Zašto se duhovnjaci odupiru egu?

Meni se ipak čini da nam on omogućuje da igramo tu "igricu" jer bez njega nema ni igranja, sve bi nam bilo poznato, svega bi bili svjesni, a tada bi ova igra zvana život bila potpuno predvidljiva, pa samim time i pomalo dosadna

Pa to i rekoh. Nacin da Jedno spozna samo sebe. Moras se nekako odvojit od sebe. Odvojis se egom. Ali da bi okoncao beskonacnu inkarnaciju moras se vratiti sebi.

E sad...sto se tice ovog "pomalo dosadna"...prvo je ne bi bilo, a drugo...ne mogu se nikako sloziti da Jedno nazovem "pomalo dosadnim"...mislim, to je ko da orgazam nazoves "pomalo dosadnim"

Alpha je napisao/la:

@Athena...dakle, ti hoces reci da se meni cini da je nesto nekako ali zapravo nije. A opet kasnije govoris da ti je razumljivo spajanje sa Jednim kroz meditaciju. Znaci na neki nacin ipak smatras da je moguce otpustiti se (odvojiti se) od ega u odredjenim situacijama poput meditacije?

Želim reći da smatram da je u svima nama prisutan "ego", dokle god smo u tijelu. Razumljivo mi je da ponekad dođe do stapanja sa "jednim" kroz meditacije, ali ne vjerujem da je takvo stanje, bez ega, konstantno i neprekinuto.
Opet kažem, "ego" ima pozitivne i negativne manifestacije.

Citat :

Jedno kako mozes reci meni da se mi se samo cini? Znaci netko tko je nesto iskusio zna manje od onog koji nije?
S vremenom budjenja meditacija prestaje biti potrebna kako bi se dozivjelo spajanje s Jednim.

Ja mislim da je navedeno stvar interpretacije osobe, koja je doživjela nešto, a što većina nije doživjela.
U svakodnevnom životu, svi mi većinu vremena gledamo na "sebe" kao na centar zbivanja i ujedno se u nama rađaju neki utisci, emocije, potrebe za djelovanjima, reakcijama, akcijama. Dakle, ne vjerujem da je moguće cijelo vrijeme biti samo dio "jednog", a sebe (ego) u potpunosti minorizirati ili činiti neovisnim o utjecajima iz vana.
Momentalno isključenje "ode sebe", a "u jedno" mi je već prihvatljiviji scenarij.

Dakle, odlucujes se tvrditi nesto sto zapravo ne znas, sto nisi iskusila i analizirati to isto kod nekog tko jeste kao potencijalno krivo tumacnje te osobe koja jeste iskusila? Hrabro, nema sto.

Moj prijedlog bi bio da radis vise na otvorenosti. Znaci ako imas neki stav ali netko tvrdi suprotno ostavi opciju da je moguce cak i ako tebi zvuci posve nemoguce. Nekoc su ljudi bili cvrsto uvjereni da je Zemlja ravna ploca, da je Zemlja centar svemira i td. pa nije.

Alpha je napisao/la:

Dakle, odlucujes se tvrditi nesto sto zapravo ne znas, sto nisi iskusila i analizirati to isto kod nekog tko jeste kao potencijalno krivo tumacnje te osobe koja jeste iskusila? Hrabro, nema sto.

A kako znaš da su neki, koji su iskusili nešto "više", povremeno stanje bez "ega", osobe koje su u potpunosti eliminirale ego?
Vjeruješ im na riječ, njihov osobni utisak ili misliš da bi trebalo biti malo više kritičan da bi se tako nešto moglo zaista tvrditi?
U krajnjoj liniji možemo nešto "znati" iz vlastitog iskustva, ali i tu je jako bitno pitanje interpretacije.

Kao što rekoh, smatram da je "ego" u svima nama, dokle god smo u fizičkom tijelu.
To je moje mišljenje, proizašlo i na temelju promatranja, analiza, kontakata sa ljudima i kod svih...pa čak i na forumu, u svakodnevnoj komunikaciji možemo vidjeti natruhe "ega", u pozitvnom i negativnom kontekstu.
Za mene nisu izuzeci niti "duhovno" osvještenije osobe, jer ne gledam na "ego" kao na nešto što nužno mora biti u suprotnosti sa duhovnošću.

Dakle, trebalo bi bilježiti i promatrati svakodnevni život neke jedinke, koji bi trebao biti obilježen određenim izazovima, situacijama, akcijama i reakcijama...ako niti nakon toga zaista ne bi bilo baš niti jedne manifestacije "ega", onda bih to uistinu uzela za neospornu činjenicu.
Ja gledam na taj način, što ne znači da je apsolutno ispravan ili neosporan.

Alpha je napisao/la:

E sad...sto se tice ovog "pomalo dosadna"...prvo je ne bi bilo, a drugo...ne mogu se nikako sloziti da Jedno nazovem "pomalo dosadnim"...mislim, to je ko da orgazam nazoves "pomalo dosadnim"

Ali kad bi stalno doživljavala orgazam, jedan za drugim, iz trenutka u trenutak... da li bi ti ga bilo dosta? Hm možda i ne bi
Možda sam uzeo krivu riječ, ne bi trebalo reći da bi nam to stanje dosadilo, ali zamisli si da ti je sve predvidljivo, da možeš učiniti što god želiš, i čim poželiš nešto, želja ti je ostvarena. Ili zamisli film koji ti je najdraži, da li ga gledaš svaki dan, da li bi ga mogla gledati tri puta za redom. Možda i bi i dalje bi ti bio drag i super film, ali nakon nekog vremena bi rekla, ok idem sad raditi nešto drugo. Imam dojam da smo tako i mi rekli, ok idem sam malo vidjeti kako to izgleda u ovom tijelu i u ovoj situaciji, na ovoj Zemlji, ali da ne bi sam sebi otkrio kraj, uzeo sam si i nešto što se zove ego i koji će me cijelo vrijeme uvjeravati da sam ja samo čovjek od krivi i mesa i da je smrt konačna i nepovratna. On će biti toliko snažan i glasan da ću se ja samo na kratko moći oduprijeti tom glasu i samo intuitivno se prisjetiti da su stvari drugačije tj. da smo mi svi Jedno

Citat :

To je moje mišljenje, proizašlo i na temelju promatranja, analiza, kontakata sa ljudima i kod svih...pa čak i na forumu, u svakodnevnoj komunikaciji možemo vidjeti natruhe "ega", u pozitvnom i negativnom kontekstu...

Ja bi volio da ti izneseš i neko svoje iskustvo, a ne samo analize, razgovore, razmišljanja, promatranja.... te stvari je jako teško prenijeti drugima, a još teže onome tko nije ništa od toga i sam osjetio.

@Athena..."eliminacija" je malo skakljiv pojam. Mislim da su se prosvijetljeni odmaknuli od ega u potpunosti. E sad tko ima kakav put do prosvijetljenosti je druga stvar. Sto se tice "povremenog stanje bez ega" sto je zapravo povremeno stapanje sa Jednim mogu govoriti iz vlastitog iskustva. I to spada u onu kategoriju opisivanja neceg sto je slatko nekom tko nije nikada jeo slatko. Mozes ti analizirat ali dok ne dozivis ne mozes spoznati. Sto se tice toga da se radi o subjektivnom dozivljaju...pa, svasta je subjektivno. I zakoni fizike su subjektivni jer ponekad ne funkcioniraju. Jer po zakonima fizike sve paranormalne stvari su nemoguce. Ali ipak postoje. A opet ne smatramo fiziku subjektivnom. Tako i ovo. Kada si Jedno onda niti ne mislis na ego niti ne mislis uopce. Samo jesi. Tek kasnje kada opisjujes i kada imas samo rijeci koje postoje da opises nesto neopisivo uvodis izraze poput ega, budnosti i td.
Mi jesmo tu, zajedo sa egom, kako bi se kroz njega (ili unatoc njemu) spoznali i vratili (da tako kazem) Jednome (samima sebi). I bas je poanta to postici dok smo u tijelu. To je bit igre.

@Chak...kuzis ti dobro zasto sam iskoristila tu usporedbu ...

Alpha je napisao/la:

I bas je poanta to postici dok smo u tijelu. To je bit igre.

Zaista ne znam je li poanta to postići dok smo u tijelu.
Za mene je potpuno i konstantno stapanje s "Jednim", ipak rezirvirano za neke druge sfere, izvan ovozemaljskog, a ovdje bismo trebali učiti, otkrivati.

Što se pak tiče igrica, život je igra koju igramo do kraja. Mislim da nam je dano da stalno zabavljamo um nečim, nadmudrujemo se, učimo, "dobivamo" i "gubimo", baš zato da nam ne bude dosadno.
U protivnom, kada bi konstantno bili u stanju nekog "blaženstva", mozaika koji se više ne treba otkrivati, sigurno bi nam dosadilo i ne bi pronašli smisao. Naravno, pričam o situaciji života na Zemlji.

@Chak...Mislim da sam negdje vec rekao svoje misljenje da je ovo bio jedini nacin da se zivot razvije,barem na nasem planetu,tj bog koji je apsolut i koji je sami zivot postoji u svim zivim bicima,i on je taj koji zivi zivot,ali da se svako bice radja prosvjetljeno vjerovatno ne bi ni htjelo zivjeti na taj nacin,nego bi se ubilo i vratilo u apsolut.Zato mislim da je emotivno vezivanje apsoluta za tjelu bilo jedini nacin da apsolut sam sebe zavara i omoguci zivot u materijalnom svjetu.Sto odprilike i Alpha misli kad kaze da je to ancin da apsolut shvati samog sebe.

@Alpha,,pa ja sam mislio da postoji karma,genetska osnova za karakter i slicne stvari,kao i sposobnosti za paranormalno,kod beba,ali sam htio naglasiti da beba nema probudjenu kundalini do kraja,tj nije rodjenjem u nedualnom stanju,kosmickoj svjesti,ne radja se kao samospoznati apsolut,kao atman koji je brahman,kao dusa koja je bog.Hocu reci,mislim da je to nemoguce(iako katolicka crkva tvrdi da je isus rodjen apsolutno prosvjetljen,sto znaci sa probudjenom kundalini i bez energije emotivnog vezivanja),tj da je nemoguce za jednu bebu da se uopste razvija sa probudjenom kundalini,tj bez emocija koje bi je vezivale za objekte pet cula.To bi bio apsolut u najljepsoj formi,najcistijoj,i cisto sumjnam da bi ta beba imala volje nastaviti zivjeti.Jer ne bi se vezivala niti za osjecaj gladi u tjelu,niti za osjecaj vezivanja za rodtielje,ne bi imala straha od nicega jer ona je apsolut,itd...

Eto moze par razmisljanja na tu temu,moze li apsolutno prosvjetljena beba da se razvije i zivi ili ne...

@prim da slažem se s tobom da je to vjerojatno razlog zašto ego i ta zaboravljivost postoji

Što se malih beba tiče mislim da je kod njih svijest nerazvijena i one su u stanju u kojem smo mi kad se probudimo, jesmo, ali i nismo svjesni svega oko sebe. Mislim da male bebe nemaju "otvorenu vezu" sa višim sferama.

@wanderer tko je napisao tekst koji si citirao?

Ispričavam se zaboravio sam staviti ime autora
Tin Ujević

@Chak,pa slazem se da su nesvjesne,ali opet mislim da mogu da percipiraju vise sfere,jer one su realno (ako cemo se sloziti sa teorijama reinkarnacije i prenosenja karme kroz vise sfere) tek dosle iz tih suptilnijih sfera,te se naglo spustile u ovu gustu,fizicku ravan.Po tome se slazem sa Alphom.

A opet ako cemo uzet za primjer epifizu kao jednu od kljuceva za pristup visih sfera,dokazano je da je ona kod djece veca za poveci postupak,i da u periodu odrastanja zakrzlja i smanji se,dok se kod osoba koje se bave duhovnoscu i prvenstveno solarnom yogom epifiza poveca,a sad ne znam jeli premasi velicinu iz djetinjstva,vjreovatno da.

Ali nisam to htio da raspravim,nego bas ono u cemu se ja i ti slazemo,da je bilo nuzno da apsolut koji je sami zivot,sama ziva svjest,sebe nekako zavara,inace bi svako bice bilo rodjeno prosvjetljeno,te ne znam koliko bi onda bica uopste odlucilo i da li bi moglo da nastavi evoluciju.

Hocu reci,vise sam mislio o tome da se beba rodi ne sa nekim tim mocima,nego da se rodi prosvjetljena,nevezana za tjelo svoje,kako bi to izgledalo....A opet to je sustina katolicke dogme o negrjesnosti marije i isusa...Mada to moze biti i druga tema...

Ovo mi je palo napamet,fini prikaz sustine.


Stanite nosom iza crne tacke,udaljeni nekih 15 cm,a onda zatvorite desno oko,dok ljeva ljubicasta tacka ne "nestane".Naravno to je princip sljepe mrlje(skotuma),tj u centru oka(u ovome slucaju ljevog),gdje izlazi ocni zivac,nema fotoreceptora te tu svjetlo ne ulazi,ne sija,ne svjetli.

Crna tacka je ego,a zamislimo da je to jedno oko kojim gledamo svjet,ustvari unutrasnje trece oko.To znaci da je sva nasa duhovna energija pokrenuta ka egu,a Bog(ljubicasta tacka) se ne vidi,jer jednostavno nam nikad i nije palo na pamet promjeniti fokus nase paznje.Gledajte u tu crnu rupu i divite se egu. : )




Pomjeranjem oka ka ljevo iznenada vidimo boga,te svjetlo ulazi u nas zivot.Shvatamo da smo jednostavno bili sljepi,ali na srecu,progledali smo.Problem nije bilo nase sljepilo,vec je sljepilo nuzna posljedica pogresne direkcije nase duse.

Probajte

@Athena...da, mi smo tu zabavljeni svime cime jesmo u tome i jeste stos. Prosvjetljenje ne znaci da se osoba nuzno povuce iz zivota i ceka da napokon napusti tijelo. U visim sferama idemo dalje, to se slazem, ali tek nakon sto igricu na zemlji dovedemo do odredjenog nivoa. Dokle god si zainteresirana za zemlju na nacin na koji navodis reinkarnirat ces se. To je u redu. Vremena ima

@Prim...mislim da je moguce, da. Na stranu pojmovi...kundalini i svi ostali. Cemu ta potreba da sve definiras pojmovima? Ili jesi ili nisi. Kada jesi nemas tu potrebu vise za tolikim pojmovima i slovima.
Rekla bih ovako...u ovisnosti sa karmom duh je vise ili manje vezan za tijelo. Medjutim neki se mogu roditi potpuno prosvijetljeni. Poput Isusa. Obicno se to manifestira tako da taj covjek/dijete zna recitirati svete knjige sa samo par godina zivota i po samom ponasanju djeteta se da naslutiti da je drugacije od vecine. Kod vecine djece ipak nije taj slucaj obzirom su jako vezani za ovaj svijet od prije.

Ko ti kaze da ako jesi nemas potrebu za pojmovima Pa ima neko ko "nije",a njemu su potrebni pojmovi.Pa necu govoriti u siframa,iako naravno pojam kao pojam nista ne znaci,bilo koji.


Pa to Isusom preispitujem,tj gledam kako je to moguce,naravno sve je moguce,ali opet ne znam za jos nekoga ko se rodio potpuno prosvjetljen u ljudskome tjelu.

A eto...znam...

I slazem se da su pojmovi potrebni da bi se neke stvari pokusale opisati onima koji traze ali bolje je sto manje rijeci...

Mislim da nije samo Isus. Ima jos ucitelja za koje se odmah znalo tko su.

Alpha je napisao/la:

@Athena...da, mi smo tu zabavljeni svime cime jesmo u tome i jeste stos. Prosvjetljenje ne znaci da se osoba nuzno povuce iz zivota i ceka da napokon napusti tijelo. U visim sferama idemo dalje, to se slazem, ali tek nakon sto igricu na zemlji dovedemo do odredjenog nivoa. Dokle god si zainteresirana za zemlju na nacin na koji navodis reinkarnirat ces se. To je u redu. Vremena ima

Sad se tu pojavljuje pitanje vjerovanja u reinkarnacije, itd.
Ako bismo rekli da vjerujem u neku vrstu reinkarnacije, tada bih rekla da sam se puno reinkarnirala, jer osjećam predvidljivost u životnim obrascima, ujedno i svojevrstan umor...
Uglavnom, imam puno posla oko zemaljskih zadaća i one mi sada jesu najbitnije i prioritetne.
Što se pak tiče životnih ciljeva ljudi, kao što rekoh, zaista ne znam da li im je svima životni cilj spoznati sebe same.
Ja mislim da se radi o potrazi za srećom i smislom te da je ona svojstvena svim ljudima, iako ona ima dodirnih točaka sa onim navedenim.

Uzmimo primjer...Puno je ljudi koji si uzimaju za životnu misiju napraviti nešto korisno u svom životu i pritom pomoći drugima.
Uz to, imaju neke moralne vrednote u ophođenju prema okolini, nastoje biti laički rečeno "dobri ljudi".
Puno je i onih drukčijeg "profila" i ciljeva.
E sad...oni prvi mogu osmisliti svoj život i biti sretni, međutim što ako ne pokazuju zainteresiranost za neke "više sfere", iako im se doticaj s njima povremeno ukaže?
Dakle, oni priznaju da te "više sfere" postoje, ali ne žele ih u svojem zemaljskom životu.
Da li bi se oni nužno morali reinkarnirati, sve dok se ne javi interes za novim, nepoznatim spoznavanjem, prodiranjem u dubinu "sebe"?
Ako nema interesa, nema niti volje za utiranjem nekog puta.

Ukratko, vjerujem da svaki čovjek mora sam sebi zadati prioritetnu životnu zadaću, svoj jedinstveni cilj i upravo je to najbolji izbor za njega.

Sto se tebe tice, slazem se. Prosla si puno zivota i sada si na dobrom putu ali je jos rano za neke iduce korake. Medjutim oni ce doci.

Sreca i smisao nisu izvan nas. Onaj koji srecu trazi izvan, tko je zamislio zivotni cilj i smisao zapravo je stvorio kulu od pijeska. Ocekivanje. Pokrece ih kriva stvar. Pokrece ih ideja o sutra umjesto ono sto je sada. Pokrece ih zelja. Poanta je osloboditi se zelje. To ne znaci da nitko nista ne bi vise htio. Ne. Samo bi pokretac bio drugaciji. Pokretac bi bila cista kreacija i uzivanje u istoj bez obzira na to sto donosi sutra. Cilj moze postojati ali ne kao nesto cemu ocjanicki sremimo u zelji vec nesto cemu idemo uzivajuci na putu ali bez da imamo pritisak da zapravo moramo doci do cilja. Ljudi si zadaju cilj i smatraju da ce biti sretni onda kada ga ostvare. I tako cekaju to ostvarenje i cekaju srecu...i ponekad se cilj ostvari i covjek dozivi srecu ali to kratko traje. To su impulsi koji dolaze izvana. A ono sto trebamo pronaci nije vani nego unutra.

Slazem se da svatko treba zadati svoj prioritet i ljudi si ga i zadaju u skladu sa onim sto su dosli na zemlju odraditi u datom zivotu. Jasno je da je nekim ljudima tesko pribliziti ikakav koncept duhovnosti, a kamoli neku pricu o Jastvu i Jednome. Ti ljudi moraju jos odraditi neke stvari/zivote da bi dosli do duhovnog puta.

Alpha je napisao/la:

Sto se tebe tice, slazem se. Prosla si puno zivota i sada si na dobrom putu ali je jos rano za neke iduce korake. Medjutim oni ce doci.

Mogu samo predviđati.
Uglavnom, možda će doći za par godina, imam takav dojam. Možda je ipak sve stvar nagađanja.
Šalu na stranu, neke stvari su promijenile očekivanu putanju i pokazale se neočekivanima u mom dosadašnjem životu, ali i to je dio iskustva. Vjerujem da svatko prođe neke stvari u nekom periodu života, prije ili poslije i one nužno promijene pogled.

One su možda prebacile "put" u zabačene dijelove, tako da imam još zadaću riješiti neke "dugove", da bi došla do svojevrsnog "mira" sa sobom.
Zadaća nije preteška, ali se mora odraditi, a percepcija iste je dakako subjektivna.
Možda se nakon toga pojavi neka inspiracije za višim sferama, kojima ću otvoriti prolaz, a možda se sve svede na to da ću sjediti pokrivena dekicom, planirati ovozemaljske podvige i zadovoljiti se samo vidljivim, "ovim" i "sada".

Athena je napisao/la:

Dakle, oni priznaju da te "više sfere" postoje, ali ne žele ih u svojem zemaljskom životu.
Da li bi se oni nužno morali reinkarnirati, sve dok se ne javi interes za novim, nepoznatim spoznavanjem, prodiranjem u dubinu "sebe"?

Ovo je zanimljivo pitanje, ali kad se spoznaju neke stvari onda ispada kao da ga postavlja malo dijete Naime to bi ti bilo kao da se u snu pitaš, hm ako mi se san jako sviđa da li se uopće moram probuditi. U snu to pitanje ima smisla, ali kad se probudimo, jedino pitanje je gdje je nestalo pitanje

@ Athena
Ti si jako vezana za um, taj filozofski i analitični espekt, nastojiš sve logički promisliti, izanalizirati i doći do zaključka. To nije loše, nepogrešivo za matematiku i fiziku, međutim nije to uvijek the best i jedina opcija kako dolaziti do spoznaje. Vidim da si bila i da jesi jako zbunjena oko izraza i definicija, konkretno "eliminacija ega" je jedan primjer. Ti toliko doslovno shvaćaš taj izraz da te to kopka, nije u skladu s tvojim mišljenjem, ne bi to tako nazvala, nema to smisla. Toliko se fokusiraš na traženje adekvatnih izraza i definicija da nekad naprosto ne vidiš poantu nečega.
Umjesto na izraze, pokušaj se malo više fokusirati na poantu rečenoga. To nemoj raditi tako da doslovno detaljno analiziraš rečenice i riječi u njoj, već probaj sve promotriti kao neku cjelinu, stavi stvari u neki kontekst. Neke stvari iz misli se ne mogu točno demonstrirati na riječima. Ok, netko koristi izraze "eliminacija ega", "ubijanje sebičnosti" ili što li sve već, ti bi to nazvala drugim imenom, no nije stvar da se stvari nazovu najpreciznije kako se mogu, već da se shvati što sugovornik želi i pokušava reći.

@ Blizzard, mislim da to nema veze sa umom nego sa razumom. Pomoću razuma čovjek rastavlja na elemente cjelinu ili raščlanjuje pojmove na osnovne elemente
da bi lakše mogao shvatiti cjelinu. Razum je svjesni čin preko kojeg spoznajemo i upoznajemo sebe i svijet oko sebe.
Treba li se čovjek odreći razuma da bi postao svjestan i shvatio suštinu?

Prvo trebamo postaviti pitanje na koji način spoznajemo sebe i kako uopće znamo da smo svjesni?
Odgovor je jednostavan. Razum i svijest su usko povezani. Razum je manifestacija svijesti jer je svijest spoznavajuća.
Svijest nas preko razuma dovodi u stanje iz kojeg dohvaćamo sebe i svijet oko sebe.

Pitanje ega nije ništa drugo nego pitanje razvijenosti svijesti pojedinaca. Što je svijest slabija to je podsvijest jaca i utjecajnija, a ego je koliko se meni čini u podsvijesti.

Nisam sad ulazio u definicije oko uma i razuma, ali slobodno se riječ "um" iz gornjeg teksta zamijeni riječju "razum" ako bi to bilo preciznije tako reći.
Što se tvog pitanja tiče, kakav bi to čovjek bio bez razuma? Životinja? Razum je moćan i potreban alat, međutim nije svemoćan, nisu sve stvari podložne razumu. Neke stvari možeš do besvjesti rasčljanjivati i analizirati, a na kraju ih shvatiš tek dok i sam nešto osjetiš.