Nogometna Liga Prvaka

Malo je napet

Solidna početna postava Reala. Mogla bi ovo biti malo za promjenu dobra tekma bez toliko bunkeraja

Dosta dobro je Real počeo tekmu, ali nakon toga kontrolu preuzima Barca i dominira nakon toga cijelo utakmicom. Cassilas je na kraju prvog poluvremena bio kao na streljani, sa svih stranu su tukli na gol Barcini igrači, ali ipak nisu zabili, no na početku drugog poluvremena je jedna lopta konačno ušla. Trenutno 1:1 i polako tekma ide prema kraju, a Barca u finale.

Utakmica je bila daleko bolja od one prve, Real je zapravo igrao solidno, ali svejedno nisu mogli parirati ovakvoj Barceloni. Iako, da su prvu utakmicu igrali ovako, imali bi šanse za prolaz, ne ide mi u glavu zašto nisu tako odigrali. Pomagač bolje odradio posao od Murinja.

A onaj poništeni gol, nisam baš siguran da je sudac trebao suditi onaj faul

Naravno, po ne znam koji put glavna tema razgovora nakon jučerašnje utakmice je opet suđenje, poništenje regularnog gola i kovanje zavjera kako UEFA pomaže Barceloni. Želim čitati o nogometu nakon utakmice, kad ono dolaze naslovi: "Real pokraden?", "Real nije pokraden!", "Mourinho: Svi se urotili protiv mene. Zašto, zašto, zašto?", "Pogledajte kako igrači Barcelone simuliraju!". Dosadni ste u pm, hoću čitati o nogometu, a ne o glupostima.
Isto tako uopće nema ni trunke objektivnosti među navijačima, svatko gura svoje.

Barcelonini navijači: "Realovi mesari, plačipizde, sramota za današnji nogomet, nitko vas nije pokrao, mogli ste dobiti još pokoji crveni, Barcelona najbolja momčad svih vremena, Messi najbolji igrač na svijetu."
Realovi navijači: "Suci guraju Barcelonu, to se jasno vidi. Suci nas pokrali, a sve zbog UEFE koja gura Barcelonu ka finalu, najbolje da im odmah daju pehar u ruke. Barcelona - škola glume i hrpa pi*kica koje ne znaju ništa drugo nego simulirati nakon svakog kontakta. Messi zna zabiti samo kada igraju 11 na 10, to nije igrač za velike utakmice"

I još brdo toga na obje strane. Neutralci se uglavnom priklanjaju Murinju. Više nemoš nigdje ni raspravljat kako spada o nogometu, svi znaju samo plakati i podcjenjivati, a ondje gdje možeš, tamo skoro nitko ni ne piše.

Barca je bila bolja u obje utakmice, suci jesu griješili sudivši neke smiješne faulove, a neke ni nisu sudili, ali sve skupa bilo je štete na obje strane, ne samo na Realovoj. Jučer su mogli dobiti bar 2 crvena kartona, pa nisu, a i Pedro je mogao dobiti drugi žuti pa mu je sudac oprostio. Opraštao je kartone valjda da ne bi slušao Realovce koji svaku utakmicu svode na nepravednost sudačkih odluka na njihovu štetu. Samo vrše veliki pritisak na suce bezveze.
Što se tiče Barcelonine glume, da, glume bolje od onih iz Hollywooda, svaku utakmicu bar 5 puta simuliraju faul u kojem i jesu srušeni, ali se previjaju ko da im je granata pala na nogu.
Evo savršenog primjera simuliranja.

http://videa.hu/videok/sport/pepe-red-KBWChtbecHaTNjM1

Naime, to je onaj Pepeov crveni karton iz prve utakmice, sjećate se. E, isprva se čini kao jako gadan start, ali kontakta NIJE bilo, to je pokazano jednom drugom usporenom snimkom. Pepe ga NIJE NI OKRZNUO po nogi, a Alves ne samo da je napravio prekrasnu piruetu, već se previjao po podu ko da ga je tenk pregazio i još je iznošen sa nosilima. A nogi mu ništa nije. To jest jedna velika sramota za ovakvu Barcelonu, a ovaj primjer simuliranja je tek jedan u nizu u kojem prednjače Pedro i Busquets. Što jest da jest, ali Barcelona se NE može pohvaliti sa svojom fer play igrom jer koliko oni simuliraju, toliko simuliranja nisam vidio ni u jednoj drugoj momčadi i to im debelo zamjeram. Nije ni čudo da mnogi u Barceloni prvo vide "školu glume", a tek onda prvoklasnu momčad.

Što se igre tiče, Real je na početku svakog poluvremena pritisnuo i bio bolji, ali tek kojih desetak minuta, a onda je Barcelona uzela igru u svoje noge, klasičnih 65% lopte u nogama u svom "Tika taka" stilu. Ovu utakmicu briljirali su Messi, Casillas, Iniesta i Cristiano Ronaldo koji su svi bili raspoloženi za igru. Gol je opasno visio u zraku pred kraj prvog poluvremena, ali Real je izvukao nulu na poluvremenu zahvaljujući Casillasu koji je sve branio. Drugo poluvrijeme slična priča, samo je bilo i golova. Sve u svemu, Real je igrao ofanzivnije, ali unatoč tome nisu mogli parirati tehnički nadmoćnoj Barceloni. Da su prvi susret igrali ovako, bila bi to sasvim druga priča i imali bi puno veće šanse za prolaz, nije da Real ne može pobijediti Barcu. Isto tako dobio sam dojam da Barca nije igrala punom snagom jučer, već uglavnom mirno i smireno bez puno riskiranja. Kada su počeli igrati, odmah se vršio pritisak na gol Reala. I da, htio bih pohvaliti Iniestu, kako taj čovjek nađe igrača, to je čudo. Između trojice on spiči u for za suigrača, a kako je namjestio gol, to je prava poslastica.

Evo nekih zanimljivih statistika.

Najviše prekršaja pretrpio je Lionel Messi (30). Najviše golova zabio je Messi (11). Najviše udaraca po golu imao je Cristiano Ronaldo (53). A sad zamislite, najveći prosječan posjed lopte imao je Inter Milan sa 63% (očekivao sam Barcelonu ovdje ), Barcelona 62%, Manchester 60%. Najviše golova Barcelona (29). Najmanje primljenih golova Manchester United (3) O_o. Najviše žutih i crvenih kartona Real Madrid (32, 3).

Najvise zivaca izgubio i pive popio tokom polufinalnog meca,Fantom...

Blizzard je napisao/la:

Naravno, po ne znam koji put glavna tema razgovora nakon jučerašnje utakmice je opet suđenje, poništenje regularnog gola i kovanje zavjera kako UEFA pomaže Barceloni.

Pa ja nemam pojima da li se radi o slučajnosti, ali se stječe dojam da suci pomažu Barci, iako su oni uvijek bolje i više toga pokažu, ali nekako se čini da su im ipak suci pomogli, jučer onaj poništeni gol, protiv Arsenala primjerice je isključen (ne znam točno tko) ali koliko se sjećam potpuno bez razloga je igrač isključen nakon čega je Arsenal potonuo, kao što je i Real potonuo prošli tjedan. Iako Barca definitivno igra bolje i ljepše od Reala, pa mislim da im pomoć sudaca nije potrebna.

Arsenalu je isključen Van Persie, a razlog je taj što je nakon zvižduka suda on i dalje igrao i pucao po golu. Po pravilima to jest žuti karton, a njemu je bio drugi. E sad on kaže da zvižduk nije čuo zbog prepunog stadiona. Sad je jedino pitanje vjerovati mu ili ne.
Jučerašnji poništen gol jest sumnjiv, međutim ono što jest činjenica da je Cristiano nespretno pao sleđa na petu braniča i time ga srušio. E sad, sudac je mogao suditi i faul na Cristianu, ali valjda je procijenio da to nije faul u čijem nastavku on nenamjerno ruši protivničkog braniča na kojemu je suđen faul. Kažem, meni je to 50/50 situacija, to se moglo suditi, a i nije se moralo. Sudac je birao da to dosudi kao prekršaj.
Sudac je štedio kartone, a lako je mogao isključiti 2 realova igrača i 1 barcinog. Tu Barci definitivno nije pomogao, bar ne jučer.

Inače, Mourinhov Porto, kada je bio prvi, imao je isto tako "sretnih" sučevih odluka u svom putu ka naslovu, od poništenja čistog gola Schoolsa pa do nekih crvenih kartona. Stoga, ako bismo pretpostavljali da sada suci zbilja i pomažu Barci, onda moramo isto tako pretpostaviti da su te godine i Portu pomagali.

Machester ne počinje utakmicu u najjačem sastavu, izgleda da im nikud nije sila.

Bez obzira na rezervni sastav Manchester vodi sa 2:1 ili ukupno 4:1.

Da Van Penrsie je ono dobio crveni karton, no bez obzira na pravila ono je bilo puno prestrogo. Pitanje je kriterija, jer da su kriteriji bili jednaki jučer i prošli tjedan, tada bi trebalo biti još dosta isključenih igrača pogotovo kod Reala, ali nakon što je jedan igrač isključen kao da se više nije željelo djeliti crvene kartone, jednako tako se niti jučer nisu pokazivali crveni iako su mogli. Ne znam da li je to namjerno bilo ili slučajno, ali dojam je da se nekako navlači za Barcu iako ponavljam to po meni nije potrebno jer Barca u svakoj tekmi pokaže da želi igrati i nadigravati se sa protivnikom.

Ono što je bilo suđeno Van Persiju uopće nije trebalo biti suđeno jer je s time uništena utakmica, pa makar bilo to po nekakvim pravilima. A kriteriji su različiti, ovaj sudac danas bez problema dijeli kartone. Barca vjerojatno ima nekakav utjecaj na suce, kao "svemirski nogomet, najbolja momčad" i ostale spike s kojima ih se hvali, valjda imaju nekakvu blagonaklonost od strane sudaca. Kad se sve zbroji, doista ispada da se Barci sudi drugačije nego ostalima, dok barcin igrač padne, to je faul, a dok padne schalkeov, tada se igra dalje. Onaj poništen gol, možda da se radilo o nekoj drugoj momčadi, a ne o Barceloni, možda gol ni ne bi bio poništen. Kako god, možemo nagađati i pretpostavljati koliko hoćemo.

Jedino se nadam da će finale biti prava utakmica, bez velikih simulacija od strane Barce i bez prevelikih sudačkih pogrešaka na bilo čiju korist, a naravno ljudi već nagađaju da će suci suditi u korist Barce kao što se dobio dojam da je i do sada tako bilo.

Meni je koncept jedne utakmice u finalu malo bez veze. Bilo bi bolje da se nastavi na isti način kao i do finala, znači jedna kod kuće i jedna u gostima. Je da bi onaj tko igra drugu doma bio u prednosti, ali opet možda i ne bi jer bi prvi domaćin imao priliku sve riješiti u prvoj doma. Ali nekako bi pritisak bio manji na sve od igrača, trenera, sudaca...

Manchester je uništio Schalke, sa rezervnom ekipom im nametali 4 komada. Sad se već pitam kako je Schalke onako nametao Inter, pa ovi su se s rezervnom momčadi šetali do gola kako su htjeli.


Čvrst-kao-stijena Manchester vs Svemirski-nogomet Barcelona, baš me interesira kako će to izgledati. Guardiola ima savršenu priliku gledati nedjeljni susret Manchestera i Chelseaja i spremiti se za susret s njima. Jedino čega me strah jest da Barca ne učini Manchesteru to što je i Arsenalu, bilo bi manje zanimljivo za gledati.

S jedne strane Barca puna hvale od ljubitelja nogometa, igraju sa puno dodavanja, redovito dominiraju sredinom terena i sakre loptu od protivnika, imaju igrače koji jednim potezom mogu odlučiti utakmicu i sveukupno su tehnički vjerojatno najjača momčad na planetu.

S druge strane je Manchester sa obranom ka stijenom, linija Ferdinand-Vidić, jedan napadački nogomet uz malo kompliciranja i više okomitih lopti. Imaju i napadače koji znaju zabiti kada treba.

Mogla bi biti zanimljiva utakmica, Manchester treba nametnuti lagani pritisak Barceloni i ne dopustiti da se ovi dočepaju lopte, jer tada će ih ovi izmoriti svim silnim dodavanjima i promjenama i natjerati ih da se brane kao što su i Arsenalu to učinili. Barcelona će vjerojatno imati posjed lopte i više biti na polovici Manchestera u traženju gola, a Manchester treba biti jak u konkretnom napadanju da i u tih 40% posjeda lopte što bi mogli imati stvore priliku i po mogućnosti zabe. Imaju jaku obranu i ako uspe zabiti, tada bi Barcelona mogla biti na mukama probijanjem te obrane + treba savladati Van der Saara na golu. Messi vjerojatno bude čuvan od dvojice, Ferdinand + još netko i bit će mu teško disati. To je scenarij koji bi se mogao desiti, tj. kojega pretpostavljam da bude.
Velika prednost Manchestera jest što se igra u Londonu, imat će puno veću podršku od Barce.

Gledao sam snimku finala Barcelona Manchester od prije 2 godine. Sastavi su bili slični današnjim. Prvih 60 minuta Manchester je parirao u igri Barci, stvarali su prilike, imali nekoliko izglednih prilika. Barca je imala nešto više prilika. Nakon 60. minute, Manchester je nestao sa terena, ko da ih je grom puknuo.
Barcelona sada igra nešto drugačiji nogomet, ako ništa drugo naprijed nemaju 3 napadača kako su onda imali, više su fokusirani na centar. U toj utakmici Mancha je dobro zatvorio igru Barce, nisu ovi dominirali kako to obično gledamo, naprotiv dio vremena je i Mancha uzeo loptu u svoje noge. Smatram da Manchester treba tako odigrati u finalu, oni to mogu, ali mi nije jasno što im se desilo nakon 60. minute. Nigdje ih nije bilo.

http://sportski.net.hr/nogomet/liga-prvaka/page/2011/05/10/0342006.html

Pa hvala bogu, ne mislimo gledati bunkeraj u finalu.

to će biti prava nogometna utakmica.. tko god pobjedi, nema veze, glavno je da navijači i gledatelji uživaju. na kraju to je i bio prvotini bit sportova, da zabave publiku...

U finalu se sastaju dvije najbolje ekipe ove sezone, obje su osvojile svoje prvenstvo, obje rasturaju kud stignu. Pravo finale.

Usporedimo Manchester i Barcelonu.

Manchester ima jaku obranu, u ligi prvaka su primili samo 4 gola, od toga je bio jedan autogol. U prvenstvu je pak malo drugačije, u 37 utakmica primili su 35 golova, dakle skoro gol po utakmici.
Barcelona je primila 8 golova u ligi prvaka, a u svom prvenstvu u 37 utakmica samo 20 golova. Napominjem, možda nije dobro uspoređivati uspjeh u Premiershipu i Primeri budući da je Primera, izuzev Barcelone i Reala koji dobro debelo prednjače, objektivno slabija liga od Premiershipa.

O srednjem redu nema diskusije da je Mancha u tom dijelu slabiji, Xavija i Iniestu rijetko tko može nadmašiti, a Manchester takve igrače nema.

Napadački, Barcelona je u prednosti. U ligi prvaka zabili su 27 golova za razliku od Manchesterovih 18. U prvenstvu su također bolji, zabili su 92 za razliku od Manchesterovih 74. No, moram prokomentirati da David Villa nije u nekoj formi, što je loša vijest budući je glavna špica momčadi. Messi je glavni golgeter momčadi, ali je i bitan playmaker.

Manchester ima neke mlade i dobre igrače, kao što je Valencia, tu je i Park koji rastura i sposoban je za svakakve stvari.

S jedne strane imamo napadački nogomet orijentiran na pass igru i držanje posjeda lopte, a s druge strane momčad koja je jaka i napadački i obranbeno, ali koji su većinu utakmica dobili sa 1 golom razlike. Da, moglo bi biti zanimljivo, vjerojatno čvrsta utakmica, ali sa golovima. Moguće da će utakmica biti slična onoj od prije 2 godine, statistički gledano sve vodi prema tome. Pričam o podosta ravnopravnoj utakmici prije 60. minute, jer tada se Manchester raspao, a Barca zabila još jedan.

Zašto će pobijediti Manchester United?

Pitate li moje poznanike ili kolege, na kraju krajeva i mog današnjeg suparnika iz Packi, pred mene je postavljen naizgled nemoguć zadatak. Moram pronaći razloge zbog kojih će Manchester United pobijediti tu nedodirljivu Barcelonu i podići trofej namijenjen pobjedniku Lige prvaka. "Predaj se", savjetuju mi simpatizeri katalonskog kluba, no ipak dovoljno tiho da ih ne čuje Sir Alex Ferguson i garda Crvenih vragova...

Predati se, naravno, neću, jer iskreno vjerujem da ako postoji momčad na planetu koja u ovom trenutku može pobijediti Barcelonu, tada je to Real Sociedad. Šalio se ja ili ne, odmah na početku utvrdit ćemo jednu nepobitnu činjenicu: Barca nije nepobjediva momčad, ma koliko njeni navijači šutjeli o tome.

Teorem pobjedivosti kluba s Nou Campa Jose Mourinho je pokušao dokazati posvemašnjom destrukcijom nogometa, u jednoj utakmici u tome i uspio, no gledajući u cjelini plan mu je neslavno propao. Ne samo zato što je siledžijskim pristupom nogometu posve ugušio bezgranični kreativni potencijal svoje momčadi i sam sebi srezao krila, već i zato što Barcelona ima talentiranu glumačku družinu u liku Busquetsa, Danija Alvesa ili Pedra, na čiju teatralnost suci redovito "padaju".

U maloj anketi među prijateljima i kolegama došao sam do zaključka da veći dio mojih sugovornika smatra kako je Manchester United – uz Real Sociedad, naravno – jedina europska momčad koja u ovom trenutku može igrati s Barcelonom, nadigravati se s Barcelonom nogometnim, a ne borilačkim vještinama, i na kraju izboriti pobjedu. Iako postoji mogućnost da to govore samo kao dobri prijatelji, pa mi iza leđa drže rogove i smijulje se poput hijena uz vrtnju kažiprstom oko sljepoočice, dijelim njihovo mišljenje. U suprotnom, ne bih ni pisao ovaj tekst.

Povijest je učiteljica života

Premda je Alex Ferguson prije nekoliko tjedana najavio kako će u pripremi utakmice zatražiti savjet i od Mourinha, teško je procijeniti koliko mu portugalski stručnjak u ovom slučaju može pomoći. Manchester United je pod Fergusonovim vodstvom oduvijek njegovao produktivnost i kreativnost, a ne destrukciju i teško je vjerovati da će odstupiti od svoga stila i pribjeći destrukciji samo zato što s druge strane stoji Barcelona. Osim toga, to mu ne dopušta niti profil igrača na raspolaganju.

Iako mu je gotovo 70 godina i mnogi će reći kako o nogometu zna baš sve, menadžer Manchester Uniteda i dan danas pokazuje da je sposoban učiti i razvijati svoj nogometni zanat, te ga prilagoditi profilu svoje momčadi, koja možda nema "pluća" ili agresivnost kao neke prethodne, ali itekako zna pobjeđivati.

Poraz iz 2009. godine sigurno ga boli još i danas, no nema sumnje da je iskusni Škot iz njega puno toga naučio i besane noći usmjerio k traženju rješenja za srce Barcelonine igre. Prije dvije godine nije imao Darrena Fletchera, pokušao je s još uvijek vrlo neiskusnim Andersonom i na kraju gledao Barcelonu kako igra.

Upravo je svog sunarodnjaka Ferguson nedavno najavio kao ključ igre koju United sprema za Barcelonu, no Fletchera je pogodio virus i na mjesec dana ga izbacio iz stroja, pa je upitno hoće li Sir Alex riskirati i ukazati mu povjerenje. Učini li to, United će sasvim sigurno natrpati vezni red i krenuti u okršaj s Barcinim virtuozima, žrtvujući nešto agresivniji pristup i ostavljajući Javiera Hernandeza na klupi barem neko vrijeme.

Posjed lopte ne treba ga brinuti, katalonskom je klubu ovosezonski prosjek ionako preko 60 posto, no posjed lopte ne dobiva utakmice, što je pokazao i Arsenal svladavši ih 2:1 uz tek tridesetak posto lopte u nogama. Za borbu sa sustavom u kojem je malo koje dodavanje duže od desetak metara potrebna su vam pluća, snaga i volja, a Ferguson u Michaelu Carricku, Darrenu Fletcheru, Ji-Sung Parku, pa i Wayneu Rooneyju kojemu nikada nije teško pomoći, ima upravo to.

Pobjednički duh i lovački instinkt

Nije tajna da je United odlaskom Cristiana Ronalda i Carlosa Teveza izgubio dva bitna zupčanika u stroju koji je od prve do posljednje minute mrvio svoje protivnike, no čak i s takvim strojem manje "kubikaže", Ferguson je stigao na prag dvostruke krune dokazavši kako je prije svega vrhunski stručnjak za stvaranje momčadi od skupine pojedinaca.

Svjestan da više nema luksuz dostavljanja lopte Ronaldu i oslanjanja na njegove individualne mogućnosti – što također nije polučilo posebne rezultate u srazu s Barcelonom – ali itekako svjestan godina na leđima svojih kreativnih poluga, Ryana Giggsa i Paula Scholesa, Ferguson je od materijala kojeg je imao na raspolaganju ponovno stvorio motor spreman za osvajanje pole positiona.

Glavna razlika između Manchester Uniteda koji je 1999., a zatim i 2008. i 2009. godine osvajao englesko prvenstvo i igrao u finalima Lige prvaka i ovog današnjeg Uniteda, koji je usprkos sumnjama u njegovu snagu i kvalitetu gotovo ponovio iste uspjehe, jest to što je ovaj United možda više nego ikad sposoban čekati svoju priliku i potom munjevito kažnjavati greške protivnika.

Pobjednički duh i zajednička momčadska svijest da utakmica baš nikada nije gotova i da ne postoji vodstvo koje se ne može stići ili prestići, koje je još ranih devedesetih Ferguson usadio u temelje Old Trafforda još uvijek su tu, a bit će i na Wembleyju. Međutim, upravo to svjesno prepuštanje inicijative protivniku i upijanje pritiska s ciljem iskorištavanja pogreške moglo bi se pokazati dobitnom kombinacijom u srazu s momčadi koja zbog iznimno ofenzivne prirode u obrambenim zadacima često igra "lovice" s protivnikom.

Takav sustav igre definitivno ne bi bio moguć bez čvrstog i ove sezone u Ligi prvaka gotovo nesavladivog obrambenog trokuta, Nemanje Vidića, Rija Ferdinanda i Edwina van der Sara. Uz pomoć sveprisutnog i često nepravedno omalovažavanog Carricka, ali i neumornog Parka, kompaktna je Unitedova ekipa sposobna svakog protivnika držati na sigurnoj distanci, ali pritom biti dovoljno aktivna u razbijanju njegovih taktičkih zamisli i stvaranju prijetnji u suprotnom šesnaestercu.

Uspije li Unitedov vezni red pružiti još jednu partiju na visokoj razini i usput iz jednadžbe Xavi + Iniesta + Messi i bez uporabe vatrenog oružja izbaciti barem jedan njen faktor, Unitedove dionice naglo će porasti.

Posve je iluzorno očekivati da će Manchester United od prve minute stihijski napasti kako je to učinio protiv Chelseaja na Old Traffordu u odlučujućoj utakmici prvenstva. Ferguson je svjestan da takvim otvorenim pristupom riskira primanje ranog pogotka, no jednako tako rani pogodak riskira i "parkiranjem autobusa" pred vlastiti šesnaesterac.

Puno je izglednije da će se odlučiti za "nešto između", za konstantne pokušaje ometanja Barcelonine kreativnosti, pri čemu će Parkove i možebitno Fletcherove beskrajne zalihe energije u svakom slučaju doći do izražaja. A što duže engleski prvak zadrži svoju mrežu nedirnutom, izgledi da na suprotnoj strani zada konačan udarac rastu eksponencijalno.

Nije tajna da Barcelona njeguje sustav igre u kojemu gotovo uvijek svjesno ostavlja prostor u obrani, a nije tajna da to čini jer ne voli igrati obranu. Priznao je to i Pep Guardiola, pa još veću težinu predstavlja podatak da su kontranapadi možda i najveća snaga ove današnje Fergusonove momčadi.

Što s loptom?

Puno sam prostora potrošio na razbijanje Barcelonine igre, što je i očekivano s obzirom na profil katalonske momčadi i činjenicu da u svakoj utakmici dominira posjedom lopte. Međutim, kada se lopta nađe na suprotnoj strani i Crveni vragovi konje za utrku imaju.

Od obrambenih igrača s nadprosječno dobrom kontrolom lopte, opasnih i vrlo aktivnih bekova, preko veznjaka specijaliziranih za "lopte s očima", hitrih krilnih igrača vještih u igri s obje noge, sve do vrhunskih napadača kojima je potreban tek centimetar prostora, Manchester United, baš poput Barcelone, zna sve što o nogometu treba znati.

Kao što je Ferguson morao odraditi svoju domaću zadaću, jednako tako je i Guardiola morao tražiti rješenja za po mnogočemu drugačiju momčad od one koju je pobijedio 2009. godine, individualno slabiju, no momčadski kompaktniju i jaču.

Guardiola će morati naći rješenje za Antonija Valenciju, koji se nedavno u derbiju s Chelseajem poigravao s najboljim engleskim lijevim bekom. U Valenciji, ali i Naniju bude li uopće igrao, Ferguson ima igrače koji ne bježe od situacija "jedan na jedan", već ih potenciraju, bacaju obranu "na leđa" i stvaraju prilike suigračima.

Morat će se suočiti s činjenicom da Park ne odustaje, da Carrick i Giggs jednom loptom mogu rascijepiti dotad naizgled neprobojne obrane, te da Wayne Rooney, Dimitar Berbatov i Javier Hernandez rijetko opraštaju pogreške. A završi li prvi pogodak u mreži Victora Valdesa, ne bih volio biti u koži Pepa Guardiole.

Sve to dokaz je da nas u subotu čeka nogometni spektakl, sraz dvaju klubova slične klupske politike, koji shvaćaju da svojim nogometom moraju zabavljati i koji još uvijek, uz sve izazove koje pred njih postavljaju najveći rivali, shvaćaju važnost stvaranja vlastitih igrača.

Životno djelo

Pustimo, međutim, na kraju sve taktičke zamisli trofejnih trenera, sve permutacije i moguće situacije i složimo se oko nepobitne činjenice da sport voli priče. Osvajanjem Lige prvaka nogometaši ovog i ovakvog Manchester Uniteda bez sumnje bi ispisali priču sezone, veću od one da naslov prvaka po očekivanjima mnogih osvoji "nepobjediva i svemirska Barcelona".

Ovaj Manchester United nema ni mladost onoga iz 1999. godine, ni probojnost i snagu onoga iz 2008. godine, no i dalje ima ono nešto što svaku momčad s Old Trafforda, ma od kojih je igrača sastavili, nikad ne čini autsajderom. Ovaj Manchester United bi u sezoni u kojoj je Sir Alex Ferguson još jednom uživao u pobijanju nevjernih Toma (ne nužno Pacaka), mogao biti njegovo – životno djelo.

Na kraju, ako ste od onih koji vole brojke i statistiku, zabavit će vas podatak da su engleski nogometni klubovi pobjeđivali španjolske u finalima europskih natjecanja 1971. (Kup pobjednika kupova, Chelsea – Real Madrid), 1981. (Kup prvaka, Liverpool – Real Madrid), 1991. (Kup pobjednika kupova, Manchester United – Barcelona) i 2001. godine (Kup Uefe, Liverpool – Alaves).

Ne bi li bilo lijepo nastaviti tradiciju i 2011.?

http://www.hrsport.net/kolumne/418337/nogomet-liga-prvaka/zasto-ce-pobijediti-manchester-united

Zašto će pobijediti Barcelona?

Neću lagati, pripao mi je lakši dio zadatka iz krajnje jednostavnog razloga - Barcelona je bolja momčad. No, ujedno je ovo i puno nezahvalnija uloga - pobijedi li Barca to će biti "očekivano", a pobijedi li Manchester United, ne znam hoće li se više naslađivati moj dragi kolega Marin Vuković ili vojska štovatelja lika i djela Alexa Fergusona. U kojoj sam, ironično, i ja...

Iako je Manchester United prvak Engleske, trostruki prvak Europe, najuspješnija svjetska momčad proteklih 20 godina i najvrijedniji svjetski klub, uoči finala Lige prvaka stvorila se atmosfera kako je Barcelona veliki favorit, pa su mnogi "neutralni" pohitali bodriti United. Podršku Crvenim vragovima ne daju samo navijači Uniteda, već i oni koji bi rado vidjeli da netko zaustavi "glumce iz Barcelone koji ne znaju gubiti i koji su zamislili kako su najbolji svih vremena i koji su ovdje dogurali samo zahvaljujući sucima".

To je jedan od razloga zašto će pobijediti Barcelona. Da prestanu sve priče i pričice, da u jednoj čistoj nogometnoj utakmici Katalonci potpišu podsjetnik nogometnom svijetu da su, prije svega drugoga, najbolja nogometna družina na Zemlji.

Busquetsovo hvatanje za glavu ili crveni karton Van Persieju ili nešto drugo što je smetalo Barcine "hejtere" bit će potisnuto u drugi plan ako Barcelona na travnjaku izvede jednu od svojih čarolija i uvjerljivo svlada Manchester United. Jer, nakon što je Barcelona dokazala da je bolja od Reala, jedino još Manchester United može biti "izazivač" trostrukim uzastopnim prvacima Španjolske.

Trijumfom bez mrlje u finalu Lige prvaka, Xavi, Iniesta i društvo u zaborav bi bacili sitnice, a omogućili fokus na veće stvari - na to da je ova skupina igrača u posljednje tri godine osvojila sve i postala jedna od najdominantnijih momčadi ikada, po svoj prilici i najbolja momčad modernog nogometa.

Uz svo dužno poštovanje najuspješnijem menadžeru u povijesti, Rooneyju i cijeloj skupoj i vrlo kvalitetnoj momčadi Manchester Uniteda, Barcelona je s razlogom osjetni favorit.

Zašto?

Zato jer je na dodjeli najboljih igrača svijeta njen igrač proglašen najboljim. I drugoplasiranim. I trećeplasiranim.

Rooney je sjajan, ali nije Leo Messi. Argentinac stvara višak, ako ne briljantnim driblingom pored 3-4 čuvara koji izgledaju poput čunjeva, ili dodavanjem koje para obranu, onda iz jednostavnog razloga što ga pokrivaju četvorica protivničkih igrača. Xavi i Iniesta? Igrači koji ne gube loptu, igrači čije lopte imaju oči, igrači koju imaju kreativnost i imaginaciju kakvu nema cijela momčad Manchester Uniteda.

Barcelona je favorit zato jer je u protekle tri godine nadigrana u "dvije i pol" utakmice, dok je u ostalih dvije stotine bila bolji protivnik. S time da oni koji tvrde kako "veći posjed lopte ništa ne znači" moraju brzo ušutiti kada se pogleda ukupni Barcelonin učinak, omjer pobjeda i poraza koji je fascinantan.

Barcelona je nanizala toliko impresivnih pobjeda u protekle tri sezone da ostalim velikim klubovima inače za takvu nisku rezultata treba desetak godina. Pobjede od 3-4, pa i 5-6 pogodaka razlike za Barcelonu su bile kao "dobro jutro". Barcelona je ove godine u 38 utakmica u Primeri doživjela dva poraza. I time je udvostručila broj poraza od lani. United je samo ove sezone više puta izgubio u Premiershipu nego Barcelona zajedno u dvije sezone. A United je odličan.

Barcelonine brojke su nevjerojatne. Od onih zabavnih kada Xavi ima više dodavanja od 75 posto protivničke momčadi preko onih impresivnih kada Barcelona momčadima poput Arsenala ili Reala sakrije loptu 70 posto vremena do onih najozbiljnijih kada pogledate Barceloninu rezultatsku uspješnost u svim natjecanjima, ili omjer postignutih i primljenih pogodaka. Tri naslova u Primeri, pobjeda, polufinale i novo finale LP; ako tomu pridodate europski i svjetski naslov Španjolske, čiji kostur momčadi čine igrači Barcelone, jasno je da je iza ove generacije jedno od najuspješnijih razdoblja u povijesti, samo ako gledamo rezultate i brojke.

No, nogometni svijet Barcelonu danas ne spominje kao primjer rezultatski uspješnog već vizualno impresivnog nogometa. Istina, o tome se ne bi toliko pričalo da Barcelona nije tako uspješna, no Guardiolina momčad postala je nedodirljivi uzor lijepog nogometa. U međuvremenu je on nekima i dosadio - jer Barcelona nema pravog rivala i jer su njene utakmice već toliko iste da vam se čini da gledate stare snimke - no on je tehnički besprijekoran i do sada neviđen. Takva kontrola lopte - kako pojedinačna tako i momčadska, takva preciznost u dodavanjima, tako dobar osjećaj za prostor i za stvaranje prostora, tako dobro kretanje i otvaranje, takvi trokuti, takva tehnika naizgled jednostavne metode "primi, dodaj, otvori se, primi, dodaj, otvori se", takav presing, takva smirenost, takva preciznost izvedbe... Sve to na takvoj razini po prvi je puta ponudila ova Barcelona. I još uvijek je jedina.

Unitedovi navijači položit će nade u fizičku moć Manchestera, jer "Barcelona ne bi izdržala ritam Premiershipa". No, to je prazna floskula - nitko ne igra u ritmu kao što igra Barcelona, nitko nema snagu za toliki presing, nitko tako brzo ne osvaja loptu i nitko potom tako ne umara protivnika kao Barca. I uoči rimskog finala nagađalo se o fizičkim prednostima Manchester Uniteda, no na kraju su i Crveni vragovi lovili loptu po terenu baš kao što to čine svi Barcini protivnici u Guardiolinoj eri.

Iako je Alex Ferguson najuspješniji, što znači i najbolji, manager modernog nogometa, Josep Guardiola u ovoj je utakmici još jedna prednost Barcelone. Katalonski stručnjak tek je na početku karijere, ali učinio je čudesne stvari u kratkom roku. Među ostalim, nadmudrio je Fergusona u Rimu 2009., i to je ključni razlog zašto je Ferguson tada otišao bijesan s travnjaka i zašto do dan danas nije spreman previše razgovarati o toj utakmici.

Mnogi će umanjiti Guardiolinu važnost u današnjoj Barceloni, jer "ima sjajne igrače koji zajedno prakticiraju isti stil godinama", no to je pogrešno. Čim se zagrebe malo ispod površine, čim se pročita neki malo "dublji" intervju s aktualnim, ili još bolje, bivšim igračima Barcelone, brzo se stječe dojam kako Guardiola nije tek neki srećković nego vrhunski strateg i vrhunski motivator.

Eidur Gudjohnsen, jedan od tri igrača koje su trenirali Guardiola i Jose Mourinho, smatra da je upravo Pep ključni čovjek Barcelona, a ne sjajni Leo Messi:

"Sjećam se kako nam je danima prije finala Guardiola govorio kako ćemo pobijediti Manchester. Prolazili smo kroz sve situacije, onda je postavio momčad i uvjerio nas sve kako ćemo pobijediti. I sve je išlo točno onako kako nam je rekao. Rekao nam je gdje će United ostaviti prostora i kako mi taj prostor možemo iskoristiti. Radili smo takve stvari tijekom cijele sezone, ali uoči finala je priprema bila na još većoj razini."

U izvrsnom intervjuu Independentu, Gudjohnsen je dodao: "Ljudi promašuju jednu važnu stvar kada pričaju o Barceloni - da, imaju velike zvijezde, ali nitko nije važan poput Guardiole."

U nekom drugom slučaju, ne bih pridavao veliku važnost utakmici od prije dvije godine jer svaka utakmica ima svoj tok i lako može otići u potpuno drugačijem smjeru.

No, rimsko finale ipak je vrlo znakovito jer se i Manchester United - na papiru i rezultatski jači od ovoga sadašnjeg - upisao na listu "promatrača" Barcelone. United može optimizam crpiti u vlastitoj igri do prvog i relatvno rano primljenog pogotka, no činjenica je da su Englezi bili samo još jedna u nizu žrtava koje su upale u Barcin stroj. To sugerira kako ni Manchester United nema neku posebnu ideju ili moć kako zaustaviti taj mehanizam.

U odnosu na tada, Barcelona je bolja - uigranija, s još više samopouzdanja, s još boljim Messijem, s Danijem Alvesom kojeg tada nije bilo, a koji je jedan od ključnih igrača u momčadi. Manchester United? Navijači engleskog prvaka bodrit će se "boljim momčadskim duhom" i sezonom koja je opet potvrdila pobjednički mentalitet tog kluba, no činjenica je da je United izgubio pojedinačnu klasu Cristiana Ronalda, da je osvojio dosta manje bodova nego te sezone i da je odigrao dosta utakmica koje su dale za pravo onima koji su tvrdili kako ovo nije jedna od najboljih generacija Alexa Fergusona.

Barcelona je predobra da bi joj netko drugi mogao diktirati ritam, izvjesno je da će igrati svojim stilom i da to United neće moći spriječiti. Ferguson je to vjerojatno naučio u Rimu, pa će na Wembleyju probati nešto drugačije.

U Rooneyju i posebno Hernandezu ima igrače koji mogu ugroziti obranu Barcelone na velikom prostoru; bude li Barcelona igrala obranu "koncentrirano" kao protiv Šahtara kod kuće, United će to znati kazniti za razliku od Ukrajinaca. United može vjerovati i jednoj od najboljih obrana na svijetu, na čelu s možda i najboljim svjetskim vratarom u posljednjoj utakmici karijere. I zato Barceloni neće biti lako, posebno ne postigne li opet rano pogodak.

No, Barca ima sve. Ima sustav. Ima samopouzdanje. Igrači se poznaju, igrači si vjeruju, dugo igraju zajedno, imaju jak kolektivni duh i u nevjerojatnom su pobjedničkom pohodu već tri godine.

Barca ima igračku klasu na svim pozicijama. Ima trojicu najboljih igrača svijeta 2010. godine, ima mnogi će reći najbolji stoperski par, ima ponajboljeg desnog beka svijeta, a na svim ostalim pozicijama ima vrhunske pojedince koji se, k tomu, sjajno uklapaju u sustav, koji su većinom odrasli zajedno u tom sustavu.

Barca ima iskustva u ovakvim utakmicama. Barca ima vrhunskog taktičara i motivatora na klupi, koji je u finalima gotovo nepobjediv (skinuo ga je prvi puta Mourinho u ovogodišnjem Kupu kralja). Barca ima taktičkih podvarijanti, ali uglavnom igra jednim stilom, stilom koji je protivnicima nerješiva enigma.

Bez obzira što je United veliki klub, Barca izaziva i strah kod protivnika. Stvorena je fama o njihovoj igri, s razlogom. Barca ima presing, trokute, akcije, strpljenje. Barca je odmorna. Barca ima pozitivno iskustvo s Wembleyja gdje je osvojila prvi naslov prvaka Europe. Barca igra za povijest, treba joj ova kruna za onaj status kakav ova generacija priželjkuje, i zaslužuje.

Barca ima Lionela Messija. I rest my case.

http://www.hrsport.net/kolumne/418338/nogomet-liga-prvaka/zasto-ce-pobijediti-barcelona

Ta dva teksta koja sam stavio su mi super.

Inače, evo da incident sa Persiom nije bio "one of a kind"

http://sportski.net.hr/nogomet/nasi-u-svijetu/page/2011/05/25/1047006.html

Večeras bi mogla pasti 4-5-1 postava Fergija, s tim da bi Fletcher ili Park mogli biti oni koji će pratiti Messija i pokušati ga izbaciti iz igre. Naprijed Hernandez, Rooney bi igrao napadačkog veznjaka koji treba spojiti Hernandeza sa ostatkom momčadi. Moguće je i da će Giggs startati umjesto Fletchera. Strategija bi bila defanzivno orijentirana sa brzim prelascima u napadačku strategiju, 3-4-3, Hernandez-Rooney i Valencia bi bili taj trojac koji se prikrpao iz srednjeg reda.

Ako nekoga zanima taktička analiza večerašnjeg ogleda, evo linka na kojem je puno toga napisano i pojašnjeno

http://www.zonalmarking.net/2011/05/27/barcelona-v-manchester-united-tactical-preview/

Ne trebam ništa reći, mogu samo šupit statistiku, sliku i đenja.

Statistika:



Slika: Manchester večeras

Dobro sam predvidio strategiju Sir Alexa.
Hernandez je bio loš. Ne zato što je bio odsječen od ostalih, već je stalno bježao u zaleđe, nije se pozicionirao kako spada, jednostavno je večeras njegova igra bila fail. Bolje da je igrao Berbatov nego on, valjda bi napravio nešto bolje u tih 3 akcija koliko su ih imali na utakmici.

Giggs je bio nevidljiv. Dobro, razumljivo budući da je Barca imala loptu, ali nije uopće mogao do lopte, niti se mogao otkriti negdje niti ništa. Guardiola je namjestio taktiku tako da je ovaj konstantno bio pokriven.

Vidićeva lijeva strana, najslabija točka Manchestera, propustila 2 puta. Prvo je Vidić zajebo jer nije pratio Pedra, a drugi puta ih je Messi našamarao. Isto tako s te strane su imali dosta prilika, Guardiola se potrudio izolirati trokut Evra-Vidić-Park kako bi dobio prostora i uspio. I u 2009. su s te strane dobili gol.

Messi je odigrao odličnu utakmicu, stalno je bio aktivan. Xavi i Iniesta su po običaju igrali svoju tika-taka igru, Pique skupa s njima. Abidal je odigrao čvrsto i dobro.
Villa nije bog zna što u zadnje vrijeme, nekoliko lopti zeznuo, ali ajde dao je gol.

Rooney je odigrao sjajno, spasio nekoliko lopti, obrambene zadatke je fantastično odradio, a za napadački dio nije imao srednji red s kojim bi napravio akciju niti je imao Hernandeza koji se većinu utakmice sunčao pod reflektorima, nadam se da je bar malo pocrnio jer večeras nije niti malo crnčio od posla.

Veoma slična utakmica kao 2009., samo uz bolji nogomet Barcelone i uz to da je Manchester sada slabiji nego je onda bio.

Sve u svemu, Real je bio najveći izazov za Barcu što se igre tiče, te su s njima zapravo odigrali finale, a ovi engleski klubovi su se sakrili. Arsenal jest pobijedio, ali tek kad su se zadnjih 10 minuta izvukli iz mišje rupe. Manchester nije mogao niti to. Eto.