Identitet

@Fantom ne mora biti, ti govoriš o materijalnoj/fizičkoj smrti, mi uopće ne znamo što znači razvijena civilizacija, koliko taj stadij traje, što slijedi nakon njega. Zašto ne bi nakon tog stadija došao još napredniji stadij gdje svi pripadnici te civilizacije prelaze u neki napredniji nematerijalni oblik. Dakle prestaje postojati u materijalnoj stvarnosti, ali nastavlja postojati ne nekoj drugoj stvarnosti.

Što više znamo to manje ostaje toga da se nauči/otkrije??? Ne baš izgleda da što više znamo to si postavljamo više pitanja i to smo više svjesni svog neznanja, pa ustvari ostaje više toga da se otkrije

@Legi subjektivno je neupitno i to je činjenica, ali samo za osobu koja to doživljava. Ako tebe boli ruka, ta bol je za tebe činjenica, ti ju osjećaš. No teško ju je provjeriti, ti tu bol možeš izmišljati, ili ona može biti stvarna, jedino ti znaš što je prava istina, tj. onaj tko to doživljava.

Prema Gödelovom teoremu u sustavu kao što je naš Svemir, uvijek će postojati neke tvrdnje koje su istinite, a nisu dokazane. Stoga ljudi niti ne mogu spoznati sve. Nitko ne može spoznati cijeli sustav dok je god unutar sustava uz uvjet da sustav kompleksan, a to naš Svemir je. To je znanstvena činjenica.
Druga je stvar i što je Chakotay uočio: što više znamo, to se broj pitanja sve više povećava, a ne smanjuje.
Zaključak je da nema kraja evolucije za čovječanstvno dokle god čovječanstvo postoji. Naravno da ako nas sve sredi meteor neki, onda za nas evolucija prestaje na ovom planetu.

Legionar je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Ne mogu. Do toga svatko treba sam doci, a kada dojdes - znas.

Zvučiš kao kršćanin!
Naravno, slažem se s time što si navela i vjerujem u to, ali to ne mogu dokazati kao ni ti tako da to nije činjenica u znanstvenom smislu

Znanost koju mi priznajemo je vrsta iluzije. Ona, mahom, vrijedi samo za ovaj fizicki svijet. To sto si rekao moze vrijediti za moje tijelo ali ne za mene.

Chakotay je napisao/la:

...

Alpha je dala intuitivnu definiciju sebe koja se možda čini neodređenom i subjektivnom, ali to ne znači da nije točna. Drugo je pitanje da li se duša/duh uopće može izmjeriti i spoznati u nekom objektivnom smislu bez subjektivnog dojma. Tu dolazimo do onoga što je MoW govorio gdje prestajemo mi, a počinje vanjski/objektivni svijet.

Mjerenje duha/duse nema smisla ni potrebe. To je kao da kazemo da znamo nekoga kada ga izvagamo i izmjerimo. Covjek je covjek imao on 50 ili 100 kila. Nema veze sto on objektivno ima 50 kila, a subjektivno se osjeca kao da ima 100. To je potpuno nevazno. Covjek je i dalje covjek.
Tako i dusa. Mozda ju ne mozemo spoznati dok smo u ovom tijelu, na ovom nivou (mozda i mozemo, ne znam ja to) ali to ne umanjuje njenu (nasu) prisutnost ovdje. Cemu mjeriti? Zasto smo opsjednuti tom nekom objektivnoscu? Uostalom, mi niti ne znamo sto je zapravo objektivnost. Kao sto na ovom planetu netko ima 100 kila i kazemo da ta osoba objektivno ima 100 kila tako ta objektivnos pada u vodu na nekom drugom planetu gdje ce ista osoba imati 150 kila. A "objektivno" imao netko 100 ili 150 kila i dalje je ista dusa u tom tijelu. Cemu je vagati?

Izlisno je pricati o tome kada mi prestajemo. Mi jesmo. Vanjski svijet je orudje preko kojeg sakupljamo iskustva/znanje radi cega i jesmo tu. Ali u tom svijetu mi jesmo individualne jednike. Svaka mora napredovati za sebe.
Dakle ono sto hocu reci jeste da se mozemo zamisliti kao kapljice koje tvore ocean ali svaka ta kapljica postoji za sebe. Kad dotakne ocean ona ne nestaje stopivsi se ili se rasprsnuvsi u milion molekula u tom oceanu. Ona i dalje postoji sa svojom svijesti. Kada bi se kapljica u potpunosti spojila sa oceanom tada ovakav koncept postojanja ne bi imao smisla. Naime, tada bi govorili o apsolutnoj kolektivnoj svijesti. Sto to znaci? To znaci da nema potrebe da se odredjena iskustva ponavljaju jer kolektiv to vec zna. Dakle nema potrebe da mi kao mi napredujemo savladavajuci ono sto su mnogi vec savladali. Ipak, mi jesmo i mi ucimo. Cilj je pojedinacno usavrsavanje. Cak i u oceanu mi smo tocno odredjena kapljica.

@Alpha
Postoje navodno kozmičke civilizacije koje žive i u ovom materijalnom Svemiru, a koje su kolektivne svijesti. Međutim, individualna svijest i dalje postoji i pojedinac se i dalje razvija.
Razine svijesti kod tih civilizacija su mnogo više od naše, i one su dijelovi Apsoluta, oceana svijesti.

Samo jedna mala korekcija: isto kila (masu) bi imao na ovoj ili bilo kojoj drugoj planeti, ali ne bi imao istu težinu, koja se izražava u Newtonima.

E sad me jebes sa semantikom...kako cu te

Obožavam jebati semantikom. To je dio mojeg identiteta na Zemlji.

Ovo postaje zabavno
Ajde redom:

@ Alpha
Znanost je vrsta iluzije? Evo, ja pokazujem interes u tome da malo proširiš tu misao i da zapravo malo pojasniš kako to misliš da je znanost vrsta iluzije.

@ MoW
Pričaš o nečemu... O čemu točno? Kažeš da je navodno... Navodno na temelju čega je to što si rekao o civilizacijama?

@Omega...pa rekla sam ti kako. Bokte. Recimo imas aksiome koji vrijede ali vrijede u ovim 3+1 zadanim uvjetima. Ne i u nekom duhovnom svijetu.

Omega, što je tu točno zabavno

Mislim da je zabavan ovaj semanticki sex

Zna se da ima ljudi koji tvrde da je činjenica da smo nastali iz praha i da ćemo se u prah i vratiti, nakon smrti smo prah i the end. Drugi pak kažu da je činjenica da duša postoji, da smo tu da se razvijamo i da nakon smrti idemo... nekuda. Na koji način bismo mogli utvrditi što je od to dvoje bliže istini, a da ne ne oslanjamo isključivo na vjeru pojedinca? I IKD vjeruje u svakakve stvari... Ali ipak, pa ne možemo imati 1000 istina u vezi jedno te iste stvari. Ili možemo? Ne znam ja...

Pa upravo smo došli do zaključka da možemo. Dalje sam napisao da ne znam kako razumjeti takav Svemir sa znanstvenog pogleda i da do tada odustajem od ove teme, barem na takav filozofski način. Vidim da ni ti ne znaš pa zato odustani i ti. The end.

Trenutno me interesiraju tuđa mišljenja/vjerovanja u vezi svega toga, pa malo postavljam pitanja. Uostalom, trebaš li znati razumjeti takav svemir o kojem se priča? Možeš ti misliti/vjerovati u nešto drugo... Isto tako mnogi ne razumiju tvoj pogled na sve to, ali zato imaju neki svoj.

Omega je napisao/la:

Ovo postaje zabavno
Ajde redom:

@ Alpha
Znanost je vrsta iluzije? Evo, ja pokazujem interes u tome da malo proširiš tu misao i da zapravo malo pojasniš kako to misliš da je znanost vrsta iluzije.

@ MoW
Pričaš o nečemu... O čemu točno? Kažeš da je navodno... Navodno na temelju čega je to što si rekao o civilizacijama?

Na temelju knjiga o channelingu koje sam čitao, jednostavno na temelju toga.

Legionar je napisao/la:

Zanimljivo bi bilo o ovoj temi popričati sa osobom potpuno ateističkog pogleda na svijet. Kako bi se ona izjasnila? Što bismo od nje zanimljivoga izvukli? Ima takve osobe koja piše na Forumu?

i ja se osjetih prozvanim. Malčice me zabrinjava što je uopšte došlo do toga da teizam i ateizam sudjeluju u raspravi o identitetu čovjeka… zašto sve uvijek na kraju vodi do rasprave o bogu i svecima…? Ma o čemu da se god priča…?

Fantom je napisao/la:

Postavlja se opravdano pitanje da li je ovo nase osjecanje identiteta, kako sebe kao nevidljivog subjekta, tako i svjeta kao objektivne stvarnosti, iluzorno i u tome slucaju da li ono ispunjava neku odredjenu
svrhu u covjekovom zivotu.

Mislim da je ovo smjer u kojem će se najprije pronaći odgovor na to „šta je identitet?“. Ja sam sklon mišljenju da je ono što se jednom riječi imenuje „identitetom“ u stvari samo jedna rezultanta, u čijem sačinjavanju sudjeluje mnoštvo dijelom suglasnih, dijelom suprotstavljenih, instinkata. @Fantom je dobro primijetio kad je zapitao „… da li je ovo naše OSJEĆANJE identiteta,…“ i tako dalje, jer je još opravdanije pitanje: da li je identitet išta konkretno, ili se sve svodi na OSJEĆAJ. Ne vidim kako bi bilo šta imalo predodžbu o identitetu ako nema instinkte čiji je međuodnos specifičan i jedinstven, što bi povlačilo zaključak da je identitet karakteristika samo živih bića, čiji je identitet posljedično vezan za interakciju sa ostalim živim bićima. ( )

Ako je nešto živo, ono izdvaja sebe od ostalih bića i prema njima se ravna na način koji će mu omogućiti rast i jačanje utjecaja na okolni svijet, a specifičnost potreba njegovog mehanizma opstanka je ono što najprije izdvaja to biće od drugih i pravi prvi pravi korak ka osjećaju sebe i identitetu (mada mi ovo zvuči kao jedno te isto).

Identitet nije nešto što je nepromjenjivo, kao što to nisu ni potrebe ni uslovi zaslužni za njegov nastanak i formiranje – što daje zaključiti da se kriza identiteta javlja onda kad dođe do drastične promjene u uslovima ili bar promjena percepcije uslova u kojima se neko nalazi i zahtijeva promjenu identiteta kako bi odgovarao situaciji. Identitet nije ništa drugo, kako ja na to gledam, do jedan zaštitni mehanizam koji sprječava gubitak autonomije u odlučivanju i djelanju. Iako ne mogu zamisliti kako bi nekome IDENTITET bio ugrožen ili uzurpiran od strane nekog trećeg, mogu shvatiti reakciju – ona neće biti ništa drukčija od reakcije na bilo koje uzurpiranje i agresiju, dakle, takav čovjek ili životinja djeluje defanzivno; ma šta da neko ugrožava na biću sa identitetom, to se u dubini dešifruje kao pokušaj potčinjavanja i krađe moći i sasvim je razumljivo zašto se neko tada ponaša zaštitnički – to je isto instinkt, i to prastari, koji služi čisto zaštiti opstanka.

@Gea, ti nešto spomenu da si pokušala nešto isforsirati sa svojom ličnošću, pa nije uspjelo, ali sad je izbilo tvoje pravo ja. A šta je to „pravo Ja“? Zar ono može da postoji ignorirajući spoljašnje uslove i koje je na njih imuno? Ono što si ti pokušala „isforsirati“ (što će reći, svjesno pokušala promijeniti nešto na sebi), desilo se i kad si na kraju „pronašla svoje pravo Ja“ – razlika je samo u tome što je ovo „pravo Ja“ nastalo reaktivno, nesvjesnim putem, dok si gore pokušala aktivno utjecati i kontrolisati formiranje ličnosti. Da si kojim slučajem uspjela, ne bi imala pravo reći da to „nisi ti“, jer i ono prvo isto „nisi ti“ jer je nastalo na isti način, samo uglavnom tuđim zaslugama (ili krivicama). Roditeljski odgoj, reakcije drugih na neke postupke ili čista slučajnost oblikovali su tvoje „pravo Ja“, jer svaka tvoja akcija stvarala je reakciju na drugima i potom opet se (reakcija) vraćala na tebe (nešto kao kad teniseri neprestano nabijaju loptu tamo-amo). Osim toga, možda si i uspjela, samo rezultat nije onaj koji si očekivala. Ono što je sigurno je da je i to ostavilo svoj trag i utjecalo na krajnji rezultat.

Najzad sam shvatio kako se moze na lak i jednostavan nacin odrediti identitet. To je kombinacija pozitivnog razmisljanja i budistickih mantri - naime, put ka samospoznaji se sastoji u stalnom ponavljanju autosugestivne izjave koja glasi: «Na konju si!» - ako je vjerovati jednom starom tibetanskom mudracu, ovakvom mantrom vlastiti identitet ce ti se vrlo brzo sam otkriti!

identitet = ljudska maska kovana prema trenutnim standardima drustva

hromi je napisao/la:

identitet = ljudska maska kovana prema trenutnim standardima drustva

Ne kažem da tu nema istine, ali mislim da bismo ipak trebali dati šansu ovoj gorenavedenoj metodi spoznaje identiteta.

Ja to nemam
Taj identitet

Meni to nije potrebno
i ne zelim da ga trazim

Zasto provesti godine trazeci nesto sto jednim delom,pomislju ili recju nestaje ....

Ja volim svoje maske,volim svoja imena...volim svoju fluidnost