Psihologija pobunjenika

Zanima me, što po vašem mišljenju pogoni pobunjenike, koji su to njihovi motivi i što zapravo žele postići

Težnja za moći, šta drugo? Svaki rob je rob samo po danu - noću je gospodar... u snovima... I kad jednom dobije priliku da ostvari svoje snove - zamisli, postoji li išta što bi ga moglo od toga odvratiti? Zato je oduvijek bila dovoljno i najmanja količina laskanja od strane nekog agitatora da bi stvorio "pomamljenu rulju". E, to čime su "pomamljeni" - to je ono što ih tjera.

To bi značilo želja za boljim statusom i odbacivanje statusa quo.

Zapravo pobuna u globalu jeste pobuna protiv statusa quo. Pobuna nastaje jer se dira u nešto što je zajednici sveto i preko toga ne mogu prijeći.

Pobunjenici hoce da bude po njihovu nesto sto nije po njihovu. Da li je to ispravno ili ne moze biti vrlo relativno. U danasnje doba cini mi se da je vise onih koji dizu bunu cisto da bi njihovoj guzici bilo bolje i da tu nema nekog altruizma. Medjutim kad bi se njih pitalo to sigurno ne bi tako objasnili vec bi sve zakamuflirali u neku filozofiju o postenju i pravdi i td. Svatko je sebi najispravniji...barem vecina djeluje/razmislja na taj nacin.

@Alpha, znaš li neke ljude koji ne razmišljaju na taj način - da ne čine ono što misle da je najbolje za njih? Da parafraziram Platona: Ni jedan čovjek neće učiniti nešto što zna da je loše. Ako zločinac učini nešto loše, on to čini zato što ne zna da je to loše. Riješimo li ga njegove zablude, on će nužno postati dobar.

Čak i prilikom činjenja nečega što netko smatra lošim, onaj koji to čini obično nađe načina da to najprije opravda u svojim očima ("racionalizuje"), a potom to učini.

Kolko je Platon bio u krivu