Manipulacija i mediji

Mislim da trebamo napraviti razliku između posedovanja znanja i posedovanja (primanja) informacija...

zvezda je napisao/la:

Mislim da trebamo napraviti razliku između posedovanja znanja i posedovanja (primanja) informacija...

Daj pojasni to malo... :?:

Namcor je napisao/la:

Homer Simpson je rekao: Ako je bilo na televiziji onda je istina

Moj idol. :twisted: :vopi:

Mnogo toga ti se svakodnevno servira u vidu gomile informacija koje primas, najcesce preko raznih medija... Ali nije dobro da sve to automatski prihvatas kao znanja, kao svoje stavove, delove tvoje licnosti... Mnogo je onoga naucenog, od usvojenih informacija do usvojenih obrazaca ponasanja tipa trebalo bi / ne bi trebalo... Potrebno je ove sadrzaje u sebi prepoznati kao strane i onda ih, po potrebi, odbaciti, dakle zadrzati samo ono sa cim se i dalje slazes i onda kada shvatis da si to pokupila od drugih... Jer postoji deo tebe koji ima visu rayinu svesti od cula, pa cak i od misli. Njemu pripada ono na sta mislim kada kazem znanje, ono izvire odande. Taj deo je, npr., aktiviran kada nesto uradis intuitivno i bez prethodne promisli...

Iskreno meni to dvoje ionako nema veze jedno sa drugim pa da bi se moglo kazati da se treba praviti razlika. Nekako mi se cini da se izraz pravljenja razlika koristi kod slicnih pojmova koji se lako zamjesaju ili cak zbunjuju. Jer ako sam dobro shvatila sto hoces reci tj. objasnjenje prvog navoda ti upozoravas da nije sve sto cujes ili vidis istina i ne mozes sve sto cujes ili vidis prihvatiti kao informaciju koja ima vrijednost da je usvojis. To naravno stoji ali zar netko to uopce radi? Morao bi biti prilicno blesavo stvorenje da proguta sve sto mu se servira...uzme za istinito, apsolutno i prikloni se. Zar ne? Jednom rijecju morao bi biti malo glupast :joker:
Upravo je osobina iole inteligentnog bica da primi informaciju, procjeni je te je prihvati ili odbaci. Da nije tako jos bi se spalivale "vjestice" na lomacama :twisted:

Koliko ja vidim, masa ljudi prima masu stvari zdravo za gotovo (na zalost)... Ali postoje i neke stvari koje nam se serviraju vrlo mudro i smisljeno, tako da zaobidju nasu selekciju (jer nisu ocigledne) i deluju na nas a da toga nismo ni svesni...

U Hrvatskoj profesionalnoga novinarstva danas gotovo da i nema. Žalosno, ali istinito. Kad prolistaš Večernji ili Jutarnji shvatiš da je to za tri duljine koplja udaljeno od Reutersa. A one kvazipublikacije tipa 24 sata ili index.hr i ostale umotvorine onog !#$%&/?* Matije Babića ne ću ni komentirati.

Blago masi
Mislis na subliminalne poruke? Da, postoje u velikom broju ali sama spoznaja da su tu umanjuje njihovo djelovanje (cak ako neku konkretnu i ne uocimo).
A cini se da je danas (mozda je bilo i prije) ljudima lako servirat bilo sta. To je prosto zalosno. Previse se juri za novcem, moci i slicnim stvarima da bi se zamarali razmisljanjem...valjda...
Osobno ne funkcioniram na taj nacin i lako smetnem s uma da toga, kako kazes, izgleda ima dosta.
Ipak mislim da sve vise ljudi se budi. Treba samo da se dogodi kriticna masa. Evo i mi na ovom forumu smo tu jer pokusavamo prosirit horizonte, razmjenit misljenja, nesto naucit... :idea:

Sto se tice novinarstva u Hrvatskoj (na Balkanu)...tu se nema sta reci...zalosno...ali cini mi se da je svuda tako...i da se novinarima serviraju price koje idu za raju....a raja guta sto joj serviras (kao sto kaze zvezda i sto se cini da je zalosna istina)...

"Mislis na subliminalne poruke?"

Da, to je izraz koji sam trazila...

Ubaciću par postova s galaksijaforuma na ovu temu da se ja ne pravim pametan i prepričavam tuđe riječi. Moram ih razdijeliti jer jer su preveliki za postaviti odjednom...nadam se da vam neće smetati ovakav način

Citat :

Jack987
Administrator
Petak Nov 04, 2005 4:19 am

Za mnoge da shvate kako ići na ovom putu i da bi uvidjeli KADA treba
prestati sa nekim, a početi s drugim stvarima, odlučio sam prevesti članak i
ovdje ga dati kao novu temu:
--------------------------------------------------------------------------------------

Kako odvesti vrlo veliku grupu ljudi na najgoru moguću vremensku liniju
budućnosti

Napisala: Lyra, 30.10.2005., Noble Realms

Mnogi ljudi koji ovo sve čitaju su vjerojatno familijarni s internet stranicama na kojima ima alternativnih vijesti, kao što su npr. Jeff Rense, Alex Jones,
naslovna stranica Davida Ickea, Signs of the Times, What Really Happened, itd. Te stranice objavljuju ono što se navodno zbilja dešava u našem svijetu, priče koje normalni mediji nikad nebi objavili ili izvjestili o tome, ili se nebi ni dotakli te teme.
U jedno vrijeme, pohlepno sam čitala sve što se objavljivalo na tim spomenutim stranicama, kao i na nekim drugima. To je bilo nakon početka mojeg intezivnog perioda „buđenja“, koje je počelo u 2001. godini, i čitala sam sve i svašta što se odnosilo na saznanju istine. U svim slučajevima, nikad nisam potpuno zaspala, uvijeka sam gledala izvana prema unutrašnjosti problema, nikad nisam potpuno „zagrizla“ u neki program, i živjela sam život na čudne i neobične načine koji se nisu slagali s većinom ljudi. Ali, kao i mnogi ljudi, nekada između 2000 – 2001., stvari su se počele dešavati tako da sam krenula prema novom nivou straživanja i svijesti. I
tako, bila sam sklona tome. Svaki dan sam posjećivala stranice sa alternativnim vijestima, apsorbirajući sve članke o zavjerama. Moje police su bile krcate s novim knjigama i „grizla“ na sve te teme. Imala sam stroj za uvezivanje i isprintala sam sve članke. Moj mozak je bio kao spužva, i nikad mi nije bilo dovoljno toga.
Nisam tada mogla registrirati negativan aspekt toga svega. Rense je bio
najgori za mene, uvijek je pakirao veliku količinu informacija koje su „bum“ i
nisam mogla tu ništa učiniti oko toga. Nepravde koje se rade ljudima i nedužnim životinjama, uništenja prirode i razaranja koje se dešava u cijelom svijetu, svakoga dana. Korumpirani političari i laži. Više iluzije, eksplozije, upravo pred našim očima. Svaka lakrdija bi generirala intenzivnu reakciju emocija unutar mene tamo gdje sam sjedila, za kompjuterom, bespomoćnoj da zaustavi bilo što od toga. Ali u najmanju ruku, bila sam bar informirana. Bila sam svjesna istine. Nisam bila kao slijepa masovna publika u ovčjim kožama... i na kraju, o tome se i sve radilo, zar ne? Nikad ne mislite negativno!
To me sve „hvatalo“ tada. Oko sredine 2004. sam naposlijetku, pukla. Dan za danom, negativne vijesti, knjige, članci, pod oblikom „istine“, i više to nisam mogla mentalno podnijeti. Prestala sam čitati Rense, oko tri tjedna. Morala sam. Prestala sam posjećivati sve druge „pasivne“ stranice, kao npr. od Davida Ickea, a i sve druge. Ako mi je bilo dosadno i nisam imala drugog posla, umjesto toga sam otišla na Yahoo-igrice. To je bilo to – za mene! Bounce Out, Cubis and Text Twist, itd. Izlazila sam van i čitala knjige u pauzama, kao dio mog „čišćenja“ otrova u mojem mozgu, većinom ostajaući na putu Tolteškog Ratnika kao što je to i rezoniralo samnom – Carlos Castaneda i Theun Mares. To je bilo iznenadna, ali i totalno prirodna tranzicija iz jednog perioda mog života u drugi, proces koji se nastavio do današnjih dana, nedavno nastavljajući se s onim što bih nazvala „Faza 3“. Ali to zahtjeva mentalno „pucanje“ prije nego se to čak i počinje dešavati.

Doduše, neki ljudi nikad neznaju kad da stanu. Oni trenutno doživljavaju svoj
mentalni krah s tim materijalima... ali nastavljaju to čitati i čitati, opet i opet. Oni postaju te stvari po forumima, puni bijesa i mržnje o situaciji u državi, i o svijetu koji gori pred nama. Sve im je ružno i pogrešno, svi su korumpirani, svi ćemo u pakao, zajedno u košari. Tu nema nade. Vidimo to u pisanjima od nekih vrlo slavnih vjesnika alternativnih vjesti i zavjera, vlasnika internet stranica, koji samo pričaju u prazno o tome, da je sve pogrešno i ružno, ali nikad ne ponude neka rješenja. U stvari, skoro možete reći da ih rješenja uopće ni ne interesiraju. To vidimo na alternativnim stranicama koje obično, kao što je slučaj sa Rense-om, daju stvari na koje se fokusirate i oko kojih ne možete ništa učiniti, stvari koje se dešavaju na drugoj strani svijeta... stvari koje su se dešavale prošlog tjedna, mjeseca, i već su prošle. Dakle, sve što možete učiniti jest da pročitate o krvoprolićima ekstremnih proporcija, dok mentalno, pisanje o mukama ubrizgava negativu i hrani predatore... što je u stvari i dio svrhe tih stranica. Bilo da znaju ili ne, da su oni iskorišteni za to. Te stranice djeluju kao negativni generatori, i nisu drugačiji nego i njihovi „neprijatelji“, konvencionalni mediji.
Jedni nas, navodno, hrane lažima, a drugi nam, navodno, daju istinu, ali kad su oba intenzivno negativna, služe istom generiranju negativnosti, u svrhu
frekvencija straha. I tada, kakva je razlika?
Dakle, tu ste, čitate s kraja na kraj, uznemiravajući se, generirate negativu... čak i doživljavate strah i depresije. Tu je ipak još jedna priča o
zavjeri Nove Svjetske Vlade ( NWO ), sahrani, logorima, krugovima ljudi,
„crvenoj i plavoj listi“... Na kojoj listi ćeš TI biti, ha? Da li oni već znaju za tebe? Da li ti nadgledaju e-mailove ili prisluškuju telefone? Bilježe tragove koji govore na kojim internet stranicama si bio, koje si postove objavio? Evo, ima nova priča o stranim militantnim grupama koje treniraju na tlu SAD-a, pripremajući se za preuzimanje. Evo i još jedne priče o stajalištima i točkama provjere u pustinji Novog Mexica. Još članaka o mikročipovima i kako ćemo eventualno, morati obilježiti se sa njima, ili... smrt. Više priča o štetnim djelovanjima chemtrailsa, dizajniranih da uguši pola populacije na Zemlji. Otarasite se seljaka koje znate, pa će svjetska elita moći imati planet za sebe. Još priča o virusima napravljenim u laboratorijima, koji su pušteni na bespomoćnu populaciju.
I tu ništa ne možete učiniti oko BILO ČEGA od toga. To je veće nego vi, izvan vašeg domašaja, i vi ste bespomoćni i djelić stoke koju imaju, prepušteni na milost i nemilost svega većeg i jačeg od vas u ovome svijetu. Oni vas mogu ubiti, izmrcvariti, napraviti vas bolesnim ako hoće...... ili bi htjeli da vi podsvjesno vjerujete u tu priču.
Kad to čitate, što se obično dešava?
Vi počinjete apsorbirati tu skrivenu poruku koja je upravo navedena, onu koja kaže da ste slaba, nemoćna žrtva na milosti i nemilosti svega većeg od vas. I još važnije, vi počinjete planirati te scenarije u vašoj budućnosti. Zapravo, vi trošite jako mnogo vašeg vremena planirajući taj poseban scenario sudnjeg dana kad NWO preuzima vlast, pola svjetske populacije dobiva Ptičju gripu H5N1 / ljudsku gripu / Sars / Zapadno Nilski virus / epidemiju koja vas trenutno ubija, odnosno budućnost kojom nas te stranice hrane. Svakoga dana vi to čitate, i time radite to da vaš isprogramiran um prihvati to kao realnost... JEDINU realnost... onu koja dolazi za nas. Te web stranice konstantno izbacuju te iste strašne naslove o sudnjem danu u budućnosti, dan za danom, pod okriljem objavljivanja istine, informiranosću, itd... ali ono što one također prikriveno postižu je programiranje misaonih formi. Upravo ono protiv čega i govore – što je ironično. Kao pjesma kad pomislite na nju. Nemojte me krivo shvatiti – te priče imaju legitimitet, to je moje mišljenje.
Mnogo od toga što objavljuju te web stranice se stvarno dešava, barem je
namjenjeno za otkrivanje planova nekih grupa koje vode neke stvari na planeti. I dobro je biti informiran, i mnogi od nas trebaju te priče da bi pomogle potaknuti nas na „buđenje iz iluzije“. Ali činjenica je da ono što te stranice i autori o zavjerama ili neznaju ili možda neće reći jest:

1. Budućnost nije određena. Vrijeme nije linearno, što znači da imamo mnogobrojne
moguće vremenske crte ( linije, puteve ) kojima možemo ići.

2. Imamo još uvijek mnogobrojno varijabli koje možemo uvrstiti u jednadžbu, koje
mogu – i hoće – zaštititi mnoge od tih stvari da se ne dese u određenim
vremenskim putevima, i ...

3. ... činjenica da imamo mnogo tih raznih mogućih puteva koje možemo izabrati
znači da ne trebate odabrati put negativnog sudnjeg dana kojim nas hrane.

Samo zato ako nam nešto kažu, ne znači da će tako i biti. Zapamtite to.
I zato što nam daju „istine“ o kojima konvencionalni mediji ne žele ništa
govoriti, ne znači da sagledavamo cjelokupnu „veću sliku“. Jednu stvar koju
nema ta većina stranica i autora je pomanjkanje duhovne veće slike.
Nešto bi trebalo biti ovdje istaknuto, i što više ljudi treba shvatiti, je to
da mi imamo za reći nešto u svemu što se nama dešava, i da mi možemo
kontrolirati svoju vlastitu budućnost. To je zapravo tema koju ističem u svim
mojim člancima. Nikad to nisam spominjala iz razloga stvaranja nekih napetosti.
Ali razlog zbog kojeg to stalno ističem jest taj da je to navjerojatnije jedan
od najvažnijih koncepata koje moramo shvatiti kao čovječanstvo. Vrlo je očito da su to „Snage koje vladaju“ konstantno pokušavale sakriti to od nas i spriječiti da to saznamo. Sve u „normalnom“ društvu je dizajnirano da nas
oslabi u svakome pogledu. Zakoni, vlasti, kontrola, religije, škola, konvencionalno zdravstvo, sve. Sve je u tome da se oduzme moć pojedincu i pokušava spriječiti većinu i da ikad sazna istinu: da imamo mogućnost
manifestiranja onoga što trebamo, lječimo i izlječimo sebe od bolesti i da,
kroz misli, osobna frekvencija i namjera – mogu utjecati kojoi ćemo mogućim
budućim putem ići, ovisno o tome gdje ćemo se uklopiti u to.

Naša orijentacija proizlazi iz osobne frekvencije, a ona proizlazi iz onoga od čega se sastoje naše misli i namjere. Ako vi izaberete vaše navodnjavanje s materijalima baziranim na strahovima, generiranjem negativnosti, scenarijima sudnjeg dana, potištenosti i osudama, vi se fokusirate na to i nehotice se rijentirate prema tome. Kao rezultat, možete poći i tim mogućim putem budućnosti.
Za razliku od toga, ako tvrdite: „Ne, ja to ne želim“, i počnete stvarati novi
put za sebe, tada ćete se najvjerojatnije naći u mnogo boljoj budućnosti nego što bi bilo prvobitno. Stvaranje novog puta zahtjeva svjestan napor da se orjentira prema novom putu i načinu i pomicanje prema idućem nivou. Dakle, jednom kad vam taj materijal pokaže što se sve stvarno dešava u svijetu, nasuprot onog s čime nas mediji hrane, vi prepoznate kad je to odslužilo svoju svrhu i koristite informacije da dođete na viši nivo. Što je svrha toga svega ako nakon svega ne koristite to i napravite nešto s tim što znate? Vi ne želite stagnirati, ići u neprestani krug. Vi se želite kratati naprijed, i raditi progres. Vi želite tražiti rješenja i kreirati bolji put.
Dakle, što je idući nivo o kojem stalno govorim?
To ima više imena, i imamo mnoga uvjerenja koja nas okružuju, o tome što je „idući nivo“, nad iluzijom 3. denziteta, ali štogod vi vjerovali, ili izabrali
kako ćete to zvati – to egzistira. „Izlazak iz spirale“, „Pomak u 4. denzitet“,
„Osobna sloboda“, u ispraznom putu Tolteškog Ratnika. Stapanje s vašim Višim Ja – moj osobni favorit!
Nije svačija sudbina da teži k tome; za mnoge, to je zadovoljstvo da samo jednostavnožive svoje živote i umru, što je OK. Ali za ostale, to nije dovoljno. Oni znajuda mogu postići više i da tu ima nešto više od svega ovoga, boljeg načina od svega ovoga što nam pokazuje „noramalan“ svijet.
Također, imajte na umu da i zakopavajući svoju glavu u pjesak prema materijalima„sudnjeg dana“ nećete težiti prema idućem nivou. To može biti uobičajena pogrešna konceptualizacija za mnoge koji ovo čitaju, da ja možda zagovaram da budemo ignorantni prema svemu i da pokrijemo svoje uši i oči i govorimo „Lalalalala. Ne mogu te čuti! Ne mogu te vidjeti!“ To nije poželjno ignoriranje – već svjesan odabir. To je usmjeravanje vaših namjera tamo gdje bi željeli biti, i koju bi vrstu budućnosti željeli odabrati.

Ako se vozite cestom, i vidite da se urušio most ispred vas, vi možete: a) Izabrati buljiti neprestano u most i zaglibiti na njemu, b) Izabrati da skinete ruke sa volana i pokrijete svoje oči i pretvarati se da to ne postoji dok vaš auto mijenja pravac po cesti, pa možete ili nemorate završiti udarcem u most, ili c) Možete odabrati bez teškoća izlaz s ceste prije toga svega, tako izbjegavajući srušeni most u cjelosti i izabirajući novi, bolji put.

Bingo! Sve je o izoru pod c). Kao što sam prije napisala, kad god su nam dana dva izbora u životu, to uvijek znači da imamo i treći, ili više njih, i koji nam nisu pokazani. Nikad nije crno ili bijelo, da ili ne, dobro ili loše, liberalno
ili konzervativno, itd. Ako vi pogrešno vjerujete da je to izbor između negativne sudnje-danske „istine“ ili blaženog ovčjeg ignoriranja, shvatite da
to nije niti jedno od toga. To je o svijesti i korištenja onoga što ste naučili
i znanja kako kreirati nešto bolje.
Nekima bi moglo biti veliko pitanje kad ovo pročitaju, zašto sav negativan, potišten i osuđujuć materijal kojim namjerno pokušavaju sniziti ljudske frekvencije i fokusirati njihovu pažnju na najgoru moguću budućnost. Da li oni od toga imaju kakvu materijalnu korist? Da li oni svjesno znaju što rade??? Iskreno, ne. Ne mislim tako. Mislim da većina ljudi koja pokreće te stranice i pišu te članke, zauvijek u prazno pričajući o svemu što je krivo i ružno, vjeruju da rade „pravu stvar“... iako ima sila koje rade kroz njih da bi generirale tu vrstu jednostranog, ograničenog pogleda na materijal i koje ne ističu jednu spiritualnu, duhovnu „širu sliku“ toga. Što vodi do ideje da su neki od njih možda doslovce programirani da tako rade. Znam, nije to lako prihvatiti. „Moj voljeni taj-i-taj, snabdjevač istina, vatrena opozicija uobičajenim medijima, da je programirani PIJUN?!? NE!!!!! Da, to je posve moguće. Poslije svega, ljudi mogu biti lako prevareni i odvedeni u „scenario sa dva izbora“, koristeći krivu logiku: „Oh, konvencionalni mediji su loši momci... i tu su drugi momci koji zagovaraju protiv nje, dajući drugačije informacije...oni moraju biti dobri momci onda! Ja sam na njihovoj strani I idem ovamo!“

Ali, da li je zbilja izbor između negativne „istine“ i blaženog ignoriranja? Ili tu ima treći izbor? Sakrivena vrata tamo iza zavjese? Drugo mišljenje koje nam nitko još nije dao?
Što je s izborom koji uključuje „niti jedno“, jednim s kojim mi odlučujemo koju
budućnost bi htjeli početi stvarati, baziranim na našim mislima i namjerama,
počevši baš sada, u ovome trenutku?

Završit ću s misli o prirodi vremena: Kreiranje te alternativne budućnosti gdjesmo odabrali bolji put umjesto sudnjeg dana je moguće, i ovdje je. Ono postoji, jer sve mogućnosti za sve već postoji. Sve se već dogodilo... to je priroda vremena. I svaki način na koji bi se događaj mogao desiti se već desio. Dakle, gdje se mi opredjelimo jednostavno ovisi o nama, koju ćemo verziju događaja iskusiti i izabrati da bude naša vremenska linija. I ona počinje upravo sada, u ovome trenutku, sa našim akcijama i mislima.

Citat :

MOONLIGHT
Član foruma
Nedelja Nov 06, 2005 2:33 am

Većinom se slažem sa ovim razmišljanjima. No proučavajući ovu tematiku skužio sam da dobivanje ovih znanja ne može biti ključni faktor za ljudski rast prema višim nivoima svijesti. Npr. mi koji imamo pristup internetu, knjigama i sl. smo sretnici što naše obzore možemo širiti. Što je sa tolikim brojem ljudi što žive van tih mogućnosti? Koliki je broj ljudi što uopće ne zna što je internet a kamoli će sa njega prikupljati informacije. Koliki je broj njih što uopće nema pristupa nikakvoj literaturi? I što je još češće, koliki broj ljudi uopće NEMA VREMENA za ova istraživanja? Razmislite malo: čovjek koji radi neki teški fizički posao cijeli dan nema baš neku volju za čitanjem i sl. A što je tek sa ljudima koji imaju obitelj i cijeli dan rade? Čovjek dođe umoran sa posla i još se mora za svoju obitelj. Zar možete očekivati od tih ljudi da će se ozbiljnije baciti na ovakva istraživanja? Možda i hoće, čast izuzecima, no ako uzmem u obzir primjere koje vidim oko sebe, to ne trebam očekivati. Pa i ja sam nemam skoro ništa vremena zbog brdo obaveza koje imam. Zato ne morate očekivati od ljudi da postanu svjesni toga tko sa njima manipulira, da žive u iluziji 3.denziteta i sl. Pa i kad pređemo u 4D opet ćemo biti u iluziji jer su još 3 nivoa iznad nas! Sve što nam je potrebno za duhovnu evoluciju nalazi se u nama.
Svi se odgovori kriju u nama. Ako želimo doznati neke odgovore o sebi, doznat ćemo ih. Odgovori će doći. Univerzum sluša naša pitanja i na ovaj ili onaj način poslat će nam odgovor. To tako mora biti uređeno baš zbog razloga koje sam naveo. Svi odgovori trebaju biti dostupni svima, a ne samo nekima.


Angjela
Petak Apr 21, 2006 11:00 pm

Dobar i mudar odgovor! Upravo tako - selekcija svega pročitanog izuzetna je važna, onaj proces koji se na engleskom zove discernment - razlikovanje, odnosno razlučivanje je od esencijalne važnosti danas. Toliko smeća ima na Internetu, ali istovremeno i toliko, toliko dobrih stvari da se često osjećamo zasuti obiljem i preobiljem informacija koje nas sustižu ne iz dana u dan već iz sata u sat.
Lično, još uvijek sam više u ulozi promatrača nego što učestvujem u svemu ovome, ali od nekolicine odgovora na ovo i slična pitanja, ovisi da li ću na njemu i ostati. Ja sam uglavnom na forumima nekih američkih sajtova, tamo se izuzetno lijepo družimo i što je najvažnije - nema grubog oslovljavanja, svađanja i pritajenog bijesa, a još manje ima želje za isticanjem vlastitog ega. Naime, to su «osobine» foruma koje volim. Najdraže mi je kad uplovim u energiju mjesta gdje se ljudi u cyber space-u sreću, i kad je ta energija čista radost, ljepota i uzbudljivost. Nadam se da će mi uskoro i ovaj forum podariti sličan utisak. To je sve. Sviđaju mi se, Mae, tvoji stavovi, zatim od Aragorna i Arwen Dor (ups, ne znam da li sam ispravno napisala ime), simpatičan mi je Kuronja i Fingolfin, a ostale još nisam uspjela «pročitati» (mislim naravno na njihove postove ovdje, šala) pa se ne bih dalje izjašnjavala. Volim atmosferu visoke tolerancije i otvorenosti uma za prihvatanje drugog i drugačijeg i što je najvažnije - ne suđenja dakle presuđivanja drugome zbog stava koji ima o nečemu ili nekomu.
U svakom slučaju, hvala Ti, Mae, na lijepom i iskrenom odgovoru.


galaksija
Administrator
Subota Dec 10, 2005 1:42 am

[quote=»Crystal Dream»]Apsolutno. O tome pricam zadnjih dana. Forum je pod napadom. Sva sreca da sam to relativno ubrzo skuzio i distancirao se od potencijalne zamke. Isto savjetujem i ostalima. Ako osjecate da vam netko krade energiju, filter opcije se daju srediti...[/quote

Mislim da bi svaki član foruma morao biti svjestan da će uvijek biti individua koje će pokušavati destruktivno da djeluju na forumu, crpeći im energiju na razne načine i to često može biti na jedan veoma suptilan način. Stoga svako mora znati koliko će pažnje i energije da posveti kojoj temi, poruci ili korisniku.
Naravno, one koji su psihički slabiji, ovako ponašanje nekih pojedinaca može otjerati s foruma, međutim, iz gnostike bi trebali znati da sve sadrži u sebi tri aspekta od kojih je jedan i onaj pozitivni. Iz svega se nešto može naučiti. U tekstu Organski Portali i drugima, takođe možemo naći obilje informacija koje nam mogu pomoći da razumijemo određene „fenomene“ u međuljudskom ponašanju.
Što se više udaljujemo od subjektivnosti i približavamo objektivnom poimanju realnosti za očekivati je da će biti više napada i pokušaja destruktivnog djelovanja. Od nekih sam čuo da smatraju ovaj forum jednim od najkvalitetnijih na „našem jeziku“ koji su danas prisutni na internetu i koji se bave ovom tematikom.
Veliki broj učesnika je prilično obrazovan u generalnom smislu kao i na polju ezoterike i drugih područja kojima se bavimo. S tim u vezi neki su već u par navrata pokušavali da sruše forum uz pomoć uobičajenih „hack-metoda“, međutim, problem je u tome što se neka grupa može rasturiti i tako što im se pridružiš pa onda polako iznutra djeluješ destruktivno na nju. To je uobičajeno u politici, odnosno, tu se radi o klasičnoj metodi razbijanja jedinstva u opozicionim partijama.

Neke od tih individua lako je prepoznati po tome da kad odbiješ iz njihovih poruka avatare, smajliće i ostalu ambalažu, ostaje jedno veliko – ništa. Dakle, nema – suštine. Drugi pokušavaju „svakom loncu da budu poklopac“.
Ukoliko nekima od njih skreneš pažnju na neprimjereno ponašanje, oni se bično brane tako što naglašavaju da „imaju svoje pravo na mišljenje“ i ako se to njihovo „mišljenje“ ne slaže sa mišljenjem ostalih to bi trebalo biti normalno. Oni mudriji rade to na jedan mnogo suptilniji način.



miha
Početnik

Napokon tema koju potpuno razumijem pa se mogu složiti sa svime napisanim. I ja sam puno toga pročitao te sam primjetio jednako kao i gospođa, da je u velikoj većini tekstova previše prisutan cinizam, sarkazam, srdžba, bijes, jednostranost, što su prilično loše osobine koje teško mogu uroditi nečim pozitivnim. Osim toga čitao sam i ovaj forum, te sam se gadno iznenadio kako ovaj forum nije ništa drugačiji nego tisuće drugih na kojem se ljudi uglavnom vrijeđaju, prepucavaju, trube po svome, odnosno nema ničega što bi mjesto koje nudi «znanje,, ili «korak ka buđenju,, trebalo činiti drugačijim od svih drugih foruma raznih tematika. Meni nije trebao nikakav slom da bih vidio što se zapravo dešava iza te «alternative,, sve je toliko puno kukolja i nadasve običnih, sitnih i zlobnih ljudi da cijela «alternativna,, scena nije ništa drugo nego naličje «normalnog,, svijeta.

I sad kad to vidim tako kako vidim, zajedničko licu i naličju su baš ti ljudi. Zlobni, sitni, egocentrični. Neki će ih zvati reptilima, neki iluminatima, neki propalim genetskim eksperimentom, a ja najviše volim upotrijebiti nazvi BUDALE.
Kako netko tko ima svijest i dušu može biti toliko glup i ne vidjeti što si sam svakodnevno radi pristajući na to da ne voli svog bližnjeg. To može samo budala, a još veća budala će naći i izgovor za svo zlo koje čini, ili za sljepilo kojim se pravda.
Da je svijet pun budala to znamo svi, a znate kako se kaže:» Pusti budalu na
miru,,.

Sve je već netko rekao..........

Hvala na ovim citatima, izvrsni su. Upravo se ovih dana bavim sličnim razmišljanjima kao osoba iz prvog citiranog posta. Drago mi je da je to uobličeno u ovako lijepo sročenom tekstu

malo o manipulaciji
www.zeitgeistmovie.com

evo nešto da očistim paučinu sa ove teme :



Nadolazeći uskrsni praznici su me potakli na pisanje ovog posta o ljudima našeg doba i o prevladavajućem, rekao bih dominantnom stanju svijesti većine današnjih ljudi.

Danas ima puno ljudi koji su pod uticajem televizijskih i drugih medija pali u hipnotički trans, jer smatraju ove za autoritete kojima treba vjerovati.
Nenaviknutim da sami razmišljaju svojom glavom, ne postoji istina koja može narušiti njihova predubjeđenja i kondicionirane reakcije. Takvi će čak negirati i ono što vide svojim vlastitim očima.

Individue koje su tako kondicionirane mogu samo kao papagaji ponavljajati mišljenja koja su im sugerirana izvana, implantirana u njihovu svijest. Posljedica toga je da su milioni ljudi danas reducirani na intelektualni nivo jednog majmuna. Oni onda postaju žrtve psihološkog stanja poznatog kao “Leming Sindrom”. Leminzi su mali glodari poznati po tome što prate jedan drugog kad se strovaljuju sa planinskih litica u provaliju.........

nastavak teksta ovdje http://opstanak.blog.hr/

Vijest koja me podsjetila na ovu zgodnu temu drži se već drugi dan na naslovnici net.hr-a, iako klizi prema ispadanju:

OSIJEK U PANICI
Uhićena prostitutka zaražena HIV-om

Kad otvorite ČLANAK
vidjet ćete da se panika u Osijeku više i ne spominje, a kad ga pročitate uvjerit ćete se da panici nema mjesta. 24-godišnja prostitutka izrazila je BOJAZAN da je već dvije godine zaražena virusom HIV-a. Dakle, potpuno neprovjereno, možda pušteno u javnost kako bi se odgovorniji klijenti dotične djevojke i njezine kolegice možda posredno nagovorili da provjere svoje zdravlje anonimnim testiranjem u zdravstvenoj ustanovi. Osim dotičnih nitko u Osijeku koji je ovelik grad nema nikakvog razloga za paniku, pa ni obitelji potencijalno zaraženih koje do daljnjega žive u blaženom izdanju.

Vijest kao vijest. Ali bila je plasirana kao "Osijek u panici"

Ma ko njih uopce slusa... Prokleti mediji samo huskaju ljude a pocevsi od svjetske banke pa na nize svi oni diktiraju medijima sta i kako da rade. Previse je toga nereceno a po meni mediji nisu manipulatori vec kukavice kakvih nema.

PITANJE JE:
ŠTA SU I ČEMU SLUŽE ... ...SUBLIMINARNE PORUKE...?

Zovu se Subliminarne Poruke (iz latinskog SUB LIMEN, tj. ispod granice), te su u stanju, iako to nauka ne potvrđuje, utjecati na izbor i ponašanje ljudi kojima su upućene. Umetnute su svugdje: u crtanim filmovima, reklamama, pjesmama, videoigrama, te u većini slučajeva govore o seksu, alkoholu, ili narkoticima…
Radi se o fenomenu koji se pojavio 1957. godine kada je James Vicary, uspješni menadžer lokalnoga bioskopa u New Jerseyu pokušao utjecati na potrošačku podsvijest. Spretnim insertiranjem poziva, trajanja svega 25 stotinki sekunde, „Drink Coke“ i „Eat popcorn“, unutar filmskoga materijala, podigao je prodaju pića za 57,5 a kokica za 18,1 posto. Eksperiment je nazvan „Invisible commercial“. Moram prokomentarisati da je naziv sasvim odgovarajući – reklamiranje proizvoda je očigledno bilo uspješno (što je povećana prodaja nedvosmisleno potvrdila), a nevidljivost cijelog postupka za „žrtve“ je evidentna. Otkriveni su dragocjeni momenti koji pružaju neslućene mogućnosti u domenu utjecaja propagande na percepciju.

Oduševljenje je trajalo samo nekoliko godina: naučnici, koji su pokušali dokazati tvrdnju, nakon više hiljada eksperimenata, nisu uspjeli ponoviti rezultat, te je 1962.g. Vicary ipak priznao da je falsificairao rezultate svog eksperimenta kako bi spasio svoju firmu od konačne propasti.Ovdje moram ipak izraziti svoj skepticizam.

Lično smatram da „naučnici“ nisu trošili državne pare na hiljade bezuspješnih pokušaja već baš suprotno, a što se Vicary-jevog priznanja o falsifikovanju eksperimenta tiče, takođe smatram da je obična manipulacija uvijena u „celofane dolara“.
No, ja sam poznat kao skeptik kad su u pitanju „priznanja o sopstvenim greškama“ (malo je tih koji će svoje greške tako lako i javno priznati. Kada god čujem da neko javno priznaje neku svoju greščicu, pitam se kakva velika greška ostaje skrivena u sijenci ovog malog priznanja...) pa neka ovo ide na moju dušu…

Da nastavim…

Unatoč priznanju da od toga nema ništa, kamen je bačen u more reklamnog biznisa, te se ideja naglo širi. Kao gljive poslije kiše, počinju se rađati instituti i agencije koje predlažu unošenje subliminarnih poruka u reklame, dok su televizije i radijo stanice preplavljene zahtjevima oglašivača koji su očarani ovom novom tehnikom. U jednom momentu javlja se kao realna mogućnost da ova nova tehnologija postane opšteupotrebljiva, tj. dostupna svima... a takvu je mogućnost imala svojevremeno i solarna energija, kao i mnoge druge koje su bile „jeftine“, pa su na brzaka proglašene lošim i iz ovih ili onih razloga neupotrebljivim... Dovde je priča opštepoznata – jedino što ostaje kao pitanje je: da li „neko“ ipak nastavlja da koristi ove „loše“ izvore energije ili „neuspješne“ mas-kontrole?...


1970. god., Del Hawkins, profesor marketinga na Southern Illinois University, tvrdi da je u stanju putem subliminarne stimulacije prouzrokovati glad ili žeđ; Hal Becker primajući milion dolara za istraživanje, gradi mašinu koja je u stanju slati poruke na TV-ekran, urezujući na taj način u pamćenje promatrača poruke tipa „vozi pažljivo“.
Ali reakcija široke javnosti je negativna, te zbog velikog straha iste, istraživanje u smjeru subliminarnog reklamiranja je navodno završeno (tako nam barem kažu).

Ovo bi stvarno bilo prvi slučaj u američkoj istoriji marketinga da se višemilijunsko istraživanje prekine zbog „straha javnosti“…, straha od čega, ako je sve to zvanično proglašeno za neuspjeh, da ne kažem glupost??? Jasno je: ako je neefikasno, zašto strah od njegove efikasnosti?...

Čak 89 posto djelovanja čovjeka je nesvjesno pa je tim i mogućnost utjecaja na taj dio velika. Podsjetimo se: nesvjesno dišemo, nismo svjesni velike većine nadražaja i utisaka koje primamo putem čula... To je kao da smo okrenuli leđa nekom bitnom događaju... ali to što smo mu okrenuli leđa neće učiniti da se pomenuti događaj ne desi. Isto tako, naša nesvjesnost ne sprečava utiske da nam se „utisnu“ – naučnici kažu da od svega što recimo vidimo ili čujemo, tek 10% toga smo svesni, ali šta je sa onih oko 90%?... To je upravo ono područje naše percepcije kojim je moguće manipulisati... A ako je moguće da se nešto desi, zašto smo tako uvjereni da se ne dešava?...

Mnogi su sve svodili na reklamu, neki nisu uočili subliminarne poruke pa su s ponosom zaključili da one na njih ne djeluju jer ih ne vide (ali najteže je boriti se protiv nevidljivog neprijatelja ili onog za kojeg čak mislimo ne da ne postoji, već da je sasvim nemoguće da postoji).

Baš suprotno, upravo tada djeluju!

A, subliminarne poruke su svuda, baš svuda OKO NAS….

Ali niti tu situacija nije tako dramatična.

Istraživanja su pokazala da već sama svjesnost o tome da je osoba izložena skrivenim porukama, čak i ako ih ne vidi, dovodi do dramatičnog smanjenja utjecaja tih poruka na osobu.

Dakle, samo ZNAJTE da su svuda oko nas i već ste ih velikim dijelom onemogućili!

Ljudi samo kopiraju prirodu unoseći subliminarne poruke u razne propagandne svrhe, jer po mom mišljenju sve što nas okružuje puno je subliminarnih poruka koje uslovljavaju naše ponašanje. Sve ovo me jako asocira (mada nema neke direktne veze) na poznati film i navodi na razmišljanje: „živimo li mi u matrici?“
Ima direktne veze. Matrica je usađivanje ideja u um pri čemu pojedinac nije svjestan procesa usađivanja. Upravo to se dešava i pri gledanju ovih reklamnih sadržaja – usađuju nam ideje, a da mi toga nismo svjesni.

Teško da može biti sumnje oko toga da živimo u nekoj vrsti matrice, zar ne? I da nam je ponašanje uslovljeno. Zapravo, postavke na kojima se temelji Matrix nisu izmišljene, to su iste one koje su i dokazane – sav onaj frekeventni opseg kojeg nismo svjesni, pa zanimljive činjenice o tome kako mozak dekodira električne impulse iz očiju i slaže sliku u skladu s „programom“. A programiranje kreće čim se rodimo, od društva, udžbenika, medija, a i naših roditelja, koji su i sami već davno isprogramirani, neki više neki manje. Jedna poznanik mi je ispričao kako mu je samo strašno bilo i kakvu je duboku krizu identiteta preživljavao kada je spoznao da ništa od onoga što je 50 godina smatrao svojim stavovima i uvjerenjima zapravo nije nikada ni bilo „njegovo“ – da nije bilo mogućnosti izbora ni kritičke analize, a što je najgore on je bio uvjeren da je sve izbore napravio sam i to nakon iscrpnih kritičkih analiza svih aspekata...A sistem funkcioniše savršeno i počinje toliko rano i uključuje toliko faktora da ga ne možemo ni biti svjesni.

Moguće je da to ima veze s opštim trovanjem kojem smo izloženi od kada se rodimo, a počinje sa stvarima poput svakakvih koktela vakcina kojima izlažemo svoju djecu, a da vrlo rijetko dobijemo zvaničnu i detaljnu informaciju koja je namjena tih vakcina, pogotovo što sebe i djecu vakcinišemo i protiv bolesti koje su već odavno prestale biti bilo kakva ozbiljnija opasnost. Međutim, strah za dijete je toliki kod roditelja da oni bez ikakvog razmišljanja strogo vode računa da njihovo dijete dobije sve propisane vakcine sretni što se „društvo“ brine da njihovo dijete ne dobije tamo neku…, ma ne znaju ni oni sami koju, zaraznu bolest. Beba od 6 meseci mora da primi „tu i tu – tamo neku“ vakcinu. Nekoliko dana nakon primanja iste, bebi se ispod pazuha javlja čvor veličine velikog lešnika... koja se nakon jedno mesec dana probija, ponovo pravi i ponovo probija. Na zabrinutost majke pedijatar odgovara da je u pitanju uobičajena reakcija na tu vakcinu... Ali izgleda zaista kao da se tijelo „borilo“ protiv nečega...
A, kad smo već kod subliminarnih poruka, zašto se ne bi pomoglo i crtićima? Moguće je da je cilj što više poremetiti međusobnu komunikaciju DNK, ali tu smo već na polju „Teorije zavjere“ i nedokazanih teza!!! A što se ne može dokazati, toga nema,
zar ne???...
Emocije bi se, recimo, još i mogle dokazati promjenama u biohemiji organizma, ali misli ne izazivaju ovakve promene... Misli ni na koji način ne možemo dokazati, dakle, sigurno je – pa mi uopšte i ne mislimo!!!

Ovu tezu lako možete testirati na sebi. Probajte mjesec dana provesti tako da ne pročitate nijedne novine niti ne poslušate ijedne vijesti na radiju ili televiziji. Zamijenite ih nečim što vas ispunjava. Kad se nakon mjesec dana opet vratite vijestima, garantujem da će vam biti smiješno na što ste to prije samo nešto više od tridesetak dana znali potrošiti žuč, iživcirat se, prestrašiti, emocionalno angažirati ili tek izgubiti vrijeme na razmišljanja tipa „koja je stranka ispravna“ ili „kako je ovaj političar nekako dobar, a ovaj drugi baš nekako pokvaren.“ „...i smijaćemo se svojim starim zabludama...“, reče nekad neko...

Sama riječ SEX u subliminarnim porukama koristi se najčešće iz razloga stvaranja nesvjesnog „ugodnog osjećaja“. Naime, kod tzv. proizvoda „niske uključenosti“ (to su oni kod kojih ne razmišljamo previše koju ćemo marku kupiti, npr. brašno, sapun...) jedini način na koji mogu steći nekakvu prednost nad konkurencijom (jer su svi mahom isti) je baš to - vezivanje određene marke uz nešto ugodno, pa makar i ne znali zašto. I sad ako razmislimo, siguran sam da svi ponekad kod nekih proizvoda preferiramo jednu marku nad drugom, a ni sami ne možemo racionalno objasniti zašto. Samo malo razmislite i odgovor se sam po sebi nameće.

Nedavno sam došao na slijedeću zamisao:

Šta ako nisu subliminarne poruke tek dodatni dio reklama, šta ako reklame imaju samo jednu svrhu – širiti subliminarne poruke? Šta ako je sredstvo zapravo cilj?!

I to baš onakve poruke koje spuštaju frekvenciju naše svijesti, poput zloupotrebe poruke „sex“ koja je usmjerena na prvu, najdonju čakru – ako ćemo vjerovati istočnim tradicijama. Osim zloupotrebe sexa, (kažem „zloupotrebe“ jer tačno tako izgledaju onih nekoliko programa koji se iza ponoći preko kablovske mogu gledati – seksualnost svedena na ... pa, na ono što već tamo vidite, nema potrebe za detaljima, i vi imate televiziju), vjerujem da se širi i puno drugih poruka te da su vrlo „popularne“ i one koje impliciraju stvaranje STRAHA. Nekome je korisno da smo pod stresom, u strahu i užasu od života, egzistencije, ratova, da smatramo da su ljudi podivljali stvorovi koje treba što više nadzirati radi opšte sigurnosti. Sigurno ste primijetili koliko u ovim stresnim ili paničnim stanjima loše funkcionišemo ili uopšte ne funkcionišemo, ali možda je najbolje reći da „nismo baš pri sebi“...

Usput, da li ste primjetili koliku dozu agresije i asocijalnog ponašanja kod djece, ali i starijih stvaraju kompjuterske igrice? Iako, ne vidim više ni jedan razlog zbog kojeg bi ih uopšte mogli nazivati igricama ili još gore „zabavom“… Samo jedan primjer, mada ilustrativan: svojevremeno popularna igra GTA počinje tako što mladić (igrač) dolazi u grad. Nema ništa. Može da raznosi pice i zaradi par dolara... ili da radi za velike zvjerke (ubija, pljačka... ) i zarađuje hiljade dolara. Objekti koje može da kupi tim novcem su: striptiz bar, noćni klub, prodavnica automobila koja u podrumu „prerađuje“ kradene automobile i organizuje nelegalne auto trke i sl. a policajci su (u ovoj igri) nevjerovatno glupi i smotani. Vremenom mladić eliminiše bivše poslodavce. Korupcija je prisutna, krv lije na sve strane, moguće je i „odraditi“ ribu u autu (u „loše“ automobile ona neće ni da uđe), a krajni cilj je posjedovati sve što može da se posjeduje, gazeći pri tom sve ostale... Mislim da je primjer jasan.

Subliminarnu poruku nije čak potrebno „čitati“, dešifrirati, to je samo jedna slika, kratak pogled na plakat ili reklamu koja ti kaže: ti si gladan (dovoljno je jedno slovo, npr: prepoznatljovo "M" od McDonald's-a, mada ovaj simbol ima i seksualnu konotaciju, čak izraženiju od želje za hranom), ti si žedan (npr. orošena boca pića), želim nekuda pobjeći, uživati i pronaći mir (npr. motiv karipske plaže), želim sex (raspojasana djevojka za šankom, tako čest motiv u reklamama za pivo ili prekrasna, oskudno odjevena žena koja pozira na haubi sportskog automobila)...
U gotovo svim reklamama za kozmetičke proizvode za žene neki ugodan šapat govori: „Vaša koža/kosa će biti takva da on neće moći da ne poželi da je dotakne...“ U jednoj reklami za šampon jedna djevojka pita drugu koji šampon koristi, a onda značajno komentariše: „ZATO su svi muškarci u tvom redu“... Još samo da joj svi i „dođu na red“... Scene pod tušem, orošena tijela (kapljice asociraju na znojenje pri seksu), zavodljivi osmjesi i imperativ: BITI POŽELJAN... Isforsiranost ženskih grudi kakvih nema nigde sem pod prstima plastičnih hirurga i idiotski neprirodno isticanje bicepsa i tricepsa na tijelima muškaraca – vašarište „savršenih“ nakaza bez duha, ljudi od „silikona“.

Dakle, subliminalne poruke udaraju na naše osnovne instinkte i asocijativno povezuju našu glad/žeđ/seksualnu želju s određenim predmetom/pićem/hranom.“

Na žalost to je uobičajena praksa u ekonomskoj i političkoj propagandi koja se u tu svrhu kao obavezni predmet uči na za to specijaliziranim školama. „Marketing kao nauka budućnosti...“ – usavršavanje umijeća manipulacije... jer više se ne prodaje roba, prodaju se brendovi...

Povezivanje pojmova - je u redu, ali ovdje je riječ o skrivenim porukama poslanim našoj podsvijesti. One zaista jesu subliminarne, o čemu svjedoči činjenica da ih ni mnogi nisu uočili, čak i kad su se trudili.
Ali njihova podsvijest ih je uočila, i to u sekundi, kako bi subliminarna poruka i trebala raditi, i još uz to bez njihova svjesnog znanja ili mogućnosti da to uoče. Najgore te udare kada ne podigneš gard...

A onaj ko kontrolira podsvijest, kontrolira ljude.
Postoji pjesma (možda je i ceo album Metallice dobio ime po njoj) „Master of puppets“ (Gospodar marioneta), a čini mi se da je snimljen i istoimeni film... u refrenu se uporno ponavlja „obey the Master“ (pokori se gospodaru). Marionete vidimo svugdje oko sebe, pitanje je samo – ko je Gospodar???

Poznat je eksperiment u kojem je izmjereno da se čitavih sekundu i po, prije nego što odlučimo podići ruku, u našem mozgu počnu stvarati električni impulsi koji će dovesti do tog učinka. Prije nego što smo to mi uopšte i odlučili ( barem mi mislimo da znamo šta odlučujemo)!

E sad, da li smo stvarno svjesni svih svojih odluka ili samo mislimo da jesmo…

Dakle, većinu naših odluka donosi podsvijest, a ne svijest. I zato ove poruke nisu tek puka igra asocijacija tipa „orošena boca – baš sam žedan“. Ma i sam oblik boce: grlić, vrat, tijelo, obline... pa još sve to orošeno kapljicama... i onda imamo masu koja počinje da prosto „zrači“ najprimitivnijim animalnim seksualnim nagonima... Ona ogromna slova „SEX“ skrivena unutar razno-raznih simbola i sličica imaju sasvim drugu namjenu.

Mada za mene uvijek kažu da se meni ionako puno toga samo čini???

U izradi reklama se doista zna da se pogled na većini reklama zadržava tek sekundu. No, to je dovoljno da vi (tj. vaša podsvijest) vidite jednostavnu sliku. Ona sitna slova preko kojih naš svjesni pogled tek pređe očito i nisu toliko bitna.Uostalom, sjetite se koliko puta ste kupili mlijeko ili jogurt!? Pored slike na samoj etiketi koja vam sugeriše da se radi o vašem „omiljenom“ mlijeku ili jogurtu, sasvim sigurno ćete pogledati i „utisnut rok trajanja“, ali čitavu gomilu sitnih slova sadržanih u dodatnim podacima, obično na neupadljivom dijelu etikete zasigurno nikad ne čitate!?

Možda je i najbitnija konstatacija koju sam ne tako davno pročitao, a odnosi se upravo na pojam sinhroniciteta koji nas sve ustvari „oržava“ na barem, uslovno rečeno „zdravim osnovama“, dok je osnovni zadatak subliminarnih poruka da upravo taj sinhronicitet presijeku…

Reklamiranje (moja definicija je programiranje) ne služi tome da vam ispere mozak i natjera vas da izađete i kupite nešto, to je prejednostavna forma. Reklama postoji da bi vas upoznala s proizvodom, tako da kada uđete u trgovinu... Ljudi vole izabirati stvari koje su im poznate, to je normalno ljudsko ponašanje. Mislim da je vrlo vjerojatno da ćete u trgovini, ako je vaš mozak bio dovoljno puta izložen nazivu tog proizvoda, na pitanje koje bih patike mogao kupiti? odgovoriti, hm... Nike (Najk). A Nike je stara boginja pobjede, na pramcima brodova je predstavljana kao simbol dobre i naklonjene sreće. A sam znak „Nike“ – pa setite se kako su vam učiteljice pregledale zadatke – koji simbol je označavao „tačno, odlično“... ???
Kada vidite samu reklamu, niste baš doslovce toliko glupi i isprana mozga da odete u trgovinu kao zombi i kupite šest pakovanja Cole ili Pepsija. To ne ide tako. Iako sam potpuno iznenađen koliko je Nike uspješan u tome da svoj logo stavi na sve moguće. Najviše uznemiruje to što smo zapravo svi namamljeni da postanemo njihove hodajuće reklame. Postalo je kul nositi njihov logo na autu, kačketu, kapi, majici...
Intuicija mi govori da je to uznemirujuće, ali dio mene misli možda se samo događa promjena, a ja zaostajem za vremenom. Mislim da je vjerojatno riječ o nečem lošem, ali ponekad se pitam da ne žele možda odjednom svi biti odlikaši (aluzija na kvačice kojima su mi urađeni zadaci bili dobri)... Pa najjeftiniji način reklame je da ljude ubijediš da je „cool“ da te javno nose na sebi. Svi su srećni – i proizvođač koji je dobio marketing za dž, a i neplaćeni modeli koji šetaju gradom (ovi drugi bar misle da su srećni...).

Što mislite o tome kako velike kompanije sve više osvješćuju cinizam u reklamnim porukama koje odašilju? Sve se više mogu vidjeti kampanje poput Spriteove, koja kaže: Zanemari reklame. Slušaj svoju žeđ.

Seks u današnje vrijeme prodaje stvarno sve.
Svaku kremu, hamburger, cipele, auto, pa i dječje crtiće.
Sjećam se dobrih starih filmova i dokumentaraca, kada je prostački bilo pokazati malo gležnja ispod dugačke suknje ili komadić ramena, ne daj Bože koljeno… za to bi te već slijedila žestoka osuda. Daleko od toga da i tada ljudi nisu bili seksualno aktivni i perverzni, ali… neko će reći da su bila „normalna“ vremena. Netačno, vreme s tim nema nikakve veze, ali reklamne kampanje nisu bile toliko agresivne, što samo po sebi nameće novu konstataciju da i mi nismo bili u ovoj mjeri „isprogramirani“. Danas smo svi egzibicionisti i voajeri, priznali to ili ne – vreme je egzibicionizma i nasilne, agresivne seksualnosti...
Ne može nas više ništa iznenaditi. Oguglali smo na, ama baš sve dijelove tijela.
Pokazivati intimne dijelove tijela je postalo nešto najnormalnije. Ženske grudi, rame, stopala, polni organi … ma sve je to isto. Nema razlike.
Vijesti poput „Severina snimila pornić, Britney Spears snimila pornić…“ nam odzvanjaju u uhu kao „Putin i Buš se sastali, N.N. zvijezda Granda porezala prst dok je otvarala pseću hranu“.
Naravno da malo karikiram sve to, ali nisam ni daleko od istine. Zanimljivo je da su svi, nakon što su pogledali pomenuti Severinin home-video, prokomentarisali da ona ne radi ništa novo ni drugačije, da zapravo i sami rade sve to – ali su ga ipak pogledali!
Nije više stvar samo uraditi nešto, stvar je u tome da to svi vide!, a senzacije traju nedelju– dve i zaboravljaju se...


Po svim dijelovima većih gradova vrište bilbordi sa ženama bujnih grudi, golih nogu, napućenih usana, taman dovoljno raširenih… muškarci golog torza, zadnjice… Inekcije botoksa su normalna pojava kao popravka zuba... Na jednom bilbordu u Beogradu iznad slike razgolićene djevojke u sugestivnoj pozi piše: „Ovo je mesto za Vašu reklamu. Ja sam ovde samo da Vam privučem pažnju.“ ... Treba li opšte komentar???

No, vrlo često vam mudri marketari tako dobro „podvale seks“ i serviraju a da ga ni ne prepoznate.
Dobro ga zakamufliraju, moglo bi se reći da vas i hipnotiziraju!
Pitate se kako?
Odgovor je – subliminarna percepcija. Pa kako to uopšte funkcioniše kad mi mislimo da svoju percepciju savršeno dobro poznajemo?

Izgleda da mi stvarno pojma nemamo o funkciji osnovnih elemenata svog mozga…
Subliminarna percepcija je primanje stimulansa iznad ili ispod praga ljudskih čula, a privukla je dosta pažnje jer joj se pridodaje snaga skrivenog uvjerivača. Pojedinci tvrde da su potrošači izloženi nekoj vrsti „ispiranja mozga“ ako im se prezentira poruka iznad ili ispod praga svjesne percepcije.
Koristi se naveliko u markentingu, iako je to zabranjeno, jer se na podsvjesnoj bazi uslovljava portrošaču šta da koristi i kako, ali je veoma fascinantno područje istraživanja i djelovanja...

Oko je organ koje puno toga zabilježi, ali naš mozak ne stigne sve informacije obraditi, iako je informacija u mozgu.
Poenta je da ne primjetite svjesno poruku koju vam „serviraju“ i koja ovim prikrivenim kanalima dolazi „ispod ruke“ i bez cenzure.

Evo vam i prvog primjera, vjerujem da je velika većina vas gledala film „Kad jaganjci utihnu“ ili originalnog naslova „The Silence of the Lambs“.
A čak i da ga niste gledali, vjerujem da vam je dobro poznat plakat tog filma.
Isto tako vjerujem i da niste primjetili ništa neobično na njemu. (Ko je, bravo za njega – jer na njega nije uspjela utjecati subliminarna poruka)
Dakle, mrtvačku glavu na leptiru čine tijela golih žena sa Dalievog portreta. Zanimljivo?

Da li bi vam to ikad palo na pamet? Ali šta je poenta? E, pa upravo ono što nam film i sugeriše STRAH, POŽUDU i SEKSUALNU BOLESNU BRUTALNOST, ali problem nastaje (a upravo to i jeste smisao poruke) kad na kraju samog filma lik Hanibala Lektora počinje da privlači našu pažnju, pazite sad: „svojom genijalnošću!“ Pri tom potpuno zaboravljamo o kakvom se bolesniku radi.

Znam da ćete se sad upitati: Pa, zašto nam sve to rade? Zar smo zaista toliko otupljeli da smo prestali postavljati bilo kakva pitanja? Zar baš sve odgovore treba neko drugi da nam servira? Zar je to život koji želimo živjeti? Zašto?

Zato što nas je preplavila dosada koja je jedna od glavnih karakteristika našega doba. Mahniti pokušaji prevladavanja dosade izgledaju poput žeđi za zabavom i stimulacijom koje su, na kraju krajeva, bez ikakva smisla. Ono što trebamo zamijenili smo onim što drugi misle da mi trebamo... i tako stalno sebi pružamo nepotrebno.
Najteže nas pritišće odgovor na pitanje „Zašto?“ Zašto smo ovdje? Zašto odabiremo ovakav život? Zašto bismo se uopće trudili? Očajnički odgovor sadržan je u popularnoj
uzrečici: „Nije važno“. A svako zašto ima i svoje zato, ali su poluživi ljudi koji više ne žive već samo preživljavaju odavno prestali da se trude i misle kako su se umorili... A nisu se imali od čega umoriti – od života sigurno nisu, jer nikada nisu ni počeli da žive – oni samo preživljavaju, rutinski i zato što gotovo kao da moraju, a ne žele... I tako ti polubudni ljudi žive svoje živote, idu na posao, šalju djecu u školu, plaćaju račune, tonu u svakodnevnu rutinu i vremenom zaboravljaju sva ona važna pitanja koja su kao mala djeca znali da postave...

Egziperi u malom princu kaže da -odrastao čovek ne zna da zamisli kuću sa golubovima na crvenom krovu i muškatlama u prozorima-, ali ako mu kažete „kuća od milion eura“, on će odmah reći: „Predivno!!!...“

Woody Allen je poznat po izreci: „Osamdeset posto života sastavljeno je od razmetanja“.

Hrabrost izražavamo bezbrojnim sitnicama, kad ispunjavamo svoje obaveze ili iskušavamo nove ideje, postupke i stvari koje bi nam mogle poboljšati život.

Većina ljudi se pribojava rizikovati i više im se sviđa prazan, predvidljiv život koji se uvijek iznova ponavlja. Međutim, duboko u sebi zavide svim onim osobama iz svog okruženja koje se ne prepuštaju sivoj jednoličnosti već čine radikalne poteze u svom životu preuzimajući pri tome apsolutnu odgovornost za svoje postupke, padaju, podižu se ali uvijek „svoju glavu nose na svom ramenu“ živeći sopstveni život bukvalno „punim plućima“, ne obazirući se na mišljenja drugih. Javno bi ih spalili na lomači, ali potajno bi bili jedan od njih...
Uostalom zar u istoriji nisu potanko navedena imena i biografije osoba spaljenih na lomači, ali ni jedan podatak o njihovim sudijama ili đelatima...

Općenito, ne dobivamo ono što zaslužujemo, nego ono što očekujemo. E, sad dolazimo upravo do pitanja: „Šta to mi očekujemo?“ A, upravo to što očekujemo nude nam subliminarne poruke koje na taj način ne ispunjavaju „naša očekivanja“, već „sopstvena“ dok smo mi samo jeftino oruđe u rukama multinacionalnih kompanija... Gledajući te reklame mi doživljavamo nekakvu iluziju prijatnosti, ali to je samo jeftina zamjena za „pravu stvar“, za energiju koju nam pruža stvarno prisustvo drugog bića, za ushićenje koje tada osjećamo... Ove male doze ushićenja nam daju „na kašičice“, tek toliko da zaboravimo na potrebu za pravim ushićenjima, za onim trenucima spoja neba i zemlje... Ljudi pronalaze virtualne ljubavnike, ali oni im zapravo samo kradu i energiju i želju, usput ih onemogućavajući za bilo kakav kontakt sa stvarnim ljudima...

Ali najtužnije od svega je to što su ljudi prestali biti posvećeni, i sebi i drugima. Vraćam se na Malog Princa: „Prijatelji se ne kupuju u prodavnicama, pa ljudi više nemaju prijatelje...“.
A sopstvene živote su učinili, malo po malo, toliko nezanimljivim, da su im sada očajnički potrebni tuđi... I tu na scenu stupa žuta štampa, novine tipa „Skandal“ (naslovna strana oktobarskog broja – „mogu da krešem 4 sata... najviše volim da joj obrijem stidne dlačice...“) – Halo, budalo! Pa kreši 4 sata ili obrij sebi ili nekome stidne dlačice, umjesto da sa zgražavanjem (i prikrivenom čežnjom) čitaš o tome kako to radi NEKO DRUGI!!!...
Vrhunac ovih „hljeba i igara“ sadržaja su emisije tipa reallity show. TV stanice emituju: „Mijenjam ženu“, „Gledaj majku, biraj ćerku“, „48 sati svadba“, "Trenutak istine" i ko zna šta još, ali vrhunac je emisija koja se snima u mnogim zemljama, „Big Brother“ („Veliki Brat“). Kao što, na žalost, svi znamo, riječ je o izvjesnom broju ljudi izolovanih u jednoj kući, pri čemu se snima i masi prikazuje SVE što se unutra dešava. Privatnost i intima su brutalno svedeni na nulu, a ono najgore u pojedincu je pušteno da mlatara pred kamerama... Sve publici na užitak. Sve „slobodno“ i „nesputano“, sve je dozvoljeno!!! A sve što se već jednom vidi prestaje biti senzacija, pa se granice normalno pomijeraju i dalje... Ono što ne shvatamo je da nam ova emisija prikazuje umanjenu matricu u kojoj svi VEĆ JESMO, naivno misleći da smo slobodni...
Da iza svega stoje nečiji interesi... čiji i kakvi – za sada razmislite sami... Da je „hljeba i igara“ podrazumijevalo krvave spektakle...

Zaista, zašto u sledećem serijalu ne bi bilo slobodnog seksa, orgija (masi će brzo dosaditi ovo sada...), pa u nekom slijedećem homoseksualizam, pa osobe sa poremećajima ponašanja, devijantne... pa bivši osuđenici... do krvavog rieliti šou, a sve na zadovoljstvo ushićene mase koja dahće ispred svojih TV ekrana, usput zaboravivši da je mogla i da ŽIVI... Jer apetiti mase će rasti i neće biti granica u želji da im se udovolji...

Ja vas samo molim da se zapitate ZAŠTO?... Jer ovi su projekti veoma skupi, između ostalog... Pitate li se ko su im finansijeri?... I još mnogo važnije: KOJI IM JE CILJ???...

Evo i malo slika, da text bude jasniji...
Izvinjavam se jer su malo presiroke, jedva sam uspela da ih aploadam i ovako...