Vaši susreti sa duhovima

Ajmo,da cujem je li itko ovdje imao takvo iskustvo?Ja jesam,ali prvo da cujem vas!Samo bez izmisljanja!

Nisam nikad, a i ne vjerujem u duhove

Evo,ja cu podijeliti jedno svoje neobicno iskustvo.Prije nego sto pocnem moram naglasiti da ne vjerujem u duhove ili sam odabrala ne vjerovati zbog straha,nisam sigurna,ali priznajem da postoje neobjasnjive situacije,kao ova moja.Imala sam 9 godina.Ratno stanje,malo selo u Slavoniji,mala kucica,sobica u kojoj smo spavali svi zajedno,cijela moja obitelj.Bila je noc,na prozorima debelo platno,cijela je kuca bila tako zamracena,da avioni u slucaju bombardiranja ne bi vidjeli svjetlo,ispred kuce nije bilo nikakvog osvjetljenja.Probudila sam se usred noci,morala sam na wc,ustala sam iz kreveta i krenula prema kupaonici.Izasla sam iz sobe u dnevni boravak,napravila dva koraka i stala.Na kraju boravka bio je prozor,ispred prozora muskarac u bijeloj obicnoj majici,rukom je pridrzavao platno i gledao van,izvana je dopiralo zagasito svjetlo koje je obasjalo njega i narancasto platno,nisam mu vidjela lice.Stajala sam tako sekundu,dvije.Ukocila sam se od straha,zadrzala dah i tiho se vratila u sobu.Pogledala sam,svi su bili u krevetima.Tata,mama,braca i sestra spavali su.Tko je onda bio na prozoru?Otkud svijetlo,kad nije bilo osvijetljenja vani?Nije bio auto,nesto bih cula,a bila je potpuna tisina.Nisam oka sklopila cijelu noc,od straha nisam se usudila disati,a kamoli probuditi nekoga.Nekoliko tjedana ranije(ne sjecam se tocnog vremena)policija je dosla doma i rekla nam da je mamin mladi brat,moj omiljeni ujko poginuo negdje na ratistu.

.

nisam nikad se susrela sa duhom i vjerujem da postoje.

Duhovi definitivno postoje , a ja nekakav susret s njima...pa,mislim da nisam imao...mada imam stvarno nekakav oećaj da me stalno neko gleda ili da je neko tu... :ghosts:

.

ah da hvala...

@ZONA,prije svega hvala na odgovoru.tu pricu nikome ne pricam,valjda zato sto mislim da ce netko misliti da sam kao klinka to umislila i da nije dovoljno zanimljivo...uglavnom,drago mi je sto si pokazala interes.Mutno se sjecam razgovora s obitelji,cini mi se da mi nisu vjerovali.San nije bio,u to sam sigurna.Ta slika i osjecaj mi je duboko urezan u pamcenje.Mislim da je to bio ujko,na neki se nacin pozdravljao od nas,cuvao nas..ne znam.Glupo zvuci za nekoga tko ne vjeruje u duhove,ali htjela bih da je tako.

@bonnie Prema tvojem opisu, rekao bih da se radi o primjeru neke vrste djelomičnog viđenja, odnosno o vizualnom ADC-u (After Death Communication).
Obično osoba, u ovom slučaju ti, vidi dio tijela ili cijelo tijelo osobe koja je umrla, često nedovoljno dobro da bi prepoznao osobu. Viđenje je često praćeno s jakom svjetlošću bilo oko osobe bilo pozadinskom (to je recimo ono narančasto svjetlo izvana). Vrlo lako moguće da se radilo o tvojem ujaku koji nije bio niti svjestan da je poginuo, pa se vrzmao po kući.

Osobno, imao sam priliku osjetiti mirisni ADC, kad sam usred grada odjednom osjetio specifični miris koji je moja prateta imala koji dan prije nego što je umrla. Moj otac je pak primio neku vrstu udarca, moglo bi se reći taktilni ADC. Dok je skijao, odjednom je iz čista mira na ravnom dijelu osjetio kao udarac i ravnoteža mu se poremetila. Udarac nije došao izvana, nego kao da mu je iznutra nešto u mozgu pošemerilo sve centre. Pao je u snijeg. Nije se ozlijedio, a kasnije je saznao da mu je bratić u to vrijeme stradao na moru blizu Australije. Budući da je bratić bio poznat po džudu, i često je bacao mojeg oca po sobi , ovo je bio jedan njemu svojstven način da mu se javi prije odlaska.

@MoW Mislim da bilo zanimljivo procitati knjigu autora Bill i Judy Guggenheim,Pozdravi s neba u kojoj je ta pojava detaljno opisana,ako uhvatim vremena,procitat cu je.

Svi bi mi htjeli vjerovati da umrli odlaze na neko lijepo mjesto,da ne pate i da nisu izgubljeni,pa ako i umisljamo da nam se oni nakon smrti na neki nacin javljaju,neka,bilo da je to samo produkt nase maste,posljedica tuge i gubitka voljene osobe ili nam se oni ustvari i jave treba nam taj zadnji pozdrav,u kakvom god obliku on bio i na kakav god ga nacin nasa masta i um stvori.Treba nam taj znak,bilo da je to dodir ruke,sapat na uho,udarac u glavu(u tvom primjeru,džudo udarac ),bilo sto,sto nam govori " ne brini se,dobro sam".

Imam knjigu od Guggenheimovih, pa sam je potražio čim si spomenula svoj događaj da malo provjerim ponovno tu sistematizaciju ADC-ova. Ono što se koji put događa zajedno s vizualnim doživljajem, to je da nam ta osoba nešto kaže, bilo glasom, bilo telepatski. U tvojem slučaju to nije bilo tako, no to niti nije svaki put. "Pozdravi s neba" je umirujuća knjiga posebno namijenjena za osobe koje su izgubile nedavno nekog bliskog.
Meni su knjige Raymonda Moodyja i Michaela Newtona interesantnije, jer se bave temama NDE, reinkarnacije i života na drugom svijetu.

Inače, znam i za jedan naprosto nevjerojatan slučaj potpunog vizualnog ADC-a koji se dogodio jednom poznaniku. Sreo je prijatelja usred bijela dana u gradu, rukovao se, popričao se nakratko s njim, smijali su se. Tek je naknadno saznao da mu je taj prijatelj umro nekoliko dana prije tog susreta...

@MoW Ovo stvarno zvuci nevjerojatno.Jesi li razgovarao s prijateljem o tome?Zanima me postoji li mogucnost da ga je zamijenio s nekim?Mozda ne zna tocno vrijeme smrti?

Ovako je stvar. Nije on moj prijatelj, već samo poznanik od mene i mojeg oca. To je dotični ispričao mojem ocu budući da je osoba koja je umrla bila njihov zajednički dobar prijatelj. I tog umrlog sam upoznao dok sam još bio mali.
Moram se malo ispraviti. Sve stoji što sam gore napisao, ali naknadno sam se sjetio da se ipak nisu rukovali, dakle nisu se fizički dotakli, već su samo pričali i smijali se. Baš me zanima što bi se dogodilo da su se zaista i dotakli. Zamisli da je ruka samo prošla kroz ovoga.
Ono što je sigurno, to je da ga nije zamijenio, budući da je bio skupa sa ženom tamo. I njegova žena je tog čovjeka vidjela i prepoznala. Isto tako je tek poslije saznao točno vrijeme smrti, koje je bilo par dana prije nego što ga je susreo...

Jednostavno nemam nekog razumnog objašnjenja za taj događaj. Padaju mi doduše i neke sulude ideje u stilu Matrixa na pamet.

@Bonnie...slazem se s predpostavkom da se radilo o ujaku. Mislim da nije htio otici dok ne bude siguran da ste dobro. Mogao je on da je htio ali nije. Ne cudi me da ti roditelji nisu vjerovali, mozda niti sama sebi danas vise ne vjerujes...to su stresne situacije...rat, smrt, prezivljavanje i jos kad imas djecu uz sebe...tesko je to... Zato mislim da je bio tvoj ujak i da je znao tocno sto hoce

@MoW...odlicne price...ova sa prijateljm vaseg prijatelja mi je totalni SF

Da, i meni isto.