Ateizam

95% njih se deklarira kao vjernici, ali kad bi se situacija u društvu promjenila, puno njih bi reklo da nikada nisu bili vjernici, kao što većina njih prije dvadesetak godina nisu bili vjernici, a skoto pa svi će reći da su vjernici od rođenja.

A tada bi opet buntovna manjina propagirala vjeru... Ne treba vjerovati svakom ateistu koji se izjasnjava kao ateist, a isto tako ni vjerniku sto se izjasnava kao vjernik. Istina je da od tih 95% 90% su vjernici samo zato sto su konformisti, vide da to i drugi rade pa i oni slijede glas mnostva. Isto vrijedi i za ateiste. Mnogi ne idu u crkvu, ne mole se, ne citaju religioznu literaturu, ali stoljecima i hiljadama godina usadjivani strah od boga ce se prije ili poslije manifestovati kao "bozanska inspiracija". Prije dan-dva sam citao jedan link sa "Evolucije" koji govori o jednom naucniku, navodno ateistu, koji je negdje nasao valjda neke crteze ili sta vec, gdje su ljudi i dinosauri zajedno ili cak da ljudi jasu dinosaure. Sve to bi inekako moglo proci da nije njegovog zakljucka - naime, njemu je to dokaz da je Bog stvorio svijet prije par hiljada godina. Dakle, cim se pokaze da su neke naucne postavke nepotpune ili netacne - odmah automatski one religiozne, valjda, moraju biti tacne. Eh... kao sto rece Johnny Depp: "Sve je to pi*kin dim...!"

željela bih reći nešto i ovdje, na ovom topicu, jer ne samo da sam deklarirani vjernik, nego i nastojim živjeti kao vjernik. međutim, ovdje bih istaknula nešto drugo, nastranu moj teizam i nečiji ateizam, deklariranje nije ono što te čini osobom. djela su nešto drugo. meni kao vjerniku su dati odgovori na moje upite, ja sam svoju dugovnu snagu izvukla iz biblijskih čitanja, iz evanđelja, možda je to nekome smiješno, možda će se opet oglasiti infernus koji će reći da sam ja ovca koja hoda za Isusom, ali jednostavno sam našla jedan uzor u toj osobi, pa taman da nikada nije ni postojao. za mene je on hodao ovom zemljom, i učinio nešto veliko za ljude. ali da se vratim, ateisti su možda našli izvor duhovne hrane u nečem drugom, i nikada ih ne bih smatrala manje dobrima od vjernika, jer moj je stav da smo svi isti, i da imamo mozak, inteligenciju, savjest, a sad kako neko objašnjava postanak svijeta to je nešto drugo. vjera mene jača, daje mi neku nadu da ćemo na koncu svi dobiti ono što smo zaslužili, da sve ima svoje razloge i da nitko neće navući ničiji bijes na sebe deklariranjem kao ovaj ili onaj ako živi ljudski, ako promiče vrijednosti koje su vrijedne divljenja, ako širi ljubav i daje ne 7 nego 77 prilika onima koji mole za oprost. i onda si čovjek! vjernik će reći da je to ono što će ga smjestiti u Kraljevstvo nebesko, a nevjernik će se popeti na ljestvici društvenih i moralnih vrijednosti. ali obadvojii su na dobitku, jer su na prvom mjestu ljudi!

InaNNaa je napisao/la:

.... djela su nešto drugo. meni kao vjerniku su dati odgovori na moje upite, ja sam svoju dugovnu snagu izvukla iz biblijskih čitanja, iz evanđelja, možda je to nekome smiješno, možda će se opet oglasiti infernus koji će reći da sam ja ovca koja hoda za Isusom, ali jednostavno sam našla jedan uzor u toj osobi, pa taman da nikada nije ni postojao. za mene je on hodao ovom zemljom, i učinio nešto veliko za ljude....

Upravo to Inannaa, čak da Isus nije postojao, čak da je cijelo njegovo učenje izmišljeno i napisao od "neke obične" osobe i dalje šalje predivne poruke. Poruke koje oslobađaju, poruke koje nas čine boljim osobama.

naravno chak, i vjera u bilo koga i bilo što čime se mi možemo hraniti, dizati i ustajati kad padnemo je divna. vjera u dobrotu i ljubav ne može biti pogrešna. netko je nađe u Isusu, netko u nečem drugom ali poruka ostaje ista, samo budimo ljudi koji se nećemo sramiti sami sebe kada budemo umirali, pa bilo da će nas samo crvi pojest ili da nas čeka zagrobni život.

Sviđa mi se tvoje razmišljanje, igraš na sigurno, što god bilo poslije smrti ti si spremna. Ako nema ničega, onda je tako svejedno kako smo živjeli i da li smo spremni za smrt ili ne, no ako ipak postoji egzistencija poslije smrti, a ti vjeruješ da postoji, onda je ipak važno, kako smo živjeli. Tako da se po mom mišljenju dobrota, poštenje i ljubav uvijek isplati

pa naravno, vjerujem da će je ovaj život jedna prilika koju smo dobili na dar i na nama je da pokažemo zahvalnost na tome daru, a sve ovo što si ti naveo je pravi put.

znaš kako je aleksandar makedonski još za vrijeme svog života odredio kako će ga se pokopati kada umre: da mu ruka visi iz lijesa i da mu dlan bude otvoren.
kad su ga pitali zašto, on je rekao da zato da svi mogu vidjeti kako se odlazi sa ovoga svijeta. i najmoćniji, i najbogatiji, odlazi praznih ruku, ništa ne noseći osim svojih djela.

InaNNaa je napisao/la:

naravno chak, i vjera u bilo koga i bilo što čime se mi možemo hraniti, dizati i ustajati kad padnemo je divna. vjera u dobrotu i ljubav ne može biti pogrešna. netko je nađe u Isusu, netko u nečem drugom ali poruka ostaje ista, samo budimo ljudi koji se nećemo sramiti sami sebe kada budemo umirali, pa bilo da će nas samo crvi pojest ili da nas čeka zagrobni život.

InaNNaa@ slažem se s ovim što si napisala,živa istina.

@ InaNNaa. nisam to znao za Aleksandra,haha kakav kralj.A osvojio je cjeli svjet.To samo mudar covjek moze reci....

ja iskreno ne obracam paznju kao sto je vec neko od vas spomenuo sta ko vjeruje,za to me zabolje bukvalno,nego sta on radi i kakvu energiju salje.Da je Isus vjerovao u Sotonu a okolo isao i govorio ljudima da budu dobri,vrjedni,ljubazni,puni ljubavi prema svima,da je brinuo o bolesnima,gladnima itd ja ne bi postovao ni njega ni sotonu nego dobrotu i pravednost.Iskreno sad da mi dodje pravi bog koji moze unistiti sunce itd i ispane da je on zao ja bi se borio sa njim da ocuvam dobrotu...

Hocu da kazem rjec Bog ili rjec Sotona ili rjec zlo ili rjec dobro je samo fizicka pojava zvuka.Kada nam vibriraju glasnice te oscilacije se preko vazduha salje do uha druge osobe.To je nebitno.Uopste je covjek izmislio sve rjeci i vezao ih za neke pojmove koje moze ili ne moze objasniti.

Ali ne treba ti nikakva rjec,ime,,naziv ili tekst da bi ti objasnio sta je dobro i pravedno,a sta zlo i nepravedno.Sta god covjek ne zna da objasni on to etiketira sa nekim pojmom vise sile.I strahom od iste.I onda su svi zadrti i imaju neku svoju verziju istine.Ali problem nastane po meni ako neko tjera druge da promjene misao na njegov nacin.I najgore je ako ih taj neko plasi sa strahom.Strah je najgora stvar koja je izvor svega zla kod covjeka.Covjek koji je zadrt u nekom pogledu,se plasi da se promjeni.I onda taj strah maskira time sto nadje drugog koji isto raazmislja.I ako dodje treci i hoce da ih promjeni,oni ce ga odmah iskljuciti,nece ga prihvatiti kao vjerodostojnog.Ali ako ti vjerujes u nesto,zasto bi se bojao drugog misljenja?

To je meni smjesno,da neki vjernik kad mu spomenes rjeci druge vjere u trenu plane,poludi pocne da mrzi.....Pa alo svaka vjera propagira dobro,kako onda neki hriscanin moze da mrzi muslimana? On nije hriscanin,a najmanje je to bitno ,on nije dobar covjek.

Krishnamurti je rekao: Kad ti neko promjeni svjest i razmisljanje to je najveci blagoslov !.

A sto se tice naucnog dokazivanja icega ajde ti dokazi da ti postojis uopste u ovom svemiru.Ne mozes dokazat,jer ti pretpostavljas da si ti tu...a ko zna sta je istina....

Ali jedna istina ce uvjek postojati u svemiru,a to je ljubav i dobrota,zelja za napretkom vrste itd...

Gandi je rekao : Hriscani,svidja mi se vas Hrist,ali mi se vi nekako ne svidjate.Skroz ste drugaciji od njega !

I sta ,sad neki hriscanin treba da mrzi gaandija?
Onda je on glup,zao,los,ne vjeruje u sebe.....A zasto se svi ti simptomi jave?

Jer se duboko u sebi boji.Boji se sebe,boji se svog bozanskog dobrog u sebi,jer je zaokupljen mater stvarima(hrana,pice,sex..).

I zna da svaki put kad masturbira,kad ima sex prije braka,kad ima bludne misli,kad se prezderava,ne brine o svome zdravlju,.kad bude los i zao prema drugima da se to kosi sa svetom knjigom.I onda postane licemjer prema sebi samome.Jer nije iskren.Govori mi tu o nekim ideaalima a onda ih krsi svako malo.Ali ajde neka i krsi,ali neka to prizna sebi i prestane se bojati da to prizna. Poenta Hrista je po meni,a nisam citao Bibliju,nego ono sto cujem da citiraju Njega je ovo : Budite dobri prema svima i sebi,ne budite zli prema drugima i sebi,naucite da oprastate sebi i drugima ! Ovo je sutina.Kad bi se ovako ljudi ponasali,bez straha,predrasuda,retardiranih blokada u mozgu itd odje bi bio raj.....Jer se niko ne bi nikad naljutio.I bio zao i frustriran.....A one stvari sta je on reko tamo,sta vamo,koga je ljecio,koga nije,iskreno me zabolje.Ako smo mi djeca od boga znaci da bez straha mozemo da zivimo kao dobri ljudi.Bez straha od zlog.....Ne treba mi neki mesija da mi to kaze.


Pitajte djete na ulici sta je dobro a sta zlo.Dace vam isti odgovor ko Isus,Buda,i kompanija.Ali svako od njih je morao da napise filozofiju od 1000 strana da bi oprao mozak i otezo vam da shvatite ono sto ste dobili rodjenjem.Dobro odje sam prestrog bio,ali hocu reci debil zna sta je dobro a sto zlo....


Razmisljo sam danas zamislite da za 150 god,mi nastanimo mars.A zemlju unisti asteroid.I sad mi na Marsu.I citamo Bibliju djeci,i bog stvori zemlju i covjeka itd.A djete vas pita a tataa gdje je ta zemlja,sta je to,o cemu pricas,zasto je onda bog unistio zemlju? Pa bi tada vjerovatno neko nasao neko novo jevandjelje u pustinjama marsa (ljudi su i na to spremni) tipa bog je kaznio ljude za zlo i dao im novu sansu na Marsu itd Ali Zemlje vise nema tata...A pogadjate sta je i dalje ostalo....

Mogucnost da budete zli ili dobri.

Batalite se religije,a dohvatite se dobrote ,poniznosti o pravednsoti a eliminisite strah.On je Lucifer.


The end.

Nadam se nisam oduzio..

Totalno se u svemu slazem sa primitive101, sto znaci da nemam sto nadodat

@ Marko251988
Hvala,ali mislim da je lako se slozit oko teorije,a dosta teze to u praksi napravit.Ne odnosi se to na tebe,mene,nego uopsteno

Zona je napisao/la:

mene zanima tvoje mišljenje (i ateista općenito), kako ti objašnjavaš sebi taj, eto,konkretno, veliki prasak. ako su znanstvenici došli do zaključka da je svijet postao kao posljedica tog praska, da li imaš nekakvu teoriju što je izazvalo taj događaj?
nešto jest, ali što ??

Jedna od mogućnosti o kojoj se svakako nagađa jest banalno da je sve nastalo samo od sebe. Priča se vezano za fluktuacije da su one uzrokovale tako nešto. U samoj biti takve mogućnosti jest da su prirodni zakoni zaslužni za stvaranje svega, te neka skrivena zakonitost svemira, hipersvemira ili štogod da postoji van svih naših okvira shvaćanja.

Sad će netko pitati što je stvorilo te prirodne zakone. To je pitanje zapravo paralelno pitanju što ili tko je stvorio Boga ukoliko je on taj koji je stvorio svemir. Drugim riječima, dolazi do vrtnje u krug i sve se pak svede na ono što mi vjerujemo. Pojam vječnosti je za nas zapravo nepojmljiv, možemo to zamisliti kao vremenski pravac koji se proteže u beskonačnost, ali nam intuitivno ne ide u glavu tako nešto, kako Bog ili prirodni zakoni ili išta može oduvijek postojati. Ako pak idemo u same temelje, do samog početka svega, opet se postavlja pitanje kako i zašto je nastala ta početna točka koja iz koje je slijedilo sve ostalo.

Naravno, tu dolazi do dodatnih mogućnosti.
1. Vrijeme nije linearno kako ga mi percipiramo
2. Svi događaji su cirkularni i samoponavljajući

Kako bilo, mogućnosti se nađu, no ne i odgovori. ^^

@Blizzard tu si u pravu!

Zapravo, mislim da što više toga otkrijemo, to se više novih pitanja otvori.
Kad se čitaju određeni stari spisi, neću sad ući u to koji točno jer to nije ni bitno za priču, tada se uvijek sve svodi na to da je neki Stvoritelj na ovaj ili onaj način potaknuo Veliki prasak da nastane (naravno ne spominje se veliki prasak, nego neka alegorija na njega). Obično se opisuje tako da je Stvoritelj prije toga bio sam samcat i da je oduvijek postojao, te da je odlučio pokrenuti ovaj Svemir iz nekih razloga (ne ulazeći sad u razno razne razloge).
U nekim spisima spominje se da je takvo stvaranje kružno i uvijek nanovo.
Zanimljivo je da se u dosta spisa dalje spominje nakon same točke stvaranja da je najprije Stvoritelj napravio određene obrasce (koji se prevode na današnji jezik fizike kao energija, informacija, prostor-vrijeme, prirodni zakoni) i nakon toga je podijelio sve fizičko na svjetlo i tamu (materiju i antimateriju?). Zatim prije bilo kakvog stvaranja Zemlje ili ljudi išlo je stvaranje nečega što bi se moglo nazvati "nebeska hijerarhija". U raznim spisima ti se nazivaju bogovima, anđelima, demonima, devama, æsirima, ogdoad, ainurima... Ponekad nije jasno je li ta hijerarhija stvorena skupa sa Svemirom, ili je ona zauvijek prisutna pri Stvoritelju.
Tek nakon toga je slijedilo stvaranje Zemlje i živih bića na njoj, uključujući konačno Čovjeka.

Religija je kao vijenac od trnja: bode i kad ga skineš... A mi, suvremenici današnjeg dana, ma koliko se ponosili što više ne slijedimo slijepo ono što je crkvena organizacija milenijumima propovijedala, u biti i dalje ne činimo ništa drugo nego samo nastavljamo tradiciju koju su naši očevi i praočevi postavili - vjeru u apsolutne vrijednosti. Ali, ništa ne može biti vrijedno ako je apsolutno - tek uzimanje u obzir izuzetaka, razlika, promjenjivosti uslova čini nešto vrijednim da može da bude vrlina. Dobro, zlo, istina, laž i sve ostale konstrukcije ljudske - ne samo da ne znače ni koliko drhtaj vazduha kojim ih saopštavamo - nego taj isti drhtaj na kraju može uzrokovati potres i biti koban. Šta hoću reći? Daleko više ljudi je u istoriji pomrlo u ime "istine" nego u ime laži. Daleko više ih je poginulo boreći se "za dobro" nego za zlo. Daleko više u ime Boga nego u ime Vraga. I, kad sve sumiramo, daleko više zla je nanio teizam nego ateizam.

I opet se vraćam na Isusovu poruku: "Ne može drvo dobro plodove zle rađati, niti može drvo zlo plodove dobre rađati... Svako drvo koje ne rađa dobre plodove siječe se i u oganj baca... I tako, dakle, po plodovima njihovim poznaćete ih!"

Malo na ovom mjestu u Bibliji treba pauzirati i razmisliti, ne odmah nastaviti dalje kao da će radnja nastaviti bez nas pa ćemo propustiti nešto...

(I, da naslutim @Chakovo pitanje kako ja nešto prečesto citiram Isusa: kontam - ako je Marko Kraljević mogao iscijediti tri kapi vode iz kamena, mogu i ja iscijediti tri mudrosti iz Biblije... )

primitive101 je napisao/la:

Pitajte dijete na ulici sta je dobro a sta zlo. Dace vam isti odgovor ko Isus, Buda i kompanija.

Ovo možda i nije najpouzdaniji dokaz da su dobro i zlo apsolutne kategorije... Još od kolijevke nama se stavljaju na pleća teški pojmovi i grandiozne riječi, koje onda mi moramo da nosimo kroz život da bi nam društvo oprostilo što postojimo. "Dobro" i "zlo" se zove ta poputnina kojom plaćamo život. Samo, šta je dobro, a šta zlo - to niko ne zna - sem stvaraoca. Samo on postiže svojim stvaranjem da nešto jeste dobro i zlo. Ne znam da li ti je poznato da postoje dvije osnovne definicije pojmova "dobar" i zao" koje su jedna drugoj suprotne?

Evo jedan mali primjer. Grčko plemstvo je koristilo pojam esthlos (dobar, valjan, junačan, smion) i on po svom korijenu označava čovjeka koji jeste, koji ima realnost, koji je stvaran, koji je istinit; agathos (dobar, čestit, plemenit) je bio pojam koji su oni koristili kao sinonim za sebe, plemenitu vlastelu, nasuprot običnom, prostom čovjeku plebejcu, u kojem su vidjeli svoju suprotnost: riječi kakos (rđav, gadan, opak) i deilos (strašljiv, slab, kukavan, jadan) označavale su plebejca. I u drugim jezicima možemo naći primjere gdje "otmjen", "plemenit" u staleškom smislu, jeste osnovni pojam iz kojega se kasnije razvija pojam "dobar" u smislu "duševno otmjen", "plemenit" u smislu "duševno uzvišen", "duševno povlašćen" - a za isto vrijeme se "prost", "plebejski", "nizak" pretvara u pojam "rđav". Na primjer, njemačka riječ schlecht (rđav) je istovjetna sa riječi schlicht (prost, jednostavan) i isprva je označavala prostog, običnog čovjeka, bez ikakvog prezrivog pogleda sa strane, jednostavno kao suprotnost otmjenom čovjeku. Tek od vremena Tridesetogodišnjeg rata ta riječ odbija današnje značenje.

Da se zaključiti da je među ljudima različitih staleža vladao drugačiji sistem vrjednovanja, a to isto vrijedi i za različita vremena i narode. Istina, i u njima je vladao sistem "neminem laede" (nikog ne ozlijedi) - ali nije se odnosio na sve ljude, ma ko bili i kakvi bili, već je to bilo "pravilo među jednakima". Ovo možemo i danas vidjeti u ponašanju ljudi prema životinjama - nije isto ubiti mačku i ubiti čovjeka - i jedno i drugo je živo biće - ali se ova prva vrsta ne smatra "nama jednaka", štaviše, mi sebe stavljamo u viši položaj i iskorištavamo ono isto pravo nad "nižim" stvorenjima koje su iskorištavali i ljudi ranijih vremena kad su klasne razlike bile zakon. Današnji "neminem laede" se tumači kao "pravilo za sve ljude", ali to ne bi bilo tako da nije preduslovljeno hrišćansko-demokratskim načinom vrjednovanja stvari koji nalaže "da su svi ljudi stvoreni jednaki". Opet, dakle, imamo isto pravilo, samo je širi spektar ljudi na koji se ono primjenjuje.

Vidim se se često navode Buda i Isus. A zašto još nisam vidio da je neko citirao neko starozavjetno pravilo, npr. "Voli bližnjega svoga i mrzi neprijatelja svoga" ili "Oko za oko, zub za zub"? Isus nije došao propovijedati svojim Jevrejima u vrijeme Davida ili Solomona, kad je jevrejski narod bio jak i moćan, pun ponosa prema sebi, svojoj tradiciji i svom Jehovi - već je došao kad su Jevreji bili na svom minimumu snage, robovi na svojoj zemlji! Lako je shvatiti da je jevrejski narod osjećao da je nešto strašno zgriješio prema svom zaštitniku Jehovi, kad ih je tako kaznio. I tek tada - dolazi Isus da propovijeda - koje li slučajnosti? - pokajanje...

Bi li se odavde moglo šta zaključiti?

Archangel je napisao/la:

(I, da naslutim @Chakovo pitanje kako ja nešto prečesto citiram Isusa: kontam - ako je Marko Kraljević mogao iscijediti tri kapi vode iz kamena, mogu i ja iscijediti tri mudrosti iz Biblije... )

Ne brine mene to što ti često citiraš Isusa, nego što ti njega ispravno citiraš, ti pogađaš bit bolje od religijskih vođa

Slažem se da je mnogo ljudi ubijeno u ime istine, u Božje ime i za dobro, no to ne znači da je to učinila istina ili dobro ili pak Bog. To su učinili ljudi koji su pogrešno inerpretirali te riječi. Isus nije nigdje rekao da se u njegovo ime trebaju voditi križarski ratovi ili pak da se ljudi moraju pokršavati, a ako ne ide križem ili milom onda silom tj. mačem. To su interpretacije vjerskih vođa, nažalost po mnoge ubijene nije važno što su one pogrešne.

I zato nije važno da li je to učenje Isusovo ili od nekoga drugog, važno je da li je ono ispravno ili nije, a na to pitanje možemo svatko od nas sam za sebe odgovoriti.

Pokajanje, zapravo stalno, neprekidno, konstantno (svesna sam upotrebe pleonazama) insistiranje hrišćanske crkve na ideji pokajanja je upravo ono što me je oduvek najviše odbijalo od nje. Kako je to jadno i bedno, stalno se kajati za svoje "misli i dela, učinjene i neučinjene", stalno živeti u neprekidnom strahu od gnevnog Boga koji sudi i kažnjava, nadziran kao u Big Brother show... za sve što učiniš i pomisliš možeš biti kriv i bićeš kriv, sasvim je izvesno... ma, i rođen si grešan...
Kakav bi to Bog bio koji bi zauzeo ovakav stav??? Savršeno nesiguran u sebe... hahaha, logično se nameće... eto, takva je (na žalost) i crkva. Takve su i većina institucija... Umesto samokontrole koja nas razvija, insistiramo na spoljašnjoj kontroli koja nas unazađuje. Ovakav stav ljude pretvara u isfrustrirana, paranoična bića koja gube svaku mogućnost da napreduju i razvijaju se...

Što se tiče pojmova dobra i zla oni uopšte ne postoje, ili bar zasigurno ne postoje onako kako ih mi zamišljamo. Sama priroda nije ni dobra ni zla, ona prosto i samo Jeste. I mi smo takvi. U sebi nosimo neslućene potencijale... ali najčešće ne ispoljavamo svoju istinsku prirodu, nego se samo ponašamo onako kako se to od nas očekuje, jer smo tako navikli. Previše smo lenji i uspavani da bismo malo razmislili o tome ili pokušali razbiti svoje paradigme, osvestiti šta je to što jesmo mi, a šta je sve ono drugo što samo mislimo da smo mi i da je naše, a nismo i nije, nego se samo prilepilo za nas vremenom.
Ako lav ubija antilopu, cepa joj meso i tkivo očnjacima, kolje je dok krv lipti na sve strane... ko bi mogao reći da li je to dobro ili loše? ...
Dobro i loše su samo prelamanja događaja kroz naše sopstvene prizme, koje su nastale kao posledica istorijsko-socijalnih uslovljenosti u kojima smo odrasli i sticali svoja iskustva...

Uhhhhh.... izvinjavam se što sam večeras malo konfuzna i skačem s' teme na temu... prosto mi je takav tok misli sada... *

Nemoj se ispričavati, odličan ti je post, ovo me podsjeća na stare dane foruma gdje smo ti, Arch, ja i još neki forumaši raspravljali mislim na "Moralnosti bez Boga" ....

Ustvari se slažem s tobom, religije i njihove vođe potpuno pogrešno doživljavaju Boga, oni ga doživljavaju kao nekakvog suca koji će nam suditi. No zar nas nije on stvorio i u konačnici zar ne bi i on trebao biti odgovoran za svoju kreaciju. Ako smo mi doista rođeni grešni ili sa greškom kako smo to mi za to odgovorni, ispada da smo odgovorni za nešto na što nismo niti mogli utjecati.

Nema tu logike, a Bog je veliki logičar, ne bi on napravio takvu pogrešku. Tako da su upravo oni koji nam to žele nametnuti ti koji griješe.

Bit svega toga je da priroda uvijek pobjedjuje. Ostala mi je u sjecanju jedna indijska basna koja se ovdje odlicno uklapa. Jedan pastir je goneci ovce naisao na napusteno mladunce tigra. Bilo mu ga zao ostaviti da ugine i on ga ponese. Mali tigric je tako dugo vremena rastao medju ovcama, igrao se sa jaganjcima i u svemu se ponasao kao ovca. Jednom dok je tigar sa ovcama prolazio pokraj sume, spazi ga stari tigar i veoma se zacudi: "Kako to, tigar zivi sa ovcama?" I on ga dozove k sebi da ga pita. A mladi tigar na to zableja: "Kakav tigar, ja sam ovca, a ono tamo su moja braca i sestre!" Ovaj nije mogao vjerovati sto cuje. "Pa pogledaj sebe, i pogledaj mene. Ja imam kandze, a vidi, imas ih i ti. Ja imam ostre ocnjake, a i ti. Ja nemam runo nego kratku dlaku, i sarena je kao i tvoja." Ali mladi tigar ni da cuje. "Odlazi od mene, ti hoces da me prevaris, da postanes moj guru. Odlazi!" I vrati se medju ovce. A stari tigar uze razmisljati kako da mu dokaze ko je i sta je, i napokon se sjeti i - zarika iz sveg glasa. Sve obliznje zivotinje se razbjezase kud koja, pastir i ovce pobjegose glavom bez obzira - samo mladi tigar ne pobjeze. Kad je stari tigar zarikao i drugi put, tad zarika i mladi. Naravoucenije izvucite sami.

Svi Smo ono što Jesmo...
Samo kada bi kod ljudi bilo tako jednostavno...
Mi imamo mnogo slojeva, tankih i neprimetnih, koje trebamo oljuštiti sa sebe...
...i ne znam kakava bi to rika ili kakav vrisak trebali biti pa da se desi ovakva "instant iluminacija"... *

Upravo tako zvezda, mi smo više od onogo što vidimo i što možemo percipirati tjelesnim osjetilima. Izgleda da je i ovaj tigrič bio više od onoga što se činilo na prvi pogled jer da nije, on se nikada ne bi mogao uklopiti među ovce i njega ovce nikad ne bi mogle doživiti kao jednakog sebi.

zvezda je napisao/la:

...i ne znam kakava bi to rika ili kakav vrisak trebali biti pa da se desi ovakva "instant iluminacija"... *

E, to kad prokontamo, onda tek mozemo pricati. Ja na covjeka gledam kao na crveni luk, ili mozda neko kosticavo voce (npr. breskvu). Onaj slatki, zasladjeni i svim ukusima prezacinjeni dio, meso - to je nasa socijalna persona, maska kojom krijemo od drugih svoje pravo sopstvo, unutrasnje Ja, tvrd, nepromjenjivi centar koji u sebi vec sadrzi klicu citavog ploda i iz kojeg sve nastaje. Kako dolazimo do kospice breskve? Pojedemo meso. Misljenja sam da istim pristupom i sebe mozemo ogoliti - ekvivalent izjedanju mesa breskve je izlaganje sebe iskusenjima, opasnostima, igranje sa sudbinom - nauciti uzivati u onom sto nam ulijeva strah... Tako je covjek nekad davno ovladao vatrom, a ko zna, mozda jednom tako i nad sobom postane gospodar...

Citat :

Bit svega toga je da priroda uvijek pobjedjuje.

@ Archangel, mislim da bi pod ovim motom legla i basna o žabi i škorpionu. Basna o tigriću mi više liči na duhovno buđenja čovjeka kojem je bilo potrebno određeno katarzično iskustvo (rika starog tigra), a da bi se pročišćen probudio i shvatio da je živio u iluziji. Svaki čovjek ima u sebi potencijal za bezbroj mogućnosti ali obzirom da je svjestan samo maloga dijela tih mogućnosti on se onda i poistovjećuje s tim malim svjesnim dijelom sebe. Tako ostaje na neki način uspavan cijeli svoj život.

Haha, breskva je dobar primer... nisam ga do sada "provalila". Crni luk da, jer ljuštenje zahteva mnogo suza, a moja su iskustva bila takva... Takođe volim i analogiju sa Lavirintom u čijem je centu Minotaur kojeg ne trebamo ubiti već prigrliti kada ga spoznamo (fasciniraju me Lavirinti - ne bez razloga)...
Opis "izlaganje sebe iskusenjima, opasnostima, igranje sa sudbinom - nauciti uzivati u onom sto nam ulijeva strah..." liči na silazak u Lavirint, no opet niko od nas ne korača baš istim stazama, jer nismo svi isti i svako ima svoj put kojim korača kroz Sebe ka Sebi...

Mi imamo i ljušturu i suštinu. Školjka i u njoj biser. Hram i u njemu Bog.
Spolja su boje, lepe fasade ili maske, kako god voleli to da zovemo. Unutra smo Mi. Ali ne trebamo potceniti ni vrednost i značaj tog "spolja", jer, napokon, ono je "vozilo" za ono "unutra" i nepohodno mu je. Bez tog spolja se unutra nikada ne bi otelotvorilo i samo u njihovoj simbiozi mi možemo iskusiti: miris, ukus, dodir, promenu telesne hemije, senzacije... *

Zona je napisao/la:

da li je znanstveno dokazano da bog ne postoji?

sve ako i vrijedi darwinova teorija evolucije da je čovjek postao od majmuna, od čega je onda postao majmun?

Istini za volju, nije dokazano ni da postoji.
Dugo vremena sam se izjašnjavala kao ateist, ali zapravo sam agnostik. Nije baš da ne vjerujem ni u šta, vjerujem u puno stvari, ali ne i u postojanje Boga kao takvoga. Vjerujem da postoji neka sila/sile u prirodi, ali da je to onaj Bog od kojeg Crkva radi cirkus...
A što se tiče pitanja o postanku majmuna, pa zar ti kao vjernica a da ne znas odgovor??? Pa od Boga je nastao! Zar se ne propovijeda da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku?