Vijesti iz Svemira

Chakotay je napisao/la:

Ono što je gotovo nevjerojatno da znanstvenici misle da znaju sve ili skoro sve o Svemiru.

Na ovo moram reagirati. Ovo je jednostavno netočno. Do sadau rukama nisam imao niti jednu knjigu o Svemiru koja nije rekla upravo obrnutu stvar

Baš me zanima kako će s tom novom teorijom objasniti anomalije u brzinama revolucije pojedinih dijelova galaksije oko središta. Isto tako i neke primjere gravitacijskih leća.

Pogotovo gravitacijska leća duplih kvazara gdje bi objekt koji svija svjetlost trebao biti OGROMAN, a nema ga

@Legi Imaš pravo što se tiče knjiga, ali u TV emisijama su svi potpuno sigurni u ono što govore i ne samo to nego daju prognoze što će biti sa Svemirom za 10 ili čak 100 milijardi godina. Pazi daju prognozu kako će Svemir izgledati za 10 milijardi godina, a za samo 100 godina će ova teorija biti stara, a tek za 1000 godina će ovo izgledati smiješno kao što nama izgledaju smiješne teorije o tome da je zemlja ravna ploča koje nose tri ogromne kornjače

Daju ono najbolje što znaju

Pusti znanstvenike nek' se igraju s tim prognozama, jedino što bi mogli svoje vrijeme koristiti na pouzdanije i korisnije stvari od prognoza koje tako ionako neće ništa promijeniti u našim životima niti da su istinite

Ma ne zamjeram ja njima na prognozama ma koliko netočne bile, nego što su isključivi pa ako netko iznese nešto drugo od standardnog modela, onda ga se iskritizira kao neznanstvenika.

No nema veze, ovo je već off topic, i mene ustvari zanima kako se objašnjava Svemir i širenje Svemira ako nema tamne energije između galaksija.

Joj, obojica pričate bedastoće

Uzimati tv emisiju kao primjer je zbilja... da ne kažem što. Daju se prognoze na temelju saznanja koja se zasad imaju, a svemir se i dalje naveliko istražuje, čak i astronomi amateri sudjeluju u tome. Svemir je pod velikim povećalom, itekako.

Ljudi su skloni tome da kad naiđu na nešto što im je neobjašnjivo,
jednostavno izmisle objašnjenje. Primjer je Bog, Tamna tvar,
Tamna energija itd...
Znači to su sve stvari koje su ljudi praktički izmislili da bi si objasnili
nešto što ne mogu shvatiti. Ovo ne znači da su te stvari stvarne a
niti nestvarne. Usudio bi ih se nazvati mitovima.

Omega je napisao/la:

Joj, obojica pričate bedastoće

Uzimati tv emisiju kao primjer je zbilja... da ne kažem što. Daju se prognoze na temelju saznanja koja se zasad imaju, a svemir se i dalje naveliko istražuje, čak i astronomi amateri sudjeluju u tome. Svemir je pod velikim povećalom, itekako.

Zašto ne bi uzimali npr. dokumentarce za primjer?
Zašto bi slušao nekog profesora koji kao zna nešto o tome?
Svi oni guraju neke TEORIJE. Pola njih je pogrešno, pola njih je
nemoguće, pola njih još niti ne postoji... Svemir je jedan veliki upitnik o kojem se samo
može špekulirati. Dokumentarci su utemeljeni na činjenicama i pokušavaju
ljudima objasniti kako je to uistinu, naglašavajući što je u toj priči istina
a što nečije mišljenje.
No ako slušaš nekog fizičara koji se svojih formula drži kao pijan plota,
onda ćeš mu u potpunosti povjerovati i shvatiti ga ozbiljno. Zašto mislimo
da se nastanak svemira ne protivi svim fizičkim zakonima? Zašto bi
Tamna tvar trebala postojati? Ne bi bilo gravitacije, bla, bla...
Naravno da bi, jedno s drugim nema veze. Možda niti gravitacija
ne postoji..

Mislim da je dobro svaku teoriju uzeti u obzir i ne davati prednost samo
onima koji se striktno drže fizike. Fizika do sada nije ništa "novo"
dokazala što se tiče Svemira, samo je postavila hrpu teorija.

Legionar je napisao/la:

Athena je napisao/la:

Naime, nedavna analiza NASE je pokazala da se radijacija Velikog Praska smanjuje.

Mislim, ovo je samo argument ZA crnu tva

Da, ali ne znam otkud su sad došli do tog novog zaključka nepostojanja crne tvari. Pretpostavljalo se da se crna tvar tj. njene čestice oslobođene Velikim praskom, zar ne?
Vezano uz špekulacije i istraživanja koja bi potvrdila da crna tvar ne postoji, samo nešto ranije od aktualne vijesti je objavljeno kako su znanstvenici blizu otkrića čestica crne tvari, uvjereno tvrdeći da ona postoji upravo radi gravitacijske sile.

Tako da se dolazi do parcijalno-suprotstavljenih stavova znanstvenika u jako kratkom vremenskom periodu. Objavljuju se vijesti u stilu "možda" određen fenomen postoji, svaki put su na tragu, ali nijedna informacija nije u fazi blizu rješenja, već samo "na putu". Dokumentarci (ovisno kako koji) mogu laiku približiti kompleksnost raznih teorija, ali sami znanstvenici zastupaju oprečna stajališta, tako da se sve treba uzeti sa velikom rezervom.

Skulptura je napisao/la:

Zašto mislimo da se nastanak svemira ne protivi svim fizičkim zakonima? Zašto bi Tamna tvar trebala postojati? Ne bi bilo gravitacije, bla, bla... Naravno da bi, jedno s drugim nema veze. Možda niti gravitacija ne postoji..

Ne vlada takvo razmišljanje zato jer nemamo na temelju čega pretpostaviti tako nešto. To bi bila pretpostavka doslovno iz neba pa u rebra, a što i sam prigovaraš da ti smeta u fizici, da ako se stvari ne znaju, da se nastoje smisliti nekakvi argumenti ne bi li objasnili neku pojavu. Teorija dana u vezi nastanka svemira, tj. njegovog razvoja od početka, nije dovršena. Još se ne zna porijeklo mase, a kamoli što drugo. Ima još takvih stvari, koje se nastoje istražiti, pa da se stvori bolja teorija o nastanku svemira.

Indicija tamne tvari ima podosta, čitao sam da ima nešto čak i sa pozadinskim zračenjem, ali ne razumijem pojašnjenje. Bolje je pitanje što bi bila tamna tvar, a ne zašto bi trebala postojati.

Ovo što kažeš da gravitacija možda ni ne postoji, bi li mogao malo precizirati na što misliš s time?

Citat :

Mislim da je dobro svaku teoriju uzeti u obzir i ne davati prednost samo onima koji se striktno drže fizike. Fizika do sada nije ništa "novo" dokazala što se tiče Svemira, samo je postavila hrpu teorija.

Svemir i procesi u svemiru nažalost nisu podložni eksperimentu, da se u laboratoriju izmućka nešto, pa se provjeri neka teorija. Osuđeni smo na opservacijske metode zaključivanja, traženja poveznica između njih u skladu fizikalnih saznanja koja su se provjerila i dokazala u laboratoriju. Stvari poput gravitacije, dualne prirode materije, valovi, zračenja i ostalo su područja fizike, a samo s time i možemo promatrati svemir i izvoditi nekakve zaključke. Onda je jasno zašto su teorije o svemiru prepune fizike.
Dokazati bez eksperimentalne mogućnosti provjere je teško, zasad moramo koristiti znanstvenu logiku da bismo razumijeli svemir, a jednog dana ćemo valjda moći provjeriti kakvi se procesi događaju u zvijezdama, na koji način zrače crne rupe i sva ostala teorijska saznanja.

Naravno, slažem se sa svime što si napisao. Ne protivim se ja fizičarima,
matematičarima itd... Uvijek idem na logiku a fizika
je logika. Ali svejedno je moguće da su apsolutno sve teorije
pogrešne.

Što se tiče gravitacije.
Koliko razumijem, ona je posljedica savijanja prostor-vremena
kojeg savija neki objekt koji ima neku masu. Kada bi, recimo
sa Zemlje jednostavno maknuli zrak i ostale plinove, napravili
stanje kao u Svemiru, tada bi svi objekti padali jednakom brzinom.
Na primjer, sa jednake visine bacimo automobil i iglu. Da nema
otpora zraka dodirnuli bi tlo u istom trenutku, bez obzira na
njihovu težinu. Ukoliko je gravitacija stvarno uzrokovana
savijanjem prostor-vremena onda to nema logike. U takvom
scenariju bi teži predmeti trebali brže padati.

Ovo je samo površno razmišljanje bez ikakvog provedenog
istraživanja te mogućnosti tako da ne mogu niti točno
objasniti kako sam si to zamislio.

Pa, moguće je da je sam zaključak teorije pogrešan, ali da je cijela teorija pogrešna, to je isto potencijalno moguće, samo itekako malo vjerojatno.

U modelu koji pojednostavljeno kaže ''Gravitacija je posljedica svinuća prostor-vremena'', uzeto je da je jačina gravitacije proporcionalna samom svinuću. Dakle, jednako svinuće predstavlja jednaku gravitaciju. Stoga, opisani pokus u tim okvirima ima jednake logike kao i općenito razmatranje utjecaja gravitacije na objekte u vakuumu. No to je ionako tek pojednostavljeni model.

Stiže nam i mogući odgovor na pitanje zašto na Veneri sada nema vode, a na Zemlji je ima u izobilju, te o samoj prošlosti Venere.

Was Venus once a habitable planet?

Počeo je lov na najhladnije ''zvijezde'', točnije smeđe patuljke. Iz nedavnih istraživanja čini se da ih ima jako mnogo oko nas. Nasaina misija WISE je usmjerena ka njihovom otkrivanju. Postoji mogućnost da dalje od Plutona postoji veliki hladan planet, ili čak tamni smeđu patuljak, a WISE bi ga mogao otkriti. Isto tako kažu da je moguće da unutar 25 svjetlosnih godina pronađu jako veliki broj smeđih patuljaka, čak i više nego što je zvijezda poznato na tom području. Uskoro bismo mogli otkriti i taj misteriozni Planet X.

The coolest stars come out of the dark

Super ti je taj link Omega...

Jos samo neko da ga desifruje sa Engleskog na neki poznati svjetski jezik kao sto je,
Hrvatski,Srpski,Bosanski a moze i na Njemacki,jedino te jezike poznajem...

Rado bih ja stavio link sa hrvatskim tekstom, ali baš i ne znam kvalitetnu stranicu gdje se objavljuju takve vijesti niti sam ove našao na našim jezicima. S druge pak strane, postoje dobre stranice na engleskom gdje se objavljuju svakakve znanstvene i ostale novosti. Na njima i čitam svakakve novosti, a obično izbjegavam staviti vijest na forum samo zato jer je sve na engleskom. Ako nađem nešto na hrvatskom, tada stavim, a ako ne nađem, ha ništa, mogu staviti link na engleski tekst, pa tko želi, neka čita...

evo prijevoda, a stranica je znanost.com

Je li Venera nekada bila naseljiv planet?

ESA-in Venus Express pomaže planetarnim znanstvenicima u istraživanju je li Venera nekad imala oceane. Ako jest, možda je započela svoje postojanje kao nastanjiv planet sličan Zemlji.

Ovih dana Zemlja i Venera se čine potpuno različitima. Zemlja je bujan, ugodan planet koji vrvi životom, dok je Venera paklena, njena površina je spržena i temperature su više nego one u kuhinjskoj pećnici. Ali ispod ovoga svega dva planeta dijele nekoliko nevjerojatnih sličnosti. Skoro su identični u veličini i sada, zahvaljujući ESA-inom Venus Express orbiteru, planetarni znanstvenici vide i druge sličnosti.

"Osnovni sastav Venere i Zemlje je vrlo sličan", rekao je Håkan Svedhem, ESA-in znanstvenik na projektu Venus Express. Koliko su točno slični planetarni će znanstvenici raspravljati u Aussoisu, Francuska, gdje će se okupiti ovoga tjedna na konferenciji. Jedna razlika se ističe: Venera ima jako malo vode. Kada bi se sadržaj Zemljinih oceana jednoliko rasporedio planetom, stvorio bi sloj dubok 3 kilometra. Kada bi se kondenzirala sva vodena para u Venerinoj atmosferi na njenu površinu, stvorila bi globalnu lokvu duboku samo 3 centimetra.

Ali ipak tu postoji još jedna sličnost. Milijardama godina prije, Venera je vjerojatno imala puno više vode. Venus Express je svakako potvrdio da je planet izgubio veliku količinu vode u Svemir. To se događa jer Sunčevo ultraljubičasto zračenje struji u Venerinu atmosferu i raskida vodene molekule u atome: dva vodikova i jedan kisikov. Oni u tom obliku mogu pobjeći u Svemir. Venus Express je izmjerio stopu ovog gubitka i potvrdio ugrubo da dvostruko više bježi vodika no kisika. Stoga se vjeruje da je voda izvor ovih izbjeglih iona. Također je dokazao da se teži oblik vodika, zvan deuterij, progresivno obogaćuje u gornjim ešalonima Venerine atmosfere jer teži vodik teže napušta planet.

"Sve upućuje na to da je postojala velika količina vode na Veneri u prošlosti." tvrdi Colin Wilson, Sveučilište Oxford, VB. Ali to ne znači da su postojali oceani na površini planeta. Eric Chassefière, Sveučilište Paris-Sud, Francuska, razvio je kompjuterski model koji predlaže da je voda u većini bila atmosferski prisutna samo tijekom najranijih vremena, kada je površina planeta bila u potpunosti istopljena. Kako su se molekule vode razbijale u atome pomoću Sunčeve svjetlosti i bježale u Svemir, neminovan pad u temperaturi je vjerojatno pokrenuo ukrućivanje površine. Drugim riječima: nije bilo oceana.

Iako je teško testirati ovu hipotezu, ona je glavno pitanje. Ako je Venera ikad imala površinsku vodu, planet je vjerojatno imao ranu nastanjivu fazu. Čak i ako je to istina, Chassefièreov model ne isključuje mogućnost da su kometi koji su udarali u površinu donijeli dodatnu vodu na Veneru nakon što se njena površina kristalizirala, te da su oni stvorili vode stajaćice u kojima se mogao formirati život.

Ima mnogo neodgovorenih pitanja. "Mnogo kompleksnije modeliranje oceana magme - atmosferskog sustava i njegove evolucije potrebno je za bolje razumijevanje evolucije mlade Venere." tvrdi Chassefière. Kada se bude izrađivao ovaj kompjuterski model, podatci koje nam pribavlja Venus Express pokazat će se krucijalnima.

Astronomi su nedavno otkrili najudaljeniji, do sada potvrđen, objekat u svemiru - samouništavajuću zvezdu koja je eksplodirala na udaljenosti od 13.1 milijardu svetlosnih godina od Zemlje.


Ona je, zapravo, eksplodirala 640 miliona godina posle "velikog praska", pred kraj kosmičkog "mračnog doba", kad su prve zvezde i galaksije blještale u kosmosu.
Objekat je, zapravo, ekslopzija gama zraka(GRB), najblještavija vrsta stelarnih eksplozija. GRB se događa kada se ogromne zvezde, koje se kreću po spiralnoj putanji, raspadnu i formiraju "crne rupe" i "ispljunu" snažne mlazove gasa koji se kreću brzinom svetlosti.
Ovi mlazevi šalju šalju gama zrake ka nama, zajedno sa odsjajem u vidu takozvanog "večernjeg rumenila" na drugim talasnim dužinama - koje se stvara kad mlazevi naglo zagreju okolni gas.
Eksploziju, koja je dobila kodiranu oznaku GRB 090423, prema datumu kada je otkrivena(9.aprila), prvi je u zoru toga dana otkrio satelit Swift američke Agencije za kosmička istraživanja(NASA).
U roku od samo jednog sata astzronomi su počeli da prema istom području neba usmeravaju teleskope sa zemlje da bi izmerili emisiju infra crvenih zraka posle eksplozije. Prva osmatranja obavili su američki Gemini North telescope i britanski Infrared telescope na Mauna Kea na Havajima.
Drugi teleskopi kasnije su merili spektar "večernjeg rumenila" i ustanovili su da se detonacija eksplozije dogodila na udaljenosti od 13.1 milijardu svetlosnih godina od zemlje. "To je do sada najudaljenija eksplozija gama zraka ali je takođe najudaljeniji objekat uopšte pronađen u svemiru" - izjavio je astrofizičar Edo Berger sa Smithsonian Center for Astrophysics Univerziteta Harvard, član naučnog tima koji je izučavao "večernje rumenilo" teleskopom Gemini North.
A da bi izmerili udaljenost nekog objekta, astronomi zapravo mere koliko se prostirala ili "crvenela" svetlost objekta prilikom ekspanzije kosmosa. Eksplozija o kojoj je reč odigrala se u crvenom spektroskopskom području 8.2 ali neki astronomi kažu da su otkrili galaksije u cvrvenom spektroskopu 9 i 10. Međutim, ove tvrdnje su još uvek problematične i teško proverljive - tvrdi Džošua Blum, astrofizičar sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju, koji je posmatrao "večernje rumenilo" koristeći Gemini South telescope u Čileu. Sve do sada rekordna udaljenost jedne galaksije spektroskopski je potvrđena u području 6.96. Neizmerna udaljenost eksplozije čini sada već "mrtve" zvezde najranijim objektima otkrivenim u eri nazvanoj "rejonizacija", koja se dogodila u prvoj milijardi godina posle "velikog praska". U to vreme, neobjašnjivu maglu od neutralnih atoma vodinika sagorela je radijacija sa prvih zvezda i galaksija i, možda, takođe razorene čestice tamne materije.
"Za astronomiju, to je ključni događaj. To je početak istraživanja kosmosa kakav je postojao pre nego što su nastale kmosmićke strukture koje danas poznajemo".


http://www.svevesti.com/a177317-otkrivena-zvezda-samoubica

Hubble snimio oštru sliku kozmičkog rodilišta

Čudno oblikovani oblaci prašine nalik prolivenoj tekućini osjenčani su naspram šarene pozadine svijetlećega plina na najnovijoj Hubbleovoj snimci.

Područje u kojem se rađaju zvijezde, NGC 2467, ogroman je oblak plina – uglavnom vodika – koji služi kao inkubator za nove zvijezde. Neke od ovih mlađahnih zvijezda nastale su iz tih gustih oblaka i sada sjaje crvenim i plavim sjajem na ovoj slici, ali mnoge su druge ostale skrivene u oblacima.

Cjelokupna ljepota ovog područja i naznake astrofizičkih procesa koji tamo teku otkriveni su u ovoj superoštroj Hubbleovoj slici. Vruće mlade zvijezde koje su nedavno nastale iz oblaka emitiraju jako ultraljubičasto zračenje koje uzrokuje sjaj u cijelom području te oblikuje okoliš i postepeno erodira oblake plina. Istraživanja su pokazala da većina zračenja dolazi od jedne vruće i blještave masivne zvijezde malo iznad središta slike. Njezino jako zračenje očistilo je okolno područje i neke od mladih zvijezda nastaju u gušćim dijelovima oko ruba oblaka plina.

Jedno je od najpoznatijih područja u kojima nastaju zvijezde maglica Orion koja se može vidjeti prostim okom. NGC 2467 je sličan, ali malo udaljeniji primjer. Takve zvjezdane rađaonice mogu se vidjeti iz velikih udaljenosti u svemiru i njihovo je proučavanje važno pri određivanju udaljenosti i kemijskog sastava drugih galaksija. Neke galaksije sadrže velika područja u kojima se stvaraju zvijezde, područja koja mogu imati i desetke tisuća zvijezda. Drugi je dramatični primjer područje 30 Doradus u Velikom Magellanovom oblaku.

NGC 2467 je otkrivena u 19. stoljeću i leži u južnom zviježđu Puppis, koje predstavlja krmenu palubu Jazonovog broda Argo iz grčke mitologije. Za NGC 2467 se smatra da leži oko 13 000 svjetlosnih godina od Zemlje. Slika je napravljena iz snimaka koje su snimljene pomoću Wide Field Channel of the Advanced Camera for Surveys kroz različite filtere (F550M, F660N i F658N, plavi, zeleni i crveni).



izvor

Snimljena najveća zvijezda

Znanstvenici koji promatraju svemir u potrazi za raznoraznim njegovim tajnama i čudesima,
pronašli su najveću zvijezdu 'tamo gore'.



Veličine 256 puta veće od našeg Sunca, znanstvenici su tog giganta nazvali R136a1, a smatraju kako je pri rađanju bila još i veća, čak i do 320 puta veća od našeg Sunca. tako barem tvrdi profesor Paul Crowther sa sveučilišta Sheffield u Velikoj Britaniji. 'kad bi ta zvijezda zamijenila naše Sunce, nadsjala bi ga, kao što ono nadsijava puni mjesec, primjerice', rekao je Crowther za BBC.

IZVOR

Jeli tu možda riječ o najmasivnijoj a ne o najvećoj zvijezdi, odnosno do 320 puta masivnijoj zvijezdi od sunca. Malo me to zbunjuje di god pročitan, pa jesu li to naši krivo preveli jer sam mislio da ima i vecih zvijezda

I najmasivnija i najveca...

Kada ona jednog dana rokne tj. eksplodira,bit ce to najveci vatromet u
poznatom univerzumu...

Dobro si zapazio, Muse. Baš gledam na Wikipediji, BBC-u i ovom
Fantomovom linku. Koliko vidim, razlike postoje.

R136a1, is a blue hypergiant star, currently on record as the
most massive star known, with an estimated 265 solar
masses. The star also holds the record for the most luminous at
8,700,000 times the luminosity of the Sun. Like other hypergiant
stars that sit above the Eddington limit, R136a1 has been
shedding large portions of its own mass in violent outbursts. It is
estimated that at its birth the star held 320 solar masses and has
been losing 50 solar masses every few million years. It is a
member of R136, a Super star cluster near the center of the 30
Doradus complex (also known as the Tarantula Nebula), in the
Large Magellanic Cloud. The mass of the star was determined by
astronomers at the University of Sheffield using Very Large
Telescope in Chile and data from the Hubble Space Telescope.
-
http://en.wikipedia.org/wiki/R136a1

Sa BBC-a:
http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-10707416

Pa to mi nije jasno jer sam negdi vidia ili ćua da je ta zvijezda umjesto sunca da bi znatno privukla zemlju, a za Canis majoris piše da bi prošla orbitu Saturna odnosno po nekima bi tek prošla orbitu Marsa što je opet više nego ova zvijezda.