Vaši snovi - sanjarica

Kod lošeg madraca ili jastuka moguće je pogoditi mjesto koje će uzrokovati probleme u snovima, ponajviše paralizu ako spavamo na leđima. Problemi uglavnom nestaju ako se promijeni madrac, jastuk ili se prestane spavati na leđima.

vanzići su mislili da si ti ona pa su tebe uzeli i svakaj ti radili...

zanimljivi su vam snovi al od Athene je stvarno

@Dant, pa ne znam je li moj san zaista toliko ,
Ti bi se jače uplašio tog bića, nego ja.

Jednom sam sanjala da ustajem usred noći, odlazim u kupaonu i vidim duše preminulih u ogledalu. Htjeli su me zaplašiti, a ja sam onda počela vrištati na njih i rekla neka dođu ako baš hoće pa su se iznenađeno povukli. Još sam potrčala van i počela urlati na njih.
Oni će mene plašiti... Doduše, bilo me je strah, ali to nisam pokazala.

@Mow, mislim da je moj madrac čisto o.k. Imam novi krevet, sa udobnim, relativno tvrdim madracem i spavam na dosta ugodnom jastuku.
Može biti da sam se krivo namjestila.

Može biti... meni se znalo dogoditi ta paraliza uvijek u slučaju spavanja na leđima na tvrđoj podlozi. Nikad na mekanoj i nikad kad nisam bio na leđima. Mislim da se neki živac ukliješti, a može biti vezano i sa srcem, mislim...
Ne mora biti da je kod tebe ista stvar, tko zna koji još faktori tu igraju ulogu.

haj

nemam nikakvog sna za napisat ali zato imam za napisat neke detalje iz sna koji sam sanjao prije dve-tri godine. danas, nebitno gdje i zašto, susreo sam se sa jednom osobom koja je jaako slična toj osobi koja se iznenada pojavila u snu i promatrala me. u snu sam bio sa nekim svojim prijateljem koji je hodeo lijevo od mene, danas je sjedio lijevo do mene. a ta osoba koja se pojavila u snu pilazila je sa desne strane prema nama, a danas je stajala desno od nas. ta osoba je izgledom skoro pa identična ko u snu osim što kosa nije jako plava nego više vuče na smeđe. i negi događaji koji su u snu uslijedili, slična radnja će se odvijat sutra i prekosutra i ta osoba će se slično ponašati kao u snu jer mu je to u opisu posla

noćas sam sanjao neku utrku formula. došlo je do sudara dva vozila i nekako su se zagvačili i nastavili su voziti, nisu mogli stat. vozač iz prve formule zbog situacije je izašao iz svoje formule te pokušao doć do vozača druge formule jer je formula od prvog vozača bila teško uništena te je prijetila mogučnost uništenja prostora gdje je sjedio. uspio se nekako prihvatit za drugu formulu ali se poskliznuo i opao na asfalt ali ga je vozač druge formule uspio uhvatiti, klizio je po asfaltu, kaciga sa glave je otpala, sa licem je strugao po asfaltu te preminuo

sanjao sam nekakvog demona
bio sam na poslu, u upravi, šečem sa kolegicom kroz hodnik kad odjednom sve se zamrači pa opet osvijetli ali u polumračno, nigdje nikog osim nas dvoje. malo nas strah, idemo dalje polako kad se odjednom pojavi nekakvo crno stvorenje u fizičkom obliku čovjeka popračeno plinovitom maglicom oko sebe. mi trk na drugu stran, došli smo do lifta, otvore se vrata, on se pojavio iza nas, lift više nije bio lift, to su bila vrata u neki crni prostor bez trunke svijetla, nekom silom je odbacio moju kolegicu unutra i nestala je a lif je postao normalan. to nešto me gledalo i prilazilo mi. šta se dalje desilo neznam jer sam se odjednom pojavio u normalnoj okolini i nisam se mogao sjetiti što se desilo kada mi je prilazio. ali kolegice i dalje nije bilo. pitao sam ostale dali su ju vidjeli ali nitko ju nije vidio. taj dan sastao sam se sa nekim ljudima, muško i žensko, te sam prepričao događaj koji mi se desio, ostali su u šoku, nekoliko puta međusobno su se pogledali i mene su gledali sa šokiranim pogledom. ništa mi nisu htjeli reć

e da, tjekom tog sna nekoliko puta sam se budio i okretao u krevetu jer je bio totalno neugodno proživljavati i svaki puta kad sam zaklopio oći opet sam nastavio sanjati taj san, pogledao sam na sat i bilo je oko pola 8

jeste koji puta uključili snimalicu zvuka i ostavili ju pored kreveta tjekom noći da snimi vaše brbljanje dok spavate-sanjate??


ja sam jednu noć ostavio i sinoć prije spavanja tek odlučio preslušati te sam nešto zbrbljal i za pet minuta nakon toga opet istu stvar zbrbljal. danas ću prebacit snimku u komp i detaljnije preslušat te zapisat što sam to zbrbljal :/

Molim vas da mi čim prije pomognete shvatiti moj san. Jučer sam sanjao da sam bio negdje u gradu i susreo svoju simpatiju. Bila je u nekom crvenom autu i razgovarali smo ( što je čudno jer me ona u stvarnosti ni ne primjećuje. Dala mi je neke ključeve na čuvanje. Isprva sam mislio da su od auta ali ne izgledaju tako. Dalje se ne sjećam sve do djela kad sam bio u svojoj srednjoj školi na prvom katu. Sa mnom je bio moj prijatelj. Ona je bila u prizemlju i smješila se. Pokazao sam joj ključeve da zna da ih nisam izgubio. Moj prijatelj se začudio tome što me ona primjećuje. Došao sam k njoj i dao joj ključeve. Pitao sam ju otkad puši jer je u ruci odjednom držala cigaretu. Inače u stvarnosti ne puši. Kad sam joj dao ključeve osjetio sam topli dodir njene ruke. Odjednom sam se našao u učionici. Ona je sjedila ispred mene (ne idemo u isti razred). Drugi su joj se upucavali a ona je to prihvaćala. Ja sam ih sve otjerao. Poslije smo razgovarali te sam primjetio da joj plave oči prelijepo sjaje. Tad sam se probudio.

Nadam se da ste uspjeli barem nešto pročitati i da ćete odgovoriti.

sanjao sam AngelOfBlue. ovdje na forumu je napisala svoje pravo ime i prezime te objasila kako je već bila na ovom forumu davno ali se više nije mogla prijavit pa je izradila novi profil

bilo je na mom poslu. radili smo nešto i sa visine je pao neki plastični predmet meni na glavu, sreća pa sam imao zaštitnu kacigu pa mi ništa nije bilo. to me razljutilo jer takvo nešto se nesmije desit. pogledao sam ljut jednog radnika koji je bio šef i tada je splašeno reagirao i poslao drugog da ide vidjet što se to gore desilo, zašto je pao taj predmet. tad sam ja skužio da sam neki malo jači igrač na poslu, ok. nastavili smo dalje sa poslom kad se opet neka druga nezgoda desila i opet sam ja dobio po nosu. dad sam pouko od ljutnje ali sam se u sebi smirio. prekinuli smo sa svim poslovima i vanredni safety miting. bilo je ribanja.
---------------

bio sam mlađi, oko 10 do 13 godina. sa mamom sam se preselio u neku ogromnu kuću, u zimsko vrijeme. imali smo svog vozača. kuća je bila hladna, ogromno predvorje i stepenice za na kat. otišao sam u svoju sobu raspremiti stvari. slagao sam igračke na komodu. baš kada sam uzeo svoj omiljeni starinski autić plave boje sa velikim kotačima, ušla je mama u sobu i rekla kako će nam doći gosti, i da imaju malog sina pa da se skupa igramo sa mojim igračkama. rekao sam joj da ovog autića neću dati. na to je odgovorila da nebudem takav da ako hoće neka se igra, neće mi ga uništiti. tad sam se naljutio i mislio sam u sebi da zašto uopče moraju dolaziti. oni su siromašni za razliku od nas, zašto se moramo družiti sa takvima. tada mi je mama rekla da moramo biti prema svima dobri bez obzira tko je kakav i odakle dolazi. kao da je čula moje misli. bio sam tužan jer nisam htio da mi itko dira taj autić, nekako sam bio vezan uz njega. -to je bilo u prošlosti negdje

na platformi sam, trenutno nemam posla, dosadno je. idem malo van na palubu, vidim kolege, nešto kao rade, isto im dosadno kao i meni. bila je noć. gledao sam zvijezde, na moru se predivno vide jer nema svjetlosnog zagađenja. vidio sam nekoliko zvijezda padalica. predivan prizor. otišao sam u mali prolaz hodnika koji je okružen sa troja vrata. dvoja vrata su bila za ulaz u stambeni dio a treća za van na palubu. primio sam se za neku cijev unutra te se naginjao van i promatrao zvijezde. uočio sam nešto svjetlucavo kako prolazi, nekoliko puta je bljesnulo kao blic na fotiću. odjednom na nebu kao da su se vidjele sve galaksije. bilo je neopisivo predivan pogled. bilo mi je žao šta nemam fotić sa sobom da to uslikam. uskoro je počelo nevrijeme, veliki valovi, ljuljali smo se užasno, nagb je bio oko 80 stupnjeva, držao sam se najjače koliko sam mogao. kada smo se opet poravnali više nisam vidio kolege vani. uspio sam zatvorit vrata i držao se u strahu. nakon nekog vremena sve se smirilo. oprezno otvaram vrata, kad šok. nalazim se na livadi, sunčano vrijeme. zatvorim vrata, otvorim duga, vidim neku zgradu, i čovjeka u čudnom odjelu, još veći strah, zatvorim vrata i ko bubica sam miran. došao je do mene, pokušava otvoriti vrata, brzo hitro stavljam sigurnosne rascjepke u bravu da nemože otvorit, odlazi do druga i treća vrata, nije uspio otvorit. odjednom našao se u kontejneru sa mnom, skida rascjepku. primio sam ga za prsa i odgurnuo jer sam se bojao da će mi nešto napraviti, nikad nisam vidio takvu odjeću, ni nnije mi bilo jasno kako sam se našao usred livane kad sam bio maloprije kilometrima daleko na otvorenom moru. pogledao me smirenim pogledom pružajući mi znanje da se opustim da će sve biti u redu. smirio sam se, pustio ga. otvorio je vrata, izašao sam van, hrpa ljudi oko mene, svi u nekim odjelima, kutama, vojska, policija. nije mi bilo jasno šta se to desilo. pitali su me tko sam. došli su još neki ljudi koji su bili sa mnom na toj platformi, bilo mi je lakše jer vidim na nisam sam. imao sam na sebi radni kombinezon na kojem mi je pisalo ime i prezime, rekao sam da se tako zovem. drugi lik je upao i rekao da šutim da je on glavi, šakom sam ga zviznuo u glavu i zašutio je istog trena. pitao sam druge šta se desilo. rekli su da smo prije 20 godina nestali i sada smo se pojavili, u budučnosti. dvadeset godina smo bili smatrani nestalima

kod prijatelja sam, vani na dvorištu feštamo, janjac se vrti, pijaća se toči, odlična atmosfera. primjetilo smo auto na cesti kako ide simo tamo, i još je cijeli isšaran. odemo do ceste i promatramo šta se dešava sa likom. sparkirao se malo dalje uz cestu. izlazi van u vidno pijanom stanju. tetura na sve strane, nekoliko puta pada. smijemo se. i ode lik nekud u polje. mi gledamo auto. proučavamo tuning napravljen sa bojom, iscrtani spojleri i slično. komedija od auta. primjetio sam da je u autu na suvozačevom mjestu djevojka, pomislih ona je isto sigurno u elementu. evo policije, sparkirala se malo dalje i izašli su van, da reguliraju promet. mi pijemo, gledamo, jedemo, poredali smo se uz cestu ko da gledamo neki šou. nakon nekog vremena sine mi da je djevojka još u autu, a policija nije ni išla vidjeti jel ima kog u autu ili nema. dižem se i trčim do auta. prošao sam pored policajca koji me pogledao onim pogledom "a vid budale šta trči ko muha bez glave". došao sam do auta i pogledao kroz vjetrobransko staklo. auto je bio iznutra pun pijeska, a djevojka je vrištala i tražila pomoć. otvorio sam vrata, ušao unutra, samo joj je još glava bila nezatrpana. kopau sam rukama da dođem do kopče sigurnosnog pojasa, uspio sam ju otkopčati i izvući van iz vozila. bila je potresena. otišla je trčeći u polje vićući da ga mora nać. shvatio sam da traži dečka. rekao sam joj da je otišao i da je bio pijan, i da šta ide za njim kad ju je tako ostavio. vidim da ona i dalje ide pa sam joj rekao da me čeka da ću sa njom ići, da ću joj pomoći nać njega. trčali smo prvo kroz polje, zatim smo došli do nekog mjesta sa malim kučicama koje nisu bile završene, u zemlji su bili zabiti neki drveni stupovi, i po njima smo samo skakali. nešto mi je govorilo da samo po njima smijemo hodat. išli smo sve dalje i dalje, bila mi je potpuno nepoznata okolina i izgled svega. na jednom mjestu su ti stupovi bili jako mali, sveka oko 10cm samo iznad tla, i djelovali su krhki, stao sam na jednog te je počeo pucat, uspio sam stat na neke druge i bilo mi je malo teško ić dalje. djevojka mi je rekla da ni slučajo ne taknem tlo. sad meni frka da zašto ne, šta bi se desilo, rekao sam joj da malo pričeka. gledam ja tlo ispod sebe. to nije bilo tlo, bilo je nešto čudno, najlakše za opizati kao zelena trava prekrita bisernoplavom vodom. boje su bile jakog inteziteta. trava je vijugala pod tom vodom, predivno za vidjet. pogledao sam oko sebe di sam, nemogu opisat, al je bilo zanimljivo. pitao sam djevojku što će se desiti ako taknem vodu. rekla je da nesmijem taknuti jer ona to osjeti, i mogao bih promjeniti cijeli tok koji već tako traje vjekovima. i da ona me može izbaciti. sad me ozbiljno ulovila trta kako ću dalje. primjetio sam veći stup malo dalje, nekako sam uspio doć do njega i skučio sam na njega te se uhvatio ko mačak. dok sam dolazio do stupa, dodirnuo sam malo tu vodu, uzburkala ze i iznad nje se napravila kao neka maglica koja je ubrzo nestala. pitao sam djevojku dali me može nekako prebaciti na neku čvrstu površinu. dšla je do mene, ona je po tome skakutala kao da ne teži ništa. primila me i odbacila na neku kao mramornu površinu i tu sam ostao. rekao sam joj da ja dalje ne idem, neka ide sama. okrenula se i otišla preko te vode i više ju nisam vidio

kako to i obično biva kod mene, bilo je još jedno dosadno poslijepodne pa sam se odlučio na malu šetnju pustinjom. sunce prži, kamena pustinja, hodam i hodam. došao sam do nekih prastarih ruševina, vidjelo se nekoliko stupova i neke prostorije. kako sam se približavao tome primjetio sam da se okolo nalaze psi. išao sam polako, promatrali su me i režali na mene. ušao sam u jednu prostoriju, već je bilo nekoliko ljudi u njoj. proučavali su kako je građeno i spise sa zidova. to su bili hijeroglifi. gledao sam i razumio što piše. govorili su o faraonu Ramzesu i njegovom prokletstvu. totalno sam se uživio u tom trenutko i povezivao sam sve što je pisalo. ljudi koju su to proučavali ostali su iznenađeni jer sam ja sve to razumio šta i o čemu piše, a oni su to proučavali i nikako nisu mogli odgonetnuti.
pisalo je o prokletstvu Ramzesa i kako će se odnosit prema ostalima te da se u toj prostoriji nalazi sakriven ključ. počeo sam rukama pretraživati zid jer se negdje na zidu nalazio, svaku izbočinu kamena sam dobro pregledao. došao sam do vrata, na okviru iznad vrata, na lijevoj i desnoj strani, nalazili su se ukrasi. lijevi se nije micao, probao sam desnog pomicat i uspio sam, to je bio samo vanjska zaštita koja je saktivala predivan sjajan uzdužen okrugli kamen crne boje na kojem su bili ispisani zlatnom bojom hijeroglifi. pisalo je da onaj tko se usudi remetit mir ........ , sve sam pročitao, i uzeo sam u ruke taj predmet. ubrzo sam ga stavio na kutiju te smo išli dalje gledat šta ima. odjednom k nama se pridružio neki dječak, nitko ga nije znao. izgledao je kao beduin po odjeći koji je nosio. pitali smo ga odakle je, da neka izađe van. gledao nas je hladnim pogledom i punim mržnje. jedan naš radnik je rekao da je to prokletstvo. dječak se okrenuo prema njemu i tad se nešto desilo, radnik je umro. neki su uspjeli pobjeć van a neke je ubio. dječak se okrenuo prema meni. kleknuo sam pred njim, pognuo glavu, ispružio dlanove prema njemu iznad svoje glave te sam nešto rekao. nakon nekoliko sekundi kad sam primjetio da mi ništa nije napravio, podigao sam glavu i vidio ispred sebe starijeg visokog čovjeka. ispružio je ruku prema meni i rekao neke riječi.

noćas, legnuo sam u krevet, počeo lagano pavat, i u onom trenutku kad spavam i još sam budan. ni sim ni tam nisam. čuo sam snažno kucanje od kojeg sam se u trenu probudio. gledao sam sanjaricu i za kucanje veli da je- stižu vam loše vijesti; nagovijest smrtnog slučaja

na jutarnjem sastanku sam, svi nosimo odijela. svi smo si skuhali kave i sjeli za stol. probao sam kavu, gorkog okusa je bila. uzmem šečer i sipam i sipam, svi me gledaju koji sam ja lik, toliko šećera stavljam u kavu. miješam i miješam, i eksam, uf šta je bila fina. nakon što je sastanak završio krenuo sam sa kolegicom niz hodnik nekuda van, išli smo riješiti neki poslovni zadatak. hodamo i hodamo, zezamo se. tad se sjetim, pa tu blizu je moja vikendica i tamo imam auto kojeg sam slagao, dvosjed, pa bi mogao otić po njega da da odemo sa njime dalje. bit će zabavno. kolegica se složila sa time i rekla je da će me pričekat. došao sam do vikendice, otišao iza u dvorište. skoro me infarkt strefil. nema mog auta. razljutio sam se. otišao sam susjeda rođaka pitat jel zna di je, šta se desilo. dok sam hodao po cesti javio mi se drugi susjed i pitao šta ima kod mene. rekao sam mu da mi je netko ukrao auto. odgovorio je da se auto nalazi tamo gore u garaži. potrčao sam, strgao bravu i otvorio vrata. auto je bio u užasnom stanju. inaće to nije bio normalan auto, bio je kao buggy, svu konstrukciju sam sam napravio, nabavio motor i napravio full generalku, neke djelove bilo teško za nabavit. u garaži je bila samo karoserija, bez motora i nekih drugih djelova. još su sve zatrpali sa daskama i ostalim smečem samo da se nebi vidjelo da je u garaži. otišao sam do rođaka, ljut. izašao je van i pita me šta je bilo. velim mu za to. on nema pojima o ničemu, ništa nije vidio ni čuo. ludim da kako nije ništa čuo ili vidio kad je kuča do njegove, i auto još u tuđoj garaži. nezna on ništa. malo dalje u njegovom dvorištu vidio sam motor. moj motor iz auta. tad sam eksplodirao. otišao sam do motora, poklopac ventila je bio skinut i bregaste osovine su zahrđale. el. instalacija na drugom kraju. cijevi usisa i ispuha na trećem. vračam se do njega. pravi se bedast da zašto to nebi on uzeo, da sam to tamo ostavio da propada. opro sam ga riječima tako da nije više znao šta bi mi odgovarao. došao je njegov sin, i njega sam ribao riječima. svaki puta kad bi nešto rekli počeo bih rešetat po njima. inaće znao sam da je to san, jer taj auto nisam napravio i nisam ubacio motor u auto, al taj motor imam i stvarno sam se potrudio oko njega da bude u top stanju i čeka ugradnju. sve je bilo pre realno pa sam se uživio i nisam htio prekidat ili dopustit da krene nekako drugačije. pozvao sam kolegicu na mobitel da ode k meni doma po moj drugi auto i dođe po mene da odšlepamo ovaj. rođo se počeo opet buniti da šta ću to uzimati, to je staro, nevalja. nisu znali cijeniti ništa. došla je kolegica, zakvačili smo auto, stvari sam pobacao u bunker i otišli. tad sam se probudio i okrenuo na drugu stranu.

tad mi se desilo nešto čudno. bio sam se probudio i okrenuo prema zidu, i kad sam zatvorio oči čuo sam jaki šum mora, valova i kroz kapke sam vidio da se pojavila neka jaka svijetlost u sobi. kao da mi je netko uperio svijetiljku u zatvorene oči. sve je trajalo ni 5 sekundi i nestalo, tad sam otvorio oči, mrak je bio u sobi. gledao sam tako neko vrijeme u mraku pa sam se odlučio okrenuti i pogledati na sat, bilo je oko 6:9

Četiri sata i tri minute, probudio sam se zbog sna....

Doma sam sa sekom, ona gleda tv a ja u sobi se igram na mobitelu. Dosadno nam bilo. Izadem na balkon sa nekim bodezom u ruci te ga bacam, kad sam ga bacio izgovorio sam kletvu kojom sam taj bodez učinio nekorisnim. Iznenađen mogućnošću da predmetom mogu upravljati mislima dok imam ispruzenu ruku prema njemu, odbacio sam bodez najdalje u nebo koliko sam mogao. Kada ga više nije bilo, prošetao sam se po balkonu i pogledao na suprotnu stranu neba, istog trenutka sam odtrcao u sobu te zgrabio fotić i stativ i otišao u sestrinu sobu vičući da otvori prozor. Pricvrstio sam fotic na stativ, usmjerio ga u nebo, i slikao čudnu pojavu. Takvo nešto nikada nigdje nisam vidio. Veliki sivi gusti oblaci iz kojih su se izvijali dugi kao od hobotnice krakovi, samo više njih. Svaki taj krak je bio pun nekakvim kao električnim dlačicama kretalo se po nebu i hvatalo munje na sebe. Izgledalo je potpuno nezemaljsko. Polako su odlazili, a na kraju za time je došlo neko biće. Visoko, imalo je noge i ruke i izduzenu glavu, bez vrata. Velike bijele oči sa žutim točkama na sebi. Na mjestu za usne imalo je nekoliko krugova, jedan u drugom.tijelo je bilo zeleno sa crnim prugama.stajao je, usmjerio ruke nekud prem nebu i odjednom su munje počele udarat u njegove ruke, primio ih i povukao k sebi. Kada ih je povukao, u tom trenutku se zakrenuo i vidio mene da ga gledam. Prvo je zastao na trenutak te pojurio prema nama, osjetio sam gnjev od toga. Zgrabio sam seku i odveo ju u drugu sobu i rekao da se sakrije jer nas je vidjelo i dolazi. Nisam znao što ću. Skvrcio sam se uz zid i pokušao se probudit, uspio sam se probudit i odmah sam krenuo pisat san.

Prije nego sam zaspao, znači u onom stanju između sna i jave čuo sam kucanje po vratima sobe, dva puta je pokucalo

Sanjala sam da sam sanjala jednu osobu sa foruma, sjela se za komp da na forum napisem san, ali sam zastala u jednom trenu jer nisam željela spomenuti o kojoj je osobi bio san. Sna u snu se ne sjećam, znam samo da je bio jako zanimljiv. I tako ja stojim pred kompom, i razmišljam kako da napisem san bez da imenujem o kom se radi.
Da li se sad san ostvario, jer stvarno pisem na forumu o snu kojeg sam sanjala...

prodavač sam na trgu, imam mali štand.grad je sličio na zadar ili split, takav stil. večer je bila. nije bilo električnih rasvjeta, tu i tamo je bila pokoja plinska svjetiljka. slagao sam stvari koje sam prodavao kad me u tom trenutku omeo neki čudan šum sa neba. pogledam u nebo, crno sa zvijezdama. a sa njega se spušta nešto veliko zmajolikog oblika. izgledalo je kao pravi pravcati zmaj. sakrio sam se ispod standa i prekrio dekom da me ne skuži to stvorenje. više se nisam usudio izaći. čekam i čekam a njega nema pa baš kada sam namjeravao izaći evo njega opet i ubrzo još jednom prošao, malodalje u nekoj ulici se spustio, imao sam šisti pogled na njega. iz njega je izašao neki čovjek u elegantnom odijelu, starije dobi. odijelo je bilo više kamene boje. dao sam se u bijeg, strah me obuzimala. svaki puta kad sam se okrenuo vidio sam kako mi se približava sve više. nakraju me sustigao i primio za vrat. tada više nisam bio na mjestu tog prodavača, nego sam stajao sastrane i gledao njih dvoje, vidio sam da ja nisam taj prodavač, on je netko drugi. a čovjek koji ga je držao, izgovarao je neke riječi na čudnom jeziku. u prodavaču je uništio život, tijelo mu je učinio suhim kao da je mrtav već nekoliko tjedana ili mjesecima. te ga bacio u rijeku uz koju su bili. otišao je malo dalje niz ulicu zastao u jednom uglu i nestao, tu je bio prolaz u drugo vrijeme ili nešto. našli smo se u velikoj kući, krcata umjetninama, otmjeno sve. otišao je u sobu, u njoj je spavao neki star muškarac, prišao je uz krevet i izrezao mu grlo. nije se ni probudio i iskrvario je do smrti. otišao je do druge sobe, isto je napravio sa drugim muškarcem i samo nestao.
tad sam se probudio u svojoj sobi, krenem do kupaone kad mi zazvoni mob, zove frendica. mislim si šta hoče tako rano. javim se, na videopoziv, kad se počne valjati od smijeha da kako sam se to obrijao. velim joj da se nisam brijao već nekoliko tjedana. i prođem rukom po bradi. ostao sam šokiran. brkovi i brada su mi bili obrijani, a sastrane po licu nisam bio. prekinuo sam poziv i otišao u kupaonu pred ogledalo. da, izgledao sam ko kad su nekad nosili zulfe po cijelom licu. ali nije mi jasno kako se to desilo, ne sječam se da sam se brijao. pregledam britvu, čista je, nema nikakvih tragova na njoj. zove me šef na telefon. javim se. veli da odmah dođem tu i tu jer imaju veliki slučaj, ok, dolazim odmah. prvo sam sve obrijao i tek onda krenuo na posao. došao sam u ulicu, zatvoren prilaz, policija na svakom čošku. izlazim, odlazim do šefa, veli da imaju nalog za uhapsiti sve u kući i da ja to obavim. to je bila od nekog teškog mafijaškog šefa kuća. vadim pištolj, ekipa iza mene, krećemo prema ulaznim vratima. rušimo vrata te vičem standardnu proceduru kad ugledamo mrtvog zaštitara na stolici pored vrata, wtf je sad to, promjena plana, u kući je ubijen zaštitar, možda ima još mrtvih, ranjenih, možda je ubojica još u kući. raspoređujemo se. krečem do stepenica, idem na kat i tada dobim Deja-Vu. tu sam bio u snu, sve isto. pretpostavio sam ono najgorje, nisu valjda ubijeni bossovi. trčim u sobu, i vidim isto kao i iz sna, mrtvog muškarca u krevetu. vele mi da su pregledali sve i da su svi ubijeni. pitam ih da di je drugi boss. nitko a nije vidio, nema ga u kući. ne, on je u kući, mora biti ovdje negdje. trčao sam od sobe do sobe. nigdje ga nije bilo. nije mi bilo jasno kako jer je u snu bio tu. zatvorio sam oči da se prisjetim sna. da, on je tu, u sobi, ali ta soba ima tajna vrata. otišli smo do jedne druge sobe, i na zidu uz koji je bio ormar, taj ormar je sakrivao vrata od sobe, ušli smo unutra i da, bio je mrtav. mi smo otišli van a druga ekipa je krenula radit očevid. ubrzo su nam javili da ovako nešto još nisu vidjeli, svi imaju rane uzrokovane vatrenim oružjem ali nema izlazne rupe ni metka u njima, a ni krv nije tekla. ona dvojica sa prerezanim vratovima, savršeni rezovi oštrijim predmetom nego kirurški noževi.
priveli smo sve osumnjičene i koji su imali veze sa njima te smo ih ispitivali. na kraju su još ostala trojica za ispitat. jedan star gospodin osamdesetih godina, njegov vjerni pratioc i tjelohranitelj, i još jedan lik. prijetili smo im na sve moguće načine samo da progovore, taj lik nije mogao izdržat, rekao je da će sve reći i da mu je dosta svega. rekao je da ga pretražimo i sve oduzmemo šta ima. kreno sam u pretres, imao je nekoliko noževa, raznih veličina, u odječi došivene đepove za skrivanje sitnica. raznoraznih kartica trgovačkih centara, autokuća, zapravo, gdje god da su došli, imali su te neke kartice koje bi samo pokazali i uzeli bi šta su htjeli, toliko je jaka bila ta mafija. pregledavajući stvari našao sam jednu karticu preko koje je bila moja slika. slika mene kako zapravo izgledam u stvarnosti, RL-u. ostao sam začuđen, znam da je to san ali opet tako nešto stvarno nije nimalo ugodno, i još kod mafijaša. onaj stariji gospodin mi se grdo nasmješio i rekao, zar neznaš tko smo mi. digao se sa stolice, uzeo svoj štap i okrenuo se kao da će otići. uperio sam pištolj u njega. prišao je do svog tjelohranitelja, i sa malim prstom na kojem je imao veliki nokat, pritisnuo ga njemu na vrat, ovaj je samo kimnuo glavom. znao sam da to znači da ubije ovog da više ne progovori. rekao sam mu da sjedne i da se smiri. gledao me hladnim pogledom i pitao da zar neznam tko su oni, i rekao da još moram naučiti. okrenuo se i otišao kroz vrata. potrčao sam za njim kroz vrata ali njega više nije bilo, nestao je, van prostorije su bili drugi policajci i nitko ga nije vidio. kad sam se okrenuo, njegov tjelohranitelj je već ubio onog lika tako da ga je probio u vrat nožem. i dao se u bjeg. krenuo sam za njim, više nas. obarali smo maraton. pobjego je u neku zgradu gdje se održavalo natjecanje u plivanju, puno ljudi svugdje. izgubili smo ga. rekao sam svojima da idu tamo. i tad sam i ja krenuo kad me neki stranac primio za ruku i rekao da je otišao u drugom smjeru. pomislio sam kako on to zna, nezna ni kog lovimo, rekao sam mu da ne da je otišao tamo. ali ovaj me nije puštao i povukao me da idem u drugom smjeru. dobro, idem u tom smjeru, otišao sam na kat, ušao u dvoranu za fitnes, bilo je nešto malo ljudi, hodam polako, promatram sve, mislim si kako me lik zeznuo, on je sad negdje već daleko pobjegao od svih. idem prema drugim izlaznim vratima i tamo sjedi nekoliko ljudi. kad se jedan pomakne i zgužim bjegunca, i on mene. ostao je iznenađen, ustao i par koraka je napravio prema meni. prijetio sam mu. htio mi je nešto reć i tad je pištolj opalio a metak ga pogodio u prsa, srušio se poput odrezane stabiljke, refleksno u tom trenutku okrenuo sam se i upucao muškarca iza sebe koji je pucao, i ubio sam ga. otišao sam do onog bjegunca, al nije mu bilo spasa, htio je nešto reć, iz usta mu je krv počela izlaziti i preminuo je. ubrzo su došli policajci u dvoranu i moj šef. stao je pored čovjeka kojeg sam ja ubio i gleda ga. i ja sam došao i gledao, pitao me da koji je k** taj. nismo znali tko je taj lik ni odakle, nije bio ni policajac ni neki tajni agent, nepoznat totalno.

Bila sam u jednoj napuštenoj kući, sa sobom sam nosila ruksak...činilo se kao da bježim od nekoga, tek kasnije sam shvatila od koga. Kada sam uspijela pobjeći u jednu praznu sobu došla su dvojica mafijaša. Jedan je zahtijevao od mene da mu predam neki zlatni pištolj, te mi je napomenuo da mu je moj brat rekao kako je pištolj kod mene. Pokušavala sam se izvuć, jer sam znala da ja ne posjedujem nikakvo oružje. U jednom trenutku ovaj šta me ispitivao i prijetio mi metkom u čelo, okrenuo se a njegov pomoćnik je izvadio zlatni pištolj i metnuo ga meni u ruksak. Ostala sam zaprepaštena, a još više sljedećih minuta kada se glavni okrenuo i uhvatio moj ruksak. Normalno, pištolj je bio unutra. Pogledao me i rekao: " Za ovo zahvali bratu!" Pucao mi je jednom u glavu, samo me okrznuo. Pucao je drugi put i pogodio, ali me nije usmrtio...Točno sam u snu mogla osjetiti kako mi krv curi niz lice. Ova dvojica su otišli, a ja sam ostala ležati na podu. Nakon nekog vremena, kad sam skupila snage, ustala sam se i počela puzati, a nakon nekog vremena sam se i uspijela dignuti na noge kako bih došla do bolnice...hodala sam , dugo dugo dok napokon nisam ugledala ogromnu zgradu(bolnicu) koja je izgledala vrlo čudno...bila je sva od stakla...hodala sam prema njoj, vrata ispred mene su se otvorila...osjetila sam kako mi krv teće još više niz lice. Ušla sam unutra i stala nasred hodnika. Medicinska sestra me ugledala, stajala je zaprepaštena pola minute te je nakon toga počela trčati prema meni. Ja sam napravila samo jedan korak prema njoj i tada padam na koljena i budim se...

Trebalo bi te snove zapisat i prema tome napisat roman.

Jaoj ljudi pomagajte da protumačim jedan san :/ Često mi se desi da sanjam bivšeg momka (moju prvu ljubav) bez da uopšte pomislim na njega taj dan,bez da čujem nešto o njemu i sl.
Uvijek kada ga sanjam san ostavi utisak na mene,i često ''lupam glavu'' o tome koja je poruka svega,jer su ti snovi jako čudni i 'neuobičajeni'.

Prošlu noć sam sanjala da se približavam njegovoj kući.Nigdje žive duše nije bilo,ali me je nešto natjeralo da mu odem u kuću. U snu sam nekako znala da je prije toga izvikan i odbačen od strane društva,da je tu sam i da niko ne želi da mu priđe. Otvorila sam vrata,prošla kroz hodnik i krenula uz stepenice.zvala sam ga,ali se nije odazivao.Kada sam otvorila vrata njegove sobe,ugledala sam ga sklupčanog u jednom uglu. Prišla sam mu,obratila mu se,podigao je glavu i rekao ''hajde bježi i ti''.Lice mu je bilo svo u ranama,vrat mu je bio krvav Zagrlila sam ga i poljubila u obraz,a on me je pitao ''kako ti se ne gadim?'' ne sjećam se šta sam mu tačno rekla,nešto poput ''ne gadis mi se jer te volim'',mada nisam sigurna... Podigao se,pružila sam mu ruku i povela ga za sobom. Tek što smo prišli stepenicama,iza naših ledja se pojavila neka ženska osoba. Bila je skroz oskudno odjevena,prišla nam je,nasmijala se,povukla ga za ruku i odvela ga ponovo u sobu. Legla je na krevet i pozvala ga sebi.Sjeo je na ivicu kreveta i rukama pokrio lice,dok se ona maliciozno kezila u fazonu ''ne možeš mi ništa''. Tu sam mu prišla,zagrlila ga i pružila mu sav novac koji sam imala kod sebe,rekla sam mu da ću opet doći i da mi ostane dobro. Kada sam izašla iz kuće,dvorište je bilo potpuno promjenjeno,odjednom sam se našla ispred bolnice oko koje takodje nije bilo nikoga, osim nekog tužnog crnog psa koji je sjedio pored kapije. Pffffffffff...... živo me zanima šta bi to moglo značiti......

E ljudi moji, ako vi smatrate svoje snove čudnima, zabrinjavajućima i neznam što, što će te reći na moj san?

Na nekakvom sam proplanku i vidim kolibu, približavam se kolibi sa dva vojnika sa moje strane. Svi smo obučeni u stare vojne uniforme (kraljevina jugoslavija).

Ulazimo unutra i pozdravljamo sve. Dolazim do čovjeka i počinjem razgovarati s njime.
Čovjek je očito visokog ranga. Dosta je i naporan i ima neke glupe fix ideje.

Da li znate s kim sam razgovarao? ............................... s Dražom Mihajlovićem!

@KN Najprije, to što sanjaš bivšeg momka znači da još uvijek postoje emocionalne veze na podsvjesnoj razini, vjerojatno na razini astralnog tijela koje još nisu prekinuti. Da bi ih prekinula i podsvjesno se očistila postoje određeni načini no to ljudi najčešće ne provode nego se ponovno zaljube čime prijašnje emocionalne veze uglavnom slabe, ali ne nestaju u potpunosti.
A sad o snu...
Vjerojatno se radi o tome da ti misliš da je on slab i da pati iz nekog razloga i to ti teško pada pa mu želiš pomoći. Ženska koja se pojavljuje je možebitna tvoja projekcija koja istovremeno govori da unatoč tvojoj pomoći ti želiš biti neovisna i ne želiš da te on dalje emocionalno proganja. Novac koji mu daješ je i dalje tvoj osjećaj da mu trebaš dati potporu. Rekao bih da se lomiš sama sa sobom kroz ovaj san.
Bolnica koju si na kraju sanjala je vjerojatno tvoja težnja da mu pomogneš, no to je istovremeno i pusta želja jer znaš da to neće ništa riješiti.

@Novus Čini mi se da si malo previše čitao o tom periodu u jugoslavenskoj povijesti pa si se uživio.

Ma ja mislim da mi je to ostalo u glavi, odkad sam gledao Užičku Republiku film.