sudbina

Berny_Sinara je napisao/la:

sudbina khm kako kada.... ima i nema toga ima kada covjek bezveze nes napravi npr umre u sudaru...ali ima sudbine kada umres od starosti jednostavno to se moralo dogoditi

Dakle, berny, nama svima je sudbina da jednom umremo? Wow, pa ja znam sudbinu svih ljudi na Zemlji!
Vidiš... postoje stvari koje su neizbježne i koje je (barem za sada) nemoguće promijeniti, a nisu sudbina.
Sudbina bi naprimjer bila da ću ja umrijeti 21.12.2012. (nekak mi je poznat datum ). Tada bi prije smrt u sudaru bila sudbina, a prirodna smrt nešto neizbježno, ali što nije sudbina.

Legi,ti si jos djecak da bi mogao da svatis sta znaci sudbina.
Ja sam je veoma dobro upoznao tokom zivota i vjerujem u nju.
Pogotovo tokom rata kada sam se sam sebi cudio kako sam uopste ziv ostao...
Znala mi je granata pasti pred noge a da neeksplodira,drugi put
rokne u rov i rasturi mi trojicu prijatelja a meni nefali dlaka sa glave,metak mi je dva puta okrznuo sljem...jednostavno,to je sudbina,moje vrijeme jos nije isteklo....
Ono sto je svima bilo nelogicno,meni je bilo sasvim normalno i razumljivo...

Fantom je napisao/la:

Legi,ti si jos djecak da bi mogao da svatis sta znaci sudbina.
Ja sam je veoma dobro upoznao tokom zivota i vjerujem u nju.
Pogotovo tokom rata kada sam se sam sebi cudio kako sam uopste ziv ostao...
Znala mi je granata pasti pred noge a da neeksplodira,drugi put
rokne u rov i rasturi mi trojicu prijatelja a meni nefali dlaka sa glave,metak mi je dva puta okrznuo sljem...jednostavno,to je sudbina,moje vrijeme jos nije isteklo....
Ono sto je svima bilo nelogicno,meni je bilo sasvim normalno i razumljivo...

Hej... stani malo... Ja na ovoj temi nisam zauzeo nikakav stav. Niti da sudbina postoji niti da ne. Ja sam arhontu objasnio zašto je njemu logično postojanje reinkarnacije, a to ne bi tako trebalo biti.
To što si ti naveo za primjer je tvoje tumačenje događaja koji su ti se zbili. No možda je baš u pitanju neka druga stvar, a ne sudbina. Možda ti imaš tako jaku snagu misli da si uspio izbjeći nesreće. Možda je to bila slučajnost. A možda sudbina...
Ti vjeruješ u sudbinu i to je sasvim u redu. Ti vjeruješ da su se ti događaji tako zbili zbog sudbine. To je tvoje tumačenje. Donekle i ja vjerujem u sudbinu i možda će se to mišljenje s godinama promijenit.

No, Fantome, jesi li ti igdje napisao da ti znaš da je u pitanju sudbina kao što su arhont i zvezda napisali da znaju da postoji reinkarnacija?

zvezda je napisao/la:

gloria_g je napisao/la:

zvezdo, kako to misliš - "imam razloga da vjerujem da se reinkaniramo...."
jako bi htjela čuti tvoje mišljenje tj. razloge.
pls

Jednostavno je.
ZNAM da sam živela ranije, mnogo puta... *

ja imam neki slican osecaj

Legionar je napisao/la:

Fantom je napisao/la:

Legi,ti si jos djecak da bi mogao da svatis sta znaci sudbina.
Ja sam je veoma dobro upoznao tokom zivota i vjerujem u nju.
Pogotovo tokom rata kada sam se sam sebi cudio kako sam uopste ziv ostao...
Znala mi je granata pasti pred noge a da neeksplodira,drugi put
rokne u rov i rasturi mi trojicu prijatelja a meni nefali dlaka sa glave,metak mi je dva puta okrznuo sljem...jednostavno,to je sudbina,moje vrijeme jos nije isteklo....
Ono sto je svima bilo nelogicno,meni je bilo sasvim normalno i razumljivo...

Hej... stani malo... Ja na ovoj temi nisam zauzeo nikakav stav. Niti da sudbina postoji niti da ne. Ja sam arhontu objasnio zašto je njemu logično postojanje reinkarnacije, a to ne bi tako trebalo biti.
To što si ti naveo za primjer je tvoje tumačenje događaja koji su ti se zbili. No možda je baš u pitanju neka druga stvar, a ne sudbina. Možda ti imaš tako jaku snagu misli da si uspio izbjeći nesreće. Možda je to bila slučajnost. A možda sudbina...
Ti vjeruješ u sudbinu i to je sasvim u redu. Ti vjeruješ da su se ti događaji tako zbili zbog sudbine. To je tvoje tumačenje. Donekle i ja vjerujem u sudbinu i možda će se to mišljenje s godinama promijenit.

No, Fantome, jesi li ti igdje napisao da ti znaš da je u pitanju sudbina kao što su arhont i zvezda napisali da znaju da postoji reinkarnacija?

Legi i ovo je moja sudbina...

Ovo mi se desilo na putu Modrica-Brcko prosle godine...

Koji je mjesec bio?

Edit: 50 km/h u kamione. Da, vaznije je slikati

tomi je napisao/la:

Koji je mjesec bio?

Edit: 50 km/h u kamione. Da, vaznije je slikati

Mislim da je bio mjesec vodopad,nisam siguran....

Bilo je cupavo...

Fantom je napisao/la:

Legi,ti si jos djecak da bi mogao da svatis sta znaci sudbina.
Ja sam je veoma dobro upoznao tokom zivota i vjerujem u nju.
Pogotovo tokom rata kada sam se sam sebi cudio kako sam uopste ziv ostao...
Znala mi je granata pasti pred noge a da neeksplodira,drugi put
rokne u rov i rasturi mi trojicu prijatelja a meni nefali dlaka sa glave,metak mi je dva puta okrznuo sljem...jednostavno,to je sudbina,moje vrijeme jos nije isteklo....
Ono sto je svima bilo nelogicno,meni je bilo sasvim normalno i razumljivo...

a cuj svi mi imamo tako neke momente u zivotu kad pomislimo da je sudbina umjesala svoje prste.....barem nas vecina....sto vise godina imas to vise puta to pomislis......iako bi se za neeksplodiranu granatu moglo reci prije da je bila neispravna a ne odma kazati da je to neka sudbina....ali dobro svi imamo neko svoje vidjenje kako bi ta sudbina trebala izgledat.....

Fantom je napisao/la:

Legionar je napisao/la:

Fantom je napisao/la:

Legi,ti si jos djecak da bi mogao da svatis sta znaci sudbina.
Ja sam je veoma dobro upoznao tokom zivota i vjerujem u nju.
Pogotovo tokom rata kada sam se sam sebi cudio kako sam uopste ziv ostao...
Znala mi je granata pasti pred noge a da neeksplodira,drugi put
rokne u rov i rasturi mi trojicu prijatelja a meni nefali dlaka sa glave,metak mi je dva puta okrznuo sljem...jednostavno,to je sudbina,moje vrijeme jos nije isteklo....
Ono sto je svima bilo nelogicno,meni je bilo sasvim normalno i razumljivo...

Hej... stani malo... Ja na ovoj temi nisam zauzeo nikakav stav. Niti da sudbina postoji niti da ne. Ja sam arhontu objasnio zašto je njemu logično postojanje reinkarnacije, a to ne bi tako trebalo biti.
To što si ti naveo za primjer je tvoje tumačenje događaja koji su ti se zbili. No možda je baš u pitanju neka druga stvar, a ne sudbina. Možda ti imaš tako jaku snagu misli da si uspio izbjeći nesreće. Možda je to bila slučajnost. A možda sudbina...
Ti vjeruješ u sudbinu i to je sasvim u redu. Ti vjeruješ da su se ti događaji tako zbili zbog sudbine. To je tvoje tumačenje. Donekle i ja vjerujem u sudbinu i možda će se to mišljenje s godinama promijenit.

No, Fantome, jesi li ti igdje napisao da ti znaš da je u pitanju sudbina kao što su arhont i zvezda napisali da znaju da postoji reinkarnacija?

Legi i ovo je moja sudbina...

Ovo mi se desilo na putu Modrica-Brcko prosle godine...

ajme dobro si proso O_O ima fakat svakakih vozaca danas

ne znam da li da pišem o sudbini ili reinkarnaciji... ali da se ipak držim teme
što je za mene sudbina i da li vjerujem u nju?
ima jedna rečenica:
daj mi mudrosti prigrlim sudbinu i hrabrosti da je promjenim
ja vjerujem u sudbinu, ali ne onu nepromjenjivu, jer smatram da ništa na ovom svijetu nije zacrtano toliko duboko da se ne može izlizati i precrtati (malo vizualnosti^^)
sudbina je kao stanica - cilj, ali ne smije se zaboraviti put do njega... i nije da će nas nači ako sjedimo i čekamo, ona je osjećaj... osjećaj da kad nešto radiš, učiš da je to nešto za što si stvoren u tom trenutku to raditi

Legionar je napisao/la:

Sada dolazimo do onog dijela koji se odnosi i na zvezdu:
Kako vi to znate? Kako vi to jednostavno znate?
Da se nešto sa sigurnošću može znati to mora biti argumentirano i dokazano.
Ostalo je sve vjerovanje. Ako vjerovanje u nešto postane znanje o tom nečemu tada jedna mogućnost (jer vjerovanje obično proizlazi iz toga da je prvo bila mogućnost da postoji ono u što kasnije vjerujemo) od njih više postaje, u glavi osobe, fiksna, statična i nepromjenjiva... a to je samo jedna mogućnost...

Jednostavno znam. Onako kako znam da sam danas u sivim cipelama, a juce sam bila u belim. Kao sto znam sta sam rekla 1. januara 2008. u 6 h... Secam se. *

Fantom je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

gloria_g je napisao/la:

zvezdo, kako to misliš - "imam razloga da vjerujem da se reinkaniramo...."
jako bi htjela čuti tvoje mišljenje tj. razloge.
pls

Jednostavno je.
ZNAM da sam živela ranije, mnogo puta... *

Pa zato ja imam osjecaj da se mi odnekud poznajemo!!!

A stalno sam se pitao kako to da me ta osoba(Zvezda) non stop asocira na nekoga!?

Pa, josh samo da se setish gde i kada smo se sreli... *

legi dobro si rekao za reinkarnaciju, uglavnom znam zato sto sam dozivio dosta stvari, koji ne dozivljavaju obicni ljudi, vidio, cuo i receno mi, zato znam za njeno postojanje

O, Arhont...dugo te ne citah...dobrodosao natrag...

Fantomovo iskustvo bi se zbilja moglo nazvati sudbinom upravo radi nekolicine ponovljenih izbjegnutih smrtnih opasnosti...

Legijeva pitanja

Legionar je napisao/la:

Odakle ti znaš da smo mi na Zemlji da nešto naučimo? Zašto moramo doći do nekog stupnja naučenih stvari da bismo mogli dalje? Zašto moramo sve naučiti? Kako možeš znati da su svi ljudi tvrdoglavi i da ne mogu sve naučiti u jednom životu? Zašto bi naš život morao imati smisao? Zašto mi ovdje na Zemlji moramo nešto dosegnuti?

...ne bih nazvala nekim objasnjenjem niti argumentima...naime...sa sudbinom ili bez, sa zivotom nakon zivota ili bez, cinjenica je da u zivotu neprestano i obavezno ucimo jer inace ne bi mogli prezivjeti. Ako tome dodamo da postoji neka visa razina postojanja onda je ucenje upravo i smisao (neki bolji od toga bas ne mogu zamisliti). Do nekog stupnja razvoja siguno moramo doci, a to se opet postize ucenjem...kako drugacije? Nitko nije rekao da moramo Sve nauciti. Sto bi uopce bio Sve? Moramo nauciti ono sto moramo...netko ce prije, netko kasnije...
Ljudi jesu tvrdoglavi...to je isto cinjenica. Ne pricam sada o slucajevima koji nistu takvi, a kojih isto ima ali, cini se, u znatno manjem broju od ovih drugih (osim toga s godinama i razvojem cesto covjek smanjuje tvrdoglavost, a razvija toleranciju)...kako uocavamo tvrdoglavost...prosto...velika vecina ljudi hoce da je, vise-manje, sve po njihovom cak i kada rade na svoju stetu i kada bivaju upozoreni - svejedno teraju svoje
Mozda neke duse i mogu sve nauciti u jednom zemaljskom zivotu. Mozda se neke duse rode vec toliko ciste da se uopce ne moraju inkarnirati. Mozda.
Nas zivot ne mora imati visi smisao. Moguce je i da uopce ne postoji Dusa kao takva. Ipak...uza sve to ljudi traze i nalaze smisao svoga zivota. Ako se na kraju ipostavi da nema niceg nakon smrti oni su svejedno neki svoj smisao imali i odradili (ili se bar trudili ici u tom smjeru)...dakle, smisao postoji kao koncept kako ga god okrenes.
Moramo dosegnuti jer smo tako programirani. Jer smo natjecateljska rasa. Ponavljam, cak ako nema niceg nakon zivota ljudi se trude postici nesto...makar na nekom polju...

Na koncu bih kazala da se pojam Sudbina koristi vjerovali mi u Boga ili ne jer ako ne vjerujemo da nasom sudbinom u neku ruku utjece Visa Sila onda makar vjerujemo da istu krojimo sami...

ja mislim da smo mi deo jednog velikog organizma ?!
isto kao sto su celije u nama tako smo mi u necemu...

znaš da je i meni to palo na pamet ....

Sam pojam sudbine nije točno definiran, tko god pročita ovu temu otpočetka može vidjeti da se pogled na sudbinu razlikuje, ne označuje svima pojam sudbine isto.

Zasad znam za 2 smjera razmišljanja što se sudbine tiče, isto tako i definicije. Jedan je da je sudbina točno određena i neizbježna budućnost koja će nas svakako zadesiti, što god mi učinili. Čak i samo odupiranje sudbini jest zapravo dio sudbine u tom slučaju.
Drugi pogled je nešto slobodniji, sudbina jest neka naša budućnost, ali budućnost na koju utječemo svojim postupcima. U tom slučaju više se radi o sudbini koja nas vodi do izbora, a zatim mi izborom dalje gradimo svoj put i sami sebe na temelju toga.

Što se tiče samog dokaza sudbine, mislim da ne postoji neki znanstveno-materijalističko-neporecivi način da se dokaže da se neki događaj desio zato jer je sudbinom bilo određeno da se desi ili da se išta desilo zbog određenosti sudbine. Netko je već postavio pitanje na temi u tom smjeru, kako unutar nekog događaja izvući i dokazati djelovanje same sudbine, to jest neke predodređenosti. Na to sve bi valjalo gledati malo... slobodnoumnije, da tako kažem, nema sad tu neke stroge definiranosti i određenosti, pa da sad zaključimo da je 2+2=5 i gotovo. Ako itko stvara definiranost i određenost, tada mislim da smo to mi sami.

Zato mislim da je zbilja stvar samog pojedinca hoće li neki događaj nazvati sudbinom ili neće, baš kao i vjera u Boga. Recimo netko je proživio svašta u životu.. I naziva posljedice tih događaja svojom sudbinom ili sudbinom općenito. To je u redu, nema greške u tome. Netko drugi to ne bi nazvao sudbinom, već samo posljedicom razvoja događaja... I to je u redu. Ono što ostaje činjenica jest da se nešto dogodilo upravo onako kako se dogodilo, Fantom je preživio neugodnu situaciju na cesti, Legi je bio najbolji na kvalifikacijama za olimpijadu iz astronomije... Ali upravo to i jest važno, što se dogodilo baš tako kako jest, bez obzira bila u pitanju neka sudbina ili ne.

Najvažnije je živjeti u sadašnjosti, razmišljati o postupcima u budućnosti i učiti iz prošlosti. Postojala sudbina ili ne, mi se svakako možemo truditi napredovati i biti što bolji jer ipak, koliko znam, mi svakako imamo svijest slobodne volje, bila ona na neki način iluzija ili ne. Ja osobno ne volim ljude koji odbijaju pomagati ili se brinu samo o sebi uz argument da je svačija sudbina određena i da se tu nema što napraviti, da se trebamo samo prepustiti da nas nosi, drugim riječima da je njihova sudbina upravo to da budu sebični i lakomisleni, te da nisu sami krivi za to jer su robovi sudbine...

Najlakše je biti takav, a nekako ne vjerujem da bi takav način života, u slučaju postojanosti reinkarnacije i razvoja duše, bio put vodilja ka prosvjetljenju. Ipak, to je pad moralnosti na svakoj razini, osim na njihovoj vlastitoj koja je ionako... kako da kažem, niska grana? Dobro, to je moje mišljenje.

To opet povlači ono vječito pitanje smisla života... Je li smisao života samo energija na neki način? Čini li ubojica uslugu Bogu jer mu daje brdo energije za razliku od povučene dobrice? Ah, teorije i teorije, ima ih milijun, a nekako mislim da se svatko prikloni onoj koja mu odgovara. I što na kraju imamo? Svatko djeluje onako kako smatra da je to najbolje, uz uvjet da nije na ništa prisiljen
Hmmm, možda naizgled dobro zvuči, ali ipak ne... Recimo ja bih tako htio igrati nogomet, a tako mi se neeeeeeda dići iz kreveta... Snaga volje je u svemu tome bitna, odlučnost također. On bi htio pomoći starici preko ceste, zna da je to u redu i da tako treba, ali ga je tako sram pred ljudima, znoji se od srama... I ne učini ništa, nastavi svojim putem. I žali zbog toga. Dakle, tu je borba sa samim sobom, sa egom, sa svojim negativnim 'ja', zato ne čine svi ono što smatraju najboljim jer ne mogu pobijediti sebe. Vodi li ovo do zaključka da bismo prvo trebali savladati, kontrolirati i pobijediti sebe da bismo mogli pomoći drugima? Ne nužno, ali to je svakako veliki korak općenito za sve stvari u životu koje ćemo raditi.

Rezimiram, postojala sudbina ili ne, postojala reinkarnacija ili ne, postojala duša i Bog ili ne, jako je bitno raditi na sebi, jer ćemo inače sami sebe spriječavati u djelovanju onako kako želimo i smatramo ispravnim, bez obzira koji si smisao života postavili. I onda dolazimo do toga da će nas, unatoč svemu, rad na sebi i unaprijeđivanje sebe dovesti bliže do ostvarenja cilja, to jest smisla, a ako nas nešto dovodi bliže smislu, tada i to samo na neki način postaje smisao...

Uglavnom se slazem s tobom, osobito sto se tice stvari o kojima si pisao u prvih nekoliko odlomaka.

Omega je napisao/la:

Rezimiram, postojala sudbina ili ne, postojala reinkarnacija ili ne, postojala duša i Bog ili ne, jako je bitno raditi na sebi, jer ćemo inače sami sebe spriječavati u djelovanju onako kako želimo i smatramo ispravnim, bez obzira koji si smisao života postavili. I onda dolazimo do toga da će nas, unatoč svemu, rad na sebi i unaprijeđivanje sebe dovesti bliže do ostvarenja cilja, to jest smisla, a ako nas nešto dovodi bliže smislu, tada i to samo na neki način postaje smisao...

izvrsno si opisao tu "nedefinicuju" sudbine, ali ovaj zadnji odlomak mi se najviše dojmio i nadam se da se nećeš ljutiti ako ga prepišem u svoju knjižicu inteligentih rečenica pametnih osoba

Sudbina je izbor a izbor je sudbina...

http://www.psihijatrija.com/psihijatrija/grane%20PSIHOTERAPIJA/Szondi/Szondy.htm

nemam vremena sada čitati... ali budem čim stignem

Nema sudbine. Samo izbor.

A kako biraš?... *

Npr: Hoces li preci cestu na crveno ili ne. Ako predes i pregazi te autobus, to nemozes nazvati sudbinom.

Ok. Ali KAKO biraš?... *