Vijesti iz znanosti

E, to sam cula jutros na radiu...nekako nisam sigurna da ce to uspjeti

I da uspiju ... misliš da će nam svjetske vlade objavit da su uspjeli

Nije ti ni ta luda...

Evo su im se izgubili snopovi - LINK

A zašto su bili pljeskali oko jedan sat poslijepodne? Jer nisam baš pratila, a imala sam uključenu tu kameru što pokazuje uživo...

Ma pukle su se čestice i što je glavno, nije nas progutala crna rupa!!! E zato su svi pljeskali

Naš najnoviji predak - Australopithecus sediba



U otkriću koje bi moglo izmijeniti priču evolucije čovjeka, znanstvenici koji rade u Južnoafričkoj Republici otkrili su ostatke kostura nove vrste pračovjeka.

Dva djelomična kostura odrasle žene i djeteta pronađeni su u rudarskim otpacima u Kolijevci čovječanstva, mjestu svjetske baštine, gdje ih je 2008. pronašao profesor Lee Berger sa Sveučilišta Witwatersrand u Južnoafričkoj Republici. Vrsta, nazvana Australopithecus sediba, ima karakteristike starijih dvonožnih majmuna i nešto mlađe vrste prvotnih Homo vrsta, tvrde znanstvenici. Anatomija i dob ostataka opisani su u dva rada objavljena u posljednjem izdanju prestižnog časopisa Science.

Međunarodna skupina od preko 60 znanstvenika bila je uključena u identifikaciju i određivanje starosti kostura, uključujući dr. Andy Herries sa Sveučilišta u Novom Južnom Walesu, dr. Robyn Pickering sa Sveučilišta u Melbournu i dr. Paul Dirks sa Sveučilišta James Cook. „Nova dokumentirana vrsta čini se kao jako dobar prijelazni oblik, možda i najbolji do sada pronađen, između Australopithecusa i prvih članova roda Homo“, kaže profesor Berger.

Ime sediba, što u jeziku sesotho znači „prirodno proljeće“, čini se prikladnim za vrstu koja bi mogla biti početna točka uspona roda Homo, kaže Berger. Australski znanstvenik procijenio je starost slojeva u kojima su nađeni fosili između 1.95 i 1.78 milijuna godina. Ostacima je starost procijenjena na otprilike 1.95 milijuna godina što postavlja novu vrstu na prijelaznu točku u našoj evolucijskoj priči od dvonožnih majmuna malih mozgova do ljudskih predaka velikih mozgova.

Dr. Dirks, geolog, vodio je skupinu koja je proučavala kontekst fosila. Zadaća procjene starosti ostataka pripala je dr. Herriesu, paleoantropologu sa Škole medicinskih znanosti na UNSW i dr. Pickeringu sa Sveučilišta Melbourne. Obojica su vodeći svjetski stručnjaci u znanosti geokronologije. Trio je koristio naprednu uran-olovo radiometrijsku procjenu vremena u kombinaciji s paleomagnetizmom – studijom utjecaja promjena u magnetskom polju Zemlje na nagib minerala u spiljskim naslagama – kako bi odredili starost fosila.

Znanstvenici su otkrili da su stvorenja vjerojatno pala u spilju duboku 50 metara ubrzo nakon početka razdoblja 'normalnog' magnetskog polariteta prije otprilike 1.95 milijuna godina. „Donedavno je bilo nemoguće precizno odrediti starost spiljskih nalazišta u Južnoafričkoj Republici, no s razvojem novih tehnologija počinjemo shvaćati veze između prvih ljudi jednih prema drugima“, kaže dr. Herries. „Ovo je razdoblje velike klimatske promjene i povećane sušnosti u Africi, kad se pojavljuje više različitih vrsta ljudi koje su sve potencijalni preci Homo erectusa, svaka se prilagođavajući ovim promjenama na drugi način. Australopithecus sediba, kako se čini, ima značajke obaju prvih vrsta, Australopithecus africanus, i nešto novije vrste, Homo erectus“, kaže dr. Herries.

Značajke modernih ljudi
Informacije dobivene analizom kostura pokazuju da je Australopithecus sediba bio uspravan hodač, visok oko 1.27 metara i dijelio je slične karakteristike prvih ljudi, uključujući istaknut nos i jake šake s kojima je mogao izrađivati i koristiti kameno oruđe. Njegov mozak bio je još uvijek relativno malen, no imao je duge noge te napredne bokove i zdjelicu koji su mu mogli pružiti modernije kretanje slično Homo erectusu i modernom čovjeku, kažu znanstvenici.

„Otkriće tolikih djelomičnih kostura na jednom nalazištu je besprimjerno. Ono nam omogućava da razumijemo u potpunosti anatomiju kostura ovih prvih predaka ljudi umjesto da se oslanjamo na fragmente lubanje ili nekoliko zuba, koje nas katkad mogu zavesti na krivi put“, kaže dr. Herries. Do danas su provedena samo preliminarna iskapanja na nalazištu, no u mjesecima otkad je rad za Science predan, otkriveno je još više ostataka zajedno s djelomičnim kosturima drugih životinja kao što je Dinofelis, velikozuba mačka (lažni sabljozubi tigar).

Opsežna iskopavanja, uključujući proučavanje životinjskih ostataka i izotopnu analizu, vjerojatno će otkriti više informacija o klimi tadašnjeg doba i svijetu u kojem je Australopithecus sediba živio. Iskapanja se planiraju sredinom ove godine. „Vjerojatno ovi fosili ne predstavljaju najstariji dokaz postojanja Australopithecus sediba.Na nalazištu ima i sedimenata starijih od 2 milijuna godina i samo je pitanje vremena hoće li se u njima otkriti raniji primjeri sedibe ili neke druge vrste prvih predaka ljudi“, kaže dr. Herries.

izvor

Bakterija za učenje i bolje raspoloženje

Istraživanje Dorothy Matthews i Susan Jenks provedenom na newyorškom sveučilištu The Sage Colleages je pokazalo da izlaganje bakterijama koje se inače nalaze u okolišu može imati antidepresivne učinke i povećati sposobnost učenja.

Mycobacterium vaccae je nepatogena bakterija tla koju ljudi unose u organizam probavnim putem ili udisanjem prilikom boravka u prirodi.
Već su ranija istraživanja pokazala da ova bakterija, nakon što je se onesposobi toplinom i unese u organizam miša, stimulira rast nekih neurona u mozgu koji povećavaju udio serotonina (neuroprijenosnika koji ima ulogu kod učenja ) i smanjuje tjeskobu.

Znanstvenice su davale miševima žive bakterije s hranom te procjenjivale njihovu sposobnost snalaženja u labirintu uspoređujući ih s kontrolnom skupinom miševa kojoj nije davana bakterija.
Rezultati su pokazali da se eksperimentalna skupina kretala dvostruko brže u labirintu od kontrolne i s manje uočljivim nemirom u ponašanju.

U drugom pokusu eksperimentalnim je miševima bakterija uklonjena iz prehrane. Utvrđeno je da su se miševi počeli sporije kretati u labirintu no i dalje brže od kontrolne skupine.

Tri tjedna nakon prvih poskusa, miševi više nisu konzumirali bakterije te su ponovno testirani na snalaženje u labirintu.
Eksperimentalna skupina miševa je i dalje trčala brže od kontrolne no ukazalo se na činjenicu da bi za najbolje rezultate bakterije trebale biti trajno prisutne u okolišu.

Istraživanjima se pokazalo da bakterija M. vaccae može imati ulogu kod tjeskobnog ponašanja i učenja u sisavaca.
Zaključilo se da bi bilo zanimljivo i u školama stvoriti radna okruženja u prirodi, gdje je M. vaccae prisutna i promatrati moguća poboljšanja u učenju i ponašanju djece.

LINK http://danas.net.hr/znanost/page/2010/06/01/0582006.html

^^ Zanimljiva studija, koja samo dokazuje da smo neodvojivo povezani s prirodom oko nas, gdje najbolje funkcioniramo.
Sterilna okruženja su već dokazano štetna, kao i ona vlažna i neprozračena koja su puna gljivica i parazita.
Kao i u ostalim stvarima, najbolje smo prilagođeni umjerenim životnim uvjetima.

Zadovoljni smo kada se drugi slažu s našim stavom

Možda izgleda da Simon Cowell uživa u nadmudrivanju s kolegama koji ne dijele njegovo mišljenje, no prema novom istraživanju, barem na razini neurona, slaganje s drugima donosi nam puno više zadovoljstva.

Istraživači Wellcome Trust Centre for Neuroimaging iz Londona u suradnji s kolegama s danskog Sveučilišta otkrili su da nam trenuci usklađenosti sa stavovima drugih ljudi pružaju osjećaj zadovoljstva. Stoga je dio ljudi spreman modificirati vlastito mišljenje da bi postigao usklađenost s mišljenjem ljudi koje cijene. Rezultati ovih istraživanja su nedavno objavljeni u časopisu Current Biology.

Grupa znanstvenika predvođena profesorom Chrisom Frithom ispitivala je kako doživljavamo nesklad vlastitog mišljenja sa stavom stručnjaka o glazbenoj vrijednosti određene pjesme. U ispitivanje je uključeno 28 volontera. Njima je mjerena moždana aktivnost u području centara za doživljaj ugode i zadovoljstva. Najjača moždana aktivnost nađena je u slučajevima kada se stručno mišljenje o preslušanom glazbenom djelu poklapalo s osobnim mišljenjem ispitanika. Stručno mišljenje je utjecalo na doživljen intenzitet zadovoljstva u ispitanika koje stvara slušanje glazbe. Ispitanici su pritom reagirali različito, samo dio je bio spreman promijeniti vlastiti sud pod utjecajem stručnih mišljenja.

Na početku ispitivanja od volontera je zatraženo da sastave popis od dvadeset pjesama koje im se sviđaju. Uz to, zatraženo je da sami ocijene odabrane pjesme na ljestvici od jedan do deset (deset je najviša ocjena).

Potom je ispitanicima, uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije određivana aktivnost u moždanoj regiji povezanoj s doživljavanjem zadovoljstva poznatoj kao ventral striatum. Aktivnost regije se odražava kroz pojačani protok krvi u njoj. Ispitanicima je puštena jedna od pjesama koju su sami izabrali i jedna njima nepoznata pjesma. Zatim su zamoljeni da izaberu između dviju preslušanih pjesama onu koja im se više sviđa. Nakon toga su čuli sud dvaju glazbenih stručnjaka o istim pjesmama.

Kad se sud recenzenata i ispitanika podudarao u ocjeni pjesme, zabilježen je porast aktivnosti u ventral striatumu - znak doživljenog zadovoljstva. Aktivnost je bila najjača kada su se oba recenzenta složila s odabirom ispitanika.

Istraživači su pratili aktivnost u odabranoj regiji mozga pri preslušavanju odabranih pjesama i onih koje su bile ispitaniku nepoznate. Aktivnost u ventral striatumu bila je najjača pri slušanju od ispitanika visoko rangiranih pjesama. "Svi mi volimo doživjeti zadovoljstvo i ugodu", kaže dr. Daniel Campbell-Meiklejohn s danskog Sveučilišta. "Naša studija pokazuje da mozak reagira izazivanjem ugode u situacijama kada se drugi slažu s našim stavom. Usklađenosti s drugima jedan je od načina kako možemo ostvariti zadovoljstvo."

Nakon prvog skeniranja mozga ispitanici su ponovili rangiranje odabranih pjesama. Pokazalo se da je većina ljudi promijenila svoja mišljenja pod utjecajem mišljenja stručnjaka. Sedam osoba promijenilo je svoje mišljenje i u ponovnom izjašnjavanju izrazila stav suprotan stavu recenzenata. Drugim riječima, ako su se recenzenti složili s njihovim izborom pjesama, oni su u ponovljenom ocjenjivanju pjesmi pripisali niži rang.

Međutim, većina ispitanika pozitivno je doživjela stručni sud, pa su u ponovljenom rangiranju češće povećavali svoju ocjenu pjesmama koje su recenzenti dobro ocijenili, a smanjivali svoju ocjenu onima koje recenzenti nisu pozitivno vrednovali. U tih ispitanika istraživači su otkrili vezu između povećane aktivnosti u ventral striatumu tijekom slušanja pjesme i mišljenja recenzenata. Što je pjesma bolje ocijenjena, zadovoljstvo pri njezinom slušanje bilo je veće.

"Mjerenjem moždane aktivnosti može se pokazati da na neke ljude tuđa mišljenja djeluju jače nego na druge", kaže profesor Frith.



Izvor
-----------------------------------------

meni su interesantni ovi šta su promjenili mišljenje samo radi toga da se ne slaže sa stručnim mišljenjem. to su neki buntovnici bez razloga

Ekscentrični ruski matematički genij Grigorij Perelman službeno je odbio milijun dolara vrijednu nagradu Millenium Prize za rješenje tzv. Poincaréove slutnje. Riječ je o nagradi koju je matematički Institut Clay utemeljio 2000. godine za rješenje sedam matematičkih milenijskih problema.

Među tim problemima je i Poincaréova slutnja koju je 1904. godine postavio slavni francuski matematičar Henry Poincaré (1854.-1912.). Mnogi su matematičari pokušali riješiti tu slavnu enigmu iz topologije, a neki su čak najavljivali rješenje. Tijekom kasnijih analiza uvijek je uočena pogreška, prenosi Jutarnji list.

No, otkako je dr. Grigorij Perelman 2002. godine postavio na internetu svoje rješenje glasovitog problema, analitičari su bezuspješno pokušali pronaći pogrešku. Naposljetku, Institut Clay objavio je da je Perelman riješio Poincaréovu slutnju, za što mu je prošli tjedan u Parizu trebala biti dodijeljena nagrada od milijun dolara. No, Jim Carlson, direktor Institita Clay, izjavio je za agenciju Associated Press kako mu je prošli tjedan Perelman rekao da odbija nagradu ne navodeći razlog.

No, navodno je Perelman za agenciju Interfax izjavio kako je odbio nagradu jer smatra da njegov doprinos rješavanju Poincaréove slutnje nije veći od udjela američkog matematičara Richarda Hamiltona.

Perlmanova odluka da odbije nagradu od milijun dolara nije iznenađenje jer je već ranije izjavio da ga ne zanimaju ni novac ni slava. Uostalom, 2006. godine odbio je primiti Fieldsovu medalju, neku vrstu matematičkog Nobela koji se dodjeljuje svake četiri godine.

Grigorija Perelmana (44) u javnosti zovu Matputin zbog sličnosti s kontroverznim ruskim mistikom Grigorijem Rasputinom. Rođen je u obitelji ruskih židova u St. Petersburgu, a od djetinjstva je slovio kao matematički genij. Diplomirao i doktorirao na Državnom sveučilištu u St. Petersburgu, a znanstveno se usvršavao u SAD-u.

Više godina radio je na Institutu Steklov u St. Petersburgu, koji je dio Ruske akademije znanosti. Prije četiri godine dao je otkaz i sada je bez posla. Živi u malom stanu s majkom i sestrom Elenom, također matematičarkom. U javnosti se pojavljuje vrlo rijetko i u principu odbija kontakt s novinarima.

Institut Clay još nije odlučio što će učiniti s milijun dolara namjenjenih Perelmanu. - Imamo neke ideje na umu, no moramo ih pažljivo razmotriti kako bi novac bio uložen za dobrobit matematike - izjavio je Jim Carlson.
izvor
--------------------------------------

stvarno je uvrnut. šta nije poklonio lovu tom Richardu Hamiltonu ili je dao u humanitarne svrhe

Znanost tumači zašto se osjećamo dobro na društvenim mrežama

Neuro-ekonomist Paul J. Zak (Claremont Graduate University) je otkrio i po prvi put znanstveno dokazao kako socijalno povezivanje putem mreža izaziva lučenje oksitocina, hormona koji čini da se osjećamo dobro.

Oksitocin je hormon koji pokreće trudove u majke i ima važnu ulogu u porođaju. Uz to oksitocin potiče stvaranje povezanosti između majke i djeteta. On također igra ulogu i u drugim vrstama povezivanja i ponašanja koja prate odnose temeljene na povjerenju. Dokazano je da porast razina oksitocina stvara osjećaj privrženosti i zadovoljstva. Opći osjećaj smirenosti i ljubavi također su posljedica lučenja ovog moćnog hormona. Oksitocin se može naći u našem mozgu i drugim dijelovima našeg tijela. Pri njegovom oslobađanju, porastu razine u tijelu, nastaju pozitivni osjećaji. Učinak je posebno snažan tako da većinu ljudi ne bi trebalo posebno poticati da isprobaju načine koji dovode do otpuštanja oksitocina. U stvari, lako je postati ovisan o njima, npr. Octo-mom, "crackberry", itd.

Zakova studija je ispitivala da li druženje putem internetskih mreža potiče lučenja oksitocina. Ovakav pristup je potaknulo opažanje da veliki broj ljudi provede mnogo vremena u korištenju Facebooka, Twittera i MySpacea. Tijekom pokusa ispitanicima su mjerene razine oksitocina dok su se oni družili preko mreža. Čini se da različiti alati socijalnog umrežavanja olakšavaju i u nekim slučajevima zamjenjuju nekadašnje razgovore licem u lice. Suvremeniji način komunikacije je "društveno umrežavanje". Pritom sadržaj komunikacije ostaje nepromijenjen, jer se i dalje bavi starim pitanjem "Što je novo u tvom životu?". Novi socijalno medijski alati omogućavaju zadovoljavanje stare potrebe za druženjem na nešto drugačiji način.

Povezivanje u društvene mreže koristi zdravlju ljudi. Povezanost s ljudima i široki krug prijatelja već se dugo smatra korisnim u produljenju životnog vijeka i stjecanju otpornosti od bolesti. Potreba da uspostavljanjem kontakta i komuniciranjem s drugima duboka je ljudska potreba. Sve to danas pruža Internetom posredovan način socijalnog umrežavanja. Ovi podaci imaju posebnu vrijednost za svaku tvrtku koja radi na poboljšanju svojih programa marketinga. Nije vrijeme za razmišljanje o stvarnoj snazi društvenih medija ili o tomu da li je pojava prolazna ili će ostati trajno prisutna. Već danas, neke vrste socijalnih medijskih strategija trebaju postati dio marketinškog plana svakog poduzeća. Ljudi se žele povezati s drugima koji imaju poput njih interes za dlanovnike s mobilnim mrežama, prijenosna računala s Internetom i slično.

Istraživanje nam govori da otpuštanje oksitocina dovodi do porasta povjerenja i zadovoljstva, dok se istovremeno smanjuju strah i nelagoda u ljudi. Ovi učinci su frapantno nalik starim, davno postavljenim ciljevima o povjerenju i zadovoljstvu potrošača trgovačkom markom koju kompanije nastoje postići na razne načine. Čini se da su stvoreni uvjeti da se na potrošača djeluje putem internet mreža. Ono što tek treba otkriti je kako se dobar osjećaj ostvaren putem društvenih mreža može prevesti u povećanu naviku potrošnje i načina potrošnje. Ali ni ti podaci više nisu daleko.

izvor

Polarna svjetlost sve rjeđa



U drugoj polovici ovog desetljeća polarna svjetlost polako je postajala sve manje izraženija, a sad je rjeđa nego što je to ikad zabilježeno u više od 100 godina, objavio je Finski meteorološki institut.

Polarna svjetlost (aurora borealis) u pravilu prati ciklus od 11 godina, odnosno solarni ciklus. Pri tome učestalost fenomena naraste na maksimum, a zatim padne na minimum i onda se sve ponovi.
"Solarni minimum službeno je bio 2008., no umjesto da sad krene prema maksimumu, ovaj minimum traje i traje", rekla je znanstvenica Noora Partamies.
Znanstvenici su tek u zadnjih šest mjeseci vidjeli nešto više aktivnosti, međutim još uvijek ne znaju izlazimo li iz minimuma.
Sjaj polarne svjetlosti, koja se prelijeva u bojama nad sjevernim nebom, posljedica je solarnih vjetrova koji dolaze prema Zemlji, a privlače ih magnetski polovi. Pri tome dolazi do izuzetne elektronske aktivnosti u dijelovima atmosfere, ionosferi i magnetosferi.

Manja polarna svjetlost ukazuje na manju aktivnost Sunca. Pitanje koje se postavlja jest hoće li sljedeći maksimum stići na vrijeme ili će zakasniti i hoće li biti ogroman.
2003. godine, na vrhuncu ciklusa norveška stanica na otoku Svalbard u blizini Sjevernog pola izvijestila je da je polarna svjetlost vidljiva gotovo svake večeri. No, u zadnjih par godina polarna svjetlost je na jugu Finske registrirana samo dva do pet puta godišnje.

LINK http://danas.net.hr/znanost/page/2010/09/29/0026006.html

Zaboravite PIN, mobiteli će vas prepoznavati po licu


Znanstvenici na Sveučilištu u Manchesteru razvili su program za mobilne telefone koji može pratiti značajke lica govornika u realnom vremenu. Na kraju će možda biti u mogućnosti reći tko je njegov korisnik, kako izgleda, pa čak i kako se osjeća.

Vjeruje se da je ta tehnologija bez premca po pitanju brzine i točnosti te da može dovesti do toga da prepoznavanje lica zamjeni korištenje lozinki i PIN brojeva kod prijave na internetske stranice putem mobilnih telefona, piše Znanost.com.

"Postojeći programi za mobilne telefone koji prate izraz lica daju samo približan položaj i opseg lica. Naš model radi u stvarnom vremenu i točno prati određeni broj značajki na licu i oko njega, kao što su oči, nos, usta i linija čeljusti", rekao je dr. Phil Tresadern, vodeći istraživač na projektu.

"Mobilni telefon s kamerom na prednjoj strani bilježi snimku lica i prati dvadeset dva pokreta lica. To omogućava preciznije prepoznavanje lica i ima veliki potencijal za nove načine interakcije s mobilnim telefonom", pojasnio je znanstvenik.

Izvorno zamišljen kao dio sustava verifikacije licem i glasom za pristup mobilnim programima na internetu kao što su e-pošta, društvene mreže i on-line bankarstvo, alternativno korištenje uređaja može uključiti zabavne primjene poput, na primjer, postavljanja virtualnih predmeta na lice korisnika dok se ovaj kreće okolo.

"U ovoj fazi, mi smo posebno zainteresirani da pokažemo korisnost dijela tehnologije za praćenje lica, što je područje u koje je uključeno Sveučilište u Manchesteru. Program je vrlo brz i ne mogu naći ništa što bi se s njim moglo mjeriti u primjeni na mobilnom telefonu", rekao je dr. Tresadern, koji radi na Manchester's School of Cancer and Enabling Sciences.

Verifikacija licem već se koristi u prijenosnim računalima, web kamerama i igraćoj konzoli Xbox 360 Kinect, ali ovo je prvi put da se takva napredna tehnologija koristi u mobilnim uređajima kao što su pametni telefoni. Novi program, izgrađen nakon 20 godina istraživanja, pokazan je na uređaju Nokia N900 u sklopu projekta "Mobile Biometrika" (MoBio) koji financira Europska unija.


http://danas.net.hr/znanost/page/2010/10/29/0627006.html

moze link na tekst na engleskom jeziku?

http://news.nationalgeographic.com/news/2010/10/101027-science-space-universe-end-of-time-multiverse-inflation/

^^ Čini se da nemaju ništa pametnije za raditi nego izmišljati nove nedokazive teorije kad ni trenutnu (Big Bang) nisu fino izbrusili.

Na Pulu pali meteoriti


Astronom Korado Korlević iz višnjanske zvjezdarnice potvrdio je da su na Pulu pala dva meteorita: jedan veličine jajeta, te drugi, manji, veličine oraha. Svi koji nađu crni kamenčić nepravilnog oblika, sličan komadu ugljena, mogli bi dobiti i novčanu nagradu.

Meteoriti su na Pulu pali u noći s 28. na 29. listopada, odnosno s prošlog četvrtka na petak, piše Glas Istre. Hrvatska meteorska mreža danonoćno snima i prati meteore, a pulska kamera smještena na zvjezdarnici na Monte Zaru snimila je raspad tijela visoko u atmosferi. Budući da je to dogodilo na rubu mreže, u pomoć su priskočile kamere talijanske meteorske mreže, koja je uhvatila ulaz meteorita iz svemira u atmosferu.

Na temelju snimaka Damir Šegon iz pulske zvjezdarnice izračunao je da su svemirske čestice pale na potezu od Šijane do Verude, odnosno od luke do Valdebeka. Točniju lokaciju znat će za dva, tri dana, nakon što od hidrometeorološkog zavoda dobije podatke o visinskom vjetru. Utvrđeno je da se prilikom ulaska u atmosferu, na visini od oko 30 kilometara, meteorit fragmentirao, a dva su komadića pala na područje grada.

"Prema statistici, na površinu kao što je Hrvatska jedan meteorit padne svake četiri godine", kaže Šegon.

Astronom Korado Korlević je, pak, zamolio Puljane da obrate pažnju naiđu li na crni kamenčić nepravilnog oblika sličan komadu ugljena, jer je to vrlo vrijedan materijal za istraživanje nastanka Sunčeva sustava, a obećava i novčanu nagradu.

Kaže kako se takvo kamenje obično nađe ako padne na automobil, pa vozači obrate pažnju na štetu. No, može se dogoditi da ga pometači ulica pometu, ili da padne u vrt, na krovove kuća...

U svakom slučaju, građani koji nađu crni kamen nepravilnog oblika na području grada Pule mogu se javiti u zvjezdarnicu Višnjan na telefon 052/449-212 ili na e-mail: korado@astro.hr.

http://danas.net.hr/znanost/page/2010/11/03/0199006.html

VELIKI KORAK DO MISTERIJA
U CERN-u prvi put zarobljena antimaterija

U CERN-ovu eksperimentu ALPHA ovih je dana ostvaren veliki korak u razumijevanju otvorenih pitanja o svemiru, među kojima je jedno od najvažnijih postoji li razlika između materije i antimaterije

Prema studiji jučer objavljenoj u uglednom časopisu Nature, znanstvenici su prvi put uspjeli za duže vrijeme zarobiti stvorene atome antivodika, što otvara mogućnost za nova detaljna mjerenja i uspoređivanje materije i antimaterije.

Antimaterija, odnosno njezin manjak u svemiru, još uvijek predstavlja jedan od najvećih znanstvenih misterija. Tvar i njezina suprotnost po svemu su iste osim po suprotnim nabojima, a kada se sretnu, međusobno se poništavaju i stvaraju golemu energiju u obliku zračenja.

U Velikom prasku u kojem je svemir začet prije 13,7 milijardi godina, materija i antimaterija morale su nastati u jednakim količinama. Međutim, znamo da je današnji svijet izgrađen od materije, dok je antimaterija na neki misteriozan način nestala. Kako bi otkrili što se i kako se dogodilo, znanstvenici se koriste cijelim nizom metoda koje trebaju pokazati postoje li malene razlike u njihovim svojstvima koje bi mogle objasniti takav neobičan tijek stvari.

Jedna od njih je da se atomi vodika, koji se sastoje od jednog protona i jednog elektrona, usporede s antivodikom, koji čine antiproton i pozitron, te da se vidi ponašaju li se istovjetno. CERN je trenutno jedini laboratorij u svijetu u kojem se ovakva istraživanja mogu provesti.

Program stvaranja antivodika ima podužu povijest. Godine 1995. u CERN-u je prvi put stvoreno devet atoma antivodika. Potom je 2002. u eksperimentima ATHENA i ATRAP utvrđeno da se antivodik može stvarati u većim količinama, na tisuće atoma, a novi rezultati LPHA-e posljednji su korak na tom putovanju.

Antivodik se stvara u vakuumu, no ipak je sa svih strana okružen materijom. Budući da se tvar i njezina suprotnost u srazu poništavaju, život antivodika vrlo je kratka vijeka. Međutim, on se može produžiti snažnim, složenim magnetskim poljima koja ga zarobljavaju i sprečavaju njegov kontakt s materijom. U eksperimentu ALPHA njihov je život produžen na oko desetinku sekunde (170 milisekundi) što je dovoljno za podrobnije studije. Od tisuća stvorenih antiatoma ALPHA je njih 38 uspio dovoljno dugo zadržati u zatočeništvu za obavljanje potrebnih studija.

'Iz razloga koje još ne razumijemo priroda je isključila antimateriju. Stoga je veliko zadovoljstvo vidjeti da ALPHA stvara stabilne neutralne atome antimaterije', komentirao je uspjeh glasnogovornik projekta Jeffrey Hangst sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj. 'To nas potiče da radimo s još većim entuzijazmom kako bismo otkrili postoji li neka tajna u antimateriji. Oduševljeni smo. To je rezultat petogodišnjeg rada.'

Iako nema naboj kao što ga imaju antiprotoni i pozitroni, antivodik, baš kao i vodik, ima magnetska svojstva koja stvaraju spinovi njegovih sastavnica. ALPHA-ini stručnjaci konstruirali su osmodijelni magnet koji stvara polje koje je najsnažnije prema krajevima zamke, a najslabije u njezinu središtu, čime su antiatome zarobili u centru. Da bi zatočili samo 38 antiatoma, morali su eksperiment ponoviti čak 335 puta. 'To je bilo deset tisuća puta teže postići nego što je bilo stvoriti antivodik', rekao je Hangst.

T-portal

zanimljivo je da antivodik postoji samo 0,17 sekundi i da je to dovoljno znanstvenicima da obave neke eksperimente.

Tko zna zašto antivodik tako kratko traje, zašto se rasprada tako brzo.

Vidim, CERN se nešto fura na CE-4 pa imena svojih pokusa naziva Athena i Alpha

Izuzetno zanimljivo.
Antivodik se brzo raspada jer reagira brzo nazad s materijom raspadajući se na visoko energetske kvante. Očito da nekako uspijeva izbjeći magnetskom polju, odnosno to polje je dovoljno samo za kratko zadržavanje anihilacije.
Čini se da smo tek na početku istraživanja antimaterije i njihovih svojstava.

IZ VEDRA NEBA
Znanstvenici stvorili kišne oluje u pustinji

Švicarski su znanstvenici, u suradnji s vlastima u Abu Dhabiju, tijekom 2010. uspjeli stvoriti više od 50 kišnih oluja, i to u vrijeme najvećih ljetnih žega


Kiše su dio tajnog projekta vrijednog 11 milijuna dolara, a naručio ga je Šeik kalif Zayed Al Nahyan. To je prvi put u povijesti da je čovjek uspio stvoriti kišu iz vedra neba, javlja Sunday Times.

U projektu su upotrijebljeni veliki ionizatori, nalik na ulične svjetiljke, koji stvaraju negativno nabijene ione koji privlače čestice prašine uobičajene u pustinji. Zahvaljujući tzv. konvekciji, one se na toplom zraku dižu u nebo. Kada stignu na dovoljnu visinu, privlače molekule vode u zraku i započinje proces kondenzacije. Ako je vlage dovoljno, nastat će milijuni kapi koje će konačno formirati oblake i pasti na tlo.

U 122 dana uređaji su uključeni 74 puta kada je vlaga u atmosferi dosegla potrebne razine više od 33 posto. Iako su meteorolozi najavljivali vedro vrijeme bez oblaka, kiša je pala čak 52 puta.

Utemeljitelj švicarske kompanije Meteo Systems AG, Helmut Fluhrer, na privatnom je skupu predstavio video film koji promovira projekt.

'Trenutačno u području Abu Dhabija radimo na tehnologiji intenziviranja kiša Weathertech. Počeli smo u srpnju 2010. i izazvali smo niz kiša', rekao je Fluhrer.

Cijeli projekt nadzire Institut za meteorologiju Max Planck.

Profesor Hartmut Grassl, bivši direktor instituta, rekao je da tehnologija ima brojne primjene koje mogu imati važnu ulogu u vrijeme globalnih klimatskih promjena. 'Jedna od njih je stvaranje kiše u sušnim područjima. Ovo je možda najvažniji trenutak za čovječanstvo', rekao je Grassl.

Meteo Systems u srpnju je konstruirao pet lokacija sa po 20 ionizatora koji u atmosferu ispuštaju trilijune iona.

Novim sustavom mogla bi se ostvariti golema ušteda, jer je njegova godišnja cijena oko šest milijuna eura, a troškovi desalinizacije za isto razdoblje stajali bi oko 46 milijuna eura. Osim toga, troškovi konstrukcije sustava ionizacije iznosili bi oko sedam milijuna eura, a izgradnja centrale za desalinizaciju oko 860 milijuna eura.

T-portal

Zanimljivo, jednog dana možda dođemo do znanja pomoću kojeg ćemo kontrolirati vrijeme na cijeloj planeti.

ZNANSTVENO ČUDO
Baterija koja daje energiju već 60 godina

U Tehničkom muzeju Dimitrie Leonida u Bukureštu čuva se neobična baterija, poznata kao Karpenov stup ili kup, koja navodno neprekidno stvara energiju već 60 godina

Uređaj sastavljen od dva serijski spojena galvanska članka konstruirao je još 1950. rumunjski fizičar Nicolae Vasilescu Karpen, a prema svim razumnim očekivanjima, već je davno trebao prestati funkcionirati.

Nažalost, muzej nema dovoljno sredstava za njegovo pravilno održavanje pa ne može biti izložen, analiziran i praćen, što mu umanjuje znanstvenu vjerodostojnost.

Karpen je prije više od pola stoljeća ustvrdio da će njegov kup raditi vječno, a prema dostupnim informacijama, čini se da su se njegova predviđanja, barem dosad, ispunila. Uređaj, za koji neki smatraju da je perpetuum mobile, čuva se u uredu ravnatelja muzeja Nicolaea Diaconescua.

Prototip se sastoji od dva serijski spojena galvanska članka koji napajaju maleni motor. Njegovo okretanje pokreće polugu povezanu s prekidačem. Na svakih pola okreta poluga otvara strujni krug i ponovno ga zatvara na početku druge polovice. Vrijeme obrtanja tako je proračunato da za trajanja prekida strujnog kruga kupovi dobiju dovoljno vremena da se napune i obnove polaritet. Jedna od elektroda napravljena je od zlata, a druga od platine. Obje su uronjene u sumpornu kiselinu visoke čistoće.

Novinar rumunjskog lista Ziua posjetio je ravnatelja muzeja krajem veljače 2006. i molio ga da mu pokaže uređaj. Diaconescu je s police skinuo Karpenov kup, a stručnjaci su mjerenjem utvrdili da baterije još uvijek imaju isti napon od jednog volta, kakav su imale i daleke 1950.

Karpenov je kup predstavljen na više znanstvenih skupova u Parizu, Bukureštu i Bolonji. Iako su stručnjaci sa Sveučilišta Brasov pokušali istražiti misterij njegova rada, nisu uspjeli doći do zadovoljavajućih odgovora. Neki znanstvenici smatraju da uređaj pretvara toplinsku energiju u mehaničku, prkosi drugom zakonu termodinamike i predstavlja perpetuum mobile druge vrste.

Znanstvenici se slažu da neprekidan rad perpetuum mobila krši prvi zakon termodinamike, drugi zakon termodinamike ili oba. Prvi zakon termodinamike je u biti zakon o očuvanju energije. Drugi govori o tome da toplina spontano, po načelu entropije, prelazi s toplijeg tijela na hladnije.

Stroj perpetuum mobile druge vrste je uređaj koji pretvara toplinsku energiju u mehanički rad. Kada je toplinska energija jednaka učinjenom radu, uređaj ne krši zakon o očuvanju energije, ali se protivi drugom zakonu termodinamike budući da uključuje samo jedan izvor topline koji se spontano hladi a da se energija ne prenosi na hladniji rezervoar. Dakle, stroj koji bi potpuno pretvarao toplinu u koristan rad, a da mu ne treba hladnjak, bio bi perpetuum mobile druge vrste.

Stručnjaci se slažu da u Karpenovu kupu postoji neka 'kvaka', međutim, da rješenje problema nije jednostavno kao što se može činiti na prvi pogled pokazuje jedna od analiza uređaja koju možete vidjeti ovdje.

Nicolae Vasilescu Karpen (1870-1964) doktorirao je fiziku na Sveučilištu u Parizu 1904. godine na istraživanju magnetskog djelovanja nabijenih tijela u kretanju. Utemeljio je Politehničko sveučilište u Bukureštu kojem je bio prvi rektor. Svoj kup izumio je još 1908.

T-portal

Zanimljiv uređaj, nisam baš potkovan u fizici, no pitam se zašto se tako nešto više ne istražuje i ne koristi masovnije

Nije problem fizika, nego ekonomija. Istrazivace se kad ne bude bilo druge, a sad zasad valja "ocuvati staro" po svaku cijenu...