21. prosinca 2012. godine

Gea je napisao/la:

da koliko znam Venecija "tone" 2 cm u vodu na godinu, a da ne kažem sve ostalo
još nastaje veliki problem razrijeđenosti vode kooja vodi do poremečaja bio-svijeta

khm...khm...
Negdje sam čitao da je to sve jedna velika zabluda, nadam se da ću naći link. [ako nađem, samo ću ga editirat u post]

Legionar je napisao/la:

Gea je napisao/la:

da koliko znam Venecija "tone" 2 cm u vodu na godinu, a da ne kažem sve ostalo
još nastaje veliki problem razrijeđenosti vode kooja vodi do poremečaja bio-svijeta

khm...khm...
Negdje sam čitao da je to sve jedna velika zabluda, nadam se da ću naći link. [ako nađem, samo ću ga editirat u post]

ma joj sta da kazem osim S T R A S N O

meni bi bilo gore - toksični zrak koji polagano udišemo trenutno u malim količinam
umrijeti od polaganog zatrovanja Brrrr...

Shime je napisao/la:

Sunce će kad-tad postati supernova

Neće, postati će crvenim divom, zatim ispuhati svoje slojeve plina i postati tamni patuljak

No slažem se s tobom, najveća prijetnja nama smo mi sami!

to sam i ja rekla ...covjecanstvo ce samo sebe zakopati dublje u drek...a znate zasto ...zato sto nema timskog rada :S nema slaganja da si svi pomazemo zajedno...nego svako na svoju stranu trci ...ma strasno :S

naravno svako pokriva sebe, a ostale ko šiša. u biti čovječanstvo pati od nedstatka empatije prema drugim ljudima. proveli su test tako da je jedan čovjek odglumio epileptički napadaj,a prolaznici su ga samo obilazili....
ili još gore čovijek je silovao djevojku u podzemnoj željeznici u Londonu, a nitko nije ni prstom mrdnuo, a bilo je bar 30 svjedoka

Mislim da to kod nas još uvijek ne prolazi. Da vidim nekoga kome je loše, sigurno bih priskočila i zvala hitnu i ne bi mi bilo prvi put, a to rade i drugi ljudi u Zagrebu, barem kad sam svjedočila takvim događanjima. Ovima na Zapadu su valjda ravnodušniji, što li Premda mislim da su ovdje izvukli ekstremne situacije. Ljudi se ponekad boje pomoći, i strah je ljudska osobina. Nisam bila tamo i ne mogu suditi, ali možda su se bojali nasilnika koji su silovali djevojku ako ih je bilo više, a onaj drugi slučaj - epileptički napad može biti uistinu zastrašujuć pa se ljudi možda nisu usudili prići, no da su mirno hodali mimo je ipak čudno

za mene je to stvarno strava jer zbilja se negdje došlo do točke kad se dereš za pomoć i nitko te u gomili ne čuje, već ti se miću s puta, a opet ako nekom pružiš pomoć može ti se odbiti u glavu - mislim da čitam previše crne kronike, al opet... takve se stvari događaju

ja bi pomogla 100% ma da neznam kolko virusa ili neznam kolko je opasan(mislim na zdravlje ) :S

mislim na onu malu koja je istukla baku zato što joj je dala samo 5kn, u današnje vrijeme postoji i takav rizik
sjećam se kad sam bila mala, mislim 4-5godina, došao mi je čovjek i prosio novac, kad sam rekla da nemam počeo se derati na mene i tresti me...
od tad mi je malo nelagodno oko prosaca i bolesnih...

http://www.whowillsurvive2012.com/

Dobar 'teasing trailer'

Da treba pomoći, to je istina. Naravno, sve ovisi od situacije do situacije. Nekoliko sam puta pomogao ljudima kad je bila u pitanju prometna nesreća, dok su ljudi uglavnom prolazili i zaobilazil, samo gledajući što se dešava, ni policiju nisu bili sposobni nazvati. Ljudi se ne žele petljati da im se ne obije o glavu, i to je istina. No, sve je to zastrašujuće, sve to malo-pomalo vodi propasti ljudskog roda. Jer, ako nas nije briga za bližnje, kako ćemo pomoći nekome ko je dalje od nas..... Desi se neka prirodna katastrofa, svi se zgražaju, čude, možda doniraju koji dinar, i zaborave na to.

Ne treba zaboraviti da ljudsko društvo djeluje na načelu solidarnosti. Ako mi ne pomognemo drugima, ni drugi ne pomažu drugima pa na kraju nitko ne pomaže nikome i nitko ne pomogne ni nama i tako.

Istina, živa istina. No, čini mi se da nikako da se to pokrene, svi čekaju da se prvo njima pomogne, pa će onda oni biti ti koji pomažu....

Pa počnimo. Ja recimo pomognem kad mogu i gdje mogu.

I ja se tako ponašam. Samo, ponekad ni to nije dovoljno. Ljudi bi ponekad umjesto malog prsta cijelu ruku. Toliko o tome da se ponekad obije o glavu kad pomogneš.

Kad smo već kod toga, moram ići nešto obaviti. Kad sam već obećao... Pozz

To je općepoznata stvar. Treba jasno postaviti svoje granice, zbog sebe, mislim.

Shime je napisao/la:

Istina, živa istina. No, čini mi se da nikako da se to pokrene, svi čekaju da se prvo njima pomogne, pa će onda oni biti ti koji pomažu....

slazem se

znam da ako hoćeš mjenjati svijet mjenjaš ga počevši od sebe, ali mislim da kod većine ljudi to je samo na rijećima, rijetko tko je nakon što je rekao da će pomoći nekome zbilja se digao i pomogao, postao volonter ili tako nešto... to je ono stanje koje jednostavno sam moraš razbiti da bi mogao instinktivno nekome pomoči bez previše razmišljanja

Ma, već sam se stoputa uvjerio kako ljudi nisu svjesni onoga što govore, bilo da je riječ o lošoj procjeni, ograničenosti stavovima ili generaliziranju kao i nepoznavanju sebe. Kada netko kaže za nešto ''znam'', pitanje je ima li uopće pojma o tom nečemu i da li samo misli da ima. Primjera na forum.hr koliko želiš.

Gripphon je napisao/la:

Ma, već sam se stoputa uvjerio kako ljudi nisu svjesni onoga što govore, bilo da je riječ o lošoj procjeni, ograničenosti stavovima ili generaliziranju kao i nepoznavanju sebe. Kada netko kaže za nešto ''znam'', pitanje je ima li uopće pojma o tom nečemu i da li samo misli da ima. Primjera na forum.hr koliko želiš.

ma ja imam iskustva na tom forumu uvijek se nadje tikvana koji kazu tipa " joj odi doktoru sta tu radis" zatim zasto ne pomognes sirotoj maci"(koja je 5 ulica dalje od mene) i sta ja ne pokupim ranjenu zivotinju a imam doma hrpu maca :S

ah... to je čitav moj komentar

Gea je napisao/la:

ah... to je čitav moj komentar

opako

Naletjela sam na jedan zanimljiv text , malo je poduzi, ali isplati se.

Klikni me