Alkohol/duhan/ostali poroci

ja bi savjetovala svima koji žele slušati da ne počinju s pušenjem. Ja imam 22 godine, pasivni sam pušač još iz maternice, a aktivni već 8 godina. I žao mi je što sam uopće počinjala, strahovito. Bilo mi je žao već sa 17 godina,pokušala sam prestat i nisam mogla
evo i sad dok ovo pišem palim cigaretu jer ne mogu bez nje,ma užas. Kašljem,nemam kondicije, kronični bronhitis,fali mi zraka...a tek su mi 22. NEMOJTE..
Alkohol..pa prvi sam se put napila sa 14,i pijem ga kad izađem sa društvom, ali pošto sam mama,to nije često,možda jednom mjesečno ili u 2 mjeseca.
Otac mi je alkoholičar,pa sve i da imam slobodnog vremena napretek ne bi pila često jer znam kako je lako upasti u ralje ovisnosti o alkoholu i koliko je teško izaći
Moja novogodišnja odluka je bila- prestati piti kavu,i prestati jesti meso. Sljedeće godine krećem sa odvikavanjem od pušenja i znam da će biti pakleno..
Droga...pušila sam travu,ali rijetko,prekinula s tim sa 18 godina.
Jednom sam i šmrkala speed,sa 17,bila sam pijana ko coket,i rekla-ajd' da probam, i ništa posebno. nisam to ponovila više..eto to bi bilo to

Pivo je moj sok,cigare takođe pušim,a travu sam probala par puta,ništa posebno,tako da sam sa njom i prestala.
Znam da su to smao furke u mom životu i ja ih volim
i znam da će one s godinama nestati,zato trenutno uživam u njima!

cigare možda ne nestanu u tome i je problem...A kad shvatiš da si ovisan počinje teška borba sa samim sobom i vlastitom snagom volje :-/

Još uvijek nemam taj osjećaj zavisnosti,pa se još i ne brinem.
A i mlada sam još...heh..Pasivni sam pušač od kad znam za sebe a aktivni već godinu-dvije..Otprilike....

:*

a sve ti piše u mojem postu gore,ja sam se probala ostavit cigara sa 17 i to je bio totalni neuspjeh. Doduše,postoje ljudi koji puše a nisu ovisni,živi primjer je moja sestra,pušila je od prvog srednje,ali kad bi joj dosadilo,znala bi i po godinu dana ne zapalit,i to bez muke. I tako 15 godina. Prije 2 godine imala je situaciju koja ju je emocionalno slomila,propušila se na veliko, i kad je htjela prestat otkrila je da ne može,da se zakačila... Ja bi ti preporučila da baš probaš jedno vrijeme bez cigara pa ćeš sama vidjet koliko si ovisna. Ako nisi- možeš se lupat nogom u guzicu jer je to rijetkost
Ali onda pazi da ne pređeš tu čarobnu granicu ovisnosti,drži pušenje pod kontrolom

Hehehe... Luda siii
Pa onda se mogu lupati nogom u guzicu hehe...Evo na raspustu sam dvije sedmice,pa ne izlazim iz kuće slabo kad...Psihički se odmaram,čitam...I nisam zapalila cigaru eto dvije sedmice...Možda nekad slučajno jednu ili dvije,ali to je sve.
I uopšte mi se i ne traže.
Dok već kad sam u školi ispušim kutiju,kutiju i po na dan...

eto,onda se lupaj u dupe i pazi da se ne zakačiš

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

ne pijem (pijem Coca-Colu), ne pusim (volim zvake u obliku cigarete XD), ne drogiram se... ja sam fino dijete - al stvarno.
niti planiram ikad poceti ista od toga ^^

ma ljubim te u oko
pa zar ima toga još na ovom svijetu??
Ne pušim, nisam nikada probala, ni htjela, niti neću. Ne pijem i ne drogiram se, a niti kavu ne pijem. Alkohol sam probala.. prvi put pivu u 8,razredu.. i bila mi je preodvratna. Probala sam na jednom tulumu jer me zanimalo zašto svi to cugaju ko ludi.. mislila sam, mora da je nešto fino
Prošle godine sam popila samo jedan mali guc votke i jagera, i također mi je oboje bilo preodvratno. Ah i na jednom dočeku sam probala šampanjac jer me frendica nagovarala da bar probam. Muka mi je od samog mirisa alkohola

Pusim vec 2 godine i kada me pitaju zasto pusis ja im ljepo kazem Tri najveća zadovoljstva su: vino prije i cigareta poslije a ovo trece sami dokucite

Flory, pa ti si mlađa verzija mene

meni nema boljeg od cigare u ljevoj ruci i flajku pive ili vina u desnoj...kombinacija i po

alkoholom protiv droge!


a što se tiče ostalih poroka - nikad nisam povukao ni dim cigarete kao što nisam probao ni bilo što drugo...

Najveći problem ovisnosti jest upravo ona o alkoholu.
Ne toliko o cigaretama ni drogi.
Statistički, naravno.
Mislim da mladi previše piju i opijaju se.

Isto tako treba znati odvojiti one koji piju iz gušta i oni koji piju da se napiju, osobito kad se radi kod odraslih. Kod mladih je to teško razlikovati jer oni se "opijaju iz gušta", što je alarmantno. Poznajem neke koji započinju rad udruge čiji je jedan od projekata upravo sprječavanje alkoholozima i sl. u teen populaciji.

Pa evo duhan sam probao 4. osnovne,pa sam pušio pa nisam pa jesam pa nisam.. i tako sad 3. razred sr. i pušim 4 godine za redom i nemam nikakvih problema.. alkohol da naravno,ipak tko si ne voli popiti nešto (pivo ili vino barem).. a droge, hm.. ništa osim trave nisam ni probao.. travu sam duvao u 1. srednje al to je na jedan način bio iz zabave,a drugi zbog opuštenosti.. Ono 1. srednje nova sredina,nikog ne poznaš u novom razredu,drugi grad i tako.. evo sad već nisam ju duvo godinu dana i ne planiram ni ubuduće.
Hvala

Philosopher je napisao/la:

Pa evo duhan sam probao 4. osnovne,pa sam pušio pa nisam pa jesam pa nisam.. i tako sad 3. razred sr. i pušim 4 godine za redom i nemam nikakvih problema..

A šta misliš da problemi počinju nakon 4 godine pušenja?

Bači ti to, što prije to bolje

Ajd da i ja kažem neš....
Pušim plavi walter, oko po kutije na dan, nekad više nekad manje, pijem samo crni babmus kad idem van, a to je možda 2 puta mjesečno.
Počela pušit.......a negdje u 2. srednje kad mi kutija tjedan dana trajala (tad sam i izlazit počela). Kad sam došla na fax kutija mi trajala 3-4 dana, a nakon 2. godine faxa sam počela više i evo me sad na 4. godini.
Već sam negdje napisala da sam probala i travu 2 puta, al bez ikakvog djelovanja. Probat ću još jednom s pravim društvom, al i dalje sumnjam da će upalit tako da već pišem kući propalo je . Teže droge........e jbg za to nemam para a nisam neki kemičar (čitaj: ne privlači me).

Ne pušim, rijetko popijem čašu crnog vina i to je to. Travu sam probala 2 puta (prije nekih 9 godina) i nije mi se dopalo.

Meni je super kako se ovi mladi na cigarete nakače i onda zaključe da im ne smeta i da bi to mogli i dalje. Ne informiraju se. Najgore mi je vidjeti lijepe mlade ljude koji se truju s time samo zato što ih društvo na to nagovara i/ili podržava. Gdje vam je samopoštovanje i samopouzdanje?
Iskreno, mislim da danas uz sve te informacije moraš biti stvarno lud da pušiš ili da piješ. Ili to, ili ti je dosta života... no da...
Sad kad sam si dao oduška, moram još jednu stvar napomenuti: svaka vrsta ovisnosti je štetna tako da bi svatko tko ovisi o nečemu trebao težiti da se toga riješi što prije.

MoW je napisao/la:

Meni je super kako se ovi mladi na cigarete nakače i onda zaključe da im ne smeta i da bi to mogli i dalje. Ne informiraju se. Najgore mi je vidjeti lijepe mlade ljude koji se truju s time samo zato što ih društvo na to nagovara i/ili podržava. Gdje vam je samopoštovanje i samopouzdanje?
Iskreno, mislim da danas uz sve te informacije moraš biti stvarno lud da pušiš ili da piješ. Ili to, ili ti je dosta života... no da...
Sad kad sam si dao oduška, moram još jednu stvar napomenuti: svaka vrsta ovisnosti je štetna tako da bi svatko tko ovisi o nečemu trebao težiti da se toga riješi što prije.

Istina. Slažem se 1000000%. Osobno, kad primjetim prve znakove da mi cigarete počinju smetati naravno da ću dati sve od sebe da prestanem.

A dobro...
Oštećenja tijela koje pušenje uzrokuje često se ne osjeti, a ljudi često nisi ni dovoljno osjetljivi da primijete rane simptome problema. Zato je najbolje toga se okaniti prije bilo kakvih problema. No naravno, svačiji život je njegov vlastiti, a ja nisam tu da druge ljude sudim niti mi je to profesija. Preventivne akcije državnih medicinskih tijela svoje su rekle... na ljudima je da ih čuju ili da se o njih ogluše.

MoW je napisao/la:

Iskreno, mislim da danas uz sve te informacije moraš biti stvarno lud da pušiš ili da piješ. Ili to, ili ti je dosta života...

Ma koje informacije. Ima ih na netu, ali kao da ih mladi čitaju ili da ih uopće zanimaju. Ne znam na što misliš pod ovim "piješ", ali o pušenju smo mi dobivali informacije i u školi i na raznoraznim papirima. Stvar je u tome da će se uvijek naći starijih ljudi koji vele "pušim već 40 godina, još sam živ", pa se mladi dakako pitaju zašto da ne puše ako im je to gušt. Osim onih koji se bave sportom, oni nekako uzimaju u obzir pušenje, ovi ostali koji to ne misle se ionako ne brinu. Gušt im je i to je to. "Samo jednom se živi", kažu. Štogod to značilo.

"porok" hmm, veliko pitanje je tko odredjuje šta je to Porok a šta nije. Takodjer mislim da uopće nije bitno što uneseš usebe već što radiš sa tim što uneseš nakon što uneseš i zašto u prvom redu nešto unosiš u sebe.
Kada smo kod ovisnosti i navika onda pričamo i o hrani i o tekućini i o sexu i o nagonu itd.. sama činjenica da postoji mogućnost da ijedan čovjek može živjeti bez hrane je već dovoljna da hrana udje u domen ovisnosti ili navike. Oni koji znaju na što aludiram ovdje znat' će, z aone koji ne znaju a zanima ih neka pitaju pa ću napisati ali ovdje neću ulaziti u to jer nije baš kratko objašnjenje.

Probao sam više puta DMT i experimentirao sa Psylocibinom. Jeo sam Opijum više puta po Indiji i pušio ga 3 ili 4 puta. što se tiče teških opojnih doga probao sam sve čini mi se, ali se nisam ni na jednoj zadržao duže ili imao značajnije recidive (osim Opiuma i Hashisha što ne smatram teškim drogama i ovdje je potrebno objašnjenje što se Opiuma tiče, ali pišem ako nekoga baš bude zanimalo).
Od ovih novih probao sam jedino Ex i Speed, ali mislim da sam jedne pijane noći probao i neki Flash i znam da mi se nije svidio.. ali toga ima sada u izobilju i nisam više u toku šta je trenutno trendi.
Za vrijeme mog najintenzivnijeg rada u teatru pio sam abnormalno velike količine alkohola u abnormalno dugačkim seansama i po 40 sati bez pauza, prestao sam sa gotovo svim osim nikotina, ali smatram da nije potrebno sa nečim takvim "zauvijek prestati" jer kada se počnete igrati te igre pijem 4 mjeseca pa ne pijem 5 ili "nikada više neću uzeti Heroin" tada postajete pravi ovisnik koji ima problem i mora se svaki dan nagovarati da ne uzme i odupirati porivu.. takav problem je gotovo nemoguće zaliječiti ili sa njim zauvijek prestati !
ja sam imao sreću što su mi stari narkofili i narkomani svojim životima/smrtima pokazali o čemu se radi, a stari majstori drevnih Vještina pokazali što kako funkcionira, što kako potaknuti a što kako smiriti, inhibirati i extatirati, inicirati ili zaustaviti... bez ovih spoznaja mislim da bih napustio fizičko tijelo (umro) još prije 10 godina sigurno.
Moram reći da je na moj životni put uvelike utjecala droga i alkohol kao i na život ljudi oko mene koji su iste stvari konzumirali i na one koji nisu (na nijednoj drogi nisam bio agresivan ali sam znao biti banalan, provokativan, prepametan, glup, euforičan, melankoličan itd.). Moj ego raspao se ne milijun komada nekoliko godina nakon početka konzumiranja teških psihoaktivnih supstanci, a bez tog i takvog stanja u kojem sam bio nikada nebih do kraja zakoračio na Put Spoznaje.
Sve do 26-te bio sam nevjerovatno prepotentan, egocentričan, "najpametniji/najljepši/najbolji" i najuspiješniji od svih koje sam znao dok se sva ta iluzija nije potpuno rasula na milijune komada.. iz nesigurnosti, manjka samopouzdanja i agonije uzrokovane konzumiranjem teških opojnih droga javila se jaka potreba za objektivnim objašnjejem, za utjehom, za nadom za spasom.... nešto od toga našao sam u vježbama i tehnikama 'Uzemljenja' (Chi-Kung, Lohan Kung, Tai-chi).. Poslije toga nisam se nikada prestao baviti borilačkim vještinama, a nastavio puno intenzivnije i sa više razumijevanja sa duhovnim tehnikama koje sam do tada već radio..
Ovo je samo kratak blic i ako nekog zanima još jednom napomene da pita ako želi i objasniti ću .. bavio sam se pomaganju pri liječenju ovisnosti u skoro svim 'centrima za liječenje ovisnosti' diljem hrvatske, a sestra Bernardica u ono vrijeme ja na moj nagovor predložila da se Chi-Kung uvede u tretman što nažalost nikada nije prošlo ..

Mene zanima tvoje mišljenje zašto si počeo sa drogama?

I šta misliš, da nije bilo tog puta (iskustva,) da li bi ti se svejedno ego raspao?

Probat ću se samo ubaciti. Imam (ili bolje reći imao sam) prijatelja koji je otišao u kazališne i glumačke vode i znam kakav život živi, odnosno kakav je živio dok se nije promijenio. To je bilo svakonoćno kasno lijeganje, često ispijanje pive i žestica, bančenje s društvom. Tko zna jesu li i koje droge konzumiralo. Sve to se odrazilo i na njegov trbuh. Zaokruglio se. To se jednostavno podrazumijevalo u takvim krugovima. Ako to nisi radio onda vjerojatno nisi niti bio za glumca.
Mene je taj njegov način život potpuno odbio i prestali smo se družiti, iako smo cijelo djetinjstvo bili skupa po cijele dane. Kako je čovjek otišao u pubertet i još kasnije, povampirio se. A prije je bio normalno stvorenje. Sad kad ga vidim, primijećujem da se promijenio ponovno nabolje, ima i normalnu curu, kroz tu "fazu" je prošao. A držala ga je dobrih 15 godina. Je li sad bolji čovjek samo zato što je kroz to prošao ili nije ni morao to proći da bi se osvijestio, pitanje je. Ja sam skloniji ovome drugome. Nije "morao" kroz to proći, ali to ga je vuklo. Nije imao snage tome se othrvati. Društvo ima snagu povući čovjeka koji ne razmišlja dovoljno svojom glavom praktički na dno, a da ovaj toga nije ni svjestan.