Seksualizacija društva vs. ljubav

U današnje vrijeme, svakodnevno nailazimo na seks u medijima i društvu.
Posvuda se propigiraju seksualne slobode, daju se seksualni savjeti, naglašava se važnost seksualnih iskustava, radi samospoznaje i jasnijih definiranja vlastitih potreba...

Uglavnom, odašilje se poruka kako seks vrlo visoko kotira, a možda ima/treba imati i prioritetnu važnost u životu nekog pojedinca.
Kreira se model koji utjelovljuje poželjnog, modernog muškarca i ženu- oni su slobodoumni, nesputani, redovno i učestalo otvoreni za razna seksualna iskustva, sa što većim brojem ljudi, ruše gotovo sve tabue i predstavljaju oličenje seksualnog hedonizma.

Paralelno s time, u zadnje vrijeme nailazim na više izjava "modernih ljudi" koji otvoreno distancraju seks i ljubav.
Ide se toliko daleko, da proizlazi kako je seks, rezerviran za ljude koji su hedonisti, lišeni uzajamnih emocija, ljubavi.

Karl Lagerfeld je nedavno izjavio: "Ne seksam se sa ljudima koje volim".

Ta izjava me podsjetila na jedan film koji sam površno gledala, sa Seanom Conneryjem.
U jednoj sceni, žena ga optužuje sa preljub, sa njihovom prijateljicom.
Izmučen poricanjem, on naposljetku izjavljuje: "Nisam imao seks sa Wendy, a znaš li zašto? Zato što sam je volio".

Neka istraživanja tvrde da sa seksualizacijom društva, dolazi do većeg izražaja i rasta aseksualaca.
Možda se ne radi o uspješnoj usporedbi, ali zajednička poruka je zasićenost društva seksom i seksualnim sadržajima, od kojih se pojedinci žele distancirati, jer im djeluje neprivlačno.

Ljubav i seks ne moraju biti povezani, ali pitanje je zašto se danas nemalo puta ide tako daleko, da se seks prikazuje isključivo kao hedonistička zabava koja je lišena istinskih emocija koje mogu biti prisutne, između partnera?
Neki tvrde da im seks sa voljenom osobom, nije intenzivno i uzbudljivo iskustvo.

Čemu naglašavanje nužne distinkcije između ljubavi i seksa, zašto ispada da je ljubav uzvišena emocija koja biva "uprljana" seksom i obrnuto, zašto seks, kao užitak, podrazumijeva izostanak istinske ljubavi prema nekoj osobi?

Da li se radi o trendu isključivo ekscentričnih pojedinaca ili je isto zaprimilo neke globalnije razmjere, što vi mislite?

Čini mi se kako je sve produkt liberalizacije. Kako su ljudi postajali sve slobodniji, dobili slobodu govora, počeli su pričati o škakljivim temama kao što je sex. prvo su svi mislili "ma nije valjda rekla sex u javnosti"... a onda se ta tema počela širiti i sada se o tome priča naveliko. Prenaveliko i preslobodno, po meni.
I tako ne može proći dan a da nas se ne bombardira "savjetima" na tu temu... Evo od danas

http://magazin.net.hr/brak-veze/brak/sto-njegovo-seksualno-ponasanje-ustvari-znaci
http://magazin.net.hr/brak-veze/veze/pravilo-koje-bi-svi-parovi-trebali-prakticirati-u-krevetu
http://magazin.net.hr/brak-veze/veze/18-stvari-koje-svaki-muskarac-zeli-u-krevetu
http://magazin.net.hr/brak-veze/veze/ociti-znakovi-da-se-sto-prije-morate-poseksati

I ima toga još hrpa, naravno.
I tako, svi o tome puno previše pričaju te se stječe dojam kako seks više nije intimna stvar. Svi bez imalo srama pričaju o nečemu što je stoljećima smatrano tabu temom. Ta gomila informacija, vjerujem, kao i težnja za savršenstvom kod velikog broja ljudi stvara napetost, pregolemu tremu ili neki drugi negativan osjećaj koji neke na kraju dovede do aseksualnosti. I onda se još nađu neki pametni koji kažu da se danas pre malo priča o seksu. O seksu se priča previše! Od nekih stvari jednostavno ne treba raditi nauku jer će se tako stvoriti šablonsko ponašanje bez ikakve spontanosti a to je dosadno i nezanimljivo.

Što se razdvajanja seksa od ljubavi tiče, mislim da si tu sve rekla. Opet je kriva golema količina informacija, bile one prave ili krive, golema količina ovakvih trash članaka, znanstvenih članaka (kad to već spomenuh, reko bi i da smatram idiotlukom petljanje znanosti, pogotovo psihologije, u seks), pričanja po tv-u, itd, itd. Svi oni zastupaju, kao što si rekla, seks sa većim brojem partnera. I to naravno dovodi do navike seksa bez emocija. A možda i ne spominjanje emocija u od strane navedenih medija ima ulogu u svemu tome.
A što reći na nemogućnost seksa sa voljenom osobom? Ne znam, prvi put čujem za to

Radi se samo o ekscentricima, naravno. U prijašnjim vremenima ljudi su bili sputaniji društvenim normama te stoga oni koji su bili različiti od većine nisu smjeli iskazati to što misle i sanjaju.
Danas to mogu pa stoga i toliko priče na tu temu.
Upravo stoga moderna seksologija ne može biti odvojena od antropologije budući da je seks jednostavno nešto prirodno dano čovjeku. Uz veće ili manje devijacije, većini je dovoljan jedan partner da ga zadovolji spolno i duhovno. Neki imaju problema uopće s time da nađu i takvog jednog a neki nemaju probleme niti s više njih. Čisto biološki gledano, imamo potencijal seksati se s više partnera istovremeno, ali nemamo potencijal (ili izuzetno mali broj ljudi ima) da volimo više partnera jednako. Uobičajeno je voljeti jednog partnera, a ljubav može trajati kratko, dugo ili cijeli život.
Iskreno, ne znam čemu neke velike filozofije o stvarima koje su oduvijek poznate.

Tesla je rekao ovako:
"Dva su puta: mnogo ili nimalo seksa. Sredina služi za obnavljanje ljuskog roda. Previše seksa kod izvjesnih ljudi pothranjuje i snaži vitalnost i duh. Uzdržavanje od seksa to isto čini kod drugih ljudi."

Tesla nam baš i nije neko mjerilo po pitanju međuljudskih odnosa i seksa.
Čovjek koji nije imao naročito mišljenje o ženama i koji se dao kastrirati samo da ne bi morao ulaziti u seksualne odnose nije baš osoba koja ima puno toga za reći na tu temu. Recimo, ovo što je rekao nema smisla. Prvo kaže da su dva puta, a onda kaže da postoji i sredina. Dakle, tri su životna puta u seksualnosti ako ćemo pojednostaviti: nimalo, prosječno i puno. Svatko zna koliko mu odgovara. Problem je u tome što oni koji vole puno misle da svi vole puno a novinari s njima pune novine, jednako kao što i oni koji vole prosječno misle da oni koji vole nimalo nisu normalni pa opet i takvi ispadnu problematični.

Mislim da je svijet davno razbio normu umjerenosti. Danas nije samo seks hedonistički prikazan, sve je. Za primjer uzimam hranu: Reklame o hrani su tako hedonističke i lažne ali ti trbuh svejedno zakrli kad vidiš te savršene boje savršenog pomfija ili čega već.
Mi smo bombardirani tim lažnim savršenim seksom, sve više i više se ljudi oslanja i seksualno sazrijeva uz porno filmove koji ne prikazuju realno stanje stvari i samim time ljude podsvjesno čine nezadovoljnima i/ili prevelikim avanturistima koji žele ostvariti svoje tinjerđeske fantazije.
A kad je čitavo društvo takvo.. Jedan je filozof ili sociolog rekao (ne mogu se trenutno sjetiti tko) Ako je čitavo društvo "bolesno", onda je to normalno stanje stvari. Jer ako su svi bolesni onda nitko nije bolestan.
Na žalost onda takvo društvo  podržava takav način života.
Da li to razvija veći broj aseksualnih osoba? Smatram da ne, samo što se oni u ovom poredku više ističu kao  druga krajnost koju društvo mora "ispraviti".

Ne znam baš koliko bi to bilo normalno ali bi bilo uobičajeno. Moje mišljenje je da i dalje ne bi bilo normalno ali bi bilo prihvatljivo. Moralo bi biti. Dok se ne stvori kritična masa ''zdravih''.

ma triba pravit dicu...kontra kulturi smrti...@