Duhovi - naša i tuđa iskustva

Dobro došla, obyzouth :cheers:

Ovo je jako zanimljiva priča i voljela bih pročitati nastavak. Inače sam za one kugle čula u vezi bosanskih piramida, dotad sam mislila da ih ima samo u Indoneziji i Južnoj Aziji.

Dobrodošla obyzouth!

Tukla bih te zbog brutalnog prekida priče, taman sam se uvukla u cijelu atmosferu!
Nadam se da ćeš ju uskoro dopuniti, mislim da nas sve zanima kraj.

zvuci kao prava prica.

bas super prica
pozuri, obyzouth! da napises nasatavak!!!! bas me zanima
i dobrodosla! ^^

skoro su moji roditelji pricali o svojim iskustvima s duhovima i sl.

dok smo ja i brat imali tek jedno 2-3 mjeseca, skoro smo se tek bili odselili u Njemacku, oni su, mama i tata, nasli nekakav mali stancic u prizemlju jedne zgrade. mama je pricala kako je svaku noc pored sebe, do kreveta, dok je lezala u krevetu vidjala nakakvog velikog, debljeg covjeka s dugom bradom u majici kratkih rukava i sorcu. prvo je mislila da samo sanja, ali ako se bas svake noci pojavi... . nikad mu nije mogla vidjeti lice, bila je kao ukocena. cak je cula i kako dise. tata od toga nista nije primjecivao. ispricala mu je sve, cak ga je jednom i probudila kad je duh ponovo dosao i rekla mu da ga otjera iz kuce, da zamahne rukom. a on njoj naravno kao i uvijek kaze: "ti si luda! nema duhova ovdje! gdje ti ovdje ikog vidis? samo smo ja i ti ovdje i niko vise!..." i tako nesto. nisu vise mogli izdrzati pa smo se odselili odatle, i morali smo traziti novi stan. u medjuvremenu smo nasli smjestaj kod bake i djeda u stanu. mama ni tu nije imala mira. vidjela je, samo jednu noc, dijete, malog djecaka s naocalama koji nesto pise, pravi nakakve zabiljeske. tada je prvi put bila svjesna sta se dogadja oko nje, znala je da nije sanjala i rekla sebi da ce ovaj put uhvatit duha rukom, ma sta god bilo. ruka joj je jednostavno prosla kroz tijelo pa je vrisnula iz sve snage i probudila nas sve. sta je dalje bilo ne sjecam se tacno, ne znam kako su baka i djed na to reagirali. uglavnom smo nasli novi stan, prostraniji od proslog i kad smo se odselili mama nije vise imala takvih dozivljaja.

imam jos jednu pricu od tate o prizivanju duhova kojem je on prisustvovao, mislim, nije prisustvovao nego je samo gledao.
ali o tome drugi put. sada nemam vremena. ^^

Ljudi koji posjeduju ovakve elemente vidovitosti ponekad su stvarno jadni šokirani. No i to je način na koji nas privlači ono nematerijalno za koje često mislimo da ga nema.

razmišljam.....jel to u stvari znači da mi svi živimo na istom mjestu? da nam se - uvjetno rečeno - prostor preklapa?? samo netko može vidjeti, dok drugi ne???
da jednostavno ne postoji, tamo negdje??
sjetih se sna svog ujaka - kada je umro mlađi ujak, ovaj stariji koji je sanjao priča san:"idem pored Marka (ime pokojnog ujaka) i pitam gdje gdje je on sada, kada je umro, gdje je to mjesto gdje on sada živi? a Marko dogovara: "ne postoji tamo, sve je tu. svi smo mi tu!!" i tako njih dvojica hodaju ulicom zajedno, odjednom, susreću svoje dvije sestre i živi ujak ih hoće pozdraviti, vidi da njih dvije ne reagiraju, pa ih vuče za ruku. međutim, pokojnik govori: "uzalud ih zoveš, one tebe sada više ne mogu vidjeti".
san me fascinirao...

vjerujem da više paralelnih stvarnosti postoji istovremeno.
ne vjerujem u postojanje svjetova izdvojenih od sustava. svi smo ovdje i svi smo sad, ali na različitim....khm...ne znam kako bih se izrazila...postojimo istovremeno, ali na različitim smo frekvencijama.

merkurica je napisao/la:

vjerujem da više paralelnih stvarnosti postoji istovremeno.
ne vjerujem u postojanje svjetova izdvojenih od sustava. svi smo ovdje i svi smo sad, ali na različitim....khm...ne znam kako bih se izrazila...postojimo istovremeno, ali na različitim smo frekvencijama.

i meni se to čini logično

Da, kao luk koji ima one slojevite ljuske, samo mislim da je mjesto kako mi to nazivamo, iznutra tvrdo, pa prema rubu sve mekše i suptilnije, a to mekše i suptilnije prožima tvrdu unutrašnjost, dok se tvrđi dijelovi ne mogu širiti u mekše preko granica svog postojanja. Sve je ovdje, čini mi se.

evo jedna zanimljivost

LINK

merkurica je napisao/la:

vjerujem da više paralelnih stvarnosti postoji istovremeno.

To je veoma verovatno, samo što bih ja dodala bezbroj svetova. Sve jeste sada i ovde, a samo je fora u tome koliko od toga ko od nas može da percipira... Baš kao mali dečak u "Šestom čulu", koji je mogao da vidi mrtve... Ako se malo prisetimo optike, setićemo se i da mi vidimo malo manje od polovine onoga što je moguće videti... itd. *

merkurica je napisao/la:

vjerujem da više paralelnih stvarnosti postoji istovremeno.
ne vjerujem u postojanje svjetova izdvojenih od sustava. svi smo ovdje i svi smo sad, ali na različitim....khm...ne znam kako bih se izrazila...postojimo istovremeno, ali na različitim smo frekvencijama.

tužit ću te za povredu autorskih prava

Foto: Duh došao na proslavu rođendana?




Na proslavi 90. rođendana Rona Jacksona pojavio se i jedan nepozvan gost. Na fotografiji koju je snimila unuka iza slavljenika se jasno vidi obris ljudskog tijela koji izgleda kao da čita knjigu.






Fotografijaje snimljena u kući za koju je i ranije nekoliko ljudi tvrdilo da je osjetilo prisutnost duhova.
"Ako nije namjerna prijevara, ovo bi mogla biti jedna od najinteresantnijih fotografija ikad", rekao je Jason Karl, koji vodi TV seriju o duhovima.
Fotografiju je prije 3 godine snimila Ronova unuka Julia Houghton.
"Bila sam iznenađena kad sam vidjela što je na njoj. Snimljena je u vrlo starom dijelu vikendice mog djeda zsa koju se oduvijek pričalo da u njoj živi duh žene koja je umrla nakon što je pala niz stepenice. To je nekad bio pansion i nekoliko gostiju je tvrdilo kako su tamo vidjeli 'bijelu ženu'. Ja zaista ne znam je li to duh, ali meni izgleda kao osoba koja čita knjigu", kazala je Julia.
93-godišnji Ron se prisjetio vremena dok je kuća još bila pansion.
"Jednom mi je prišao jedan gost, koji je tu odsjeo sa suprugom i djecom i rekao mi je da je uvjeren kako je ova kuća opsjednuta. Bili je ljeto i u sobama na gornjem katu je bilo jako toplo. Ispričao mi je kako je ih je tijekom noći u jednom trenutku probudio val neobjašnjive hladnoće koji je pratio vrlo čudan miris. Kako nitko ranije nije 'prijavio' nešto slično pretpostavio sam da umišljaju. No, nakon nekog vremena, još mi je jedan gost ispričao potpuno istu stvar", kazao je Ron.

dnevnik.hr

A možda je konobar došao popisati naruđbu

Da, konobar koji se ne može pomirirti da je umro i da više ne radi u tom restoranu.

Ono što slika prikazuje, to je tako lako napraviti... Mislim slika nikako ne može biti dokaz, ne u današnjem svijetu. Čak i film može teško išta dokazati, a kamoli neka fotografija.
Netko željan pažnje se malo igrao u photoshopu, jel?

Da i to je moguće da je photoshop, no ipak postoji mogućnost da je fotka originalna.
Omega - nevjerni Toma.

meni taj duh izgleda kao da ga je netko uzeo s tv-a i zaljepio na sliku... ima te neke crte po sebi kao piksele

a ipak, ta obitelj, tj. onaj tko je slikao, i ako zna da nije ništa muljao, e oni mogu biti u frci....
oni u svakom slučaju znaju

ma joj mogu ja tak neš napravit pa rec da je moja sestra koja ima 12 godina slikala i svi ce povjerovat jer je dijete

Pitam se cime je to fotkano...jer moze biti ili sendvic fotografija ili preduga ekspozicija pa su ulovili konobara (sto bi moglo lako bit obzirom je citava fotka relativno mutna)...al da je duh...mislim...ima odjecu i neke papire u ruci...jel to znaci da i duhovi prate modu? Gdje li kupuju odjecu...ili je samo zamisle pa se ona stvori...hmm...i papiri...jel to strucna literatura 'Kako se materijalizirati na nizoj frekfenciji'?

Khm...nesto sam cinicna danas

ma dobro razmišljaš... ako mogu tako stvari pretvarat u cestice onda je logicno da bi i ljude mogli tako... hm...

Kako mislis 'stvari pretvarat u cestice'?

pa mi smo napravljeni od cestica al je to skupljeno i tako su jednina a onda je on onaj papir koji drži morao rastavit u cestice da prijede u isto stanje u kojem je i on jer ga nitko nije vidio vlastitim ocima...