Aura!

Meni nesjecam se bas. 1. Indigo, 2.požrtvovani oker a na 3. kristalna.

@athena... jedna je dominantna, uz moguće varijacije tokom života... jer kako se mjenjaš ti, tvoji afiniteti, sposobnosti i znanje, početi će ti odgovarati neka boja za koju si prije mislila da prema opisu nikako nije tvoja...

od svih teorija, ni jedna nije 100% dokazana...
možeš vjerovati u ono što se baš tebi čini logičnim..

ako ti što pomažem, ja vjerujem da postoji jedna dominanta boja koja djeluje na svjesnoj, podsvjesnoj i nesvjesnoj razini..
s vremenom se naša svijest razvija, mijenja, tako da poprima i nijanse drugih boja...
ipak, ono nesvjesno, teštko je promijeniti - to je ono tko smo zapravo, u dubini, bez maski.
ne treba ti ni test da spoznaš koja je boja baš tvoja - saznaj koje što znače, i prepoznaj se u jednoj.. ne onako školski, naučeno, željeno - prepoznaj se u njoj, još bolje vidi ju i osjeti nevino, grešno, iskonski, intuitivno, zbiljski.. i tu boju ne moraš nikome reći... neka je samo tvoja..
prema njoj se navodi, razvijaj i ublažuj mane...

schmizzl je napisao/la:

ipak, ono nesvjesno, teštko je promijeniti - to je ono tko smo zapravo, u dubini, bez maski.

Točno to! Mnogi kada čuju da aura ovisi o tome kakva smo mi raspoloženja ili stanja svijesti smatraju da je veoma promjenjiva i da nije toliko pouzdana, ali zaboravljamo koliko je teško promijenit ono što mi zapravo jesmo. Ako pogriješimo, možemo shvatit da nešto ne bismo trebali radit i uvidjet da je to pogrešno, ali ne imati želju za činjenjem istoga opet je sasvim druga stvar
Zato ne treba pretjerano osuđivati osobe kojima je pokazano i dokazano da su u krivu, a koje grešku ponove/ponavljaju opet, treba ih osuđivati ako se ne žele promijenit.

Naše su aure cijeli spektar boja, može prevladavat jedna ili čak više njih, ovisi od čovjeka do čovjeka. Ne vjerujem da je svaki čovjek 100% samo jedna boja, jedna jedina i nijedna druga.

@Schmizzl, hvala na savjetima.

Slažem se s tobom. Ništa nije nepromjenjivo, a osobito to nismo mi, ljudska bića.
Konstantne mjene su sastavni dio ovozemaljskog života.

Vjerojatno postoji jedna dominantna boja, kao što i kažeš, neovisno kojeg je intenziteta.
Međutim, složit ćemo se da je vrlo teško, skinuti masku i biti u potpunosti iskren sam sa sobom, osobito u periodima života koja karakteriziraju promjene i ako ne osjećamo da smo se formirali u potpunosti, kao ličnost koja se može definirati.

Ipak, test iskrenosti samih prema sebi, je najpouzdaniji test.
Iako ne vjerujem da bi postajala neka stvarno velika diskrepancija između najbitnijih karakteristika boje aure dobivene pažljivim rješavanjem testova i one koju "uzimamo" kao svoju.

Sve na ovom svijetu samo mijena jest Mijenjamo se mi samo polako, postepeno, naravno oni koji to žele, ali bez obzira na volju i želju nekako nas stare navike vuku nazad.

No dali se kod promjena raspoloženja mijenja i aura, npr da li je ista aura kad smo sretni, veseli i super raspoloženi i s druge strane kad smo nesretni, depresivni, zabrinuti. Raspoloženja se brzo mijenjaju pa možemo u samo jednom danu doći od super sretne osobe do depresivne. Iako je bolje da bude obrnuto

pa to ne bi smjelo biti moguće..
kada bi se boje aure odnosile na trenutačno stanje, onda ih ne bi bilo smisla sagledavati u kontekstu nečijih sposobnosti, mana, vrlina i afiniteta.. zar ne?

nijanse i intenztitet su jedno, promjena boje drugo..

a pošto je jasno da je jedna dominanta, a još jedna ili dvije "uz bok", lako je moguće da u određenim mahovima dominanta boja izgubi na intenzitetu, a bojama "uz bok" intenzitet poraste..

Koliko sam pohvatao sve to, boje se teško ili nikako ne mijenjaju, a raspoloženjem i bolestima se mijenja samo intenzitet aure, te izražajnost na neki način.

Iskreno, veoma zanimljiva tema i forum. To s aurama i tockicama se stvarno dogadja, ponekad i vidim cestice kad se foksuiram na nesti ispred neke pozadine kako leprsaju i lete ispred mene. A nekad i oko ljudi no samo to je rijetko u zadnje vrijeme jer nisam pokusavao. Ali kad vidim ovakav forum i toliko tih tema koje me zanimaju vec godinama. Sad cu se ponovo baciti na sve vjezbe i to. No medjutim neznam jeste gledali emisiju "Na rubu znanosti " BIlo je tema kako je covjek sam ispravio vjezbama takvim zagledavanjem dioptriju i nakraju ga doveo u " perfekciju " i bio je sklon raspoznati boje i vidjeti ljudske i "biljne" aure.. Tako da eto, bacam se na rad i trud i muku

te čestice mogu biti i prašina

ne kažem da to šti ti vidiš one zbilja jesu, ali i to uzmi u obzir

Recimo onaj test na drugoj stranici...rjesavas ga sada, rjesio si ga prije 10 godina i rijesis ga za 10 godina. Velika je sansa da ce ti ispasti dosta drugaciji rezultati. Ljudi se mijenjaju. Njihove reakcije i afiniteti se mijenjaju. Boja aure koju smo mi u mogucnosti zamjetiti nije stalna. Nismo samo mi (dusa) energija. I tijelo je energija. To dvoje se ispreplice i utjece jedno na drugo. Zato se kod bolesti mijenjaju boje aure na podrucju oboljenja kao i sto pod drogama aura postaje crna. Ako je netko imao vecu operaciju i na auri ostaje "rupa".

@eni0...jesi primjetio da je i snijeg jako dobra podloga za gledanje tih cestica?

imam jedno pitanje za vas koji možete ili pokušavate vidjeti nečiju auru...
pokušavam si taj fenomen objasniti s jedne praktične znanstvene strane.. jer eto takva sam

pitam se, dolazi li do viđenja aure nakon nekog vremena gledanja, onaj stil, da se fokusiraš, da ni ne trepneš?

ako da, je li moguće da se radi o prašini ili preforsiranju čunjića (dio oka zaslužen za raspoznavanje oblika i boja) pa se poremeti način primanja i prenošenja podražaja do mozga?

je li itko ikad vidio nečiju (ili od nečega) auru, a da je to pokušao objasniti znanstveno?

@ oboe, opcenito znam razlikovat zrnca itd prasine od toga... :S Al stv, kad se usredotocis na nest, i zelis, pocmes i "razgovarat o tom i stim" i onda ti se zaista i dogadja to sto zelis... LJudski um nema granica koje nisu nemoguce za otkrit. =)

@Smizla...nije isto kada se vidi nesto uslijed fokusiranja i naprezanja i kada se vidi nesto dok se sasvim normalno promatra. Recimo ako buljis u sunce (ili prakticki bilo sto drugo) i pogledas bijeli zid vidjet ces njegov obris. To nema veze s aurom. Kao ni ikakvo slicno zurenje. Takve stvari se daju znanstveno objasniti i o tome sam dosta citala ali kako je to bilo davnih dana (kada sam pokusavala naci znanstveni odgovor zasto nesto vidim) ne bih sada ulazila u objasnjavanje da nesto ne kazem krivo.

Sto se tice aure i cestica energije (dakle ne onih sporih stvari koje kao da nam putuju okom jer su to mrtve stanice koze ili tome slicno) njih se vidi kada se promatra sasvim opusteno i jednostavno ne mozes pogrijesiti da to nije onaj efekt od zurenja. Ta energija je ziva. Giba se. Prakticki osjetis strukturu. Ne znam kako da to opisem...

eee... shvatila sam... efekt od zurenja.. zanimalo me, je li to to..
vidim da nije tnx

eh kad bi bar ja mogla vidjeti auru

Alpha je napisao/la:

@Smizla...nije isto kada se vidi nesto uslijed fokusiranja i naprezanja i kada se vidi nesto dok se sasvim normalno promatra. Recimo ako buljis u sunce (ili prakticki bilo sto drugo) i pogledas bijeli zid vidjet ces njegov obris. To nema veze s aurom. Kao ni ikakvo slicno zurenje. Takve stvari se daju znanstveno objasniti i o tome sam dosta citala ali kako je to bilo davnih dana (kada sam pokusavala naci znanstveni odgovor zasto nesto vidim) ne bih sada ulazila u objasnjavanje da nesto ne kazem krivo.

Sto se tice aure i cestica energije (dakle ne onih sporih stvari koje kao da nam putuju okom jer su to mrtve stanice koze ili tome slicno) njih se vidi kada se promatra sasvim opusteno i jednostavno ne mozes pogrijesiti da to nije onaj efekt od zurenja. Ta energija je ziva. Giba se. Prakticki osjetis strukturu. Ne znam kako da to opisem...

To mi se desilo jednom na predavanju...sasvim sam opusteno sjedio medu studentima i blejao u predobru profesoricu,kad se polako oko nje stvorio kao neki omotac svijetlo plave boje..stalno se micao kao da je ziv,ali ja jos i sad mislim da je to samo zato sto mi je tolko dobra

@TWade, taman i ja tako . Dosla neka osoba u razred i stala pricat nesto. I ja gledam, zurim polako u nju. Sve ostalo zanemarim i samo u nju gledam. I pojavi mi se isprva iznad njene glave kao da se nesto nastavlja. I oko nje bas vidim neku svijetlo plavu boju. To mi je prvi put bilo da sam vidio bilo koju boju osim zelene

Jooj da, meni se isto često događa da se zagledam u profesora/icu i u jednom trenu shvatim da vidim malo bolje onaj ovoj oko njih. Najčešće je naprosto prozirno --bijeli ovoj, ali zna mi se činiti i zelena ili plava boja. Ali samo oko glave, ramena i pored ruku.. ha dobro, vjerojatno jer im ne buljim u noge
Nikada mi se nije na profesorima činilo da vidim crvenu ili narančastu boju.

Meni se dogada. Iz prva sam vidio sam bijeli gusti ovoj. I onda kad sam bio zeljan vidit boje, pocele su mi se uvidat. Jednom ova moja prijateljica izasla na plocu zadatak rijesit. I buljim ja njoj iznad glave i pojavi mi se crvena. To je bas bilo dan poslje one gospode

Kada sam tek saznala za to da se aure mogu naučiti gledati, tada sam po cijele dane isprobavala. I često uopće nisam primjećivala da samo vidim presliku predmeta kojeg sam gledala, u ovom slučaju ruke. Čim bi mi pogled malo pobjegao centimetar u stranu, oči bi mi reagirale i još bih vidjela "ostatak" ruke, jer je dugo vremena bila u mom vidnom polju. To je ono o čemu su Schmizzl i Alpha govorile. Zato sam počela vježbati na način da pomičem ruku cijelo vrijeme a pogled ostaje na istom mjestu. I ukoliko se ovoj pojavi oko cijele ruke, i kao širi sloj, tada znam da dobro vidim.

Pa, da. Al mozes ti gledat povise ruke. Npr kad gledas u ruku, tocno u ruku onda ti se oci naviknu na taj oblik i onda kad maknes dogada se to sto vidis. Mozes tako kao sto su i kazale, al nesmijes brzo pomjerat ruku. Stvara se slicna situacija. Al sta mozes isto. Zurit malo povise prsta ili sta vec gledas a ne micat ruku. Tako nema bas sanse da se preslika ruka, al ces vidit promjene.

Kužim, kužim. Ma ne mičem brzo ruku.. pa to bi me izmorilo, jer dugo gledam, pa nije baš praktično. Događalo mi se par puta da se toliko dugo gledam i uspijem vidjeti boju, pa pridružim drugu ruku kako bih vidjela, da li se i na njoj vidi. A kada bih približila obje ruke, iz njih su u točnim intervalima izlazile kao nekakve kugle malo gušće boje, .. i uvijek su u istom smjeru išle.. i bez obzira kako sam promijenila točku gledanja, te "kugle" su se uvijek stvarale iz istog mjesta na mojim dlanovima, i odlazile u istom smjeru, prema stropu.. Ali fascinirali su me ti intervali. A oko svega toga je u velikoj širirni bila nekakva maglica iste boje.

Osvjetljenje isto pomaze. Recimo da se u prostoriji upali svjetlo na jednom kraju sobe tako da se dobije dojam blagog sumraka

ja sam ćorava za aure..

Svi smo mi coravi i to za puno vise stvari od same aure. Samo ovisi o tebi kolko ti to stvarno zelis vidit. I vec znas onu " Practise makes perfect"