Razlika u godinama

Novac traje dok se ne potroši A što se tiče da je nakon pet godina sve isto, to možemo pitati one koji su se rastali unutar tih pet godina

@Athena...nisam mislila na "lupanje po nosu" u smislu da moras spustit kriterije nego upravo suprotno. Recimo da najdes osobu koja po tvojim kriterijima se cini savrsena. Budes s tom osobom, mislis da ces ostati s njom do kraja zivota i blabla. Medjutim, vrijeme pokaze neke "sitnice" koje te totalno sjebu (da oprostis na izrazu). Razocaras se u citavu stvar. Zakljucis kako uopce ne postoji ono sto ti trazis i tako dalje i tako blize. Raskines, zakljucis da je Zuzi u pravu i sve tako...i onda upoznas nekoga ko je 15 godina stariji ili 8 godina mladji (ili nesto u tom fazonu) i skuzis da si totalno odgovarate i da citava ona prica koju si zamislila kako je idealno da je musko stariji bas 4 godine od zene (cisto primjer, jelte) uopce nema veze s nicim.

Razumijela sam što si mislila reći.
Dakle, u tom slučaju bih morala spustiti kriterije koji se tiču razlike u godinama.
Da se to dogodi, opet sumnjam da bih pristala na neke velike razlike (više od 5 godina, posebno ukoliko bih ja bila starija), jer jednostavno ne bih nekog značajno mlađeg (ili starijeg) u startu mogla percipirati kao osobu koja mi može biti potencijalni partner.
Mislim da bi razlike u godinama prije ili kasnije došle do izražaja.

Opet kažem, tako ja razmišljam i ne znači da je to ispravno i poželjno za sve.
Mogla bih i ja tolerirati činjenicu da je osoba koju godinu mlađa od mene (starija nešto više), ali sve do jedne granice.

A joj draga...nisi me razumjela...tj. jesi ali nisi me pojmila...nije ti to onda spustanje kriterija nego ti je to oslobadjanje od vlastitih ogranicenja Nazalost, jako se teko oteti vlastitim ogranicenjima. To je zato jer njih stvara razum, a ne dusa. A razum misli da je on u pravu. Cak i ako pojmi da je ta druga osoba doslovno druga polovica, srodna dusa ili kako god to nazvali on je sklon (razum, jelte) tupit svoje i ne popustat...takva je ljudske priroda

Svatko postavlja neke kriterije, mislim da je to normalno.
Osobno, prevelike razlike u bilo kojem smislu (mene) jednostavno ne bi mogli zadovoljiti i ne smatram ih (za sebe) poželjnima. To je tako.
Ne bih se osjećala "oslobođenom" da to mijenjam, već vjerojatno suprotno.
Nisam jedina, mislim da ima jako puno ljudi (čak mladih ljudi) koji slično razmišljaju.
Meni su tzv. "ograničenja" neke smjernice i smatram da trebaju postojati. Za mene je bolje da ih ima, nego nema, iako one istodobno znače manji izbor, u ovom slučaju potencijalnih partnera.

Ne postoji pravilo koje bi zadovoljavalo sve ljude pa tako niti oslobođenje od ograničenja niti postavljanje striktnih granica jednostavno nije recept koji bi se mogao primijeniti na inidividuu i ujedno biti optimalni svjetonazor.

Btw. sad sam se sjetila jednog filma, ne znam točno o kojem se filmu radi.
Radi se o tome da ženi u zrelim godinama pogine muž, kojeg je veoma voljela i on se inkarnira u osobu 20-ak godina mlađu od nje.
Iako su "srodne duše", jednostavno odlučuju kako je bolje da više ne budu u ljubavnoj vezi, zbog prevelike razlike u godinama.
Vrlo vjerojatno se ne bi niti upoznali, a niti započeli vezu da je oduvijek bila prisutna takva razlika.
Koliko je samo primjera potencijalno "srodnih duša" koje dijele godine.
Mislim da ih ima dosta, samo što niti ne dođu u situaciju da drugu osobu percipiraju na taj način, polazeći od nekih velikih razlika u startu koje ih razdvajaju.

I ja mislim da ima puno ljudi koji su si zamislili kako nesto treba biti. Dapace, kontam da ih je mozda i vecina. No, to je ekvivalent onome "jedite govna, milioni muha ne mogu biti u krivu". Hocu reci da je posve nebitno sto i kako vecina. Uostalom to je i logicno jer je razum vodi svoju igru. Kod nekih je, opet, suprotno pa se vode za emocijama uopce ne promislivsi o icem. Medjutim to i te "emocije" prvenstveno su kemijski procesi. Za neke dubine treba cuti sto dusa sapuce ali je to jako tesko vecini ljudi.

Tebi ko tebi je mozda i "sudjeno" da bas budes sa osobom koja se uklapa u to sto smatras idealnom razlikom. Mozda je bas to jedan od onih pokazatelja koji te usmjeravaju prema partneru koji ti je predvidjen za ovaj zivot.

Sto se tice filma...njihova odluka moze biti i dobra i losa. To je relativna stvar. Ali da je situacija bila obrnuta (da je ona bila mladja 20 godina) vjerojatno bi pokusali biti skupa. Uostalom nije bas isto jel razlika 20 godina ili 8 kako sam dala za primjer jer bi se to dvoje vjerojatno odlucilo na vezu da je razlika 8 godina, a ti (sudeci po ovom sto pises) ne bi ni na toliku.

Mislim da su ljudi ti koji stvaraju kako granice tako i mostove. I samo o nama ovisi hocemo li se ograditi ili dati sansu.

Mislim da je jako diskutabilno uopće definirati pojam "srodne duše".
Postavlja se pitanje da li pojam podrazumijeva "komponentu" funkcioniranje življenja dviju osoba u paru.
Život je svjedok raznih kombinacija, ljudi koji se istinski vole, a opet ne mogu živjeti zajedno i onih koji se vole manje "potresno", "kompromisnije" i prizemljenije pa ipak odlično (i bolje) zajedno funkcioniraju.

Alpha je napisao/la:

Uostalom nije bas isto jel razlika 20 godina ili 8 kako sam dala za primjer jer bi se to dvoje vjerojatno odlucilo na vezu da je razlika 8 godina, a ti (sudeci po ovom sto pises) ne bi ni na toliku.

U mojim godinama, dakako da ne bih mogla percipirati neformiranog klinca od 18 kao "srodnu dušu", jer sam svjesna da će se on, kao i ja (naša "srodnost") još dosta mijenjati.
8 godina mi je razlika skoro jednaka onoj od 10 godina.
Kasnije, sumnjam da bih se odlučila na takvu kombinaciju iz razloga eventualnog planiranja obitelji i potomaka ili barem formiranja "ozbiljnije" veze, tako da bi se teško poklopili na tom polju.
U obrnutom slučaju (muškarac stariji), šanse bi bile iz tog razloga izglednije.

Što se tiče veza (od kojih su neke i uspješne), u kojem je žena 8, 10 ili više godina starija, uglavnom se radi o slučajevima u kojima žena ima dijete iz prethodnog braka ili veze.
Može biti slučaj da je muškarac mlađi pa ne želi dijete ili žena uopće ne želi (nije željela) potomstvo.

Međutim, nekako nastojim realno gledati na takve slučajeve.
Čak ako se i radi o tome da su znatno mlađi i starija "srodne duše", šanse su vrlo velike da će se cijela "konstrukcija" srušiti kad jedno od njih (u ovom slučaju muškarac) poželi imati potomstvo. Tu se slažem sa ranijim konstatacijama i zato mislim da takve veze imaju potenciju trajati na kraćim relacijama, barem u mlađim godinama muškaraca i žena.

Što se tiče granica i mostova, lijepo rečeno.
Slažem se, sa time da svatko od nas treba znati gdje želi usmjeriti svoj most i sukladno tome ga izgraditi ili uopće ne graditi.
Ponekad nije dovoljno imati dobre temelje, ako smjer ne ide u željenom pravcu.

Prestat ce ti biti diskutabilno kada ju susretnes. Mislim, srodnu dusu. Naravno, to je toliko individualno da se zbilja ne moze diskutirati u smislu odredjivanja ali to nema ni potrebe jer se zna sto znaci sam pojam "srodnih dusa".

Slazem se da sa godinama koje sada imas nije bas zahvalno pricati o vecim razlikama ali s druge strane nije li to predrasuda? Puno muskaraca od 28 ozeni curu od 20 s kojom su, recimo, od njene 18-e. Po takvoj logici bi jedino bas valjalo kada je par isto godiste.

U biti sve je to jako realtivno. Mislim godine. Netko s 18 moze biti puno zreliji od nekog od 40. Tako da...kao sto rekoh...ako ti je "sudjeno" da te zivot lupi pa da te "prosvijetli" po tom pitanju godina onda ce biti tako, a ako nije opet dobro
Osobno preporucam apsolutnu otvorenost raznim varijantama jer kada se covjek previse zatvara u svoje stavove onda mu zivot, ko za inat, srusi to prije ili kasnije, a svi ipak volimo da bude onako kako smo zamislili

Možda sam ranije srela "srodnu dušu" (možda i nisam), međutim samo sam htjela spomenuti da
ne mislim kako većina ljudi završava sa srodnim dušama, iako mogu biti u zadovoljavajućem braku ili vezi.
Osim toga, koliko je tko "srodan" najbolje pokazuje vrijeme, jer ima ljudi koji se nabacuju raznim frazama u startu i ostaju razočarani, no to spada u neku drugu temu.
Da, netko sa 18 može biti zreliji od nekog starijeg, ali obično onda prolupa u nekim godinama , jer promjene neminovno dolaze i najturbulentnije su do 30-te.

Što se tiče otvorenosti, ona je nekim ljudima potrebna više, a nekima manje. Slično je i sa iskustvima. Nemaju svi potrebu proživljavati paletu različitih stvari i neki ljudi ne uče samo na svojoj koži.
Mislim da bi svatko trebao (u)poznavati sebe i sukladno tome djelovati onako kako misli da je najbolje, jer upravo to jest za njega optimalno,

ukoliko to čini bez pritisaka.

Pa, i meni se cini kao da vecina ljudi nije sa nekim bas idealnim partnerom ilitiga srodnom dusom. Ali to je moj pogled. Ako gledamo sto kaze dr. Newton onda ispada da vecina nas bas jeste sa srodnom dusom samo sto to ne znaci da je sve divotica vec je odnos prilagodjen onome sto ti ljudi trebaju nauciti i proci.

Ne bih se slozila da srodnost pokazuje vrijeme jer zapravo ciljas na onu od Zuzi Jelinek da je sve to nakon pet godina isto. Je, isto je ako su ljudi nezreli.

U biti malo tko zeli iskusiti negativne stvari na svojoj kozi (ili ono sto ne smatra pozeljnim). Neki uspiju nauciti iz tudjih iskustava ali ih ipak neke stvari ne zaobidju. Ali ja ne govorim o tome. Govorim da kada netko ima zabetoniran stav onda mu zivot razbije tu ciglu o glavu. Zakljucak ne valja imati zabetonirane stavove. To isto ne znaci ni da ti sve treba biti super. Ne. Nije to otvorenost. Otvorenost je kada se dozvoljava mogucnost za sve opcije bez nekog uplitanja emocija u citavu pricu.

Alpha je napisao/la:

Ne bih se slozila da srodnost pokazuje vrijeme jer zapravo ciljas na onu od Zuzi Jelinek da je sve to nakon pet godina isto. Je, isto je ako su ljudi nezreli.

Ja sam pritom mislila na činjenicu da je potrebno izvjesno vrijeme da upoznamo svog partnera, a vjerojatno je za to potrebno i zajedničko življenje.
Na "prvu" stvari mogu idilično izgledati, ljudi čak godinama mogu živjeti u zabludi, a da ne upoznaju zaista drugu osobu.
Istodobno su mnogi skloni nakon par mjeseci ili godinu dana nekoga nazivati "srodnom dušom", a da to baš tako ne ispadne.

Citat :

Otvorenost je kada se dozvoljava mogucnost za sve opcije bez nekog uplitanja emocija u citavu pricu.

Po pitanju otvorenosti, ne znam.
Ja znam da bih osvijestila razne opcije koje mi se potencijalno u budućnosti mogu otvoriti, ali pojedine bih (vjerujem) odmah eliminirala, ukoliko se kose sa nečim što očekujem ili što mi je bitno. Ne znam kakve veze emocije imaju s tim.

Uglavnom, na to gledam više kao na vlastite kriterije, koje svi svjesno ili nesvjesno kreiramo. Uzmeš ili ostaviš.
To dakako ima veze s karakterom, jer nismo baš svi tipovi osoba koji žele biti "otvoreni za sve mogućnosti", a opet kažem da to ne smatram nikakvim nedostatkom, ukoliko osoba to čini svojom odlukom i zato što nastoji djelovati u skladu sa samim sobom.
Naravno, nekome će to biti odbojno, a nekome neće.

Ne znam jesam li dobro pohvatala cijelu stvar, ali nije bitno.

Ljubav je stvar izbora

A opcije ne moras osvijestit u odnosu na sebe tj. s predpostavkom da bi ti se iste mogle dogoditi nego cisto generalno gledano. Vidis, ti si jako sklona predpostavkama "sto ako". I pokusajima da pokrijes sve zive opcije. Istovremeno i pokusajima da ostavis sve opcije i otvorene. Drugim rijecima nigdje si. Kod tebe kao da je sve moguce ali istodobno i nije. To otkriva nesto (cega je pitanje koliko si i sama svjesna). Ti se bojis priznati da imas stavove. Onda ulazis u analizu pojma "srodne duse" i svega ostalog. Ali stvari su prilicno jednostavne. Nema "sto ako". Ima samo "tako je". Druga je stvar sto se tebi neki "tako je" ne svidjaju. Ne svidjaju se ni meni (naravno). Ja ne razumijem kako se npr. u Big Brotheru ona cura moze peglat s onim tipom ispred citavog balkana. Ali tako je. Jel da ju osudjujem? Ali kako? Na osnov cega? Jbg, njen izbor i ja ga zbilja ne kuzim ali - tako je.

Ja itekako priznajem da imam stavove, principe i ostalo.
Međutim, priznajem da i drugi ljudi imaju neke kriterije, čak ukoliko se i kose sa onim mojima.
Sukladno tome, dakako da je u životu moguće jako puno scenarija (opcija), tako je kod svih.
One i jesu otvorene, jer su realno ostvarive, međutim mi smo ti koji istodobno zatvaramo opcije koje nam ne odgovaraju. Ja niti ne želim ostaviti sve opcije otvorene.

Primjerice, mogu reći da ću imati opciju probati tešku drogu, čak ukoliko mi laka droga ne bude pri ruci, međutim to ne znači da ću htjeti probati ijednu. Isto vrijedi npr. za otvorene brakove/veze, meni su sasvim u redu, ako se osobe tako usuglase, ali opet to ne znači da bih ja na tako nešto pristala.

Što se tiče onog "što ako", definicije "srodne duše" moja je priroda analitička.
To znači da promatrajući često mogu predvidjeti kako će neke stvari (kod mene) ili kod drugih završiti (i to prilično dobro), čega drugi nisu svjesni, nego postaju tek kasnije, kad osvijeste posljedice.
Ponekad čak mislim da je bolje maknuti se iz tih "voda opservacija" i udaljiti se od "što ako", okrenuti se "tako je" bez puno razmišljanja,
ali onda shvatim da to ne bih bila ja.
Mogla bih eventualno poraditi na tome da se više fokusiram na sadašnjost, jer znam da mi je to nedostatak.
Naravno, svaka priroda ima svoje prednosti i nedostatke na kojima bi trebali raditi, ali mi i jesmo "drukčiji od istih" baš radi svojih različitosti i ne postoji jedinstveni put kojim dolazimo do cilja i učimo.

Sad bi se stvarno trebali vratiti na on-topic, jer smo dobrano zastranili.

Ma neee. Kazem ti. Ne mislim da ostavis te opcije kao svoje vec da ih priznas...uf...tesko za objasnit. A i nije za ovu temu to. Mogle bi otvoriti novu

Tako je. Ti analiziras. Tj. tvoj razum analizira jer je on puno glasniji od duse. Razum analizira, dusa zna. A tako nesto kao "srodne duse" se moze samo znati pa vjerujem da ces znati kad ces znati

To je zato što niti ne vjerujem u pravi termin "srodne duše", jer u konačnici mi biramo po ovim ili onim kriterijima.
Kažem, možda sam ja već ranije osjetila postojanje srodne duše, ali ne gledam na to kao na svetu kravu koju ću nužno birati, već se usmjeravam prizemnijim stvarima koje su mi trenutno prioritetnije.
Sve je stvar osobnog doživljaja i interpretacije.
Netko nikad ne eliminira razum u čitavoj priči, jer mu to ne bi bilo svojstveno i upravo po tim kriterijima bira srodnu dušu pa ne bih u čitavu priču uplitala duhovnost.

Osim toga, duša se jako često može zaribati i nema garancije da će odnos srodnih duša trajati, samo zato jer su eto, srodne duše.
E sad, netko će radije birati stabilnost, a ne izuzetnu kompatibilnost, obilježenu nekim drugim disproporcijama.
Kao što rekoh, mislim da je takvih primjera jako puno.

Uglavnom, taj termin baš ne volim jer je toliko (medijski) iskarikiran da je to blagi užas , ali to je zaista za neku sasvim drugu temu.

E vidis, bas o tome ti pricam kada pokusavam objasniti pojam otvorenosti. OK, ti to tako vidis ali onda bi trebala biti dovoljno otvorena da si priznas da su tvoji pogledi ograniceni na toliko i toliko, a da dalje od toga za sada nisi u stanju spoznati. Jako je vazno osvijestiti svoje granice i priznati ih.

Kuzim sto hoces reci. Ljudi se zaljube pa misle da su srodne duse. Ali to nije to. Zaljubljenost nema veze s time. Termin je prakticki neopisiv rijecima nego je cisto spoznajan sam po sebi i moze nastupiti prije nego se osobe dovoljno upoznaju da mogu analiticki kazati da si odgovaraju. U biti to i jeste poanta. Da prvo znas dusom, a onda analiticki do toga dojdes i razumom

Sto se tice terminologije...eh...a znam...to je isto ko sto se meni riga kada netko kaze kako je navaznija ljubav. Ljubav tamo, ljubav vamo, ljubav, ljubav, ljubav...jadni pojam su toliko izlizali da se tesko vise moze osjetiti njegova punina

Alpha je napisao/la:

OK, ti to tako vidis ali onda bi trebala biti dovoljno otvorena da si priznas da su tvoji pogledi ograniceni na toliko i toliko, a da dalje od toga za sada nisi u stanju spoznati.

Ja cijelo vrijeme i priznajem da su moji pogledi ograničeni , ali stvar je u tome da možda niti neću imati potrebu otvoriti granice (pod svaku cijenu), jer je meni ovako dovoljno.
Pretpostavljam da bi "otvaranje granica" u ovom kontekstu značilo pristajanje na (meni) značajniju dobne razliku potencijalnog partnera (+/-), ukoliko bi se radilo o "srodnoj duši" i prihvaćanje mogućnosti da se za to odlučim.

Vlastite kriterije pretpostavljam potpunoj otvorenosti granica, jer su mi bitniji i smatram da bi u konačnici (ja) više gubila, nego dobivala.
Zato ne želim sve proći i ne treba mi sve, jer sve ima svoju cijenu. Nešto dobivaš, ali i nužno gubiš, jer se reflektira jedno na drugo, a ostalo je stvar prioriteta u životu.
Neke stvari sam svojevoljno propustila, ali nisam nijednom zažalila, jer to je bio moj odabir i ono što je meni u datom trenutku trebalo.
Ja biram da su mi pogledi takvi, a netko drugi ima sasvim drukčiju, "svoju" priču.

Neki ljudi nikad neće moći shvatiti kako netko tko se primjerice odluči zatvoriti u samostan može osjećati sreću i slobodu,
dok drugi žele prostranstva. Ovo je samo mala digresija.
Tako da opet dolazimo na to da svi ne streme otvaranju granica, posebno ne u okolnostima ovog životu, čak i pod cijenu da ih ne spoznaju, ukoliko ih mogu spoznati samo otvaranjem. Praktični razlozi, racionalna priroda, nešto treće? Nebitno.
To ne znači da su zato slabije "razvijeni", niti da (još) moraju raditi na tome.
Naše želje i potrebe su jedine odlučujuće u čitavoj priči i na temelju njih možemo osjetiti u kojem se smjeru svatko od nas treba kretati.

Primjerice, svjesna sam da postoje izvantjelesna iskustva i da ih se može spoznati, "otvoriti vrata".
Dakle, postoji drugi svijet, druga stvarnost. Ljudi koji dožive tako nešto će biti bogatiji za jedno iskustvo, ali ja nemam potrebe niti znatiželje da iskusim tako nešto niti da budem dio te priče, jer sam usmjerenija na "konkretnije".

Otvaranje ne znaci da hoces sve sama proci. Da je tako onda bi svi vec bili kockari i narkomani jer smo htjeli malo vidjet kako je to.

U redu, onda bi otvaranje značilo dopuštanje da prođemo nešto izvan nekih zacrtanih okvira, nebitno po kojem parametru.

Dopuštam si da će tako nešto biti moguće u budućnosti, jer je nitko ne može predvidjeti, međutim iskreno sumnjam u to.
Ipak, pitanje je da li se granice otvaraju samo ako to konkretno pokažemo svojim postupcima, izvan onog isključivo "misaonog" o njihovom prostranstvu.
Ako je to slučaj, tada svejedno ne mislim da su one domet koji bi svatko trebao ostvariti niti da se njime jedinka nužno razvija.
Njime se samo otvara neki drugi pogled za koji je nezaobilazan faktor prethodne želje samog pojedinca.

Neke stvari, poput potpunog sjedinjenja sa Svekolikim oko nas, doživljavanja emocija u potpunosti (sada su samo parcijalne), možda i sagledavanje stvari iz cjelovite perspektive, odozgo pa i otvaranje granica koje nisu ovisne o okolini i vlastitim zadatostima...za mene su neka stremljenja koja teško da će biti realizirana u ovozemaljskom životu.
Nesavršeni smo, ali na tom principu funkcionira ovaj svijet koji poznajemo.

Ne. To znaci razumijevanje koje se primarno dobija kroz sferu duse, pa tek onda razuma.

Kazes da su za tebe neka stremljenja teska za realizirati u ovom zivotu? Zasto? Svaki zivot daje sansu da se dodje do prosvjetljenja. Samo treba stremiti.

Citat :

Kazes da su za tebe neka stremljenja teska za realizirati u ovom zivotu? Zasto? Svaki zivot daje sansu da se dodje do prosvjetljenja. Samo treba stremiti.

O tome svjedoče iskustva mnogih ljudi koji su prešli u Drugu stvarnost i imali mogućnost na tren spoznati njenu puninu.
Situacija ovdje, na zemlji je ograničavajuća. Mi jednostavno nikad nećemo moći pojmiti cjelokupno bogatstvo i puninu svih mogućih osjeta, emocija, bezuvjetnost i ostalo. Naravno, uvijek možemo stremiti da im se približimo, ali doživjet ćemo samo jedan segment.

Što se pak tiče ograničenja, ona su itekako prisutna u ovom životu. Nikad ih se ne možemo u potpunosti riješiti niti realizirati ideal, jer tada on postaje prosječan i opet obilježen negativnostima i popratnim posljedicama.
Naravno da se primarno može spoznati "osjetom" duše, ali to ne znači da je ona nužno superiorna, jer bi trebalo dovesti i dušu u neku ravnotežu sa razumom. To je taj princip po kojem funkcioniramo živeći u ovoj stvarnosti. Ja tako funkcioniram, više se oslanjam razumu..

Slozila bih se da ti tako funkcioniras. S ostalim se ne mogu sloziti jer su ljudi u ovoj realnosti dosli od prosvjetljenja sto znaci da se moze. Zar ne?

A stvarno bi trebale otvoriti novu temu za sve ovo

Ne znam do kojeg stupnja prosvjetljenja su došli, ali nedvojbeno je da smo previše nesavršeni da bi u potpunosti spoznali i živjeli sve ono, izvan nekih životnih datosti.
Barem tako svjedoče iskustva, a sad...sigurno da ima jedinki koje su se posvetile samo duhovnom životu, ali u praksi je to jako teško postići.

Definitivno za novu temu, samo ne znam koju, jer se radi o svemu i svačemu.

Pa, ako su u "sve ono" ukljucene sve moguce sfere svega onda da. Ali za pocetak se moze prosvijetliti na ovoj tu razini koja pokriva ove tu sfere

Hmmm...smislit cemo temu

Ja sam za starije muškarce... Prošli su svašta, iskusni su, znaju šta hoće, nisu više za za******iju... Prošli dečko 14 god stariji sadašnji 13 god stariji