Rasprava o snovima, lucidnim snovima, noćnim morama...

Meni u snovima sve izgleda nekako previše glatko, i iskrivljeno... no najčešće ne skužim da je to san...

Meni vizualni aspekti snova nisu najuvjerljiviji, ali emocije, posebno one straha, napetosti i sl. su mi izuzetno intenzivne.

Jel vi kada sanjate postupate onako kako bi uglavnom u stvarnom životu ili drukčije?

Ja kako u stvarnom zivotu. Al se sve oko mene dogada nenormalno i svi se mjenjaju, a ja isti ...

Ja postupam sasvim suprotno od onoga što radim u stvarnom životu... u stvarnom životu sam mirna, tiha... a u snovima putujem kao manijak i borim se i još svašta...

Ja baš i ne. Često u snovima napravim nešto što ne bi u stvarnom životu, ali radi posebnih uvjeta.
Slično i ja tako, Dragony.

Dragony je napisao/la:

Jedno pitanje: Kad vi sanjate, je li vam u snu sve izgleda kao u stvarnom životu ili vam izgleda kao u nekoj 3D igrici?

Meni u snovima mnoge stvari nemaju vizualnu informaciju, ali imaju neku drugu. Osjećam prostor oko sebe, a ako su neka bića onda osjećam njihove energije, njihovu egzistenciju. Njihovo postojanje ima \'\'težinu\'\', djelovanje koje ja osjetim. Naravno, vizualne informacije o prostoru se često mijenjaju, sad sam u jednoj prostoriji, pa zatim u drugoj.
Imate li pojma o čem pričam?

Pa, onak, napola te razumijem

Ja snove definiram kao spoj naših želja, strahova i događaja koji su nam se dogodili tijekom dana, dva. Lethal combination

Ja svašta sanjam pa se onda nešto i ostvari pa mi ubije teoriju jer u mojoj definiciji nema ništa sa - šta kad ti se ostvari nešto šta si sanjao? Di je granica između snova i sadašnje i buduće stvarnosti?

@ legi

Ja te u potpunosti razumijem. Ne sanjam često na taj način ali mi se dogodi to o čemu pišeš, mogu osjećat (da, mogu) a prelaziš iz prostorije u prostoriju, iz događaja u događaj bez da ima ikakvog smisla. Dobro, barem meni nema smisla u mojim.

@Grinder, točno tako i ja razmišljam!!!
Prvo si zadam tu (racionalnu) definiciju, no onda se sjetim koliko sam puta u detalje koji nisu mogli biti slučajni sanjao budućnost, pa se sjetim koliko puta sam otkrivao tuđe namjere (to bi bila telepatija u snovima ili nekakvi podaci koje dobivamo iz kolektivne svijesti), pa zatim lucidne snove i paraliza snove te susrete s 'neugodnim' bićima... i gdje je onda granica u snovima? U tome da je nema?

@legi

Da, čini mi se da nema granice jer snovi imaju tako velike opsege realnog i nerealnog da im niti ne možemo postavljati granice... Upravo to kada ti se nešto ostvari kao tebi i meni, i drugima vjerojatno, prelazi ta granica realnog i znanstvenog objašnjenja.

Sve to ovisi i kako tko ima snove, neki sanjaju jednostavno i ovakve definicije im nisu niti potrebne.

Grinder je napisao/la:

Sve to ovisi i kako tko ima snove, neki sanjaju jednostavno i ovakve definicije im nisu niti potrebne.

A da mi samo sanjamo i da se prepustimo, bismo li dobivali 'bolje' rezultate nego kada razmišljamo o njima?
Ja smatram da jako značajan dio napretka jest upravo taj da se pitamo o tome zašto mi to sanjamo, kako dobivamo te informacije.
U prvom redu to se pitamo zbog naše znatiželje, zatim to pomaže razvitku znanosti, a i tome da mi u 'praktičnom' dijelu budemo sve uspješniji samim time što i više razumijemo
Opet, ne smijemo pretjerat u tom objašnjavanju jer tada se ograničavamo samo na one stvari koje možemo shvatit, a ima puno onih koje, eto, možemo samo iskusit i pitat se hoće li se dogodit ponovno!

@ Legi

Naravno, mene isto zanimaju moji snovi i uvijek ih pokušavam definirat. Jako često sanjam nešto i onda nakon par dana mi se to na neki način ostvari. Zato su mi zanimljivi i zanima me koji je razlog tome da svi različito sanjamo, zašto se nekome ostvaruje nekome ne? Uff, još kad bi se barem snovi o jackpotu ostvarili haha

Hm, dobro, to sam skužila, snovi se ne ostvaruju u osobnu korist, barem ne moju.

evo jedne moje anegdote...ja se sutra trebam sastati sa curom(jeeeeej,ne mogu dočekati),i idem ja prije nekih 20 minuta spavati...i valjda sam sanjao,jer se sjećam svega,kako nju ljubim(a iskreno bih umro za nju kada bih trebao)...ja se probudim,ono vidim,jastuk mokar...ja nisam mogao vjerovat nikako...

Ljubio si jastuk mjesečareći??!
Nije neka misterija

hehe,ali je u snu bilo lijepo...a kada sam se probudio...lol...morao sam prati jastučnicu...

A jadan...
Moja sestra je ponekad usred noći znala otići kod bake i vratiti se, a kad bi se ujutro probudila, mi bi ju pitali zašto je išla kod bake, a ona bi tvrdila da nije nigdje išla....

a znam to...ja sam jedanput mjesečario,prolazio kroz kuhinju,i lupio glavom od vrata(tako mi je stari vidio,jer je zaspao na fotelji u dnevnom),i nisam se probudio...i onda sam dalje išao...ali kao mačka sam htio van...samo što sam ja lupao glavom od vrata...ali je ujutro bolilooooooooooooooooooo...

Te paralize, lucidne snove i susrete s neugodnim bicima i ja dozivljavam... POnekad su mi snovi nevjerojatno vizualno jasni, a ponekad onako mutni, isprepleteni. Najzanimljivije mi je kad zaspim usred dana, a da samo pogledala na sat prije nego sam zaspala. I sanjam hrpetinu stvari, cini mi se kao da je satima trajalo. Kada se probudim sjecam se zadnjeg trenutka sna i u stanju sam prevrtiti sve unatrag toliko da se sjecam misli koja me "odnijela" u san. Ali najzanimljivije od svega je sto kada nakon budjenja pogledam na sat, uglavnom ne prodje vise od 7-8 minuta. Jel imao tko takva iskustva?

Flory, i meni se to znalo događati. Sanjam puno toga, a prođe samo par minuta...
Jednom sam se probudila u 8 sati te zažmirila, i idući put kad sam otvorila oči bilo je 10 sati. Imala sam osjećaj kao da je prošlo samo 5 minuta... ne razumijem kako je tako brzo moglo vrijeme proći...

E a, ponekad mi se dogodi da u snu imam osjecaj blazenstva.. ne znam kako bi to bolje opisala. Ali ne sanjam pritom nista konkretno. I onda kad se probudim mi je tako zao sto sam budna, no jos uvijek mi ostane u magli taj lijepi osjecaj.
Nauprot tome, cesce dozivljavam osjecaj strave,.. neopisiv odvratni strah, gotovo neljudski osjecaj. Kad se probudim, tesko mi je otarasit se tog filinga. Kad se smirim, shvatim da u budnom stanju nisam osjetila nikada nista slicno. Al odvratna mi je ta strava.. kao da te uhvati potpuno beznađe (il kak se to vec pise), patnja, kao da ti nema pomoci i izlaza. Kaj je najgluplje, to uglavnom sanjam kad sam u realnosti potpuno bezbrizna.

jel vam to poznato?

dragony, meni se jednom dogodilo da sam legla u krevet, zatvorila oci.. cinilo mi se kao da lezim minutu- dvije i da nisam zaspala. Zatim me mama prodrmala, i ja sam joj rekla: pa daj me pusti da spavam, tek sam legla.. Mama mi je uzvratila: Ocemu ti pricas, legla si u 11 navecer, sad je 7 ujutro, moras u skolu.
o tome da se nisam nimalo odmorila ne moram ni pricati.

E pa da, kad sam u stvarnosti opuštena i vesela, u snovima sanjam nešto strašno i odvratno (kao noćas). A kad sam u stvarnosti tužna, nevesela, sanjam neke vesele stvari...

haha, to ti je ono, za ravnotežu. NI sim ni tam, neko cista sredina. A jel si ikada sanjala da letis (sama svojim tijelom), ili dises pod vodom, umom pomices stvari. Meni se to dogadja jer to sve silno zelim u stvarnosti. Al najdrazi mi je dio s letenjem, skoro svake noci. Krasan osjecaj

ja svako malo letim.... ali, znam uzletjeti ali ne znam sletjeti!
tako da, ako se popnem previsoko, padnem naglo, i znam da će me boliti, i govorim si u snu da sam budala što sam išla tako visoko, i kad padnem uvijek me bole noge...kad se probudim, ko nova!