Smatram da se može dogoditi (i čak ne bih rekla da je utopija niti ideal) da se među ljudima razviju snažne emocije, ljubav između dvoje ljudi, a da pritom nije bilo fizičke konzumacije odnosa.
Štoviše, da te emocije svojom jačinom zasjenjuju postojeće (ili buduće) emocije koje se mogu razviti u seksualno zadovoljavajućoj vezi.
Za to je dakako potrebno izvjesno vrijeme, poznavanje druge osobe, ne formira se preko noći niti kod svakoga.
Naravno, svi nisu sposobni osjetiti niti percipirati da ljubav može opstati i postoji nezavisno od seksa, ali je činjenica da seks može dobro funkcionirati iako nema međusobne ljubavi.
@Alpha, zato za mene seks nije nepobitan pokazatelj međusobne ljubavi, nego samo jedan od bitnih pokazatelja kvalitete i uopće opstojnosti veze (ukoliko se radi o"normalnoj" seksualnoj i emocionalnoj vezi) sa nekom osobom.
Danas smo svjedoci primjera da seks kod mnogih postaje sredstvo ispunjavanja vlastitih potreba. Seks kao razonoda, sredstvo za podizanje vlastitog samopouzdanja, bijega od problema, nezadovoljavajućih postojećih odnosa sa partnerom itd. Gdje je tu ljubav?
Stoga je vrlo dvojbeno (u prosjeku) koliko je seks zaista pokazatelj emocionalne povezanosti dvoje ljudi.
Naposljetku, puno osoba nas može seksualno privlačiti, ali nećemo ih sve moći voljeti.
Mislim da se radi o idealu, koji podrazumijeva da se ljubav uvijek potvrđuje seksualnom intimnošću između dvoje ljudi.
Naravno, tu nema generalizacije, jer netko se neće (većinom žene) upuštati u seksualni odnos, ako prethodno ne stvore osjećaj emocionalne povezanosti sa partnerom. Kod muškaraca (i nekih žena) je to često puta drukčije
i ne funkcionira po tom principu.