tom putu je bila cesta i oko nje je bilo puno cvijetova,i ispred mene je bio jedan starac i jedan dečko.Čula sam ih što razgovaraju,i razgovarali o tome što će on morat radit u raju,a to je križanje rukom,njihov način je ovaj: (kao i obično,kada kažete "U ime Oca",isto stavite ruku tamo gdje treba) -U ime Oca našega svevišnjega
(isto za "I Sina")
- I Sina njegova novorođena
(za "I Duha Svetoga" isto prođete rukama na lijevo i desno rame,ali kada stavite na desno rame ruku,malo pričekajte da izgovorite riječi do kraja)- I Duha Svetoga koji nas čuva
-Amen!
Došla sam na jednu livadu,gdje su bila bijela vrata,s bijelim živim golubovima na vrhu,bijelim ružama,i ljudi su bili u redu.
Jedan čovjek je bio za klavirom,i pozvao me da mu odsviram to što on,ja sam zapamtila početne note,i dalje se nemogu sjetiti,znam ih odsvirati,i odsvirala sam samo početak,i tu mi završava san.
PITANJE: Dali ovi snovi nešto znače?
pet pro 18, 2009 9:09 pm
nisam nikada sanjala tako nesta al sam danas cudno nes sanjala 
