Svi mi koji smo drugačiji od drugih

Alpha je napisao/la:

...Ali ako pitas "tukicu" ona nece reci da je individualna cisto zato jer nitko nije isti...ona ce trkeljati o duhovnosti i potrazi i miru u svijetu...i zbilja ce mislit o sebi da je razivjeno bice. Zar nisi primjetila to?

Mislim da to neće reći, jer ta tukica ili tukac neće niti razmišljati o tome, oni neće pričati o duhovnosti i potrazi za mirom, jer niti ne znaju da tako nešto poststoji. Njima je vrhunac otići na kavu i pričati o odjeći, cipelicama ili pak nogometu.

da, u pravu si, svaka misli da je boga za bradu uhvatila.
ali znaš šta sam još primjetila? onako, u slobodno vrijeme se bavim promatranjem društvanaca koja sjede u čoporima na kavu i dovoljno je čuti prvih par rečenica izgovorenih od strane nekih u tom društvu, i već se zna tko je šef/šefica društva. i onda slijedi najaznimljiviji dio: netko hrabar, naravano nižerangirani u tom društvu, da komentar o nečemu i ponosan je na sebe što se usudio izgovoriti nešto što do tada nije izgovoreno i onda slijedi kalvarija, potpnuće njegovog broda. šef povisi glas i kaže: Ma hajd, šta ti znaš, i ovaj jadnik odustaje. stapa se, sam sebe kazni što se usudio usprotiviti, a u biti se nije niti usprotivio već halooo, dao svoje mišljenje!!!! i ono kao isprika, slijedi uvlačenje u š..... "šefu" do kraja tog druženja.
"moje dnevno štivo čitanka je glava"

@Chak...jel? Aj malo probaj pitat ili pogledaj sto pricaju razne Nives Celzijus i Simone Gotovac ili recimo svi u Hollywoodu...sve si misle da su preinteligentni i preduhovni

@Ina...hmmm...da...nisam dugo pratila te igre...mozda zato jer sam rijetko u kaficima, a kad jesam onda sam s nekim s kim sam se nasla pricati i uopce ne dozivljavam okolinu...bas cu obratit paznju koji put

znaš, ja još uvijek ne mogu odolit tom našem kafenisanju po čitav dan, samo što u nedostatku adekvatnog društva, zadovoljim se svojim društvom, i tako se, glasovnim nadjačavanjem, i povišenjem frekvencija razgovora ovakvih grupa, ideja o prisluškivanju (nenamjernom, naravno ) nametnula sama. i eto tako čovjek se nasluša svega, i onda kaže: e brata, jesam i ja normalna.

Kuzim te...ja zadnjih par godina vise ne kafenisem ali prije sam to isto radila Jos mi je bio hobi promatrat ljude koji prolaze i pokusavat skuzit kako se osjecaju ili kakav je njihov zivot. To i sad ponekad radim u obicnoj setnji ili cekanju nekog reda ili tako. A imala sam i prizemniju varijantu da kod kafenisanja gledam kako zenama ne ide hodanje u visokim petama

Ovo sto pises sam zamjecivala kod mladjih grupica ali se vise ne mogu sjetit istog i kod starijih (preko dvadeset-i-neke)...

s vremenom nađeš ono nešto po čemu znaš tko dominira grupom, kod mlađih grupica se ne moraš ni trudit pogađat, to je uvijek onaj/ona koja nosom para nebe i ulazi prva, a ostali kao slijepi miševi sjedaju na mjesto gdje se njoj sjeda... i piju isto što i ona
žene kojima ne ide hodanje u visokim petama je posebna kategorija i to uvijek izmami i osmjeh na mom licua li i upitnik iznad glave: Pa ženo, ko te ganja da se patiš u tome???
mislim da bi se ti lijepo provela u gradu mostaru (trotoari izgledaju kao more u predvečerje, korjenje lipa i ostalog gigantskog drveća je preuzelo vlast, a one, dame i damice drže glavu visoko da se vidi da one imaju stav! ostatak možeš zamislit. trebala bih počet snimat i slat u one emisije šaljivih video gluposti)

Alpha je napisao/la:

@Chak...jel? Aj malo probaj pitat ili pogledaj sto pricaju razne Nives Celzijus i Simone Gotovac ili recimo svi u Hollywoodu...sve si misle da su preinteligentni i preduhovni

Ma da, o tome oni pričaju i razmišljaju, hm moram to koji puta i poslušati

A što ćeš svakakvih nas ima

Mozda i bolje da ne idem vise puno po kafama

pa gle, kod mene vlada takav mentalite, a vjeruj mi da je bolje ostat kod kuće.
ne valja kad ovako kao meni to postane hobi..... ali eto, opet nešto što me čini drugačijom!
obožavam poglede na sebi onih koji me žale jer opet sjedim sama i pijem kavu... ni ne znaju koliko mi laskaju

Nisam baš siguran da bi najčešće onaj, po nama, pripadnik mase govorio o nekakvom duhovnom razvitku ili miru o svijetu. On sebe smatra posebnim po tome što uspješno prati i doživljava sve što društvo prihvaća kao "in", a ne što slijedi sebe. Smatra da sebe mora poistovjetiti s time što je "in" i ne raspoznaje svoj identitet.

Svi mi koji smo drugačiji od drugih... Ne bi se tako osjećali kada bi svi bili dosljedni samima sebi. No neki su drugačiji po tome što se u svakom društvu ističu bilo pozitivno ili negativno (npr. ja), a neki su po svojoj sramežljivosti i povučenosti dosljedni sebi baš po tome što su takvi, ne tako komunikativni i željni pažnje (ili možda željni, ali se ne znaju nositi s time). Ti drugi... koliko god su u sjeni su i dalje posebni. I to se osjeća iz njih. Neka posebna energija je u njima. Neka energija. To je njihov identitet.
Spominjem ovo zato što većinom, barem ja, nekoga drugačijeg ili dosljednog samog sebe doživljavam ekcentričnim i upadljivim. Ali ne mora biti tako. Oni jednolični i neistaknuti su opet posebni i zanimljivi jer su to oni. I to je prekrasno. Takvi me podsjećaju na skrivene dragulje ili bisere ispod velikog kamena ili spremljene na sigurnom mjestu u škrinjici neke male curice.

Ima i onih čiji se identitet većinom poklapa s onim što je biti "in". No iako su po svojim osobinama dio mase, opet se ističu. Ne kao predvodnici neke manje ili veće skupine, nego kao individue. Njima je najlakše biti oni, ali i dalje su posebni, drugačiji po nečemu, po svojoj energiji. Isto po svojem identitetu.
I tako. Ima posebnih ljudi s neposebnim osobinama. Koji nemaju zelenu kosu, koji ne treniraju akrobatski rock'n'roll ili koji ne raspravljaju o duhovnim stvarima.
Posebnost nije vezana za neovozemaljsko, ili neovodruštveno. Možda je teško biti ja. Sigurno je teško. Nekima teže, a nekima lakše. Kada bi sve bilo idealno to ne bi bilo teško. Ali nije idealno. Ipak, mislim da je teže ne biti svoj nego biti svoj. Zato što... se lakše upoznajemo s ljudima koji su "naši" kada smo svoji, tj. koji imaju slične interese i svjetonazore, s kojima bismo se sprijateljili zbog sličnosti. A opet, možemo naići na neku različitiju osobu od nas koja nema predrasude prema različitima od sebe. To je opet prekrasno prijateljstvo puno svježine. Većina prijateljstva je nešto između (pod uvjetom da uključuju manifestaciju nas kao sebe, a ne pod maskom).
Zašto skrivati da smo frikovi, geekovi, baletani, pjevači, bilderi, jogeri? Naravno... treba znati kako. Znati kada se kome treba pokazati jer ljudi nemaju uvijek dobre namjere. Čak i ako žele imati, nekada ih ne znaju imati. Ne trebamo se nametati niti pretjerano isticati. Ako smo darkeri ne moramo time provocirati "skinjare". Ne moramo provocirati.
Ako provociramo, ističemo se ili se pokazujemo takvi kakvi smo sami po sebi to znači da smo željni pažnje i/ili želimo postići neki efekt. Možda svojim primjerom želimo pokazati drugima da mogu biti takvi kakvi jesu. Onda je bolje ne odgovarati na provokacije nego biti ono što stvarno jesmo. Ako slijedimo to, mnogi drugi će se naći isprovocirani. To je njihov problem, a sama naša pojava nas će sigurno u njima potaknuti neka previranja ličnosti. Vjerojatno i shvate zašto!

Možda niti nije tako kako sam rekao. Možda tu nema neke posebnosti. Možda ona ne postoji ili se skriva negdje drugdje. No vjerujem da je ovako.

legi, jesi siguran da imaš toliko godina koliko ja vidim da piše???

Hehe, danas su mi u tramvaju rekli:"Isuse, izgledaš ko da imaš 16 godina! ", na što sam odgovorio da i imam
Tako da sam siguran

Ja sam totalno drukčiji od drugih!

Ček' malo... Jesam li?

Who cares?!

we care armin!

ali moram se vratit ne legija - drago mi je da si siguran da imaš 16 godina, ali mislim da ti se kronološka dob ne slaže s mentalnom dobi..... nimalo! sad sam ljubomorna

Je Legi ima 16 godina iako se to jako teško može uočiti pa čak kad ga vidiš i u živo, znatno je iznad svojih vršnjaka i po svom ponašanju i po svojim razmišljanjima. No ne moraš biti ljubomorna na njega jer iako je dobronamjeran, upravo to odskakanje od svojih vršnjaka mu čini dosta problema. Uvijek se pojavi netko tko nas želi vratiti u prosjek, a što si više iznad ili izvan prosjeka to je više takvih.

@Legi slažem se s tobom da je teže biti ne svoj nego svoj, ali samo ako gledamo dugoročno. Kratkoročno gledano bolje se prikloniti većini, bolje je negirati sebe, tako ćemo brži postići ono što želimo, no dugoročno gledano, ono što tako postignemo ćemo i izgubiti upravo zato što smo pri tome negirali sebe. I upravo zato su ove osobe koje je Alpha navela nesretne, nastoje pratiti trendove koji se mijenjaju, a kad se trend promjeni moraju se mijenjati i oni. Nakon nekog vremena to postane sve teže i teže, jer ti ljudi nemaju identiteta, nemaju oslonca, sebe negiraju, a sve ostalo je nestabilno. Zato je najbolji put pronaći sebe i osvijestiti sebe.

@Chakotay, ne znam jel je. Vjerojatno je u smislu nekog kratkoročnog postizanja cilja. No ja se užasno osjećam negirajući sebe u takvim situacijama. Čini mi se da je tako i drugima.
Da ne bi bilo zabune, s manipulatorima je druga priča. Oni zapravo znaju da nisu negirali sebe svojim pričama nego se izdižu iznad osobe i trenutne situacije te im predstavlja užitak upravo to što uspjevaju u onome što žele.

@InaNNaa, hvala no dobro je rekao Chakotay, ne čini mi se da bi bila ljubomorna na moje probleme No kada sam već takav kakav jesam mogao sam naučiti kako da ne upadam u njih, ali jednostavno ne mogu. Vraćam se na ovu temu, često se osjećam kao da radim protiv sebe. Nekada je to krivi osjećaj.

ma ja sam i dalje ljubomorna, legi

ja se u potpunosti slažem s tim da se užasno osjećam ako negiram sebe kakva jesam. izgleda mi kao da se pokušavam strpat u neki kalup, za koji je očito da nije mojih dimenzija, kao da je malen! koliko god je nakad teško nosit sa svim tim što nas čini drugačijima, opet imaš u glavi onaj osjećaj slobode i poštovanja prema sebi jer ostaješ pri svojim uvjerenjima a ne kako vjetar puše.

Legionar je napisao/la:

No kada sam već takav kakav jesam mogao sam naučiti kako da ne upadam u njih, ali jednostavno ne mogu. Vraćam se na ovu temu, često se osjećam kao da radim protiv sebe. Nekada je to krivi osjećaj.

Onoga trenutka kad bi naucio kako da vise ne grijesis, napravio bi svoju posljednju i najvecu gresku. Jer kako, na osnovu cega, bi znali sta je ispravno ako ne znamo sta je pogresno. Mi mrzimo greske, jer nam nanose bol, ali pri tom rado zaboravljamo koliko nam greske sluze kao sidro koje nam ne da da nas odnesu varljivi valovi uobrazilje da trebamo biti savrseni kao bogovi. Pet nivoa iznad ociglednog ne postoje greske, tu se ne postaje bog, tu si oduvijek bio savrsen i nepogresiv...

Arch djelomično se slažem s tobom. Nije nužno da mi spoznamo što je ispravno samo kroz vlastite pogreške, možemo mi to naučiti negdje, pročitati, čuti od drugih ljudi, vidjeti na tuđem primjeru. Ne moramo baš uvijek učiti na vlastitim pogreškama

No čak i kada ne bi napravili niti jednu pogrešku u životu, život bi i dalje bio zanimljiv. Život je sam po sebi veliki izazov, pun neočekivanih događaja i problema koje mi nastojimo riješiti. Ponekad nam to ide lakše jer imamo prethodno iskustvo i ne odemo u pogrešnom smjeru, no to ne znači da uspjeh koji smo tako postigli manje vrijedi jer se nismo napatili.

Naravno u većini slučajeva mi idemo metodom pokušaj pogreška, tako smo navikli na tu metodu da mislimo da je ona jedina ispravna, ali nije mogu se neki izazovi svladati i iz prve

Istina, mozemo mi dosta toga nauciti i na tudjim greskama. Samo sto to znanje i te informacije mnogo lakse zaboravljamo od onih koje su nam zagrebale kozu (N. B. ovdje ide dijakriticki znak na "z", da ne bi bilo zabune... ).

Kad se već spominjala uspavana masa, zanimljivo bi bilo vidjeti koliko od svih ljudi koje mi stavljamo pod "uspavane" bi sebe stavila u kategoriju "uspavanih". Mi ovdje sebe vjerojatno ne stavljamo, zašto bi to onda trebali činiti drugi, uostalom. Posebnost je, sve u svemu, tek subjektivnog karaktera. Ne postoji "poseban" i "posebniji", "jedinstven" i "jedinstveniji", to su tek naše definicije unutar okolnosti i pogledi kroz subjektivnu prizmu. Svatko je jedinstven i poseban, iako je to štreberski rečeno. Postoje pojedinci koji u većoj mjeri odudaraju od društvenog prosjeka, ali opet po čemu bi baš ti pojedinci morali biti nešto preposebni? To dakako ovisi o onome tko promatra, a recimo za mene osoba koja je "posebnija" od drugih jest ona prema kojoj dijelim određene osjećaje. Da, za mene ona možda i jest posebnija u tom smislu, ali u bilo kojem drugom smislu, ne.

I ja sam prije mislio kako zapravo malo ljudi razmišlja o pojmu duhovnosti i mira, a u biti sam vidio da se varam, naprotiv, mnogi razmišljaju baš o tome, ali možda ne toliko intenzivno kao neki ili toliko logički argumentirano. Možda općenito ne daju veliki kredit samom promišljanju o tome, kao ni ja uostalom. Promišljaj ti cijeli dan, ali mene konkretno zanima što ćeš iz svega toga i pokazati. Možda se svi mi razlikujemo od prosječne trendy tuke sa štiklicama u samoj konstrukciji misli, ali jesu li naša djela doista toliko drugačija od djela svih drugih, to je pravo pitanje. Ja sada sjedim za kompom umjesto da idem vidjeti dal što treba staroj pomoći, toliko o mojoj velikoj filozofiji duhovnosti.

Tako je Blizzard. Slazem se i tvrdim to isto. Svatko ce za sebe reci da je drugaciji od drugih i svatko ce reci da je duhovan i svatko ce reci...tako da se opet svede da smo svi isti. Mozda imamo drugacije interese, mozda jesmo na razlicitim nivoima duhovnog razvoja (sto god to bilo) ali uobrazije da smo bolji, da smo iznad su...upravo to - uobrazije. Naime, svi smo mi tu u istom loncu. Kako to da smo u istom loncu ako smo MI bolji. Na stranu to sto se neki od nas slabije snalaze i vise se osjecaju kao da su "pali s Marsa" ali tvrda je cinjenica da smo svi tu dosli sa jednim jedinim ciljem, a to je da napredujemo. Nismo si konkurenti pa da govorimo "ja sam bolji, ja sam iznad" nego smo suborci. Ali malo se tko i malo se kada toga sjeti.

Time se zapravo postavlja pitanje: čemu se natjecati?
Je li se natječemo da budemo bolji od drugih ili da unaprijedimo samog sebe i postanemo spremniji po nekim pitanjima?
Ako je ovo prvo, jao si ga nama.

Zanimljivo Ako osoba želi unaprijediti samu sebe i postati spremna po nekim pitanjima tada će napredovati i pokušavati kontrolirati svoj ego, a ako nije takva, tada je većinom prisutan ego koji želi biti bolji od drugih
Kako bilo, mi smo "uređeni" da napredujemo

@Alpha tako je svi smo mi duhovna bića baš kao što smo i tjelesna samo je pitanje koliko smo toga svjesni. Nekako se u našoj civilizaciji više uvriježilo naglašavati taj duhovni aspekt i hvaliti se time, no jednako tako bi netko tko se brine za svoje fizičko tijelo, znači zdravo jede, redovito vježba i sve ostalo... mogao reći ja sam više tj. naprednije tjelesno biće od nekoga tko se uopće ne brine za svoje fizičko tijelo. Na neki način bi bio u pravu, jer je svjesniji svog fizičkog tijela i njegovih mogućnosti.

@MoW a ako je ono drugo, onda si ga blago nama, nadam se da je tako

@Legić znači samo si to trebamo dozvoliti