bojite li se smrti?

mislim da ne mogu odg na to pitanje sve dok sam ne budem blizu smrti... ali inace, nema goreg straha od nepoznatog, sama pomisao na to, daje mi trnce

NE BOJIM SE SMRTI, JER JA VJERUJEM DA JA NE MOGU UMRIJETI, SAMO MOJE FIZIČKO TIJELO, JER JE ONO PROLAZNO, ALI MOJA SVIJEST OSTAJE, VJERUJEM DA SMO SVI MI LJUDI BESMRTNI.

satan´s master je napisao/la:

ne...jer razum pobjeđuje osječaje...

Otkad to?
Ako razum pobjedi osjecaje onda to i nisu bili bash neki osjecaji........

možda jesu. možda je razum toliko jak da je sposoban pobijediti i jake osjećaje.

Ne razumijem o kakvom pobjeđivanju je riječ. Razum može do neke mjere držati osjećaje pod kontrolom. Razum i osjećaji zapravo surađuju veći dio vremena, no mi ih postanemo svjesni tek kad se sukobe. Uobičajeno.

U posljednje vrijeme se sve manje bojim smrti jer sam 100% sigurna da to nije kraj, već početak nečeg puno boljeg nego ovdje. Još kao mala sam znala razmišljati da je život kao san, a kad umremo da se tad ustvari probudimo.

ma ionako cemo svi umrijeti

a i čemu se bojati nečeg, za što znaš da je neizbježno od kada se rodiš, a osim toga ljudi umiru od kada je svijeta. tko se rodi mora i umrijeti.
nekako mi to totalno prirodno....
sve mora završiti

ne.
vjerujem u reinkarnaciju i ako je tako zaista onda super
ako se ide u raj opet super
ako nema nićeg poslije tak mi je svejedno jer neću ni znat da se neš dogodilo

Mozda samo nacina...

Ne ! Jer ono što mora da se desi desiće se , tako da mi to nikako ne možemo promjeniti !

ne, što bude bit će, a ja ću je dočekati otvorenim naručjem - nadam se u dubokoj starosti

ja se jedino bojim boli prije smrti...

da i ne bojim se sam nepoznatog

Da, bojim se smrti. A kladim se da bi se i većina sa ove teme koji su odgovorili sa ne, ako bi se našli u nekoj opasnoj situaciji

ne bojim se, samo bi mi bilo toliko krivo da nisam obavio neke stvari koje su mi oduvijek bila zelja, bilo bi mi zao bliznjih i onih koje volim, toga me je strah.
uostalom ne mozes nikad prosuditi kako se druge osobe osjecaju, kako razmisljaju, svatko je razlicit... a ako netko ne moze razumjeti ili prihvatiti sto drugi misle i cine to je njegov problem.

A čuj, to je ono, heroji se prepoznaju u situacijama...

pa dobro uostalom kako kazes, to cemo tek vidjeti kad se nadjemo u situaciji pred smrt. ovo mi samo mislimo da se ne bojimo, ali misliti nije to, treba imati iskustva.

Da. Ja cijenim svako mišljenje, za nikoga ne mislim da nema pojma o čemu govori ili tako nešto da se razumijemo. Ono što sam htio reći jest da se ljudi u određenim situacijama potpuno drugačije postave nego kako su pričali da bi se postavili. To nije rijetka pojava, imam već iskustva s takvim stvarima. Jednostavno kada dođemo u samu situaciju, tada ćemo otkriti samog sebe. Ili ćemo potvrditi ono što smo mislili o sebi, ili ćemo shvatiti da je to bila samo naša želja.

I moj frend je govorio kako će nastaviti sa rolanjem ma što da mu se dogodi u životu, da mu je to jednostavno prevelika ljubav da ga išta spriječi u tome, makar se ''spotrl ko pi**a''... Slomio je nogu, bio u gipsu, ponovno učio hodati kroz nekoliko mjeseci... I više godinama ne rola, ne usudi se unatoč onome što je tako osjećajno govorio. Kao jako želi to, ali jednostavno ga je strah.

Eto, to sam samo htio reći

A ovo što sam reko sa klađenjem, to sam samo želio izraziti svoje mišljenje koje uopće ne mora biti točno.

znam znam
bas mi se svidjaju tvoja razmisljanja, uvijek malo preokrenes tudja i das nam uvida u isto to samo s malo drukcije perspektive. tako da se sto se ove teme tice s tobom u potpunosti slazem. ^^

Bojim se smrti, a još više se bojim onoga što slijedi poslije, ako slijedi tojest.

Ne bojim se smrti. Dapace, znatizeljan sam sto dolazi poslije.

Ma nebojim se ja smrti vec mi je zao da mi mlada zena ostane udovica...
Ko ce da je upita i kaze,mala moja bosonoga kako zivis bez onoga,
lole garavoga....

Ko ce mi je utjesiti.... .......

Ja

A i ti bi koku od 36 ljeta... ha...

Tesko da bi ti nju mogao zadovoljiti...
Ja sam to razradio samo tako....