Znamo li voljeti?

@Chakotay,moram priznati da sam zbunjena.Sad govoris da ponekad ne znamo prepoznati prave vrijednosti,a cas ranije si meni dao savjet da cu znati da je to ona,kad ju osjetim?

Hm u pravu si govorim to iz sadašnje perspektive, nekad prije mi je fokus bio na nekim drugim stvarima pa mi niti ove stvari nisu bile toliko važne.

aurora1982 je napisao/la:

Oprosti,ne zelim te uvrijediti necim,nije mi namjera,ali da je to bila ta famozna,prava ljubav o kakvoj se i govori u poslanici koja je oboma,snazna i lijepa,zar ne bi ta ljubav i danas postojala,sjala u svom punom sjaju i sluzila nama nevjernicima kao primjer?mislim da brkas nesto sto je bilo najblize toj ljubavi,sa onom o kojoj ja govorim.

Ljudi imaju romanticnu iluziju ljubavi. Ponekad se ljubav skriva iza boli i blata, a "nevjernici" vide upravo i samo tu bol i blato.

Onda to nije prava ljubav.Prava ljubav se ne skriva,ne poznaje bol,upravo iz razloga,jer je prava i ne dopusta da dode do boli,ne uprlja se blatom,kako kazes,nego je jaca od svih iskusenja,zamki i prepreka koje joj se nadu na putu.To ju cini posebnom,iskonskom,pravom i rijetkom ljubavlju,koja je rezervirana za rijetke od nas.A to i pokusavam objasniti u cijelom ovom razgovoru,a o nizim oblicima ljubavi koje vidamo oko sebe u svakodnevnom zivotu,koje neki pogresno mijenjaju za pravu ljubav treba otvoriti novu temu.

O, ali jeste. Jer lako je voljeti kada je sve divno. Mi smo rodjeni u blatu jer je ovaj svijet takav i prakticki je nemoguce da prodjemo kroz zivot bez da se zaprljamo. Zato i treba da najdemo ljubav u sebi i izvan sebe kako bi bili uspjesni u putovanju

Ne znam sto ti smatras blatom i kako si protumacila moje rijeci.

Mislim da je ovo prava tema. Bas je stvorena za ovu raspravu. Mozda ti se cini da bi neki drugi naslov bio bolji. Moguce. U onom casu se nisam sjetila boljeg ali sam mislila bas na ovo o cemu sada pisemo

Naravno upravo se u tim teškim situacijama prepoznaju oni koji nas istinski vole. Ako postoji primjer osobe koja je bezuvjetno voljela druge, onda je to Isus (barem po mom mišljenju), a on je na kraju bio razapet, upravo zato što je volio druge.

Mislim da je pitanje koje bi si trebali postaviti i pokusati naci odgovor(zajednickim snagama ) slijedece:Sto je prava ljubav?

Svi mi na razlicite nacine dozivljavamo svijet oko sebe,drugacije prozivljavamo iste emocije i zato me ne cudi sto i ljubav vidimo svatko na svoj nacin.Ja ju vidim na nacin na koji sam ju opisala u ranijem postu,pa se ne zelim ponavljati;samo bih se nadovezala da bi po meni ona trebala biti laka.Oslobodena patnje i boli,jer mislim da se jacina ljubavi ne bi trebala mjeriti jacinom boli koju ona prezivi,ako je to uzvisena,prava ljubav za koju vjerujem,da koliko god je rijetka,ipak postoji.

Blato vidim u svakoj osobi koja nije sretna,nije potpuna,jer joj fali ta ljubav,a iz nedostatka te iste ljubavi,cine sve one stvari koje nanose bol drugima i naposljetku njima samima.Ne tvrdim da oni ne vole na neki nacin,vole,ali to nije to,jer da je to prava ljubav,ne bi uopce doslo do te boli i patnje.

Kad se nekog voli onda ga se jednostavno voli i cak ne bih rekla da je to lako ili tesko nego jednostavno jeste.

Mislim da je naslov bas ono sto se trebamo zapitati jer ljubav je nesto sto se ne moze opisati kao i sve sto je apstraktno ali mozemo pokusati vidjeti znamo li voljeti.

Mislim da zapravo nismo ispunjeni ako nas netko voli. Ispunjeni smo samo ako mi volimo. Ako se oslanjamo na to da cemo biti ispunjeni onda kada nas netko bude volio to je odmah greska u koracima. Naime sto ako nas netko voli potpuno i savrseno samo sto to nije osoba za koju mi zapravo zelimo da nas voli. Pa onda recimo da nas voli prava osoba ali to ne pokazuje na nacin na koji bi mi htjeli. Opet nevalja. I tako u krug.

Odluciti se voljeti nije lagana odluka ali je bas to - odluka. A zasto nije lagano. Nije lagano jer covjekov ego nestaje kada se odlucimo prepustiti ljubavi. A ego ne zeli umrijeti. Zato uvijek uvjetuje i vaze koliko i kako i sto ce on dobiti iz onog sto on poksava proturiti kao ljubav.

Usudjujemo li se uistinu voljeti, znamo li kako to uopce napraviti i odluciti...znamo li voljeti...bas kako i pita naslov teme...zbilja...

Pusti naslov,nije bitan,znamo o cemu govorimo.

Sama si rekla:"Kad se nekog voli onda ga se jednostavno voli",a to mi ne zvuci kao neko donosenje odluke,kao kod kupnje novog stana ili biranja mjesta za godisnji odmor,zar ne?

Mislila sam da se podrazumijeva,ako pricamo o pravoj ljubavi,da je ona naravno i obostrana.

Ljubav je davanje.Sto je vise dajes,nje vise ima,ne trosi se,ne blijedi,ne trazis ju za uzvrat,a ipak ju dobijes.Ona je postojana i jaca od svih iskusenja pred kojima se nademo.

Naslov sam spomenula jer se taman postavilo isto pitanje koje je i u naslovu

Da, jednostavno ga se voli ali kako je doslo do toga? Zaljubljenost se dogodi, kemija se dogodi...ljubav se 'covjeku vulgaris' ne desava tek tako...covjek se mora predati ljubavi, odluciti se na ljubav. Zato je to odluka. A vecina to ne radi. Zato i vidis to sto vidis oko sebe i zato se pitas postoji li uopce ljubav. Ljudi prvo gledaju sebe, pa kalkuliraju pa...a tko ce se sjetit ljubavi kad se bave matematikom.

Ljubav moze i ne mora biti obostrana. Cim nesto uvjetujemo i ocekujemo (kao da ljubav MORA biti obostrana) tu ima mjesta razocarenju i tu je neka matematika ukljucena. Ti bi htjela da je tako, htjela bi da tebi bude tako, htjela bi da te neko potpupno voli i da ti nekog potpuno volis...a to je romatnicna ideja. U stvarnosti ti mozes cak upoznati svoju srodnu dusu ali on nece biti spreman da u ovom zivotu se odluci na ljubav i ostat ce u svojoj cahuri. Ti pak mozes biti spremna i mozes se posve prepustiti ljubavi.

Kazes da ljubav ne trazis za uzvrat ali ocito je da ju ocekujes jer isto tako kazes da je ona nuzno obostrana. A nije. Ne nuzno.

Da razjasnim malo ono blato sto sam spominjala ranije. Susresti nekog tko vidi kroz tebe u pravog tebe i tko te prihvati u svim oblicima energije i materije i kada ti vidis i volis isto onda pricamo o onome cemu tezis i sto spominjes. A opet i u svemu tome zivot nam svasta sprema i dojdemo doma umorni i ovakvi i onakvi i istresemo se na predivno bice koja nas voli jer je u tom trenu nama zavladala neka druga energija. I desi se da se takve stvari ponove i da se ti ljudi i ljute jedan na drugog i izvana se moze ciniti lose ali to je samo blato izvana jer oni znaju da to nisu oni i vole se svejedno.

Predati se ljubavi?Da.Odluka?E,to mi vec zvuci kao kalkuliranje.Ne mozes odluciti kako ces,kada i koga voljeti.Ono sto mozes,je izabrati kome ces se dati u cijelosti i slazem se ljubav nije nuzno obostrana,osim u slucaju ako je ona prava.Ti ju nazivas romanticnom idejom,a ja pravom ljubavlju.Mozda tezim nemogucem,nestvarnom;mozda zivim u iluziji,ali vjerujem da postoji.

Ovo blato koje stalno spominjemo...nije los dan na poslu,malo nervoze,nemira ili koja svadica sa voljenom osobom(to su svakodnevne,normalne stvari kod svih nas);blato su preljubi,kojih ima sve vise i nisu tabu,nego normalna pojava;blato je nekomunikacija,usamljenost partnera,bijeg od suocavanja s problemima,i sve one negativne posljedice koje tuga,usamljenost i pogresni izbori nose sa sobom.

Da, odluka da cemo se predati. Isto kao plivanje. Ucis plivanje u plitkom, a onda zelis vise i odlucis zaplivati u duboko. Tako je zaljubljenost i uvjetovana ljubav plivanje u plitkom, a ono vise od toga je odluka u koju uranjamo

Hoces reci da ako ljubav nije obostrana nije prava?

Naravno da postoji to o cemu pricas ali to je samo dio i taj dio nije nista veci (ni nista manji) od svih drugih djelova prave ljubavi

Da, zato i inzistiram na tom blatu jer sam htjela cuti sto to tebi znaci. Nekomunikacija, usamljenost, bijeg i to o cemu pricas nisu blato ljubavi nego samo blato. I cinilo mi se da tu mislimo na razlicito. Htjela sam kazati da ponekad izvana ne vidimo pravu dubinu odnosa dvoje ljudi jer prvo uocimo te, kako kazes, svakodnevne gluposti. Mozda je ispred tebe puno vise pravih ljubavi ali ih uopce ne uocavas (ne ti kao ti nego opcenito ljudi).

Mislim da je prava ljubav obostrana,ako nije obostrana,nije niti potpuna i samim time ne moze biti prava.

Spoj dviju dusa,koje uzajamno daju i primaju ljubav.To je krug ljubavi,za koji trebaju dvoje,da bi bio zatvoren i potpun.

A kakva je onda ta ljubav koja nije obostrana?

Na zalost,samo ljubav.Mozemo voljeti nekoga bezuvjetno,iskreno i snazno,ali ako se ta ljubav nije ostvarila kroz voljenu osobu,ako nije zazivjela,zatvorila ranije spomenuti krug,onda ne moze(po mom misljenju)niti biti prava,jednostavno,jer se nije ostvarila.

Ne slazem se. Ljubav se ostvaruje kroz samu sebe. Nista drugo nije potrebno. Ako je potreban neki uvjet da bi se ostvarila tek onda nije "prava". Jako je lijepo kada se u ovom vidu naseg postojanja ostvari s nekim odnos u kojem se moze iskazati krug ljubavi o kojem pricas i moguce je (kao sto sam i ranije kazala)...ali ne smatram da je to sto je ljubav uzvracena mjerilo da li je ona ostvarena i da li je prava. Sto ako jedan od partnera umre? Sto je s ljubavi prema djeci? Sto je s ljubavi prema Bogu? To je onda "samo" ljubav? "Samo"???
Ne bih se usudila kazati za ljubav da je "samo" bez obzira u kojem je obliku. Ali ako bih morala za neku ljubav kazati da je "samo" onda bi to prije bila ova o kojoj ti pricas jer je uvjetovana drugom osobom. Cim je nesto uvjetovano necim izvan nas to je vec problem. Kao sto rekoh, takvo iskustvo je nesto fenomenalno i svarno jedna od najvrjednijih stvari (los izraz ali ne znam bolji...mozda pojava...) koje mozemo dozivjeti u ovoj manifestaciji ali...nije apsolutno...dize nas, da...ali nije apsolutno. Moze nam pomoci da zavirimo kakva jeste apsolutna ljubav...

Ako sagedam ovo sto pises samo kroz romanticne odnose onda bi to svakako bilo najpozeljnije i najblize savrsenstvu. Svakako je ljepse kada je ljubav uzvracena, kada je cista i kada vidi bas nas, a ne samo vanjsku sliku. U romanticnoj ljubavi to je najljepse ali je ograniceno samo na to. A ljubav nije ogranicena. Njena snaga se vidi upravo kada nema tog nekog tko nas puni nazad.

Alpha je napisao/la:

Ne slazem se. Ljubav se ostvaruje kroz samu sebe. Nista drugo nije potrebno. Ako je potreban neki uvjet da bi se ostvarila tek onda nije "prava". Jako je lijepo kada se u ovom vidu naseg postojanja ostvari s nekim odnos u kojem se moze iskazati krug ljubavi o kojem pricas i moguce je (kao sto sam i ranije kazala)...ali ne smatram da je to sto je ljubav uzvracena mjerilo da li je ona ostvarena i da li je prava. Sto ako jedan od partnera umre? Sto je s ljubavi prema djeci? Sto je s ljubavi prema Bogu? To je onda "samo" ljubav? "Samo"???
Ne bih se usudila kazati za ljubav da je "samo" bez obzira u kojem je obliku. Ali ako bih morala za neku ljubav kazati da je "samo" onda bi to prije bila ova o kojoj ti pricas jer je uvjetovana drugom osobom. Cim je nesto uvjetovano necim izvan nas to je vec problem. Kao sto rekoh, takvo iskustvo je nesto fenomenalno i svarno jedna od najvrjednijih stvari (los izraz ali ne znam bolji...mozda pojava...) koje mozemo dozivjeti u ovoj manifestaciji ali...nije apsolutno...dize nas, da...ali nije apsolutno. Moze nam pomoci da zavirimo kakva jeste apsolutna ljubav...

Ako sagedam ovo sto pises samo kroz romanticne odnose onda bi to svakako bilo najpozeljnije i najblize savrsenstvu. Svakako je ljepse kada je ljubav uzvracena, kada je cista i kada vidi bas nas, a ne samo vanjsku sliku. U romanticnoj ljubavi to je najljepse ali je ograniceno samo na to. A ljubav nije ogranicena. Njena snaga se vidi upravo kada nema tog nekog tko nas puni nazad.

Prije svega,moram reci da je ovdje rijec samo o romanticnoj ljubavi.Ljubav prema Bogu,djeci,obitelji,prijateljima ili partneru koji umre je po meni za posebnu temu.

Da se ljubav ostvaruje sama kroz sebe i da joj nista drugo nije potrebno,onda bi svijet bio pun ljudi koji vole nekoga,bez obzira jesu s njim ili ne i bili bi sretni i ispunjeni.Ne znam bas da je to tako.Nikako se ne mogu sloziti s tim.


Bas o toj romanticnoj ljubavi,koja je najbliza savrsenstvu i koja je najpozeljnija i govorimo.Dovodimo u pitanje njeno postojanje i u kojoj mjeri je ima medu ljudima.Vjerujem da je ostvariva,ali za rijetke od nas.

Citat :

Prije svega,moram reci da je ovdje rijec samo o romanticnoj ljubavi.Ljubav prema Bogu,djeci,obitelji,prijateljima ili partneru koji umre je po meni za posebnu temu.

Da, najbolje da se drzimo romanticne ljubavi na ovoj temi

Citat :

Da se ljubav ostvaruje sama kroz sebe i da joj nista drugo nije potrebno,onda bi svijet bio pun ljudi koji vole nekoga,bez obzira jesu s njim ili ne i bili bi sretni i ispunjeni.Ne znam bas da je to tako.Nikako se ne mogu sloziti s tim.

Ocito da ljudi nisu sretni i ispunjeni. Zasto je to tako? Mozda je stvar u tome da ne znaju voljeti Zato je i otvorena tema
Ljudi uglavnom vole povrsno i kroz ego. Na kraju se vecina ljubavi zapravo svede na ljubav prema sebi samom. Pa ce tako majka reci da nitko ne voli njenog sina kao sto ga ona voli te ce u to ime smatrati u redu da mu diktira zivot te od njega napravit totalno mizernu osobu. Koga ta majka zapravo voli i voli li uopce? Bas i ne.

Kada kazem "voljeti" onda ne mislim na te uvjetovane ljubavi koje to nisu.

Citat :

Bas o toj romanticnoj ljubavi,koja je najbliza savrsenstvu i koja je najpozeljnija i govorimo.Dovodimo u pitanje njeno postojanje i u kojoj mjeri je ima medu ljudima.Vjerujem da je ostvariva,ali za rijetke od nas.

Ideja o kojoj pricas i kakvu je zamisljas je najpozeljnija tebi. To je tvoja vlastita ideja ljubavi. Ona mora ispuniti odredjene uvjete da bi zadovoljila tvoju definiciju. Dokle god budes rob te ideje umanjene su ti sanse da usitinu upoznas ljubav. I upravo zato jer ljudi imaju svoju ideju kako nesto treba biti istinska ljubav se cini prilicno rijetkom medju ljudima.

Cini li mi se ili si se napokon slozila samnom i s onim sto govorim cijelo vrijeme, da je istinska ljubav ipak rijetka medu ljudima?

A sa sobom poteze drugo pitanje;zasto je tako?zato sto na koncu ego prevladava i ljubav prema sebi samom je jaca od ljubavi za nekog drugog?

Citat :

Ideja o kojoj pricas i kakvu je zamisljas je najpozeljnija tebi. To je tvoja vlastita ideja ljubavi. Ona mora ispuniti odredjene uvjete da bi zadovoljila tvoju definiciju. Dokle god budes rob te ideje umanjene su ti sanse da usitinu upoznas ljubav. I upravo zato jer ljudi imaju svoju ideju kako nesto treba biti istinska ljubav se cini prilicno rijetkom medju ljudima.

Mislim da se ovaj zadnji dio tice svih nas,samo sto se te ideje razlikuju od osobe do osobe,ali svi ih imamo.Vecina nas je rob takvih ideja,da nismo bili bi u ovom postotku rijetkih ljubavi.
Ja sam upoznala,osjecala i osjecam ljubav,ali i ja sam samo covjek koji po svojoj prirodi i srzi tezi boljem,savrsenom.

Pa naravno da sam se slozila da je rijetka kad sam radi toga i otvorila temu. Naime, da smatram da ljudi znaju voljeti onda ne bi bilo teme, zar ne?
Ono oko cega se ne razumijemo (ili ne slazemo, nisam sigurna) jeste poimanje ljubavi. Tebi je ljubav prava samo ako ima nekog tko ju vraca na isti nacin. Meni je ljubav prava ako je prava. Bez obzira na okolinu tj. da li postoji refleksija kroz partnera ili ne.


Da, svi imamo ideje. Dok smo mladi te su ideje prilicno jasne. S vremenom shvatimo da to ne ide bas tako. A poneki upoznaju i pravu ljubav.

Alpha je napisao/la:

Ljudi uglavnom vole povrsno i kroz ego. Na kraju se vecina ljubavi zapravo svede na ljubav prema sebi samom. Pa ce tako majka reci da nitko ne voli njenog sina kao sto ga ona voli te ce u to ime smatrati u redu da mu diktira zivot te od njega napravit totalno mizernu osobu. Koga ta majka zapravo voli i voli li uopce? Bas i ne.

Odlično zamijećeno samo što se tu ne radi o ljubavi prema sebi nego prema svog egu. Ljubav prema sebi je izuzetno važna i voljeti sebe u pravom smislu te riječi je jako teško ili možda da kažem jako neobično jer to nas nitko ne uči i to uopće ne znamo. Voljeti sebe znači biti dobar prema sebi. Pogledajte malo kako se ljudi ponašaju sami prema sebi, kad bi se netko drugi ponašao tako prema njima, bili bi jako ljuti na tu osobu, a kad si to sami naprave, to je onda ok, jednostavno to prihvaćaju.

Tu dolazimo do problema sa osobom koju "volimo". Mi u stvari ne očekujemo da nas ta osoba voli jer znamo da je to u stvari nemoguće (nismo svjesni toga, iako to podsvjesno znamo, a to je i više nego dovoljno) Kako bi i bilo moguće da nas netko voli, kad ni sami sebe ne volimo, ali ono što očekujemo da ona nama pokazuje da nas voli, to je naravno moguće. Mi imao svoje želje pa onaj tko ispunjava naše želje nas voli. Naravno iz naše perspektive tj. iz perspektive našeg ega je to super, iako te naše želje mogu biti jako loše za nas same, ali to nije važno, jer mi niti ne tražimo ljubav već samo nekoga tko će ispunjavati naše želje i tako nam pokazivati da nas voli

Zato je važno voljeti sam sebe i činiti dobro sebi, jer ako to možemo, onda nam neće biti niti teško voljeti neku drugu osobu i činiti dobro toj osobi u pravom smislu te riječi

Je, tako je. Neprecizno sam se izrazila. Prema egu. Da.

Chakotay je napisao/la:

Zato je važno voljeti sam sebe i činiti dobro sebi, jer ako to možemo, onda nam neće biti niti teško voljeti neku drugu osobu i činiti dobro toj osobi u pravom smislu te riječi