Istina

Hm, da. I ja se nesto sjecam toga. Trebalo bi malo prokopati po knjigama

Archangel je napisao/la:

Koliko nam je zbilja stalo do istine? Stalno, svakodnevno, javlja se neko ko trubi tirade i panegirike o "istini", ali ajmo se malo zapitati: Da li on zbilja hoce istinu - ili zabavu, bijeg od dosade, duhovnu drogu ili nesto trece? Moze li, smije li - neki ubijedjen covjek uzimati u usta rijec "istina"? Sta ako je cijena istine da prekrsimo sve poznate i nepoznate bozje i/ili ljudske zakone? KOLIKA JE CIJENA ISTINE? KOLIKU CIJENU BI PLATILI ZA NJU?

Što se tiče istine vezane za stvari do kojih nam je stalo, u tom slučaju ljudima možda jeste stalo do istine, ali one za koju će se oni složiti i priznati da jeste istina, jer u protivnom dolazi do opiranja i negodovanja. U nekim slučajevima svjesno biramo da istinu ne želimo znati za zbilja, ono "pusti me da vjerujem u što želim, to mi donosi mir". Mir? Balans? Da, tu bih rekao da je glavna bit svega, težimo ka miru i balansu, pa makar bilo nauštrb istine koju ionako nećemo tako percipirati ili je nismo spremni prihvatiti.

I dakako da je pitanje što zbilja jeste istina i kako ju prepoznati. Osim naravno principa brojnosti jer je to stari princip, ako 20 ljudi kaže jedno, dvojica drugo, onda su valjda ovih 20 u pravu, tako dugo dok ne nalete na višebrojniju skupinu drugog mišljenja, tada se sve okreće, gledano sastrane ofc.

Dokle god smo ljudi, relativnost je u igri, a istom mjerom je ta relativnost utkana i u pitanje o Istini. Izvrsna poredba za normalnu razdiobu Arch; dakle mi deriviramo samo komadiće onog apsolutnog, što znači da (i ako) postoji odstupanje u razdiobi, nužno odstupamo od nečega, a to nešto je apsolutna istina.

Posljedica ovakvog razmišljanja rađa novo pitanje, možda ne vezano toliko uz ovu temu o istini (ali se može pitati je li ova moja misao što slijedi istinita !?); ako se poredimo sa savršenim, tj. ako ga poimamo i uzimamo kao neku krajnost, je li to znači, da to nešto mora i nužno postojati u nečijem subjektivnom svijetu ili subjektivnom poimanju tog nekog problema vezanog uz neku "istinu"?Vidjeli smo u prethodnome primjeru da je subjektivnost derivacija sa odstupanjem od objektivne istine, što znači da nužno postoji apsolutna istina koja obitava u objektivnom svijetu.

p.s. bas radim zadatke iz ove razdiobe, fuj... ne volim vjerojatnosti, ali evo napokon praktičnog (filozofskog!) primjera.

istina je konstantna....da bi se makli s mrtve tacke nama ipak trebaju promenjive (laz)

Citat :

KOLIKA JE CIJENA ISTINE? KOLIKU CIJENU BI PLATILI ZA NJU?

Kraljevstvom jednim vladao je sklad. Kralj je bio dobar, nije bilo sukoba, netrpeljivosti, problema. Ljudi su živjeli sretno i zadovoljno.
A onda, jednog dana, netko je otrovao bunar iz kojega su pili vodu svi osim kralja, koji je imao poseban mali bunar, pokraj dvora.

Svi stanovnici kraljevstva, nakon što su popili otrovnu vodu su poludjeli.
Obzirom da su svi postali ludi, počeli su govoriti da je kralj čudan, da nije normalan i krenuli s pripremama da ga se riješe.
Kralj im je pokušavao objasniti što se dogodilo, ali nije mogao ludim podanicima objasniti, a kako bi i mogao?
Na kraju, da bi spasio živu glavu, i kralj je morao popiti vode sa zaraženog bunara.
i ljudi su ga ponovno prihvatili i smatrali normalnim kraljem.

I tako je ludi kralj vladao do svoje smrti kraljevstvom luđaka

Wand,ekstra ti je ova

Samo se pitam kad smo to Mi popili vodu iz tog bunara i sto je najvaznije kad smo dopustili "Kralju" da umjesto da nas ocisti,takodje popije tu otrovnu vodu....

Tako da je duhovan put jasan...Nadjite Istinsku vodu u Sebi,ponovo se otrujte sa njom i sprzite stare otrove.....

Ja volim istinu. Voilim i znati, a i želim znati. Kolko god bilo gadno. Jer volim istinu, zanima me. Isto tako, ako me netko nešto pita, a moj odgovor bi ga mogao povrijediti, napomenem da bi ga mogao povrijediti, pa ako hoće kažem. Ali bitno mi je naglasiti da je to MOJE mišljenje, koje se ne mora slagati sa ostalim mišljenjima.

Po meni je: nemoj pitat ako ne možeš probavit odgovor.

wanderer je napisao/la:

Citat :

KOLIKA JE CIJENA ISTINE? KOLIKU CIJENU BI PLATILI ZA NJU?

Kraljevstvom jednim vladao je sklad. Kralj je bio dobar, nije bilo sukoba, netrpeljivosti, problema. Ljudi su živjeli sretno i zadovoljno.
A onda, jednog dana, netko je otrovao bunar iz kojega su pili vodu svi osim kralja, koji je imao poseban mali bunar, pokraj dvora.

Svi stanovnici kraljevstva, nakon što su popili otrovnu vodu su poludjeli.
Obzirom da su svi postali ludi, počeli su govoriti da je kralj čudan, da nije normalan i krenuli s pripremama da ga se riješe.
Kralj im je pokušavao objasniti što se dogodilo, ali nije mogao ludim podanicima objasniti, a kako bi i mogao?
Na kraju, da bi spasio živu glavu, i kralj je morao popiti vode sa zaraženog bunara.
i ljudi su ga ponovno prihvatili i smatrali normalnim kraljem.

I tako je ludi kralj vladao do svoje smrti kraljevstvom luđaka

Nisam dosad čuo za ovu priču ali sviđa mi se, jako je poučna.

Naime, dosad se ludilo koristilo kao varka koju su praktikovali proroci - kao kritičari i satiričari trenutne situacije i društva, ludilo je bilo odbrana kojom su se štitili od odmazde svoje okoline zbog svog mišljenja i riječi. Jedna inherentna osobina ljudske vlastitosti je težnja za dogmom. Iza tzv. "potrage za istinom" u velikoj većini slučajeva krije se želja za oblikovanjem stvarnosti prema svojoj slici, želja za stvaranjem u najširem i najkonkretnijem smislu. Sa takvim pristupom čovjek nerado prihvata istine kad su u sukobu sa idejama iz kojih crpi moć za svoje Sebstvo, tj. može ih prihvatiti i prihvata ih TEK NAKON što ih je upregnuo da rade za Njega, ili alternativno, ublažio udarac koji bi Mu mogle nanijeti.

U ovom pogledu ni idealizam ni realizam ni objektivizam nisu iznimke - iz prostog razloga što nema iznimaka među ljudima u ovom pogledu. Nekome tužno, nekome razumljivo - ali istinito! Nekima stvarima se ni uz najbolje namjere i napore ne može umaći, a najmanje je to moguće za bijeg od onoga što jesi za sebe.