Ljubav i mržnja iz istog izvora

Mnogi su se na svojoj koži uvjerili kako se ova dva dijametralno suprotna osjećaja isprepliću, a sad su znanstvenici otkrili i zašto – aktiviraju iste receptore u mozgu.

Ljubav i mržnja dolaze iz istog izvora u mozgu, otkrili su znanstvenici. Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Londonu otkrio je da se ove dvije emocije oslanjaju na iste strukture u mozgu i da je zapravo riječ o dvjema stranama istog novčića.

Obje koriste dijelove mozga koji su povezani s agresijom i gađenjem.

''Mržnja je inače tretirana kao negativna strast, koju treba kontrolirati i uništiti, no biolozi su otkrili da je riječ o osjećaju istovjetnom ljubavi'', kaže profesor Semir Zeki, koji je vodio istraživanje.

''Kao i ljubav, ona je iracionalna i može natjerati pojedinca na dobra djela, ali i zlodjela. Pitanje je koliko mogu dva suprotna osjećaja dovesti do istog ponašanja?''

Tijekom istraživanja znanstvenici su otkrili tzv. put mržnje – udaljene dijelove mozga koji postaju aktivni kad se suoče s osobom koju ne vole.

Tim profesora Zekija skenirao je mozgove 17 muškaraca i žena kojima su bile pokazivane fotografije ljudi koje mrze te ''neutralnih'' lica.

Prije toga su im pokazali fotografije njihovih ljubavnih partnera.

Otkriveno je da mržnja aktivira centre u mozgu zadužene za agresivno ponašanje i pretvaranje ljutnje u djelo. Također aktivira i dio prednjeg korteksa koji je ključan u predviđanju reakcija drugih.

Mržnja aktivira ista područja mozga, koja se nalaze iza cerebralnog korteksa, kao i ljubav.

No postoji i jedna bitna razlika – dok osjećaj ljubavi deaktivira područje zaduženo za procjenu, mržnja nema takav učinak.

IZVOR

Privukla me ova posljednja rečenica - žele li reći da smo u ljubavi neuračunljivi, dok u mržnji možemo bolje procjenjivati situaciju?

Hmmm...pa to je cak i logicno...osim toga ljubav osjecamo kao nesto ugodno tako da se njoj radije prepustamo pa tako i nerealnim idejama vezanim za istu...

uglavnom smo neuračunljivi i kad volimo i kad mrzimo ovisi o jačini emocije i sposobnosti samokontrole.
ne kaže se za ništa ljubav je slijepa i dok je ugoda tj. uzvraćena nema potrebe aktivirati područje zaduženo za procjenu ali ukoliko nije često se ova dva osjećaja pomiješaju jer mržnja (a s njom i moguća osveta) zbog neuzvraćene ljubavi također može donijetu ugodu. za mržnju nam je potrebna procjena jer ne mrzimo nekoga iz čista mira. mozak mahnito traži razloge za to.

Mrznja bi bila sekundarna emocija sto bi znacilo da je nemaju svi ljudi tj. da neki ljudi nisu sposobni za tu emociju...

Meni se cini da do sad nisam nikog mrzila...msilim, ocekujem da je to izrazito intezivan osjecaj i da ga se ne moze 'promasit'...

Jeste vi koga mrzili tj. da li ste osjetili (posjedujete li) tu emociju?

Mislim da je mržnja nešto kao duboko i trajno neprijateljstvo. Ne znam, koliko znam, bila sam se u stanju jako naljutiti, ali mrziti baš i ne, srećom. Mislim da ljudi ljutnju često brkaju s mržnjom.

eto kao znanstvenog dokaza onome što smo koji dan prije razglabali na filozofiji. dobro nije direktno ljubav ali o tome kako jedno veže drugo u našem umu. sama filozija (recimo taoizam) davno je zaključila kako postoji crno i bijelo koje su jedno, pa tako ljubav i mržnja. zbog toga jedno lako prelazi u drugo.
i ja isto razmišljam o toj zadnjoj rečenici.
izgleda da prijelaz iz jednog stanja u drugo ovisi samo o tome koliko je netko sposoban aktivirati to područje za procjenu. dobro si rekla flo da mozak mahnito traži razloge. kada dugo živiš sa voljenom osobom nekako sve lakše pronalaziš razloge da je nevoliš. ne znam, počne ti smetati partnerovo disanje, kako žvaće ono sve realno gledajući bezvezni razlozi. a sve je to možda zbog toga što u glavi kao trebaš promjenu, više ni ne primjećuješ ugodu ljubavi već tražiš nešto novo.
sve me ovo pomalo podsjeća na biblijske poruke, ljubi bližnjeg svoga, ne osuđuj.
vjerojatno svi mi i tražimo nekavu "pravu", "uzvišenu" ljubav jer smo na neki način svjesni da uz ovu "površnu" vrlo lako dođe njena suprotnost tj. mržnja.
ponekad se pitam, što znaći voljeti iz srca

Voljeti iz srca znači biti potpuno otvoren prema nekome, na emocionalnoj razini

@S&S...Recimo postoje osobe koje mi permanentno idu na zivce...jednostavno njihov nacin razmisljanja (koji je uglavnom, po mojem nekom misljenju, plitak i/ili egoistican) me prosto nervira...
Ali nekako mi se ne cini da je to mrznja jer ne zelim nista napraviti toj osobi ili tako nesto... Mislim da nije ni neprijateljstvo jer sam generalno sklona oprastati i prilicne pizdabiiiip tako da i sve to sto me nervira 'zaboravim' na momente (i optimisticno racunam da se nece ponovit...dok se ne ponovi, ofc )...

A od mrznje ocekujem jaku emociju...nekako, kad ju osjetis, da znas da je to to...kao i ljubav uostalom...

Ne znam...

Svjetloisjena je napisao/la:

Mislim da je mržnja nešto kao duboko i trajno neprijateljstvo. Ne znam, koliko znam, bila sam se u stanju jako naljutiti, ali mrziti baš i ne, srećom. Mislim da ljudi ljutnju često brkaju s mržnjom.

probaj objasniti ljutnju i mržnju

stripy je napisao/la:

eto kao znanstvenog dokaza onome što smo koji dan prije razglabali na filozofiji. dobro nije direktno ljubav ali o tome kako jedno veže drugo u našem umu. sama filozija (recimo taoizam) davno je zaključila kako postoji crno i bijelo koje su jedno, pa tako ljubav i mržnja. zbog toga jedno lako prelazi u drugo.
i ja isto razmišljam o toj zadnjoj rečenici.
izgleda da prijelaz iz jednog stanja u drugo ovisi samo o tome koliko je netko sposoban aktivirati to područje za procjenu. dobro si rekla flo da mozak mahnito traži razloge. kada dugo živiš sa voljenom osobom nekako sve lakše pronalaziš razloge da je nevoliš. ne znam, počne ti smetati partnerovo disanje, kako žvaće ono sve realno gledajući bezvezni razlozi. a sve je to možda zbog toga što u glavi kao trebaš promjenu, više ni ne primjećuješ ugodu ljubavi već tražiš nešto novo.
sve me ovo pomalo podsjeća na biblijske poruke, ljubi bližnjeg svoga, ne osuđuj.
vjerojatno svi mi i tražimo nekavu "pravu", "uzvišenu" ljubav jer smo na neki način svjesni da uz ovu "površnu" vrlo lako dođe njena suprotnost tj. mržnja.
ponekad se pitam, što znaći voljeti iz srca

Volimo biti nerealni, ha?
Mozda sve to proizlazi i iz nekog nezadovoljstva nama samima pa trazimo 'krivnju' u drugima...

ne mogu se sjetiti da sam nekoga mrzila. ljubomora da ali mržnja ne. e sad te dvije emocije me zbunjuju jer zbog jake ljubomore može doći do mržnje. kao da je ljubomora prelazna faza.

stripy je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Mislim da je mržnja nešto kao duboko i trajno neprijateljstvo. Ne znam, koliko znam, bila sam se u stanju jako naljutiti, ali mrziti baš i ne, srećom. Mislim da ljudi ljutnju često brkaju s mržnjom.

probaj objasniti ljutnju i mržnju

Misliš razliku?

Mržnja bi po meni bila oblik trajnog dubokog neprijateljstva prema nekomu ili nečemu. Ljutnja bi bila puno slojevitiji osjećaj, od sasvim bezazlene ljutnje do trenutačnog osjećaja jakog neprijateljstva koji onda možemo nazvati mržnjom ako potraje. Mislim da je ljutnja prirodna posljedica, zapravo reakcija na frustracije s kojima se susrećemo u životu, a da mržnja nije nešto što bi bilo urođeno čovjeku i da najviše šteti onome tko mrzi. Mržnja je uprogramirana nekim ljudima putem odgoja - npr. mržnja prema ljudima jer su drugačiji - po spolu, rasi, vjeri, nacionalnosti i slično. Mržnja je posljedica straha. Kad nestane strah, nestane i mržnje.

Alpha je napisao/la:

@S&S...Recimo postoje osobe koje mi permanentno idu na zivce...jednostavno njihov nacin razmisljanja (koji je uglavnom, po mojem nekom misljenju, plitak i/ili egoistican) me prosto nervira...
Ali nekako mi se ne cini da je to mrznja jer ne zelim nista napraviti toj osobi ili tako nesto... Mislim da nije ni neprijateljstvo jer sam generalno sklona oprastati i prilicne pizdabiiiip tako da i sve to sto me nervira 'zaboravim' na momente (i optimisticno racunam da se nece ponovit...dok se ne ponovi, ofc )...

A od mrznje ocekujem jaku emociju...nekako, kad ju osjetis, da znas da je to to...kao i ljubav uostalom...

Ne znam...

nekako mi se čini iz ovog tvog da očekuješ da je mržnja neko stalno stanje, kao i ljubav, a mislim da i sama znaš da ljubav ne mora biti stalno stanje.
ja recimo mislim da mrzim profaca iz srednje škole koji nas je prcao zbog latinskog (mislim da je to njegovo bilo čisto iživljavanje na nama). i dan danas imam osjećaj da bi ga puko nogom u dupe. e sad da li se ja na kraju samo ljutim na njega ili mrzim...
nekako mi se čini da je ljutnja surpotnost od radosti, tj. u nedostaku radosti nastaje ljutnja. izgleda da ljutnja prati mržnju. mržnja isto tako može imati intenzitet. mislim da ako kažem za nekog da ga mrzim ne znaći odmah da ću ga krknuti

@Flo..Hmmm...moguce...ipak mi se cini da ipak sve najcesce ostane na samoj ljubomori...

Jel vam ljubomora traje dugo ili kratko?

Svjetloisjena je napisao/la:

stripy je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Mislim da je mržnja nešto kao duboko i trajno neprijateljstvo. Ne znam, koliko znam, bila sam se u stanju jako naljutiti, ali mrziti baš i ne, srećom. Mislim da ljudi ljutnju često brkaju s mržnjom.

probaj objasniti ljutnju i mržnju

Misliš razliku?

Mržnja bi po meni bila oblik trajnog dubokog neprijateljstva prema nekomu ili nečemu. Ljutnja bi bila puno slojevitiji osjećaj, od sasvim bezazlene ljutnje do trenutačnog osjećaja jakog neprijateljstva koji onda možemo nazvati mržnjom ako potraje.

da mislim, ali iz gore prethodnog izgleda da nam se mišljenja ne podudaraju

Sorry, editirala sam prethodni post a čini se da sam trebala napisati novi. Žurim

Alpha je napisao/la:

stripy je napisao/la:

eto kao znanstvenog dokaza onome što smo koji dan prije razglabali na filozofiji. dobro nije direktno ljubav ali o tome kako jedno veže drugo u našem umu. sama filozija (recimo taoizam) davno je zaključila kako postoji crno i bijelo koje su jedno, pa tako ljubav i mržnja. zbog toga jedno lako prelazi u drugo.
i ja isto razmišljam o toj zadnjoj rečenici.
izgleda da prijelaz iz jednog stanja u drugo ovisi samo o tome koliko je netko sposoban aktivirati to područje za procjenu. dobro si rekla flo da mozak mahnito traži razloge. kada dugo živiš sa voljenom osobom nekako sve lakše pronalaziš razloge da je nevoliš. ne znam, počne ti smetati partnerovo disanje, kako žvaće ono sve realno gledajući bezvezni razlozi. a sve je to možda zbog toga što u glavi kao trebaš promjenu, više ni ne primjećuješ ugodu ljubavi već tražiš nešto novo.
sve me ovo pomalo podsjeća na biblijske poruke, ljubi bližnjeg svoga, ne osuđuj.
vjerojatno svi mi i tražimo nekavu "pravu", "uzvišenu" ljubav jer smo na neki način svjesni da uz ovu "površnu" vrlo lako dođe njena suprotnost tj. mržnja.
ponekad se pitam, što znaći voljeti iz srca

Volimo biti nerealni, ha?
Mozda sve to proizlazi i iz nekog nezadovoljstva nama samima pa trazimo 'krivnju' u drugima...

zašto nerealni?
misliš zbog ove "uzvišene" ljubavi. dobro, možda nije prava riječ ali se pitam ako danas kažeš nekome da ga voliš a sutra kažeš da ne u ćemu je caka, možda je istinito jedno i drugo tj. danas da sutra ne, a sve je opet to rezultat ovoga o ćemu je tema

Svjetloisjena je napisao/la:

Mržnja bi po meni bila oblik trajnog dubokog neprijateljstva prema nekomu ili nečemu. Ljutnja bi bila puno slojevitiji osjećaj, od sasvim bezazlene ljutnje do trenutačnog osjećaja jakog neprijateljstva koji onda možemo nazvati mržnjom ako potraje. Mislim da je ljutnja prirodna posljedica, zapravo reakcija na frustracije s kojima se susrećemo u životu, a da mržnja nije nešto što bi bilo urođeno čovjeku i da najviše šteti onome tko mrzi. Mržnja je uprogramirana nekim ljudima putem odgoja - npr. mržnja prema ljudima jer su drugačiji - po spolu, rasi, vjeri, nacionalnosti i slično. Mržnja je posljedica straha. Kad nestane strah, nestane i mržnje.

Znaci mrznja bi bila prilicno trajna? Ali po meni neprijateljstvo i mrznja uopce ne moraju biti ni blizu...
Mislim...iz cega proizlazi to neprijateljstvo...npr. ako je iz razocaranja onda mi je to vise razocaranje plus ljutnja ali ne i mrznja... Mrznja mi zvuci nekako aktivno...kao da zelimo nesto poduzeti u smjeru osobe koju mrzimo.
A neprijateljstvo moze biti puko ne slaganje karaktera...recimo ova ekipa u BB kuci ( )...ono je krajnje stupidno i mislim da bih prosto mogla odrzavati trajno neprijateljstvo s nekim iz te kuce (nisam gledala ove godine ali sam se naslusala dovoljno da mislim da bi se naslo takvih ) iz prostog neslaganja pristupa zivotu...ali ne bih mrzila tu osobu...vise bi mi pucalo lagano i dok je ne moram gledat - super...al dok je moram gledat ili bit blizu...jelte...

Ljutnja i mrznja bi se lako mogli promijesati...a onda mi se opet tu cini da ljutnja sama po sebi je nesto sto traje relativno kratko...

stripy je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

@S&S...Recimo postoje osobe koje mi permanentno idu na zivce...jednostavno njihov nacin razmisljanja (koji je uglavnom, po mojem nekom misljenju, plitak i/ili egoistican) me prosto nervira...
Ali nekako mi se ne cini da je to mrznja jer ne zelim nista napraviti toj osobi ili tako nesto... Mislim da nije ni neprijateljstvo jer sam generalno sklona oprastati i prilicne pizdabiiiip tako da i sve to sto me nervira 'zaboravim' na momente (i optimisticno racunam da se nece ponovit...dok se ne ponovi, ofc )...
A od mrznje ocekujem jaku emociju...nekako, kad ju osjetis, da znas da je to to...kao i ljubav uostalom...
Ne znam...

nekako mi se čini iz ovog tvog da očekuješ da je mržnja neko stalno stanje, kao i ljubav, a mislim da i sama znaš da ljubav ne mora biti stalno stanje.
ja recimo mislim da mrzim profaca iz srednje škole koji nas je prcao zbog latinskog (mislim da je to njegovo bilo čisto iživljavanje na nama). i dan danas imam osjećaj da bi ga puko nogom u dupe. e sad da li se ja na kraju samo ljutim na njega ili mrzim...
nekako mi se čini da je ljutnja surpotnost od radosti, tj. u nedostaku radosti nastaje ljutnja. izgleda da ljutnja prati mržnju. mržnja isto tako može imati intenzitet. mislim da ako kažem za nekog da ga mrzim ne znaći odmah da ću ga krknuti

Ne...ali ocekujem da je emocija koja nas relativno dugo i relativno intezivno drzi...mislim da je mrznja pokretacka emocija kao i ljubav...znaci nesto sto trazi akciju...
Isto tako mi se cini kao da je vise moguce da netko moze citav zivot mrziti istu osobu ali ne i voljeti...
Dakle, da su mrznja i ljubav zbilja vrlo slicne emocije...u pocetku intenzivnijije (kao kod zaljubljenosti) a kasnije konstantne s time da mogu prestati ili se ponovo rasplamsati...

Sto se tice profesora...eh...i ja sam imala tako nekih djubretarskih likova od profesora...ne znam...ne mrzim ih ali mi se gade...kao ljudi i kao profesori...gade mi se...

stripy je napisao/la:

zašto nerealni?
misliš zbog ove "uzvišene" ljubavi. dobro, možda nije prava riječ ali se pitam ako danas kažeš nekome da ga voliš a sutra kažeš da ne u ćemu je caka, možda je istinito jedno i drugo tj. danas da sutra ne, a sve je opet to rezultat ovoga o ćemu je tema

Mislim...slazem se s tobom da covjek tezi toj nekoj 'uzvisenoj' ljubavi...dok se za ovu obicnu ljubav vulgaris treba truditi i raditi kako bi opstala... I onda ljudi vole bit nerealni u ocekivanjima kako bi opravdali neke svoje postupke a sve skupa moze proizici iz nezadovoljstva samim sobom...

Ako nekom kazes danas jedno sutra drugo...ne znam...moze biti da je ljubav zbilja nestala iako sam ju uvijek dozivljavala kao energiju i samim time kao nesto sto ne moze nestati vec samo prijeci iz jedog oblika u drugi... Moze biti da nikad nije ni postojala vec da smo jednostavno voljeli 'sliku' necega sto smo si zamislili...ima milion razloga...ne znam...

Svjetloisjena je napisao/la:

Mržnja bi po meni bila oblik trajnog dubokog neprijateljstva prema nekomu ili nečemu. Ljutnja bi bila puno slojevitiji osjećaj, od sasvim bezazlene ljutnje do trenutačnog osjećaja jakog neprijateljstva koji onda možemo nazvati mržnjom ako potraje. Mislim da je ljutnja prirodna posljedica, zapravo reakcija na frustracije s kojima se susrećemo u životu, a da mržnja nije nešto što bi bilo urođeno čovjeku i da najviše šteti onome tko mrzi. Mržnja je uprogramirana nekim ljudima putem odgoja - npr. mržnja prema ljudima jer su drugačiji - po spolu, rasi, vjeri, nacionalnosti i slično. Mržnja je posljedica straha. Kad nestane strah, nestane i mržnje.

da slazem se s ovim gore, po meni je mrznja stvar odgoja, a ljutnja je neka prirodna stvar po meni...e sad kako je onda nastala mrznja??? to ne bi znao, valjda kad se nekome zestoko zamjeris onda ces i mrziti tu osobu ili ako te ta osoba jako povrijedila ili ti je nesto napravila,tebi ili tvojim bliznjima...
Takodjeer se slazem s ovim da je mrznja pojava koja trazi akciju, kao i ljubav...to je ok, al mislim da ljudi vise nisu toliko danas humani da bi osjecali bilo sto, sve je stvar interesa, samo se primitivci zamaraju mrznjom

Alpha je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Mržnja bi po meni bila oblik trajnog dubokog neprijateljstva prema nekomu ili nečemu. Ljutnja bi bila puno slojevitiji osjećaj, od sasvim bezazlene ljutnje do trenutačnog osjećaja jakog neprijateljstva koji onda možemo nazvati mržnjom ako potraje. Mislim da je ljutnja prirodna posljedica, zapravo reakcija na frustracije s kojima se susrećemo u životu, a da mržnja nije nešto što bi bilo urođeno čovjeku i da najviše šteti onome tko mrzi. Mržnja je uprogramirana nekim ljudima putem odgoja - npr. mržnja prema ljudima jer su drugačiji - po spolu, rasi, vjeri, nacionalnosti i slično. Mržnja je posljedica straha. Kad nestane strah, nestane i mržnje.

Znaci mrznja bi bila prilicno trajna? Ali po meni neprijateljstvo i mrznja uopce ne moraju biti ni blizu...
Mislim...iz cega proizlazi to neprijateljstvo...npr. ako je iz razocaranja onda mi je to vise razocaranje plus ljutnja ali ne i mrznja... Mrznja mi zvuci nekako aktivno...kao da zelimo nesto poduzeti u smjeru osobe koju mrzimo.
A neprijateljstvo moze biti puko ne slaganje karaktera...recimo ova ekipa u BB kuci ( )...ono je krajnje stupidno i mislim da bih prosto mogla odrzavati trajno neprijateljstvo s nekim iz te kuce (nisam gledala ove godine ali sam se naslusala dovoljno da mislim da bi se naslo takvih ) iz prostog neslaganja pristupa zivotu...ali ne bih mrzila tu osobu...vise bi mi pucalo lagano i dok je ne moram gledat - super...al dok je moram gledat ili bit blizu...jelte...

Ljutnja i mrznja bi se lako mogli promijesati...a onda mi se opet tu cini da ljutnja sama po sebi je nesto sto traje relativno kratko...

Napisala sam duboko i trajno neprijateljstvo. Dakle ono koje je naizgled oduvijek i čini se da će trajati zauvijek. I pojasnila na koje vrste "programa" mislim

'Mržnja je inače tretirana kao negativna strast,
koju treba kontrolirati i uništiti, no biolozi su otkrili da je riječ o
osjećaju istovjetnom ljubavi'', kaže profesor Semir Zeki, koji je vodio
istraživanje.

Ta nit je toliko tanka u psihickom pogledu da je to prosto zapanjujuce i zastrasujuce i najteze je kad sami sebe pogledamo u zenicu i osetimo mracnu stranu....
A francuzi imaju dobru izreku"la vengeance est un plat qui se mange froid",tvrda i okrutna izreka mada se u njoj oseca ljubav i strast pa se pitam u kojoj dozi ljudsko bice moze voleti iz mrznje i da li je to uopce moguce?
Ljubomora mi traje kratko ali je intenzivna i skroz me razjede iznutra...

još kad bi preveo tu izreku bilo bi dobro