Što ako je smrt konačan kraj našeg postojanja?

e sad,ako se Kahali loguje to si ti,provalio sam vas hahahahaha

MA nisam ja nikakav Dualan šta ti je Primitive, kao prvo nebi mi palo da pravim dva profila, kao drugo taj tip lupeta po istoj truloj priči i trakavicama polu-logike koje sam davno prerastao, a kao treće ja ne prićam ekavicu niti pišem ekavicu i ne koristim dadakanje ...
i nikada ne bih izjavljivao te polu-deluzije polu moronizacije : "ovjde sam jer mi je tako rečeno" i slične gluparije ufuranog klinje koji nema pametnija posla nego se vrtiti u krug sa tom davno prožvakanom Advaytističkom pričom.

primitive101 je napisao/la:

@Dualan , Ja Jesam u Ne-dualnom stanju postojanja uvjek a Um palim i gasim kad me Volja,o tome se radi

O čem ti pobogu pričaš.

Oprosti Kahali,nece se ponoviti

@Blizz..pa ne znam sta ti nije jasno,kad se posmatrac,posmatrano i sami proces posmatranja spoje u nerazdvojno jedno i to trajno,do kraja zivota,to se zove ne-dualno stanje postojanja(zivljenja).Dodatnom praksom shvaca se da je um proces kojeg neko moze voljno da pali i gasi,kao sto pokrece i zaustavlja nogu,ruku,itd...

A-ha! Dakle, to je to. A blago tebi! E, daj u srijedu gledaj Milan-Barcelona, posmatraj Messija pa mi javi kako je to igrati kao on.

Necu,posmatracu Pique-a

Ako je smrt konačna ubit ću se.

I prim, kako je igrao Pique?

Sto ako?

A nista, nemozemo je izbjeci.
Jedino mozemo nastojati sto vise u zivotu se baviti nama vaznim stvarima, a sto manje tracati okolo.
Ziviti svaki dan kao da je posljednji....

Ja se nadam da nije, jer, vjera je ono sto nam pruza utjehu (bar meni)...
Iako, ne slazem se sa svim dogmama.
Npr reinkarnacija je meni takodjer utjeha....

Ali onda se postavlja pitanje, da li bi se svijet povecavao ako reinkarnacija postoji...
Neznam....

Zatoo svkai dan živite kao da vam je POSLJEDNJI

Ja smatram da je Smrt početak života ili da budem precizniji mislim da je smrt početak pravog Puta, barem za većinu tj. za one koji se nisu 'rastopili' tijekom fizičkog postojanja.
Smrt ne može nikako biti kraj, i za neke tradicije kao i za neka plemena ona je najbitniji moment u Životu pa se zato njome i 'Bave'.
Baviti se smrću vrlo je bitno i za Filozofe, za Naučnike svih branši općenito, ali je još bitnije za duhovan svat koji želi razumjeti Sebe.
Starim Shamanima južne Amerike i Mexica Smrt je bila veliki Učitelj oduvijek i oni kažu "ako ti smrt sjedi na lijevom ramenu živjet' ćeš bez grešaka i dilema", ovo znači nešto slično što je rekao MAgic u zadnjem post-u, ali malo pojašnjano je ovako:
Ukoliko znate, dakle ne samo da imate informaciju nego imate stalno osviješteno Znanje o tome da možete umrijeti u svakoj narednoj minuti ili još bolje ukoliko bi na neki način znali sa 100% sigurnošću da ćete umrijeti za 5 minuta kako bi se ponašali i što bi radili, e to je njihov recept za održavanje Budnosti i jako napredna tehnika tih Shamana .
Jako je napredna naravno ako se prakticira jer vodi čovjeka do konstantne Osviještenosti i do vrste ponašanja u kojoj nema gubljenja vremena. Nitko ne gubi vrijeme tko zna da umire.
Tradicije koje imaju neka druga saznanja i "pečat svijesti medju svojim redovima" (čitaj živućeg hodajućeg guru-avatara) 'vježbaju Umrijeti' jer se u tim tradicijama smatra da se Biću koje umire odredjuje nastavak puta po onom što je u zadnjem trenutku svog života mislio, oni su jednostavnom logikom došli do toga da ukoliko dnevno provedu više vremena razmišljajući o nečem vrlo tananom i vrlo suptilnom da ima velike šanse da će na to misliti i u trenutku smrti.

Medjutim, vratiti se na pitanje "što ako je smrt konačan kraj.." bilo bi reći ono što su vjerovatno neki drugi i rekli a to je da pitanje samo po sebi nema, tj. ne dopušta da se odgovara na pitanje prvo "DALI je smrt..." a tek potom "što ako..." jer postaviti Hipotezu valjano značilo bi prethodno ispitati sve mogućnsoti, sve stavove neke mikro-grupe i tada postaviti Hipotetsko pitanje po onome s čime su ljudi najbliže razmišljanjem.
Vjerovatno postoje neki ljudi osim mene ovdje koji vrlo vjerovatno ne mogu odgovoriti na to pitanje jer su čvrstog uvjerenja, Spoznaje, Znanja ili možda čak i samog iskustva smrti koja potvrdjuje da Smrt nije kraj pa tako pitanje pada u vodu, ali se ne može dokazati da pada.
Medjutim vrsta dedukcije i razmišljanja o ovome koja ne zatvara vrata ovom pitanju je ta da je sa jedne strane zaista Smrt kraj, dakle NEŠTO završava i bez da to nešto završi nema nastavka puta, nema rodjenja novog, nema Katarze svijesti, nema konačnog gubljenja odvojenog i individualnog Razuma, a ključno je da odvojeni i individualni razum Umre da bi Svijest mogla nastaviti dalje.
Intelkt u jednom trenutku može postojati u drugom ne, artificijelni intelekt čak može postojati, može postojati po mom mišljenju i Um pa poslije zauvijek Umrijeti i biti mu kraj, ali ne može postojati Svijest koja zauvijek prestaje, ne može prestati onaj feeling ako si ikada to doživio Chakotay koji te u jednom trenutku brecne i kada gledaš u svoje ruke i ne znaš čije su, onaj osjećaj svjedočenja kada se predugo gledaš u ogledalo osviješteno pa ne znaš tko je taj tamo ..,..taj Svjedok nikada ne umire i tu Advayta ima pravo ...
Tvoje tijelo je spirala kroz ovaj prostor-vremenski kontinuum koje je rastegnuto po cijeloj toj vremenskoj liniji kao glista, ali Svjedok nije rastegnut, on je živ i van sustava i zato Smrt ne može biti kraj, ne može biti jer Znaš da ne može ali se bojiš (bojimo, boje..) gubljenja individualnosti, karaktera, odvojenog malog intimnog svijeta koji ne želiš izgubiti, a ništa ti nebi značio bez Ega, kada umre ego umire i tijelo, kada umre tijelo i razum umire i ego... bez Ega nema života, Ego je izuzetno bitan jer jedini on može objasniti čovjeku kako da poima svoju ogromnost...
Samo ogroman ego podnosi i razumije beskonačnost i 613 želja koje svaki čovjek more odraditi da bi se mankuo iz ciklusa života i smrti.... ali otom potom.
Ovdje je dio mog odgovora i insinuacije na odgovor što se tiče optuživanja ljudi za velik ego.
Bilo tko tko bilo kome ukazuje na ego ne zna o čemu točno priča. Objasniti ću ov na nekoj temi.

Ne znam. Zivot je dovoljno dug.....

Smrt Nikako Nije Kraj,Bar Ja Tako Verujem nemoguce je da samo tako nestanemo ^^

Ne nestajemo, crvići nas papaju i malo pognojimo zemlju.

ukiss je napisao/la:

Smrt Nikako Nije Kraj,Bar Ja Tako Verujem nemoguce je da samo tako nestanemo ^^

Kako je onda moguće da samo tako postanemo?

@skulp nije da samo tako postanemo, mi postojimo i prije našeg rođenja i to kao na fizikoj razini, a i prije začeća na duhovnoj razini. Doduše ovo drugo ne mogu dokazati, ali vjerujem da je tako.

@Kahali, živjeti kao da ćemo svakog trena umrijeti je jako naporno, ako tako postaviš stvari, onda nema mjesta odmoru, umjetnosti, neobaveznom razgovora sa prijateljima, forumu...

Uglavnom mi je jasno da 'informacija' ne može nestati, ali mi nije jasno kako može nastati, a bez da se pomoću nekog vudu trika 'preseli' iz neke druge dimenzije u našu. I zašto bi se uopće takvo što moralo dogoditi, i na kraju, odakle i zašto dolaze te silne 'informacije' svaki put kad nešto nastane u ovom našem svijetu. Svako živo biće, svaka bakterija i svaki mikrob ima sposobnost razmnožavanja pa tako niti ljudi nisu ništa puno drugačiji po tom pitanju. Zato mi je zanimljivo kada ljudi (uglavnom) sebe stavljaju u prvi plan i upravo svoju vrstu gledaju kao najznačajniju u svemiru. Vjerujem da mi 'odlazimo' na isto mjesto gdje odlaze i bakterije na koncu svog života...

Gdje nestajemo dok zaspimo? Zaspim, a kao da me ni nema do jutra.

ukiss je napisao/la:

Smrt Nikako Nije Kraj,Bar Ja Tako Verujem nemoguce je da samo tako nestanemo ^^

Stvar osobne vjere, a ja se slazem se sa ovom teorijom..
Znacemo jedino kad umremo..

@skulp Čuj informacija postoji od uvijek, to što ju mi saznamo u nekom trenutku ne znaći da ona nije postojala i prije. Npr. 2+2 su 4, ni ti ni ja to nismo znala prije nekog vremena, ali to je uvijek bilo tako i odgovor nije uslijedio nakon pitanja, već je postojao neovisno o samom pitanju.

Da naša tijela odlaze na isto mjesto gdje i tijelo bakterije. Ja osobno vjerujem da je ovaj fizički svijet povezan sa višim sferama pa su tako i bakterije povezana sa nečim višim

@Blizz, ali ipak postojiš i možeš biti svjestan, možeš biti nesvjestan i sanjati, a opet možeš sve to zaboraviti kad se probudiš i možeš misliti da si bio ništa, ali nisi bio si nešto, samo što ti toga nisi svjestan kad se probudiš

Nisam mislio baš na takvu vrstu informacija. Malo ću pojasniti sa jednim primjerom, Hawking je tvrdio da ono što nestane u crnoj rupi jednostavno prestane postojati. No to je diglo hajku među znanstvenicima i ta teorija je ubrzo 'pala'. Naime, znanstvenici su došli do zaključka da ništa ne može prestati postojati, sve se može vratiti u prvobitno stanje jer informacije o prvobitnom stanju i dalje postoje, jedini problem je taj što su one 'razbacane' i teško ili nemoguće ih je povezati u cjelinu, no one unatoč tome postoje.

E sada. Informacije o nama prije našeg začeća, realno gledajući, ne postoje, a ako ne postoje već od prije, u kojem trenutku počnu postojati i kako uopće mogu jednostavno početi postojati? Ovo se toliko niti ne odnosi na 'fizičke' informacije nego na naše znanje, znači na električne podražaje i kemijske procese u našem mozgu. Što se dogodi sa tim informacijama koje su bile pohranjene 'u nama' nakon što umremo...

Skulptura je napisao/la:

Nisam mislio baš na takvu vrstu informacija. Malo ću pojasniti sa jednim primjerom, Hawking je tvrdio da ono što nestane u crnoj rupi jednostavno prestane postojati. No to je diglo hajku među znanstvenicima i ta teorija je ubrzo 'pala'. Naime, znanstvenici su došli do zaključka da ništa ne može prestati postojati, sve se može vratiti u prvobitno stanje jer informacije o prvobitnom stanju i dalje postoje, jedini problem je taj što su one 'razbacane' i teško ili nemoguće ih je povezati u cjelinu, no one unatoč tome postoje.

E sada. Informacije o nama prije našeg začeća, realno gledajući, ne postoje, a ako ne postoje već od prije, u kojem trenutku počnu postojati i kako uopće mogu jednostavno početi postojati? Ovo se toliko niti ne odnosi na 'fizičke' informacije nego na naše znanje, znači na električne podražaje i kemijske procese u našem mozgu. Što se dogodi sa tim informacijama koje su bile pohranjene 'u nama' nakon što umremo...

Da bi riješili ovo pitanje moramo najprije odlučiti da li ćemo informaciju tretirati kao supstancu ili jedno od svojstava supstance.

Šta je to što zovemo "informacija"?

Ono na šta najčešće mislimo kad koristimo tu riječ je informacija u smislu kognitivne informacije, to jest ono što se dešava u našem mozgu kad dobijemo neki input. Ona implicira kretanje. U ovom smislu ona spada u svojstvo supstance, a kretanje je takođe jedno od tih svojstava. Ako informaciju tretiramo kao kretanje jednog svojstva supstance, onda na pitanje "gdje nestane informacija" možemo odgovoriti analogno pitanju "gdje je nestalo kretanje".

Paralelno ovom slučaju, mogli bismo uzeti obrnut slučaj, "kretanje=informacija", pa se isto zapitati da li je kretanje supstanca ili svojstvo supstance. Koliko znam, ono se tretira kao svojstvo supstance, a alternativa ne bi imala mnogo smisla. Tu bi onda postojala neka stvar zvana "kretanje" koja bi, zbog nedokazivosti u empirijskom smislu, morala uvrstiti u jednačinu postojanje nekih čisto hipotetskih dimenzija ili nivoa realnost da bi se opravdala. No, činjenica je da u onome što inače smatramo "objektivnom stvarnosti" kretanje ne možemo definisati na ovaj način kao u imaginarnim scenarijima, što se obično čini sa nekim, manje fizikalnim, pojmovima, poput "života" ili duše", na koje isto tako možemo primijeniti isti pristup kao i za "informaciju"...

Chakotay je napisao/la:

@Blizz, ali ipak postojiš i možeš biti svjestan, možeš biti nesvjestan i sanjati, a opet možeš sve to zaboraviti kad se probudiš i možeš misliti da si bio ništa, ali nisi bio si nešto, samo što ti toga nisi svjestan kad se probudiš

Jasno da postojimo jer to znamo. Samo kakvo nam je stanje uma ujutro kada se probudimo, a ničeg se ne sjećamo? Ne znamo jesmo li što sanjali, jesmo li se puno okretali u snu, jesu li nas vanzemaljci napastovali u svom brodu i ostalo. Koja je onda uopće razlika između takvog stanja uma i onog u mrtvaca. Nemam pojma tko sam, što sam ni gdje sam bio dok sam spavao, kao da nisam ni postojao u tom periodu. A opet, postojao jesam, kamera mi lako to dokaže.

@Arch, kretanje u svakom trenutku može prestati zbog mnoštva razloga, ali informacija o kretanju postoji i nakon što je kretanje prestalo, znači nešto se kretalo ali se više ne kreće. Ta informacija ostaje i pomoću nje uvijek možemo rekonstruirati kretanje koje opisuje, naravno, ukoliko znamo pronaći informaciju, a ne znamo, no to ne znači da ista ne postoji.

U ovoj temi informaciju bi možda mogli nazvati i dušom, ali u tom slučaju ona ne opisuje ništa fizičko nego je se definira kao znanje, znači ono što smo naučili tokom fizičkog života. To sad malo zbunjuje jer informacija bez kretanja (informacija=kretanje), nema smisla.


@Blizz, dok spavaš 'svjestan' si prostora koji te okružuje, svjestan si zvukova koje čuješ, i svijetla koje vidiš kroz kapke. Stvar je u tome da si tih stvari svjestan na podsvjesnoj razini, mozak tokom sna sve te zvukove i događaje oko tebe percipira i obrađuje, no nemaš se potrebu buditi ako su to sve uobičajeni zvukovi, mirisi, svijetla i sl. Možda te neće probuditi vlak koji prolazi nedaleko od kuće u kojoj spavaš, jer mozak zna da je to vlak i da je to potpuno normalno, ali će te probuditi neki neuobičajeni zvuk ili alarm mobitela.

Ujutro si blentav i ništa ti nije jasno samo zato što se većina tih svih stvari događala na podsvjesnoj razini, no vjeruj mi, tokom noći je mozak obradio svaki zvukić koji je 'čuo'