Pozdrav svima ovdje
Nadam se da ne smeta što dižem staru temu, registrirao sam se da dam svoj mali doprinos, tj. da ispričam svoje iskustvo. Na ovaj forum sam došao slučajno tražeći odgovore, još ih nisam našao ali vaši postovi su mi dali dobre smjernice gdje da ih tražim.
O sebi ne znam što reći, a da ne ispadnem subjektivan. Imam 21 godinu i studiram, ostatak ćete saznati putem..
Cijeli moj život je isprepleten razmišljanjima, o tome tko sam, koji je moj cilj, svrha postojanja..što me određuje kao individuu. Ponekad u svemu tome pretjeram..jednostavno, postavljam si mnogo pitanja i nastojim što bolje shvatiti sebe. Takav sam jer imam određena sjećanja koja u meni stvaraju zbunjenost.
Još otkad sam bio dijete od nekih par godina imao sam čudne snove koje ni dan danas ne mogu u potpunosti objasniti, kad bi se probudio znam da sam bio zbunjen jer sam sanjao nešto što meni tada nije imalo smisla niti sam vidio bilo kakvu poveznicu sa sadašnjim životom. Ti snovi su se redovito ponavljali, ponekad bi bili u potpunosti isti, ponekad bi se nastavljali ili bi jednostavno dolazili novi snovi. Što me i sad još začuđuje kako se ja svega toga sjećam. Mislim da su se ti snovi dešavali između 2. i 8. godine, teško je odrediti vrijeme početka i završetka. Ono što sam poprilično siguran je da mašta nije imala veze sa tim. Iako više nemam te snove, nikako ih ne mogu zaboraviti i prijeći preko toga, uvjeriti sam sebe kako pretjerujem s tim.
Osim toga, sjećam se skoro svega od svoje 1 godine starosti, taman kad sam negdje prohodao. Kad sam počeo mami prepričavati događaje iz toga vremena kao da je bilo jučer, nije mogla vjerovati što čuje.
No sve to ima utjecaja na mene kakav sam danas. Mnogi mi govore da sam malo prerano "odrasao", da sam preozbiljan za svoje godine. Živio sam na selu sa obitelji i okolinom u kojoj nije postojala nikakva intelektualna figura koja bi me izgradila u ono što sam danas, ili mi otvorila horizonte za sasvim nove načine razmišljanja, kao da je sve to već nekako bilo u meni. Čak su znali govoriti da ja kao da nisam iz te obitelji iz koje jesam (u šali naravno).
Ali i ja se osjećam tako, nekako otuđeno, bez prijatelja, bez prisnosti, bez povezanosti za nekoga..i to vidim kao problem. Imam osjećaj kao da mi nešto fali..kao da ovo nije moje vrijeme.
Kako je sve prolazilo, ja sam samo razmišljao zašto sam takav kakav jesam.
Od snova, najupečatljivije su sljedeći:
Sanjao sam da sam bio vojnik (ili barem sudjelovao u ratu). Ne znam točno gdje ni koji rat, ili I. ili II. svjetski rat. Sjećam se željeznice i snijega. Puno kolosjeka, većinom praznih, u daljini teretni vlakovi. Dalje od željeznice je neka ravnica, a iza mene grad u ruševinama. U blizini su zgrade, i ja pokušavam se zavući u jednu od njih. Mislim da se pokušavam sakriti od nekog i zavlačim se čim dublje u ruševine. U nekim verzijama sna ruševine su kao u labirintu i ja se zavlačim čim dublje i ulazim iz prostorije u prostoriju. A nekoliko puta sam sanjao to isto mjesto, samo što nije bilo snijega i nije bilo razrušeno. Tu sam osjećao strah..
U sljedećem snu putujem kroz neki grad, sjećam se pogleda sa brda na grad dok putujem nekom prometnom cestom. Cesta kako se spušta prema gradu prolazi kraj nekog tornja, kao neki odašiljač. S jedne strane ima mnogo drveća i ogradu, a s druge velik grad. Tu sam bio smiren, drveća su lagano se gibala zbog laganog povjetarca i kao da mi je to godilo.
Dalje, sanjao sam da sam neki fotograf i da sam fotografirao djevojku kad je bila u polju nekog ljubičasto plavog cvijeća, nešto kao lavanda..djevojka mi se smiješi
ono što je najčudnije i potpuno nejasno, što me ta djevojka podsjetila na mamu.
Sljedeći san se odvijao u nekom gradu. Živio sam u zgradi a ispred nje je bio neki veliki dućan gdje sam često kupovao. Kad bi bio u zgradi u svom stanu, često bi se budio i gledao van grad u mraku. U blizini je bilo neko pristanište gdje su neki manji brodići znali pristajati. Mislim da nije bilo more već neka veća rijeka ili zaljev. Sjećam se šetnji po tom gradu i nekih uličica, znam da su u blizini bile neke tvornice i parkirališta. Mislim da je grad bio industrijski. Tu sam se osjećao nekako osamljeno.
Ono što sam pomislio godinama kasnije kad sam počeo malo tražiti objašnjenja ovakvih snova je da su to moji prošli životi. I sad sam vidio na ovim stranicama da je jedan korisnik imao slično iskustvo bilo je drago što nisam jedini
Ja naravno ne znam što znače ovi snovi, da li oni zaista jesu prikaz prošlih života, zato se planiram podvrgnuti regresiji da saznam nešto više.
Nedavno sam po ne znam koji put gledao seriju Band of Brothers. I nešto me u meni tjeralo da ju gledam ponovo i ponovo. Budući da seriju opisuje snažnu povezanost i prijateljstvo vojnika tijekom rata (dokumentirano na zaista realan način), pomislio sam da sam prepoznao djelić sebe u svemu tome. Ratovanje i snažna povezanost sa nekoliko ljudi. U ovom životu nemam prijatelja u tom smislu, nisam sa nikim snažno povezan i to kao da otvara određenu prazninu u mom životu, baš kao da fali netko.
Upavo zato mislim da bi bilo dobro da idem na regresiju da saznam neke odgovore o sebi jer ovako se osjećam izgubljeno.
Nadam se da sam bar malo uspio objasniti svoje iskustvo
i naravno vaši savjeti i mišljenja su dobrodošli
sri lis 27, 2010 6:21 am
Zasto onda mislis da si sad nesto posebno ziva nego sto si bila?I da umres,opet bi se inkarnirala 
) i td.
