Koji je razlog postojanja?

Eosphoros je napisao/la:

Zašto smo mi ljudi toliko umišljeni da u 99% slučajeva bespogovorno a priori pretpostavljamo da naše postojanje mora imati neku svrhu ili razlog? Otkud ljudima to da postojanje ima razlog? Uostalom, ne vidim što će nam.

Zato što ne možemo iz svoje kože van.

Ljudima je potreba za tim razlogom, čini se, urođena. Ako je trenutno ne osjećaš, ne znači da je nećeš osjetiti kasnije.

Ljudi su rođeni s razlogom. Svatko ima sovj zadatak, svrhu življenja. Taj zadatak nije za svakoga jednak niti ga mi ispunjavamo jednako. Čemu svrha? Naizgled, nema racionalnog odgovora, ako smo stajališta da je smrt potpuni kraj. No rođeni smo čisti, neukaljani i neiskvareni. Okolina nas oblikuje, a i djelom mi sami. Ovisno koliko smo jaki duhom, odnosno moralom. I sam sam se često pitao, zašto se trudim u školi, u obitelji, zašto biti dobra i poštena osoba kad mogu bolje proći u životu na neki drugi način. Nisam našao odgovor, osim morala. Svatko je poslan da ispuni neki zadatak. Bog jer vjerujem u Njega, raduje se svakom biću kojeg je stvorio i podario mu razlog života. Neki su opet došli u materijalni svijet kako bi ispravili pogreške, ili pak drugi, da bi pomogli drugima u ispravljanju pogrešaka. Nakon što ispunimo (ili ne) zadatak mi iz materijalnog prelazimo u duhovno stanje, koje se prema zaslugama smješta u za to predodređena stanja.
i sada koji je razlog postojanja? vjerovatno, dok smo živi, ni nećemo saznati,jer još nismo sposobni. Al jedno je sigurno, nećemo pogriješiti ukoliko živimo što časnije, poštenije i bolje možemo, pomažući jedni drugima, a i samima sebi, ne zamarajući se takvim pitanjima čije odgovore samo rijetki znaju, pa ćemo jednog dana dobiti odgovor na ovo i brojna druga pitanja.

Nema globalnog smisla postojanja, svatko je tu kao pojedinac i svatko ima svoj smisao. Ali si pomažemo pri učenju i naprdovanju jer sami ne možemo ispuniti zadaće. Kao da idemo piliti drvo, a nemamo pilu. Ta pila nam je pomagać kao što smo mi jedni drugima pomagaći u učenju.

Kao sto kaze izreka...Bolje za zivota vjerovati da postoji bog pa da nakon zivota se ispostavi da nema niceg, nego ne vjerovati pa da se nakon zivota ispostavi da bog postoji.
Samo sto je ponekad tesko vjerovati...

Postojanje je razlog samo sebi, tako da u tu temu nema potrebe zalaziti.

Namcor je napisao/la:

Kao sto kaze izreka...Bolje za zivota vjerovati da postoji bog pa da nakon zivota se ispostavi da nema niceg, nego ne vjerovati pa da se nakon zivota ispostavi da bog postoji.
Samo sto je ponekad tesko vjerovati...

Bolje se ne bojat ikakvih kazni s kojima nam pumpaju mlade mozgove kad se rodimo i živjeti onako kako znamo i umijemo najbolje, nego slušati tuđa sranja bez pokrića da bi bolje zaradili na masovnom strahu

Netko je rekao "Najlakše bi bilo vjerovati".....međutim već u toj kratkoj rečenici da se pročitati da u ovakvu priču kakvom nas filaju stoljećima čovjek s iole razvijenom sviješću jednostavno ne može vjerovati.

Apsolutno se slazem. Izreku nisam uopce dozivjela u takvom tonu ali sad kada to istaknes vidim da moze znaciti i pokusaj kontrole u odredjeno vjerovanje. Ipak mislim da je znacenje vise u smislu da je bolje vjerovati u nesto nego ne vjerovati ni u sta.
Sto se tice kazni i sl. predpostavljam da mislis na katolicku vjeru iako i sve ostale vjerojatno imaju neku skalu "zlocina i kazne". A tu se nema sta reci...

A da se prebacimo malo na temu postojanja.
Zašto?
Volimo, ljubimo, jedemo, spavamo, ubijamo-fizički i psihički, sve što radimo zašto?
Koji razlog što je "cilj"?

Cilj je doći do apsolutnog. Zamisli to kao igricu sa levelima. Cilj je učiti i učiti, rješavati karmu kako to duhovnjaci kažu.

Milab je napisao/la:

Cilj je doći do apsolutnog. Zamisli to kao igricu sa levelima. Cilj je učiti i učiti, rješavati karmu kako to duhovnjaci kažu.

Tako nekako, da

Srky je napisao/la:

Ljudi su rođeni s razlogom. Svatko ima sovj zadatak, svrhu življenja. Taj zadatak nije za svakoga jednak niti ga mi ispunjavamo jednako. Čemu svrha? Naizgled, nema racionalnog odgovora, ako smo stajališta da je smrt potpuni kraj. No rođeni smo čisti, neukaljani i neiskvareni. Okolina nas oblikuje, a i djelom mi sami. Ovisno koliko smo jaki duhom, odnosno moralom. I sam sam se često pitao, zašto se trudim u školi, u obitelji, zašto biti dobra i poštena osoba kad mogu bolje proći u životu na neki drugi način. Nisam našao odgovor, osim morala. Svatko je poslan da ispuni neki zadatak. Bog jer vjerujem u Njega, raduje se svakom biću kojeg je stvorio i podario mu razlog života. Neki su opet došli u materijalni svijet kako bi ispravili pogreške, ili pak drugi, da bi pomogli drugima u ispravljanju pogrešaka. Nakon što ispunimo (ili ne) zadatak mi iz materijalnog prelazimo u duhovno stanje, koje se prema zaslugama smješta u za to predodređena stanja.
i sada koji je razlog postojanja? vjerovatno, dok smo živi, ni nećemo saznati,jer još nismo sposobni. Al jedno je sigurno, nećemo pogriješiti ukoliko živimo što časnije, poštenije i bolje možemo, pomažući jedni drugima, a i samima sebi, ne zamarajući se takvim pitanjima čije odgovore samo rijetki znaju, pa ćemo jednog dana dobiti odgovor na ovo i brojna druga pitanja.

potpisujem

Aleksandar Veliki je napisao/la:

A da se prebacimo malo na temu postojanja.
Zašto?
Volimo, ljubimo, jedemo, spavamo, ubijamo-fizički i psihički, sve što radimo zašto?
Koji razlog što je "cilj"?

Cilj je: voljenje, ljubljenje, jedenje, spavanje... Sve je samo sebi cilj, a cilj sveg Tvog postojanja si TI!!! *

mislim da sam našla jedan od načina kako da otkriješ zašto postojiš, zašto živiš... treba se jednostavno zapitati zašto se ne ubiješ odmah sada... svi razlozi koji ti padnu na pamet su razlozi tvoga, osobnog življenja...

He, al to nije bas pouzdano...neki se mozda jednostavno boje smrti ili boli...ali kuzim sta hoces reci...
Ili se moze nekome uciniti da mu zivot nema smisla ali to moze biti privremeno i smisao se pojaviti malo kasnije. Npr. neki ljudi nalaze smisao i svrhu svog zivota u svojoj djeci.

A kad si se zapitala to pitanje...koji su ti razlozi sve pali na pamet?

bila sam ovaj vikend na krku, na pripremi za davanje obećanja frame... (ne znam ako si čula za framu-zajednicu mladih)...
i onda smo slušali predavanja od jednog svećenika... koji je govorio baš o tome kako većina ljudi propada jer ne vide smisao u svom životu, i ispričao je tako jednu anegdotu kako je nekome svećeniku došao neki mladi čovjek i žalio se kako nema za što živjeti itd itd. i onda mu je on jednostavno odgovorio ZAŠTO SE ONDA NE UBIJEŠ... i onda je taj čovjek počeo nabrajati zašto se neće ubiti i svećenik mu je rekao da je upravo nabrojio za što živi...

a ja osobno kad sam se zapitala to pitanje sam najviše razmišljalao tome da još nisam napravila niti jednu tisućinku onoga što moram napraviti, smatram da će biti još bezbroj situacija u životu kad ću nekome pomoći ili ih nasmijati ili nešto za njih učiniti, smatram da moram karijeru izgraditi, da želim imati djecu, unučad i sl...

Dobri razlozi

kao prvo, ja sam ovdje nova, pa vas sve pozdravljam.
a što se tiče pitanja, mislim, možemo mi filozofirati i nabrajati smisla zauvijek....
al da u stvarni znamo odgovor, znali bi čaroliju životu - a tada nas nebi više ni bilo:-)))

(ova crna pozadina me osljepljuje???:-))))

Pozdrav!
:cheers:

Vjerojatno nas ne bi bilo kad bi znali čaroliju života. Ali mi smo ljudi i ne bi bili ljudi da ne postavljamo takva pitanja i ne težimo tom odgovoru, koji je opet vjerojatno nešto banalno, ispred nosa nam je, ali ga ne vidimo....

A što se tiče crne podloge, većini se sviđa, pa...

apsolutno da je radoznalost prisutna....a i zanimljiva...kao neki motor koji nas tjera naprijed

Da nije te radoznalosti, pitanje je kako bi sve izgledalo i šta bi uopće postojalo na Zemlji...

pa ne kaže se uzalud da je radoznalost izvor filozofije pa onda i ljudskoh napretka... da nema radoznalosti bili bi još u spiljama...

I nikad nebismo saznali za oralni seks.

persu... ne mislim baš da to nije bilo poznato i tada...