neale donald walsch: razgovori s bogom

Pogrešna predodžba, možeš to nazvati i želja za moći. Tu se radi samo o iluziji, to nije moć, nego privid moći. Kakvu moć ima neki lokalni šerif. Je da je prvi u svom selu, ali što mu to znaći...

Ne mislim da se nužno radi o želji za moći. Može jednostavno biti da se radi o tome da se netko želi osjećati boljim od nekog drugog radi nečega što posjeduje. Recimo 2 krave, a svi drugi imaju jednu.

mislim da želja za moći nema veze s materijalnom moći.
ljudi koji su željni prave moći (npr Tuđman) čini mi se da njemu nija bila važna materijalna kosti/moć, samo čista sirova moć.
ljudi koji imaju materijalnu moć, često nisu eksponirani, već samozatajni. siva eminencija

mislim da su to dvije različite stvari.

@Chakotay, kao da je važno je li iluzija ili ne, ljudi koji žele biti moćni pokušat će se dokopati onoga za što misle i što njima predstavlja moć.
@Alpha, ne mora biti moć u smislu mogućnosti upravljanja nekim nego, kako je Glo rekla, materijalna moć.

Smatrate li vi da težite za nečime što vi smatrate posjedovanjem moći? To ne mora nužno biti negativna ili egoistična moć.

Vi to zovete materijalna moć ali meni pojam "materijalna moć" znači vrlo konkretnu stvar, a to je imati dovoljno sredstava za određena ulaganja. Tako nešto uopće ne mora imati veze sa susjedima niti ikim drugim. Dakle, ja ne bih koristila taj termin za ovo što se pokušava opisati. Mislim da stoji pojam moć ali u kontekstu da netko daje sebi za pravo da naređuje drugima. Naravno do tog da naređuje može doći i preko stjecanja bogatstva. Međutim ja sam mislila na kontekst gdje netko ima više od drugog bez mogućnosti da mu šefuje ali da se smatra boljim i vrednijim radi toga što ima. Dapače, može potpuno ignorirati sve te "ispod" sebe. Jednostavno se smatra boljim.
Ili vi mislite da je isključivo i samo moć ono čemu ljudi teže?

Moje pitanje odnosilo se na tom smatrate li vi da težite za nečim isključivo zbog moći, dakle, uzeo sam u obzir da ljudi teže i za drugim stvarima. Zanima me odgovor na to pitanje

Mislis, dakle, da je korjen svega moc...a onda je to opet samo ego, zar ne? Ne znam.

Evo, malo sam promislio.
Želja za moći je dijelom evolucijski uvjetovana. Ako bi to bila sastavnica ega tada ego ima mnogo izvora. Jedan od tih je taj biološki. Teško je to rasuditi.
Nije li ego posljedica izražavanja nekih osobina pojedinca koje zajedno čine jednu cjelinu? Možda ima smisla pričati o egu samo kao nečemu što se izražava prema van iz osobe, no ego kao dio osobe čini dio njenih međa u međudjelovanju s ostatkom svijeta. Pričamo li o međusobnim odnosima i pojedincu kao dijelu društva možemo zaključiti da je korijen toga ego, no pričamo li o pojedincu kao individui tada je ego samo zbroj mnogih sastavnica osobe.

Da li se tu radi o želji za moći ili možda o potrebi za sigurnošću. Ponekad mi želimo biti moćni samo zato da možemo biti sigurni tj. zato da nas drugi ne bi mogli prisiliti na nešto. Tako da je osoba u Alphinom primjeru koja želi biti iznad drugih, ali bez mogućnosti da im "šefuje" ustvari traži sigurnost, on ne želi da se njemu "šefuje" a to može postići samo ako je iznad onih koji bi to željeli.

@Legi na tvoje pitanje da li ja težim nečemu samo radi moći, mislim da mogu odgovoriti da ne, svemu čemu težim, težim radi nekog razloga, ali nijedan od tih razloga nije moć nad drugima. I to zato što sam duboko uvjeren da mi ne možemo imati istinsku moć nad drugima, a i odnosi između ljudi su puno bolji ako su dobrovoljni

@Legi...a da prostis bas si ga natrkeljao. Aj sad to tako da te ceo svet razume
Btw, zbilja mislim da bi trebao procitat knjigu jer je ovo tema o doticnoj knjizi pa se diskutira o razmisljanjima gledanima kroz prizmu piscevih razgovora s Bogom.

Evo, aj da probam odgovorit na Legijev post. Dakle imamo pojedinca u masi i bez mase. Mislim da je onima koji zele da "susjedu crkne krava" uopce nije niti do moci niti do bogatstva niti do blagodati ako je on sam za sebe. To sve ima smisla samo ako je u masi koja je nuzno "losija" od njega.

@Chakotay, da, tako nekako glasi i moj odgovor na pitanje. Ali ja ipak još malo razmišljam o tome. Možda postoje stvari za koje nismo svjesni da ih želimo samo zbog moći.

@Alpha, dakle, ego je samo skup osobina koje od pojedinca do pojedinca mogu biti različite, ali imaju zajedničku manifestaciju prema van. Jel jasno?

Ja pak ne znam što si htjela reći svojim odgovorom. Odakle ti uopće ovaj kraj da to ima smisla samo ako je u masi koja je nužno lošija od njega?
Dobar dio ove rasprave bi mogao biti i dio neke druge teme, pa si nekako uzimam pravo da ipak postam ovdje.

Teško je pričati o temi vezanoj za neku knjigu koju nismo pročitali. Baci se na čitanje, a onda sve drugo!

@Legi...stavila sam "losiji" u navodne znakove. Hocu reci da ego doticne skupine ne raste zahvaljujuci njihovom zadovoljstvu radi vlastitih postignuca vec radi zadovoljstva koje im izrokuje misao kako su oni "bolji" tj. kako su drugi "losiji" od njih.
U biti nemam pojma jel to ima veze s time sto si ti bio napisao jer mi je ono bilo totalno nabacano ali eto...to sam htjela reci...
Inace, sad kad si pojasnio kuzim sto hoces reci. Ne znam da li je manifestacija svih egoista ista prema vani...naime, ne kuzim sto znaci "ista". Kao, svi se isto ponasaju ili svih "dize" ista stvar?

Uglavnom, kao sto i Blizzard kaze i kao sto rekoh ranije...ovo je tema o odredjenoj knjizi i zapravo bi bilo dobro drzati se nje i kontemplacija na osnov napisanog u istoj. Zato i dalje smatram da bi trebao procitat knjigu. To sto rasprava dosta odlazi od centra je upravo radi ljudi koji nisu procitali...

egoizam nastaje zato šta ljudi misle da su odvojene jedinke. kad bi znali da smo dio jednog velikog "organizma" i da svaka radnja na štetu drugih utječe i na nas same, tj da činimo direktnu štetu sami sebi, vjerovatno bi se drugačije ponašali. problem je u tome šta to ne vidimio zbog zadrške u re-akciji jer se nalazimo u materijalnom svijetu i ona se odvija usporeno.
s obzirom da smo sami izabrali iskustvo odvojenosti, da bi došli do spojenosti, nije ni čudo da se tako ponašamo. samo je pitanje vrimena kad ćemo doći do spoznaje o jednoti pa nam iz te perspektive ni egoisti neće izgledati kao loše osobe već kao netko ko je na putu spoznaje.

Ali opet to znaci da bi prestali raditi neke stvari radi egoizma (da ne radimo lose sebi samima). Mislim da je najvaznij prvo se oslobodit tjelesnog ega. Radit na empatiji i altruizmu i u tom procesu pokontat jedinstvo. Jer ako netko "pokonta jedinstvo" samo na razini spoznaje informacije (kao sto to cesto biva u religijama) onda on ne regira na stvari iz pravog razloga iako mozda reagira na pravi nacin. Hocu reci, nije isto da li je netko vratio izgubljenu stvar vlasniku zato jer osjeca i smatra da je to jedino ispravno ili zato jer mu je netko reko da ce otici u pakao ako ne vrati pa je vratio radi straha od pakla.

možda bi u početku tako razmišljali i tako ajmoreći egoistično djelovali, ali na određenom nivou, do kojeg bi stigli takvim djelovanjem i svim onim šta bi nam takvo iskustvo donijelo, više ne bi postojalo "ja" jer ne bi postojalo ni "ti".
u pravu i ovo oko oslobađanja tjelesnog ega. bitno je iz koje pobude to radimo. zato nam treba prava informacija da ne lutamo. jedna od krivih je baš ta da ćemo otići u pakao ako ne vratimo određenu stvar vlasniku. to se temelji na strahu, a strah su plasirale religije da bi pribavili sebi moć.

Mislis da to djeluje kao "terapija smjeskom" tj. i obrnutim putem pa ako radis nesto sto ne osjecas/ne mislis pocet ces osjecat/mislit ako radis ono sto bi trebao...jesam ovo dobro objasnila

jesi

@flo vidi se da si skužila knjigu, super pojašnjeno, ja bi još dodao da su i strah i pakao iluzija, ali nažalost jako dobra iluzija pa izgledaju skoro kao da su stvarne.

@Alpha upravo čak ako i glumimo da smo nešto, nakon nekog vremena ćemo to i postati. To je već poznato u psihologiji kao teorija etiketiranja, ako si sami ili netko drugi "prilijepi neku etiketu" mi ćemo se ponašati u skladu sa time i nakon nekog vremena ćemo to i postati. Nažalost to se više i lakše koristi za negativne osobine, no isto to vrijedi i za pozitivne osobine. Na nama je da izaberemo što želimo.

Da, to sam i pitala kada sam spomenula "terapiju smjeskom"...znaci mislis da funkcionira, ha? Mozda i da ako se zbilja, zbilja, zbilja dugo koristi. Naime, to sto kazes da kad je negativno u pitanju ide lakse je istina. Cim ti netko kaze da si "to i to" (a pricamo o necem negativnom) ti to gotovo momentalno i postajes (barem prema toj osobi). Naravno, sto je osoba stabilnija i zrelija to ide teze ali pricam o prosjeku koji nije tako stabilan
Medjutim cini mi se da u pozitivnom smjeru to ne ide tek tako. Recimo, neka negativna osoba se trudi postati bolja medjutim sto vise radi pozitivnih stvari to postaje vise frustrirana jer zapravo (gledano iz njenog ugla) ne dobija nikakvu korist od toga (barem ne onu koja je bitna toj osobi). Na kraju postane jos mrzovoljnija i negativnija i stera sve u biiip

Da naravno treba neko vrijeme da se naviknemo i trebamo to doista željeti, u početku je teško, ali s vremenom je sve lakše i lakše. Isto je i u pozitivnom i u negativnom smjeru samo što je to u negativnom smjeru lakše, za promjene u pozitivnom smjeru se trebamo više truditi.

Što se tiče tvog primjera sa stabilnom osobom kojoj se kaže da je nešto loše, ona će odbaciti te riječi znajući da to nije i nastaviti se ponašati kako se ponašala i dalje. No ako je osoba nestabilna onda će to pokupiti i na neki način pokušati ispuniti očekivanja. Npr. osoba koja je nestabilna i koja opsuje tu i tamo, ako netko "etiketira" kao nekoga tko stalno psuje će vrlo vjerojatno (pogotovo ako se radi o mlađoj osobi) početi psovati češće, ali će se jako teško odviknuti od toga, čak i ako sama odluči to više ne činiti će joj biti čudno, izgleda će joj kao da glumi sama pred sobom, a ljudi će ju još neko vrijeme smatrati nekulturnom.

Zato je važno hvaliti druge i isticati njihove pozitivne kvalitete jer ih time potičemo da to i dalje čine. Možda čak i važnije nego kritizirati one negativne, jer je puno lakše činiti nego ne činiti iako se ovo čini paradoksalno, ali mi po svojoj prirodi želimo biti aktivni.

Da, za pozitivne se treba truditi. Slazem se. Medjutim kada netko nesto radi iz straha od pakla i zapravo opet to sto radi dobro (ili barem ne radi lose) cini samo radi sebe. I onda tu izostaje ta vrsta truda i zelje o kojoj pricamo.

Sto se tice negativnih...evo bas kad si spomenuo psovanje. Ja imam problem s time i taj je problem izrazeniji sto sam pod vecim stresom. Medjutim mislim da niti u jednoj varijanti ne bih pojacala psovanje jer mi je netko reko da stalno psujem. Ili je mozda stvar da toliko psujem da ne moze vise od toga
Ajmo uzeti drugi primjer. Recimo curica udje u pubertet i u postupku odrastanja joj se naljepi etiketa lake zenske. Mislim da bi ona uistinu mogla krenuti tim putem radi te etikete.

Sto se tice kritika i pohvala. To je sklizak teren. Mislim da je kritika jako vazna. Ako nam netko ne kaze da nesto radimo mi to mozemo niti ne znati i nastaviti raditi i dalje. Sto se tice pohvala tu je isto vazna mjera. Stalna hvala proizvodi osobu koja uistinu pocme mislit o sebi da je posebnija i bolja od drugih.

jako malo su dotakli pitanje karme u ovoj knjizi pa mi je to ostalo nejasno.
u stvari, po logici koja se nameće u knjizi, ako u nešto vjeruješ tako će i biti. dakle tko vjeruje da pakao postoji on će ga zaista doživiti ako misli da je zaslužio biti u njemu. isto je i sa rajem ili bilo čime u šta vjeruješ. pa se mislim da li je i sa karmom tako

Mislim da je u tom slucaju stvar da kada iz drugog kuta vidimo svijet i sebe u tom svijetu i tko smo bili zelimo pokusati ponovno. Teoretski bi mogli prestati s inkarnacijama kad bi to htjeli ali pitanje je da li smo uopce sposobni donijeti takvu odluku na toj razini razvoja kada nam se prikaze sve iz viseg kuta.

na kraju ispada da to ipak želimo. da je sve šta nam se dešava produkt naše želje, naših misli.