Cudni su putevi Gospodnji

Imamo li apsolutnu kontrolu nad svojim zivotom, da li smo krojaci vlastite srece ili je sve to utkano u neki visi plan, neku vecu sliku? Ponekad krenemo sa odredjenim ciljem da bi zavrsili negdje gdje nikada ne bi ocekivali...da li je to sreca ili nesreca? Postoji li uopce nesreca ili je to samo cudni put Gospodnji kojim nas vodi i uci ono sto nam je najpotrebnije? Kako se snalazite na takvim putevima? O cemu razmisljate, sto je najvaznije posjedovati?

Svaki covjek je kovac svoje srece.
Kako je iskuje,takva ce mu biti i sreca.

Uzimajuci u obzir da mnogo radim,razmisljam samo o krevetu i godisnjem odmoru a
najvaznija stvar mi je moj posao...
Bez posla su sve moje zelje,pusta mastanja svojstvena neradnicima koja imaju
vremena za bacanje...
Od ljubavi,mastanja i zelja se ne zivi...
Zivot je surov ili bolje reci,jedan zvjerinjak u kojem su dobar covjek i budala,rodjena braca...

Ali postoji i vanjski utjecaj. Ne ovisi sve samo o nama samima.

Znaci da ti volis posao koji radis. To je super za tebe. Medjutim ne vidim iz tvog posta odgovor na pitanja iz uvoda tj. kako se osjecas i nosis kada te zivot odvede nekim putem koji nisi ocekivao.

Moj zivot je u mojim rukama Alpha...
Nista me nije niti moze iznenaditi.
Kako posijem tako cu i pozeti plodove svog zivota..

Hm, da. Nije bas tako. Moze se desit da ostanes bez posla ili da ti, nedajboze, umre netko u obitelji.

Tome ne pridaje nikakav znacaj jer ono najgore sto moze da se desi je da mnogi ostanu bez mene..

Mi imamo mogućnost imati kontrolu nad svojim životom. Ali to nemamo ako nemamo kontrole nad samima sobom. Vjerojatno su zato ljudi koji nemaju rekli da postoje čudni putevi Gospodnji. Možda i postoje, ali mi se na njih nemamo pravo pozivati jer ne znamo što je spletka sudbine, a što nije. Možemo samo ustrajati i ne žaliti se.

Mislim da je sve utkano u jedan viši plan, u kojem smo mi samo jedna komponenta. Mi kao komponenta tog plana trebamo se s naše strane potruditi koliko možemo da budemo dobri, razboriti, odgovorni i radišni. Ako tako postupamo, činit će nam se da je život pod našom kontrolom.
Međutim, on i je i nije pod našom kontrolom. Je utoliko što pametnim upravljanjem možemo probleme minimizirati, ali nije u smislu apsolutne kontrole, jer uvijek tu postoje i drugi sa svojom voljom. Nismo sami u Svemiru.

MoW je napisao/la:

Međutim, on i je i nije pod našom kontrolom. Je utoliko što pametnim upravljanjem možemo probleme minimizirati, ali nije u smislu apsolutne kontrole, jer uvijek tu postoje i drugi sa svojom voljom. Nismo sami u Svemiru.

Da, naravno

Što misliš kuda bi taj viši plan vodio? Tko smo onda mi unutar njega?

Super postovi Legi i MoW sviđa mi se vaš optimizam

Alpha je napisao/la:

Ponekad krenemo sa odredjenim ciljem da bi zavrsili negdje gdje nikada ne bi ocekivali...da li je to sreca ili nesreca? Postoji li uopce nesreca ili je to samo cudni put Gospodnji kojim nas vodi i uci ono sto nam je najpotrebnije? Kako se snalazite na takvim putevima?

Sve je pitanje stava, postoji jedna narodna poslovica koje kaže da mudra osoba u svakoj bez obzira kako teška situacija bila može pronaći novu priliku, a budala u svakoj situaciji ma koliko dobra bila pronalazi opasnost.

Sjetim se te poslovice kad mi je teško i pokušavam pronaći novu priliku u takvim situacijama.

Legionar je napisao/la:

Što misliš kuda bi taj viši plan vodio? Tko smo onda mi unutar njega?

Mislim da to mi sami kao društvo odlučujemo, ja bi rekao boljem i uređenijem društvu u kojem bi svaki pojedinac želio živjeti.

Mislim da je MoW mislio na stvari puno nedohvaćenije od nas (ali ne i nedohvatljive nama)

Pa Legi, slažem se s Chakom da mislim da je viši plan za nas kao Zemljane da se razvijemo kao civilizacija u smislu boljeg, uređenijeg i produktivnijeg društva.
Pritom ne smijemo zanemariti još dvije stvari. Prvo je naš osobni razvoj, kao individue, a drugi je razvoj svijesti u Svemiru kao takvom. Iz naše perspektive, ako se uspješno razvijamo kao individue, razvijat će se i naša civilizacija na Zemlji. Ako stagniramo ili nazadujemo, tada i ova civilizacija stagnira. Mislim da su naše duše dosta vezane uz ovu planetu iako to možda neki ne smatraju. No, čak i ako nisu vezane, još uvijek vrijedi da ako ćemo kao duša napredovati, da smo tada živjeli dobar i ispunjen život ovdje na Zemlji i da smo pomogli drugima i društvu.
E sad, ono što mi ne možemo vidjeti, to je, nazivam ga tako, master plan. Mi ne vidimo zašto trebamo razvijati civilizaciju na Zemlji, gdje se to uklapa i na koji način. Šta ako udari asteroid i skrši sav život na Zemlji, šta onda? Je li master plan i dalje uspješno traje ili je došlo do nazadovanja?
To mislim da nismo još dohvatili, ali ne i da ne možemo. Možda možemo dobiti uvid u to zašto je naša civilizacija na Zemlji bitna. Jedino što znam to je da ćemo osobnim razvojem pomoći bilo kojem planu, kakav god da on je.

Lijep post

Mislio sam da pod viši plan smatraš zapravo nešto tipa taj master plan, a da je taj tvoj viši plan tok naše civilizacije

MoW je napisao/la:

E sad, ono što mi ne možemo vidjeti, to je, nazivam ga tako, master plan. Mi ne vidimo zašto trebamo razvijati civilizaciju na Zemlji, gdje se to uklapa i na koji način. Šta ako udari asteroid i skrši sav život na Zemlji, šta onda? Je li master plan i dalje uspješno traje ili je došlo do nazadovanja?

Da, što ako nas pogodi neki asteroid ili neka druga prirodna katastrofa. Najbolje da odmah odustanemo
To me podsjetilo na malu djecu koja grade kule od pijeska na plažama po ljeti. Ta djeca iako znaju da će im voda srušiti te kule, onda ih i dalje grade. Zašto, zato što im je važno da ih izgrade, da ih vide kako izgledaju izgrađene, pa makar to bilo i samo nekoliko trenutaka. Izgleda da mala djeca znaju bolje od nas što je važno, a što nije.

Možda je zaista planeta kao takva malo bitna, a bitan je samo proces učenja duše. Kao što se djeca igraju i uče.

Nemam argumenata koji bi osobu suprotnog mišljenja uvjerili da nije tako (ne kažem da ti to misliš, samo ističeš kao mogućnost)... no čvrsto se ne slažem s time.

Meni je teško reći... ali u svakom slučaju siguran sam da postoji master plan.

Citiram slijedece postove na koje bih dala kratki osvrt:

Legionar je napisao/la:

Mi imamo mogućnost imati kontrolu nad svojim životom. Ali to nemamo ako nemamo kontrole nad samima sobom. Vjerojatno su zato ljudi koji nemaju rekli da postoje čudni putevi Gospodnji. Možda i postoje, ali mi se na njih nemamo pravo pozivati jer ne znamo što je spletka sudbine, a što nije. Možemo samo ustrajati i ne žaliti se.

MoW je napisao/la:

Mislim da je sve utkano u jedan viši plan, u kojem smo mi samo jedna komponenta. Mi kao komponenta tog plana trebamo se s naše strane potruditi koliko možemo da budemo dobri, razboriti, odgovorni i radišni. Ako tako postupamo, činit će nam se da je život pod našom kontrolom.
Međutim, on i je i nije pod našom kontrolom. Je utoliko što pametnim upravljanjem možemo probleme minimizirati, ali nije u smislu apsolutne kontrole, jer uvijek tu postoje i drugi sa svojom voljom. Nismo sami u Svemiru.

Chakotay je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Ponekad krenemo sa odredjenim ciljem da bi zavrsili negdje gdje nikada ne bi ocekivali...da li je to sreca ili nesreca? Postoji li uopce nesreca ili je to samo cudni put Gospodnji kojim nas vodi i uci ono sto nam je najpotrebnije? Kako se snalazite na takvim putevima?

Sve je pitanje stava, postoji jedna narodna poslovica koje kaže da mudra osoba u svakoj bez obzira kako teška situacija bila može pronaći novu priliku, a budala u svakoj situaciji ma koliko dobra bila pronalazi opasnost.
Sjetim se te poslovice kad mi je teško i pokušavam pronaći novu priliku u takvim situacijama.

Cini mi se da se u ovim postovima najvise koncentrirate na ideju/potrebu/mogucnost/vjerojatnost kontrole zivota unatoc zivotnim poteskocama.
Slazem se, MoW, da se trebamo truditi sve sto si napisao i da nismo sami u Svemiru. Slazem se, Chak, da se netko teze, a netko lakse snalazi i preokrece ono sto je, na prvi pogled, lose u nesto, za njega, dobro.

Medjutim, sve to skupa zapravo nije ono na sto sam ciljala ovom temom niti mislim da doticna izreka ima ikakve veze s ovim sto je naglasavano u postovima, a to je kontrola i mogucnost kontrole zivota.

"Cudni su putevi Gospodnji" kaze izreka. Uistinu, ona se cesto koristi upravo u trenutcima kada nam zivot izleti iz nekih zamisljenih tracnica. Onda kada se desi nesto nenadano na sto nismo mogli utjecati. Ali, ono kako ja vidim, izreka ne govori ni o slobodnoj volji, ni o odgovornosti, ni o kontroli. Ona se odnosi na duhovni razvoj. Na ono kako ce pojedinac vidjeti i dozivjeti te sto ce nauciti iz dane situacije.
Mozemo mi biti dobri i vrijedni i uporni te sa tim osobinama brzo vratiti zivot nazad na tracnice ali sto smo naucili? Da li smo to dozivjeli kao "zivot me samara ali pokazat cu ja njemu"? Naime, kada se desi nesto lose ljudi pokusaju iskljuciti emocije sto vise i pokusaju vratiti izgubljenu kontrolu. Ali time ne nauce ono sto je "pjesnik htio reci". Pa se situacija ponovi i sve tako u krug.
Zasto su ljudi opsjednuti kontrolom? Vazno je UFANJE. Ima jos jedna izreka: Mi planiramo, a Bog se smije.
Uporno pokusavamo plivati rijekom u nekom nama zamisljenom pravcu, uvjereni da je to bas pravi put. I onda plivamo kontra struje. A Bog nas, svojim "cudnim putevima", vraca nazad u neki drugi tok. Problem je sto mi vidimo samo ono sto smo zamislili i mislimo da stvari moraju bas takve biti. A ne moraju. Ni blizu cak.

ovisi što je za koga sreća. da li materijalno, duhovno blagostanje , ili oboje. nekom trebaju male stvari da bi se osjećao ispunjen i zadovoljan životom, a nekom ni sva blaga svijeta niti ono najbitnije ( obitelj, zdravlje) ne mogu popuniti prazninu u duši.

postoje oni koji su shvatili smisao življenja i svog postojanja, oni su mirni i zadovoljni, prihvataju sudbinu, prihvataju čudne puteve gospodnje kao neku vrstu iskušenja, ne smatraju teške trenutke u životu Božjom kaznom, jer vjeruju da Bog zna najbolje.

ja mislim, da se za sreću treba boriti, ne čekati da sve samo padne s neba. možemo utjecati na dosta toga. a na ono na što ne možemo utjecati, tu nam samo preostaje nada i vjera da "poslije kiše dolazi sunce"

@Alpha, misliš da kad nas sudbina odnese u nekom smjeru u kojem mi nismo niti sanjali da ćemo ići, da se ne bi trebali truditi vratiti nazad. Nego jednostavno probati se snaći najbolje što možemo u tim okvirima, a ne bježati od toga i tako u stvari gubiti energije. Jer čak ako se i uspijemo vratiti, bit ćemo istrošeni, a i pitanje je što ćemo više naći tamo od kud nas je sudbina odnijela?

Hm u stvari se slažem (pod uvjetom da sam te dobro skužio), treba pažljivo birati bitke u kojima ćemo sudjelovati. No kad se već nađemo u nekoj bitki treba težiti pobjedi. U stvari, ako nas život odnese u neke neočekivane vode, opet se trebamo truditi biti što bolji iako smo unutar novih uvjeta, ali one osnovne vrijednosti su i dalje stare

@ZONA*** mislim da materijalno ni za koga ne može predstavljati pravu sreću, možda ljudi mogu tako misliti, pogotovo siromašni koji nemaju ništa, pa im se može činit da ako bi imali novi auto da bi bili sretni, ali to je samo njihovo mišljenje, kad bi im se to ostvarilo onda bi spoznali da to nije tako. Prava sreća tj. radost koja ispunjava može doći samo iz duhovne sfere.

@ZONA*** mislim da materijalno ni za koga ne može predstavljati pravu sreću, možda ljudi mogu tako misliti, pogotovo siromašni koji nemaju ništa, pa im se može činit da ako bi imali novi auto da bi bili sretni, ali to je samo njihovo mišljenje, kad bi im se to ostvarilo onda bi spoznali da to nije tako. Prava sreća tj. radost koja ispunjava može doći samo iz duhovne sfere. [/quote]

apsolutno se slažem! baš zato ne razumijem od kud megalomanima tolika motivacija da cijeli život nastoje veliko bogatstvo uvećati još više...vjerujem da oni ovaj život žive u strahu, i što im je veće bogatstvo, veći je i strah da ga ne izgube... uopće ne zavidim takvima.

najveća je sreća kad imaš koga voljeti! bar za mene je to najveća sreća. dakle nekoga, a ne nešto.

@ZONA*** ovo gdje piše [quote="Chakotay"] to ostaviš, obrišeš samo tekst koji ne želiš citirati. A tagove moraš ostaviti, ovo gore ti je početni tag, a ovo sa sa kosom crtom / što je tebi ostalo završni.

Slažem se s tobom da je to najveća sreća

Da megalomani koji žele što veće bogatstvo su u strahu, ali oni se kroz to bogatstvo ostvaruju, oni se poistovjećuju sa tim bogatstvom. Oni kad kupe novi auto, oni sebe predstavljaju kroz taj auto, kao da govore evo pogledaj, ako imam tako dobar auto, onda i ja vrijedim, zar ne. I zato kad to izgube oni misle da su uništeni, kao da više ne postoje.

vidim ja da mi ovo parcijalno kvotanje još ne ide, al naučit ću.

@Chak, vjerojatno jeste takva psiha materijalista, kako si opisao.

čudni su putevi gospodnji, to pomislimo kad se osvrnemo na svoju prošlost i sjetimo se naših nekadašnjih nada i planova, pa to usporedimo sa sadašnjim stanjem. shvatimo da možda nismo tako zamišljali svoj život, da je možda trebalo biti drugačije, pitamo se bi li bilo bolje da smo išli nekim drugim putem.
a opet, ja kad kažem, čudni su putevi gospodnji, mislim da je baš dobro ispalo što sam tu gdje jesam, što živim tako kako živim...a za ubuduće, ne znam...mogu se nadati najboljem, a kako će biti Bog zna.

Chakotay je napisao/la:

@Alpha, misliš da kad nas sudbina odnese u nekom smjeru u kojem mi nismo niti sanjali da ćemo ići, da se ne bi trebali truditi vratiti nazad. Nego jednostavno probati se snaći najbolje što možemo u tim okvirima, a ne bježati od toga i tako u stvari gubiti energije. Jer čak ako se i uspijemo vratiti, bit ćemo istrošeni, a i pitanje je što ćemo više naći tamo od kud nas je sudbina odnijela?

Hm u stvari se slažem (pod uvjetom da sam te dobro skužio), treba pažljivo birati bitke u kojima ćemo sudjelovati. No kad se već nađemo u nekoj bitki treba težiti pobjedi. U stvari, ako nas život odnese u neke neočekivane vode, opet se trebamo truditi biti što bolji iako smo unutar novih uvjeta, ali one osnovne vrijednosti su i dalje stare

U biti ne...mislim nisam to htjela reci. Da li cemo ici naprijed, natrag, lijevo, desno je nas izbor. Slobodna volja. Hocu reci da ta izreka nema toliko veze s time sto cemo mi napraviti dalje nego sto smo naucili iz do tada ucinjenog tj. situacije u kojoj smo se nasli. Recimo dogodi ti se nesto neugodno. Covjek moze reagirati tako da se pita zasto bas njemu, da kune, da proklinje sudbinu i sve po spisku. Na kraju ce se taj covjek vjerojatno oporaviti ali pitanje je sto je naucio. Recimo, dakle, da se on oporavi i da dalje uspije u necem sto radi te na sve sto je bilo i sto jeste reagira "Ah, ja sam pametniji i jaci od zivota. Zivot me pokusava unistit ali ja se ne dam". U ovoj recenici "zivot" bi bio sinonim za Boga. Ali Zivot/Bog ne pokusavaju unistit covjeka. Mozda je upravo ta situacija koja mu se bila desila i nastupila kako bi ostvario kasnije ono sto jeste. Nije on time prevario zivot/Boga. Hocu reci...mislim da je poruka te izreke da Bog ne radi protiv nas nego za nas, a mi moramo vjerovati i pokusati odrzati mir duha jer samo tako mozemo usvojiti lekciju. Putevi Gospodnji su nama cudni i cine nam se mozda nepravedni ali su za nase dobro. To bi barem trebali vjerovat.

@Alpha Znači u stvari sve što nam se desi je dobro za nas, samo je pitanje da li mi to tako vidimo. Bez obzira kako teško i loše nam se nešto desilo, mi bi se trebali potruditi pronaći nešto dobro u tome, neku poruku koja će nam pomoći u daljnjem životu.

Da slažem se, ponekad je to teško, a ponekad nam se čini suvišnim, kad smo sretni i kad smo u pozitivnim razdobljima, za to treba puno svjesnosti.

Alpha je napisao/la:

...mislim da je poruka te izreke da Bog ne radi protiv nas nego za nas, a mi moramo vjerovati i pokusati odrzati mir duha jer samo tako mozemo usvojiti lekciju

Ti si prava vjernica. Blago onima koji vjeruju, a ne vidješe kaže Isus. Ovo tvoje me neodoljivo podsjeća na tu uzrečicu

@ZONA probaj staviti tag: [quote="Chakotay"] na početak svog prethodnog posta, tamo gdje mene citiraš i pojavit će ti se citat