Zašto se duhovnjaci odupiru egu?

uSho sam ja jako duboko u to jer mi je sami ostanak u tjelu i zivotu zavisio od ispravnog objasnjenja neobjasnjivog u jako kratkom periodu u kojem nisam mogao koristiti voljni dio nervnog sistema,nesto kao ovi sto pate od Parkinsonove bolesti.

primitive101 je napisao/la:

Onaj drugi dio tvog posta mi se svidja jer to sam vec prije naglasio,malo ko zaista spozna duh...Taj moze reci da je duhovnjak,jer je iskusio nesto sto ocigledno nije ni zvuk,ni slika,ni osjecaj slano/slatko/gorko/kiselo,ni toplina,ni bol itd...To je onda nesto duhovno,nematerijalno,mada ja vise volim reci da je sve duhovno,energetsko,samo je gustina tih energija razlicita.
...

Da i zato oni koji se odriču materijalnog se ustvari odriču i dijela duhovnog, jer materijalno jest duhovno samo što ima malo drugačiji oblik i mi ga percipiramo kao nešto skorz drugačije )

A što se svijesti tiče, to je jedna posebna tema. Što je uopće svijest, da li je ona lokalizirana, da li je jedna ili svatko od nas ima svoju svijest koja je odvojena od svih ostalih??? I kako to uopće funkcionira, jel postoje neke zakonitosti i na toj razini ili je tamo sve moguće i sve dopušteno.

Athena je napisao/la:

Iskustvo dobiva onaj tko ga istinski želi dobiti i otvoriti se. miga
Sukladno, svatko dobiva ono što traži dobiti. Tražite i naći ćete...

Jesi sigurna u ovo, nekao si mi to preolako rekla, ne vjerujem da to doista tako i misliš

Sedežničar je napisao/la:

Kod ega je problem taj što ego konstantno pokušava sebe samog identificirati i to na način da se preko misli veže za prošla iskustva. To ni ne bi bilo problematično da svakim novim danom se ego nanovo ne identificira preko ISTIH STARIH iskustava iz prošlosti i stalno baca projekciju ('to sam ja'' ''to sam ja koji sam izgubio na dionicama'' to sam ja koji sam prošao na ispitu'' to sam ja koji sam vrijeđao i bio povrijeđen u diskoteci''), te projekcije iz prošlosti koje se PONAVLJAJU stalno vrte jedne te iste filmove (ili slične filmove) iz prošlosti i što je čovjek stariji sve je više u takvim misaonim okovima nostalgije (u najboljem slučaju je samo 'nostalgija za prošlim vremenom'). U gorem slučaju tu su i neuroze, psihički poremećaji, traume, i tome slično.

@Sedežničar, nisam citirao sve što si napisao jer bi bio predugi citat ali sve ovo što si napisao u svom postu po mom mišljenju je kreacija uma, a ne ega.
Kad se sa nečim u životu prvi put susretnemo mi tada stvaramo određeni dojam o tom doživljaju. Nakon nekoliko takvih doživljaja um stvara čvrsto uvjerenje o tom doživljaju.
U budućim susretima sa tim doživljajem um će uvijek reagirati uvjerenjem koje je već kreirao i koje ostaje zauvijek takvo kakvim ga on vidi.
Mi ‘’vidimo’’ svijet, stvari, ljude uvjerenjima našeg uma i na osnovu njih interpretiramo prošlosti. Koliko je ta interpretacija dobra ili loša ovisi o tome koliko je razvijena svijest pojedinca. Čovjeku je lakše reagirati u svakodnevnici već kreiranim uvjerenjima nego ih mijenjati.
Zašto? Iz jednostavnog razloga. Umu je u osnovna zadaća očuvanje energije i on reagira na svaki pokušaj trošenja iste.

A što se tiče vremena to je malo komplicirano pitanje.
Može li čovjek živjeti u sadašnjem trenutku? Ja mislim da ne može. Pokušati ću to objasniti jednim jednostavnim primjerom > ideje.
Kad se u jednom trenutku u čovjekovom razumu dogodi bljesak kojeg zovemo inteligencija, onda se rađa ideja iz koje proizlazi neki novi pronalazak koji će pojedincu ili grupi olakšati i unaprijediti svakodnevni život. I sad gledaj, svaki novi pronalazak je uvijek nastavak nečeg započetog u prošlosti.
Svaka nova ideja je Mendeljejevski predvidljiva zato jer je misao ekvivalentna vremenu.
Prošlost nas je odredila i od toga ne možemo pobjeći. Jedino možemo mijenjati sebe ali ne na način odbacivanja već prihvaćenja sebe onakvim kakvi jesmo.
Čovjek jest ono što čini, kroz to što čini i zbog čega čini i izgrađujući sebe kroz te doživljaje pronalazi samog sebe i gubi se u svom novom sebe.

Citat :

No naš ego je "izmislio" vrijeme jer se u ovom fizičkom svijeti čini da su neke stvari nepovratne i kad jednom prođu to je to, nema više. A kako um i ego poznaju samo ovaj fizički svijet oni su izmislili vrijeme i to njima savršeno klapa

Prije svega, ja nisam nigdje rekao da je ego izmislio vrijeme niti bilo što tome slično (toliko daleko nisam išao). Ja sam u svom postu vrlo jasno govorio o tome da ego voli PONAVLJATI (i to često i opetovano) pomoću iskustva iz prošlosti i to na specifičan način da preko TE prošlosti sebe samog opetovanim projekcijskim identifikacijama 'učvršćuje i osigurava'.

Može se živjeti u prostoru i vremenu (vrijeme može teći) a da ega nema (ili da ga ima jako malo), dovoljno je da nema misli kojima se ego identificira ili jača. Misli se mogu pojaviti, ali one niti moraju biti za ego niti se 'ti' moraš za njih vezati. Misli se mogu i koristiti a da se opet ne radi o egu. S obzirom da postoji jako široka paleta mišljenja o definiciji ega (i definiciji misli), bilo bi gotovo nemoguće pojašnjavati na koji način upotrebljavati misli a da iste ne idu u prilog (ni na koji način) egu. Reći ću samo to (i to je sve što ću reć) je da je jedino želja za slobodom, opravdana želja s duhovnog stanovišta.

wanderer je napisao/la:

@Sedežničar, nisam citirao sve što si napisao jer bi bio predugi citat ali sve ovo što si napisao u svom postu po mom mišljenju je kreacija uma, a ne ega.
Kad se sa nečim u životu prvi put susretnemo mi tada stvaramo određeni dojam o tom doživljaju. Nakon nekoliko takvih doživljaja um stvara čvrsto uvjerenje o tom doživljaju.
U budućim susretima sa tim doživljajem um će uvijek reagirati uvjerenjem koje je već kreirao i koje ostaje zauvijek takvo kakvim ga on vidi.
Mi ‘’vidimo’’ svijet, stvari, ljude uvjerenjima našeg uma i na osnovu njih interpretiramo prošlosti. Koliko je ta interpretacija dobra ili loša ovisi o tome koliko je razvijena svijest pojedinca. Čovjeku je lakše reagirati u svakodnevnici već kreiranim uvjerenjima nego ih mijenjati.
Zašto? Iz jednostavnog razloga. Umu je u osnovna zadaća očuvanje energije i on reagira na svaki pokušaj trošenja iste.

A što se tiče vremena to je malo komplicirano pitanje.
Može li čovjek živjeti u sadašnjem trenutku? Ja mislim da ne može. Pokušati ću to objasniti jednim jednostavnim primjerom > ideje.
Kad se u jednom trenutku u čovjekovom razumu dogodi bljesak kojeg zovemo inteligencija, onda se rađa ideja iz koje proizlazi neki novi pronalazak koji će pojedincu ili grupi olakšati i unaprijediti svakodnevni život. I sad gledaj, svaki novi pronalazak je uvijek nastavak nečeg započetog u prošlosti.
Svaka nova ideja je Mendeljejevski predvidljiva zato jer je misao ekvivalentna vremenu.
Prošlost nas je odredila i od toga ne možemo pobjeći. Jedino možemo mijenjati sebe ali ne na način odbacivanja već prihvaćenja sebe onakvim kakvi jesmo.
Čovjek jest ono što čini, kroz to što čini i zbog čega čini i izgrađujući sebe kroz te doživljaje pronalazi samog sebe i gubi se u svom novom sebe.

Ono 'sebe onakvim kakvim jesmo' sam podcrtao...

I kakvi smo? Koja to misao iz prošlosti može tu pomoći i moram li se ja svaki puta tako (pomoću misli) vraćati u prošlost da bih odgovorio na ovo pitanje?

Uzmimo da nas je prošlost nužno odredila, imamo li mi onda sada izbor?

Što se 'ideje' tiče ne sviđa mi se to jer ideja iz prošlosti može i ograničiti, a ako je nešto tako (lako) predvidljivo onda je upitno gdje je tu sloboda i postoji li sloboda.

Još bih samo nešto prokomentirao...

Citat :

U budućim susretima sa tim doživljajem um će uvijek reagirati uvjerenjem koje je već kreirao i koje ostaje zauvijek takvo kakvim ga on vidi.

U budućim susretima s tim (ili bilo kojim drugim) doživljajem ne postoji taj zakon koji nalaže da je uopće nužno 'reagirati'. (moguće je neodreagirati)

Da,Chak tako i ja to vidim,sve je energija,samo su frekvence drugacije.Teorija struna ili M-teorija npr fino moze da objasni vecinu nedoumica oko svih tih manifestacija razlicitih energija.Poseban je problem bila gravitacija i privlacenje masa na kvantnom nivou,a da bi to objasnila,M teorija je nuzno zahtjevala postojanje ukupno 11 dimenzija.

Univerzum je kao skup struna(kao kod violine),a svo kretanje i manifestacije materija i sila je samo muzika univerzuma.Sve je ostalo jasno,osim toga KO JE SVIRAC ? Ko svira tu muziku koja se zove univerzum.

To sa svjescu je ultimativna metafizicka tema.Jer tu onda ima vise teorija oko toga.Npr moze postojati kosmicka svjest,a pojedinacne svjesti su ustvari ta ista kosmicka,ali zbog iluzije ega mi je ne vidimo.To je ona klasicna teorija Shankare iz advaite vedante,gdje se prosvjetljenje postize tim saznanjem da je atman (pojedinacna dusa) isto sto i brahman (kosmicka)...

To bi znacilo da postoje dodatne dimenzije,cijim se preslikavanjem u gusce dimenzije dobija ovaj nas materiajlni svjet,sa svojim vremenom i kretanjem,koje skroz razlikuje kako se upustamo u druga tjela,kao sto su astralna,mentalna itd...Tako da bi pomeni svjest bilo nesto sto postoji u svim tim nivoima i u svim dimenzijama,sto npr znaci ako smo toliko ovladali materijalnim svjetom uz pomoc duhovnih vjezbi i transformacija na tjelu,mozemo npr vidjeti sta se desava na Alpha centauri,ili pak sta ce biti u buducnosti i proslosti,jer spajanjem u druge dimenzije vrjeme je drugacije.ili bolje reci u cistoj svjesti vrjeme nikad i nije pokrenuto.

No,medjutim i mene muci to pitanje sto si ti rekao.Ima par opcija.Moze biti da je svjest locirana u mome tjelu i u tvome,tj mi je nosimo uokolo.Mada to mi je objasnjenje koje mi prvo pada u vodu,jer ako je svjest apsolut svih tih energija ispada da mi setamo taj apsolut gdje hocemo,i da postoji moj apsolut,tvoj,njen,njegov itd...

Mislim da je jedan apsolut,i da je svako zivo bice spojeno sa njim.Ziva bica su ustvari grane istog apsoluta,to znaci da odlaskom u "visa" stanja svjesti ti mozes uci i moje tjelo a ja u tvoje i slicno,sto i postoji u praksi iskusnih yogina.To npr znaci da mi ne nosimo svjest kako se krecemo,vec je svjest svuda pristuna,samo kroz dodatne dimenzije.Tj kako svjest nije tjelo ni um,ispada da moramo pitati gjde je locirana svjest jednog Bude ? Svuda ?

Sto se tice ove rasprave oko egga i uma,mogu se malo ukljuciti.Kod neprosvjetljene osobe sve sto ona voljno radi je okruzeno egom,makar on i bio dobar.Ona kad trci,tu je osjecaj :Ja trcim.Kada jede :Ja jedem.Kad koristi um :Ja mislim. Kod nekoga u nedualnom stanju,kad on trci on se osjeca kao posmatrac trcanja,kad jede,kao posmatrac jedenja,a kad upravlja mislima kao svjedok misli ili uma.Kao odvojen od toga.

Hocu reci,Um je proces,kao sto je to mrdanje rukom,nogom ili ocima.Medjutim za um smo mnogo vise vezani egom nego za druge strukture tjela.Kad vam neko kaze da vam je tjelo bolesno,ne ljutite se,a kad vam neko kaze da vam je um bolestan,ljutite se,osim ako niste buda,kojeg boli uvo za um i za taj cjeli proces.

Tako da je um glavni proces koji je zagadjen egom i koji stvara dualnost JA I DRUGI.Najtezi proces za zaustaviti,a to je neophodno i to se desava u trenutku prelaska u nedualno stanje.Slazem se sa Wandererom da je to skup impulsa,i bas zbog toga ga je tesko zaustaviti kad je jednom pokrenut.Ali jedna od osobina uma je upravo ono sto je Sedeznicar objasnio,fiksiranje na stare slike.Ili Na unutrasnje brbljanje,rjeci.Tu smo ulozili najvise energije i to je najteze zaustaviti.Hocu reci,um je proces u kojeg se ego osjecaj najvise prosirio,proces kojem smo dali najvecu kineticku energiju,momentum,kretanje,tocak,te pokusaj zaustavljanja uma koncentracijom na agna cakru izmedju ociju npr rezultira spajanjem svih tih impulsa u jednu tacku,sto moze dovesti do ogromne topline i elektriciteta.To je przenje ciji je simbol pakao u svim religijijama,kao i vatra,zbog agna cakre i toplota koja nastaje kada zaustavljamo tu cjelu karmu,taj cjeli momentum slika,zvukova,rjeci koje su zagadjene emocijama,koje nas uzbudjuju,pokrecu itd....

Jer nakon ciscenja te karme nece neko dobiti amnzeiju i zaboraviti na svoja sjecanja,ali przenjem tih EMOTIVNIH VEZANOSTI za misli,taj proces ce izgubiti momentum,tocak karme ce se zaustaviti.Tada,kad npr,zatvorimo oci,i zamislimo neku od tih misli koje su nas prije jako uzbudjivale(emocije od emovere-uzbuditi),vise nas ne uzbudjuju.Nemaju efekta,nemaju impuls vise,i to je napokon zivot u sadasnjosti,koji slazem se nije bas lak za zivjet u ovoj civilizaciji.

Wanderer kaze da nas proslost odredjuje,ali tu se slazem samo ako misli na upravo taj cjeli proces koji smo pokrenuli u nama.Medjutim svjest je van vremena,uvjek ista,ko ogledalo.Um je super stvar,ali ako ga koristi osoba vezana za tjelo,egoista zeljan zadovoljavanja cula,onda to nije isto ko kad ga koristi neko ko nije vezan ni za tjelo ni um.Tj super si objasnio ono o idejama,ali jedno je kad um stvara ideje uz osnovnu ideju da je smrtan,a drugo kad stvara ideje kad zna da ima nesto van njega besmrtno.Tj jedno je kad ego pokrece um,baziran na strahu i odbrani zivota,a drugo je kad ga pokrece neko ko zna sta je svjest,koja je besmrtna.

Ali ne samo to,jedan buda cak i kad radi nove radnje ne stvara nove impulse,jer mu je nestala energija emotivnog vezivanja za radnje i impulse.Jer ih radi sa punom svjescu,koja ponistava sve te impulse odma i cisti karmu.Tj svjest nema karmu,nema grjeh,i boraveci sto cesce uz nju grjeh i karma nestaju.

Upravo zato se slazem sa Sedeznicarom u tome da um moze iza sebe imati ego sistem koji uvjek stvara novu karmu,nove impulse koji ce kasnije zbog zakona odrzavanja energije teziti da se opet vrate do svjesti i da preuzmu ponasanje jedinke,a moze imati i cistu svjest gdje se onda desavaju potpuno drugaciji procesi.

Citat :

Mislim da je jedan apsolut,i da je svako zivo bice spojeno sa njim...

Meni je to super pitanje, on kao teorija svega. Kad na to nađemo odgovor znat ćemo sve Naravno ne samo tko je ili što je to nego od kuda on dolazi, da li je vječan, ako je kako objasniti njegovu vječnost. A ništa drugo ne može biti nego vječan Kako je mogao sam sebe stvoriti ... Puno pitanja, a mi smo još jako mali

@Athena...u vezi onog sa pokusajem racionalizacije...nije tocno da osoba koja je sklona racionalizaciji mora SVE racionalizirati. Recimo, ja sam (kao osoba) izrazito skepticna, sklona logici, dokazima (ponovno i ponovno), razmisljanju, analizi...ali neke stvari se ne mogu analizirati i racionalizirati. Mogu se samo spoznati. Spoznajom nestaje potreba da se racionalizira jer je sve jasno. Buddha nikada nije objasnio samo bivanje prosvjetljenim. Dao je putokaze ali o samom prosvjetljenju nije nista rekao. Zasto? Zato jer se to treba spoznati. Isto kao i slatko, gorko, crveno, vruće...kada spoznas mozes nekom objasnjavati intezitet, kvalitetu, ovo, ono ali ako taj nikada nije probao slatko, ako nikada nije osjetio vrucinu za njega ce to biti samo naklapanje....

@Alpha, onda baš i nema smisla da se puno ulazi u "prosvjetljenost" sa nekog analitičkog aspekta, kako sam ja to zamislila.
Možda je tema u startu postavljena na jedan neodgovarajući način, a samim time nije niti na pravom pdf-u.
Kako bilo, čini mi se da se tema grana i da će se nešto iz svega toga moći izvući.

Moze se izvuci puno putokaza iz ove teme tako da smatram da je odlicna i na pravom PDF-u

Postoji naime unutarnje iskustvo, koje nije objektivno i nije racionalno i postoji ono što je vanjsko, i stoga mjerljivo i spoznatljivo raciom. Znanstvenici većinom smatraju da je jedino što postoji ono objektivno, dok se s druge strane nalaze oni koji smatraju da je samo subjektivno ono što postoji. Istina je pak u sredini, dakle postoje mjerenje i racionalizacija i postoji subjektivnost.
E sad, mjerenje je to točnije i racionalnije što je bliže stvarnom, fizičkom. Mjerenje postaje nesigurnije kad se nastoje racionalizirati emocije (primjerice promatranjem EEG-a), a još teže ako ćeš ići mjeriti umno djelovanje. Mjerenje prestaje biti moguće kako se dalje odmičemo od krute fizičke domene, odnosno kako se udaljavamo od fizičkog tijela prema višim tijelima. U jednoj točki više nema ničega u fizičkom svijetu što bi bilo korespodentno subjektivnom iskustvu. To su tzv. mistična iskustva kao što su npr. odlazak izvan tijela (astralna projekcija), NDE i sl. Tu prestaje objektivna mjerljivost, a ostaje samo subjektivno. Stoga je racionalizacija moguća samo do neke točke do koje je i opravdana, no iza te točke nema više smisla i ostaje samo u domeni duha.

Cak ne bih rekla da ostaje subjektivno...objektivno je (jer postoji) ali je i ne mjerljivo...

Barem ne ovim instrumentima koje danas imamo na raspolaganju.

Athena je napisao/la:

@Alpha, onda baš i nema smisla da se puno ulazi u "prosvjetljenost" sa nekog analitičkog aspekta, kako sam ja to zamislila.
Možda je tema u startu postavljena na jedan neodgovarajući način, a samim time nije niti na pravom pdf-u.
Kako bilo, čini mi se da se tema grana i da će se nešto iz svega toga moći izvući.

Tema je ok i na pravom je PDF-u to što se neke stvari moraju osjetiti i proživjeti ne znači da se o njima ne može i razgovarati i nakon toga ih racionalizirati. Ti očito intuitivno osjećaš da postoji nešto više od fizičkog, ali te u isto vrijeme i strah toga pa želiš samo čuti iskustva drugih bez da i sama proživiš to isto iskustvo, što je isto ok. Možemo razgovarati o bilo čemu, samo što je malo teže prenijeti neke stvari, najbolje je te stvari spoznati iz prve ruke

@primitive genijalan ti je (posljednji) post.

Dakle um može iza sebe imati ego sistem ali može imati i čistu svijest. Bitno je to da mi nismo um, mi smo svijest koja upravlja umom (i tijelom).

Isto tako pilot upravlja avionom. Pilot nije avion i pilot se ne mora bojati što će ultimativno biti s avionom jer uvijek može iskočiti iz aviona (hipotetski, nije potpuno savršeni primjer ali recimo). No njegov ego sistem mu non stop govori da je on avion i iz tog razloga je u strahu, što će s njim sljedeći moment biti jer ako se pokvari onda je gotov i zato on ne misli da je on netko drugi koji može izaći iz tog aviona ili ti tijela. Zato je tom avionu neizmjerno važno kako je radio prije dok je još motor bio mlad i imao puno goriva , dok su još krila i rep bili nenaborani (to su te nostalgije mladosti), važno mu je pamtiti ono iskustvo kad je zbog jakog vjetra otpalo par šarafa na lijevoj strani i to iskustvo ponavlja, pa onda češće gleda na lijevo nego na desno, a to je ujedno i razlog ZAŠTO se boji vjetra s lijeva, a ne boji se (ni približno toliko) vjetra s desna (iako je u međuvremenu novim šarafima popravljena lijeva strana). Taj avion često pokušava ići brzo (kao kad je bio mlad) ali to mu ne ide i ne ide i zato je u depresiji pa vrijeđa mlade avione koji idu brže. S vremenom onaj strah od vjetra je akumulirao zbog opetovanog ponavljanja (te iste misli) i zbog toga se boji ići visoko, te je u starosti konstantno nisko. Pa onda kad mu pukne od toga kad vidi mlađe avione koji lete brže, on pokuša, ali gubi gorivo i izgubi gorivo i ruši se, ruši se, ruši se, ruši se… i SRUŠI se. I avion je umro, a vozač je iskučio van u zadnjoj sekundi (jer su ga anđeli povukli) ali JE NOSTALGIČNO OSTAO NA MJESTU nesreće… ostao je tamo (uz avion) danima, tjednima, mjesecima pa se rodio opet ‘kao avion’. To je sve nastalo zbog karmičkog vezanja za avion. Avion je upravljao njime, a on nije upravljao avionom.

Medjutim, u toj prispodobi postoji jedan problem, a taj je sto ljudi ne dozive tu pricu na isti nacin. Ima ljudi koji se ubiju jer su zakljucili da oni nisu tijelo. Medjutim to ih samo gura karmicki nize (da tako kazem). Ima ljudi koji se ne brinu za tijelo jer "oni nisu tijelo". I tu je taj problem...zato je Isus rekao "tko ima usi neka cuje"...kao sto vidimo svasta se izrodilo iz toga "neka cuje". Popovi su javno istupli protiv pedera i za agresiju. Koliko ja znam to nije Isusovo ucenje. Stoga, nije poanta samo u dobro slozenoj prispodobi nego u tome sto je slusatelj cuo i da li je poruku uopce cuo slusatelj ili njegov ego.

Evo jedne priče pa neka svatko prosudi sam zašto duhovnjaci vole prispodobe o egu i kako takve prispodobe djeluju na ljude

Citat :

Knjiga o egu - Osho (Acharya Rajneesh, Bhagwan Shree Rajneesh)

Što je ego

Ego je samo suprotnost vašega pravog sebstva. Ego niste vi. Ego je varka koju je stvorilo društvo, kako biste se nastavili igrati s igračkom, a da nikad ne pitate za pravu stvar. Zato vam uporno govorim: ako ne odbacite ego, nikad nećete upoznati sebe.
Kad ste se rodili, imali ste svoje autentično sebstvo. Tada su vam počeli stvarati lažno sebstvo: vi ste kršćanin, katolik, vi ste odabrana rasa od Boga, pretpostavlja se da ćete vladati svijetom i tako dalje. Stvorili su lažnu sliku o vama. Dali su vam ime, a oko imena stvorili su ambicije i usmjerenosti.
Malo po malo, jer za to je potrebna jedna trećina vašeg života, oni rade na vašem egu preko škole, crkve, koledža, sveučilišta. Kad se vratite kući sa sveučilišta, potpuno ste zaboravili svoje nevino biće. Sada ste veliki ego sa zlatnom medaljom, prvorazredni ste sveučilištarac. Spremni ste ući u svijet.
Taj ego ima sve želje, ambicije i potrebe da bude uvijek na vrhu svega. Taj vas ego iskorištava. On vam nikad ne dopušta da bar na tren ugledate vlastito autentično sebstvo, a vaš život je ondje, u vašoj autentičnosti. Stoga taj ego proizvodi samo nevolju, patnju, sukobe, razočaranja, ludosti, samoubojstva i ubojstva - sve vrste kriminala.
Tražitelj istine treba početi upravo s te točke: odbacite sve što vam je društvo reklo da jeste. Vi to sigurno niste, jer nitko ne zna tko ste vi zapravo, osim vas samih. Ne znaju to ni vaši roditelji ni učitelji, ni svećenici. Osim vas samih, nitko ne može ući u privatnost vašeg bića. Zato vas nitko niti ne poznaje. Sve što su drugi rekli o vama, pogrešno je.
Odbacite to, napustite ego potpuno. Uništavajući ego, otkrit ćete svoje biće. A to otkriće bit će najveće moguće otkriće, jer ono je početak posve novog hodočašća prema krajnjem blaženstvu, prema vječnom životu.
Možete odabrati: ili razočaranje, patnju i nevolju - tada zadržite ego, hranite ga. Ili želite mir, tišinu, blaženstvo - ali tada morate vratiti svoju prostodušnost.

IZVOR

Tako je govorio i pisao Osho, guru koji je svojom slatkorječivošću svojevremeno okupio veliki broj sljedbenika i čije knjige i danas kupuju ljudi koji tragaju za vječnim životom i tajnama univerzalnoga znanja. Kritizirao je sve i svakoga: socijalizam, Gandija, institucionalizirane religije, politiku i td…I dok je od svojih sljedbenika tražio skromnost i strpljenje on je uživao u životu i blagostanju.

A sve je počelo kad je pored indijskoga grada Pune 1974. g. osniva ašram (kamp/komunu) u kojem utemeljuje školu duhovne prakse koja ubrzo postaje popularna i u koju dolazi veliki broj zapadnjaka. U kampu su se tečajevi naplaćivali, a polaznici koji nisu imali novaca morali su prodajom droge i prostitucijom odraditi za smještaj. 1981. godine indijska vlada zatvara kamp u Puni nakon poreznih malverzacija od 5.000,000 dolara, a Osho bježi u Evropu pa iz Evrope u Ameriku. U Americi osniva novu komunu u Oregonu koju je kupio za pišljivih 5.750.000 dolara. Stanovao je u skromnoj prikolici ali pored nje je imao zatvoreni bazen i 90-ak rolls royseva koje su mu navodno darovali njegovi fanovi. Pored pokušaja preuzimanja vlasti na izborima u Oregonu (dovođenjem velikog broja beskućnika iz zapadnog dijela SAD-a) Oshova komuna postala je poznata i po prvom bioterorističkom napadu (trovanje hrane salmonelom) u SAD godine 1984, u gradu Dallesu u Oregonu u pokušaju da dobije kontrolu nad lokalnom samoupravom županije Wasco.
Poznato je da je Osho dobivao inspiraciju i pisao svoje knjige pod utjecajem dušikova oksida (bio ovisnik o istom) kojeg mu je davao njegov privatni stomatolog. Isto tako se zna da je svaki dan uzimao dozu od šezdeset miligrama Valiuma.

Chakotay je napisao/la:

Ti očito intuitivno osjećaš da postoji nešto više od fizičkog, ali te u isto vrijeme i strah toga pa želiš samo čuti iskustva drugih bez da i sama proživiš to isto iskustvo, što je isto ok. Možemo razgovarati o bilo čemu, samo što je malo teže prenijeti neke stvari, najbolje je te stvari spoznati iz prve ruke

Ja vjerujem da postoji nešto više od "objašnjivog"(izvanjelesna iskustva, neobjašnjivi fenomeni) itd. i tu nema dvojbe.
Međutim, u svom svjetonazoru ne obraćam puno pažnje ne neke "energije", "Božja prisutstva" , "anđele zaštitnike"... to je za mene nešto drugo, apstraktnije i subjektivnije od gore navedenih fenomena.
Meni je isključivo cilj vidjeti kako "duhovnjaci" gledaju posredno na navedeno, a izravno na sam "ego", "prosvjetljenost" i druge fenomene.
Čisto radi usporedbe, tako da ne mogu reći da me je strah ili da bih željela isto iskusiti.
Moj je fokus (trenutno) na vrlo konkretnim, realnim stvarima. Dakle, ovdje sam samo promatrač.

@Wanderer, stvarno nisam familijarna sa knjigama, koje sa duhovnog aspekta promatraju ego, ali rekla bih da je neki moj utisak takav da smatram kako mnogi "duhovni vođe" zapravo imaju jako velik ego.
Oni osjećaju da im je dana neka misija, veoma bitna uloga u društvu i to im godi. Sasvim je nebitno sredstvo (mirovna misija, sveprisutna ljubav itd.) kojim oni ostvaruju ono za što smatraju da su "rođeni", a što ih ipak stavlja na pijedestal moći.
Moć ne mora biti samo materijalna.
Naravno, neću generalizirati, ali iz ovog primjera Osha, za mene je evidentno da je to tako.

Athena je napisao/la:

Moj je fokus (trenutno) na vrlo konkretnim, realnim stvarima. Dakle, ovdje sam samo promatrač.

Kaže autorica teme

Athena je napisao/la:

Meni je isključivo cilj vidjeti kako "duhovnjaci" gledaju posredno na navedeno, a izravno na sam "ego", "prosvjetljenost" i druge fenomene.

Ali tu ti je pitanje tko je "duhovnjak" a tko nije, ako povućeš paralelu sa primjerice katolicima, onda ćeš dobiti da imaš puno katolika koji se tako deklariraju, a u životu nisu pročitali niti jedan pasus Biblije, a na misu idu jednom godišnje ili rjeđe. No oni sebe smatraju velikim vjernicima. Moje je mišljenje da smo mi svi "duhovnjaci" jednako kao što smo i tjelesna bića, samo je pitanje na što stavljamo naglasak, netko će naglasak staviti na fizičko pa će se onda baviti nekim sportom ili pak paziti na svoj izgled, kako je obućen i slično, netko pak na emocije i uživanje u životu, netko na um i racionalno razmišljanje pa će se baviti znanosti, a netko na ova rubna iskustva. U stvari ništa od toga nije ni bolje ni lošije, pitanje je samo što želimo

@wanderer ima dosa takvih "duhovnjaka" koji nas žele osloboditi okova materijalnog

@Sedeznicar a po čemu si ti zaključio da je avion upravljao njime, a ne on avionom (govorim o tvom primjeru)

@Wanderer...to sto pise Osho je isto sto govore svi veliki ucitelji prije i poslije njega.

@Athena...meni je duhovnost vrlo konkretna i realna stvar. Bitnija od svega drugog jer je jedina stvarna. Sve ostalo je prolazno i sve ostalo je igra.

Sto se tice ovoga sto kazes:

Citat :

Oni osjećaju da im je dana neka misija, veoma bitna uloga u društvu i to im godi. Sasvim je nebitno sredstvo (mirovna misija, sveprisutna ljubav itd.) kojim oni ostvaruju ono za što smatraju da su "rođeni", a što ih ipak stavlja na pijedestal moći.
Moć ne mora biti samo materijalna.
Naravno, neću generalizirati, ali iz ovog primjera Osha, za mene je evidentno da je to tako. miga

To je potpuno pogresno. Recimo da je u tom slucaju tocno. Da, i? Recimo da imas sestru i da je ona prostitutka. Jel to znaci da si i ti obzirom ste u rodu? Naravski da ne. Oduvijek su ljudi zlorabili polozaje pod krinkom neceg plemenitog. Tako su opravdani svi ratovi. Nista novo. Ali ako pricamo o pravom trazenju Biti...onda je to nesto drugo.

@Chak...ovo s avionom sto pitas (iako se ne obraca meni ali eto da ipak napisem, nadam se da je to ok)...avion je upravljao zato jer je covjek ostao pored njega, ovisan o tom obliku tj. ostao je u ciklusu inkarnacija. Kao sto ego upravlja nama i time nas ostavlja u tom ciklusu. Medjutim kada spoznamo ono sto treba da spoznamo spremni smo ostaviti ljusku (avion) jednom za svagda i prekinuti niz inkarniranja na toj razini.

Ma daj Alpha, naravno da je ok No kad je avion "umro" upravo je tada taj čovjek postao svjestan da on nije avion i da je on taj koji upravlja, možda nije zna ništa drugo raditi, pa je jednostavno sjedio kraj aviona i čekao da mu daju drugi, ali je morao biti svjestan da je on sam više od tog "smrtnog aviona"

Što se tiče duhovnosti i meni je ona isto konkretna i objektivna, objektivna mi je jednako kao što su i emocije, snovi, misli i ostale stvari koje ne možemo dokazati objektive jer nisam samo ja koji to doživljavam nego većina ili skoro svi mi

E, ali nije. U tom i je stvar sa reinkarnacijom. Vise je teorija. Recimo po Newtonu mi zelimo ici nazad kako bi naucili ono sto jos moramo, sto smo zeznuli u zivotu prije i td. U nekim drugim tumacenjima smatra se da smo mi u jednom dijelu zarobljenici ega cak i kada umremo te se zato vracamo nazad. Previse smo vezani za ovo ovdje i na znamo za neki drugi oblik postojanja (da tako kazem). E sad...Newtonovo se zapravo uopce ne kosi sa svime time. I nakon smrti se zadrzava ideja o onome sto se desavalo dok smo bili tu i ostajemo vezani. Zato se i vracamo. Tek kada na ovom nivou postanemo svjesni tko smo u potpunosti se rjesavamo ciklusa. U tome i jeste trik. Medjutim, nije stvar procitati teoriju i shvatiti ju razumom nego ju osvijestiti i probuditi se. Svatko moze propovijedati price koje je negdje procitao ali to nije svjesnost.
Dodala bih i kako je indikativno sto se ljudi u regresijama koje rade za zivota (bilo hipnoticke ili nehipnoticke) mahom sjecaju ljudskih inkarnacija. Tesko im se sjetit nekih drugih. To je zapravo logicno jer energija tijela titra u skladu sa sebi slicnom, a to je opet tijelo istog oblika. Tako utjece i na duh.

@ Athena, mislim da se razumijemo
@ Alpha da, svi duhovni učitelji pišu slično jer prepisuju jedan od drugog. Osho je parafrazirao Gurđijeva, Tolle i jednog i drugog i tako....

Naravno, svi parafraziraju na jedan način jedan drugoga slično kao što i puno znanstvenika parafrazira Einsteina ili nekog drugog. Jednostavno zato što je u pravu.
A na nama je da to prihvatimo ili odbacimo. Kako želimo...

@Wanderer...e, ali vidis...nije to samo tako (ok, ponekad jeste samo tako)...recimo...ako ti kazem da sam knjige navedene tematike (poput Tolle-a i ostalih) pocela citati tek nedavno (ali zbilja nedavno), a sve sam to spoznala prije...sto onda? Sto ako kazem (cisto kao jedan od mnogih primjera) da sam nekidan naletila na dio u Tolleovoj knjizi, a o cemu sam pricala nekoliko mjeseci ranije s jednom osobom i to sam kazala gotovo identicne stvari onome napisanom u knjizi (koju tada nisam niti pocela citati niti sam citala iti jednu drugu takve tematike)?

Hocu reci...duboke istine se moraju poklapati. Razliciti ljudi dolaze do istih stvari. Ne znaci da su prepisali ili uopce culi za to ikada prije.

Naravno, ne ulazim u to kako su razni autori postpupili. Tko je prepisao, tko je sam spoznao...ali mogu reci, iz vlastitog iskustva (a neposrednije od toga ne ide) do svega navedenog moze se doci samostalno. Ja jesam.

Alpha je napisao/la:

Sto se tice ovoga sto kazes:

Citat :

Oni osjećaju da im je dana neka misija, veoma bitna uloga u društvu i to im godi. Sasvim je nebitno sredstvo (mirovna misija, sveprisutna ljubav itd.) kojim oni ostvaruju ono za što smatraju da su "rođeni", a što ih ipak stavlja na pijedestal moći.
Moć ne mora biti samo materijalna.
Naravno, neću generalizirati, ali iz ovog primjera Osha, za mene je evidentno da je to tako. miga

To je potpuno pogresno. Recimo da je u tom slucaju tocno. Da, i? Recimo da imas sestru i da je ona prostitutka. Jel to znaci da si i ti obzirom ste u rodu? Naravski da ne. Oduvijek su ljudi zlorabili polozaje pod krinkom neceg plemenitog. Tako su opravdani svi ratovi. Nista novo. Ali ako pricamo o pravom trazenju Biti...onda je to nesto drugo.

Nisam shvatila ovu usporedbu sa sestrom prostitutkom, tj. kako se ona uklapa u kontekst?
Što se pak tiče traženja "biti", mislim da je put kojim se dolazi do istog individualan, a s druge strane smatram da je ne možemo u potpunosti spoznati u ovozemaljskom životu, jer onda ne bi bilo misterije života.
Ranije je bilo spomenuto kako je cilj svakog bića "spoznati sebe" u ovozemaljskom životu, a ja sve više mislim da se to ne bi moglo generalno reći.
Mislim da je svim ljudima zajednička jedino potraga za srećom, a putovi su različiti.