- Green je napisao/la:
- Legionar, kaj ozbiljno?
Hihihihiihihihi
Citadel, ovo da ni jedna kultura nije imala bogove koji su se poistovječivali sa Suncem prije tog vremena jer krivi podatak. Još od života u špiljama i nalaza koji su pronađeni, a govore o tome, vjerovalo se u Boga rata i Božicu plodnosti, slikali su ih i radili njihove skulture kasnije kroz povijest. S vremenom Bog se počeo asocirati sa Suncem a Božica sa Mjesecom. A to da je kršćanstvo utjecalo na oblikovanje bogova je sorry, presmiješno.
Ne kažem da je kršćanstvo utjecalo nego da se pogani oblikovali svoju religiju posuđujući neke komponente iz kršćanstva koje je bilo rašireno već u prvom stoljeću.
Mislim da je preciznije reći da su gnostici utjecali, koja je bila nekakva sekta pod utjecajem kršćanstva, kasnije osuđivana kao heretička. Sunce je oduvijek imalo božanska svojstva i kao takvo je štovano, ne samo sunce nego i godišnja doba, usjevi, prirodni fenmeni - svemu se tome pridavalo božanska svojstvenost i na tome su se gradili mitovi. No to je sad u ovom kontekstu nerelevantno.
Ono što hoću ovdje reći da neke paralele Isusova života sa nekim poganskim bogovima jesu neutemeljene i iskrivljene.
Rekao sam da ću napisati osvrt ako budem trebao a vidim da i moram.
Tvrdi se da je Mitra iz Perzije, bio rođen od djevice 25. prosinca, da je imao 12 učenika i činio čudesa, a nakon svoje smrti bio pokopan 3 dana, a onda uskrsnuo, da se o njemu govorilo kao o "Istini", "Svjetlu", i tome slično. Zanimljivo je da je sveti dan slavljenja Mitre bio nedjelja.
Ovo je vrlo uglađena tvrdnja, i za neupućene vjerojatno vrlo uvjerljiva.
Međutim, ukoliko netko ne vjeruje u to da kamen može biti djevica, onda je ovo čista laž. U priči o Mitri, on se rodio od kamena (stijene), kao potpuno odrasli čovjek, gol, i u ruci je držao nož, baklju ili globus, zavisno o tome koju verziju priče čitate, jer ih ima više.
Drugo, usprkos tome koliko se često tvrdi da su poganski narodi slavili 25. prosinca prije nego li su to kršćani počeli činiti, povijesne činjenice nisu toliko jasne. Ono što znamo o kultu Mitre dolazi iz doba nakon Kristovog vremena, iz tog razloga razumno je vjerovati da je priča o Mitri posuđivala elemente iz kršćanstva, a ne obrnuto.
Logično je da misteriozna religija kojoj nedostaje bilo kakva čvrsta temeljna teologija, posuđuje elemente iz kršćanske vjere koja je nastala iz vrlo čvrstih povijesnih (dokumentiranih), dogmatskih i židovskih korijena.
Treće, u mitu o Mitri nema govora o tome da je on bio učitelj koji je imao svoje sljedbenike, nego da je on bio jedan od bogova. U tom bi slučaju on imao više od 12 sljedbenika, a "čudesa" ili natprirodna djela se podrazumijevaju kada se govori o bogovima, i reći da je to paralela, ili čak čin "plagijata" od strane Biblije je vrlo nategnuta stvar... i pomalo sumnjiva.
A što se tiče navodne Mitrove smrti i uskrsnuća, za to ne postoje pisani povijesni dokazi. Zeitgeist zaboravlja da je kult Mitre bio tajna religija koja je rasla u popularnosti većim dijelom u drugom i trećem stoljeću nakon Krista. Njihovi tajni sastanci većinom su bili održavani po pećinama i rijetko se o njima raspravlja bez da ih se ne okarakterizira kao "demonskim". Richard Gordon, koji je doktorirao na temu "Mitraizam u Rimskom Carstvu", naglašava u svome djelu "Image and Value in the Greco-Roman World " kako u grčko-rimskom svijetu ne postoje zapisi o tome da je Mitra ikada umro, i na taj način negira mogućnost uskrsnuća.
Mnogi stručnjaci smatraju da kada bi se za Mitru reklo da je "Istina" ili "Svjetlo" da bi to ustvari bio ozbiljan čin prepisivanja (posuđivanja) iz kršćanskih spisa, a ne obrnuto.
U Zaitgeistu se puno vremena poklanja izokretanju i mita o Horusu, bogu sunca, u priču o Isusu Kristu. Ističe se da Horus predstavlja dobrotu i svjetlo, a bog tame po imenu Set, predstavlja tamu. Tvrdi se da je kršćanstvo ukralo ovu ideju i tako stvorilo svoju verziju svjetla i tame, ili Isusa protiv Sotone.
Netko bi mogao ljubazno predložiti kao odgovor ovoj besmislenoj ideji mogućnost da su možda drevni Egipćani bili pogani, i da su morali sebi objasnili zašto se loše stvari događaju, i zašto sunce izlazi i zalazi svake noći. Nigdje se u priči o Horusu ne spominje spasenje nekih određenih ljudi ili oproštenje grijeha kao što je slučaj kroz žrtvu Božjeg Sina - Isusa Krista. Ako ništa drugo, onda je priča o Horusu tužno priželjkivanje i priznavanje potrebe starih civilizacija da sebi stvore bogove, što sličnije istinskom Stvoritelju.
U Zeitgeistu se dalje spominju Atis i Dionis:
Atis iz Frigije, kojeg je 25. prosinca rodila djevica Nana, bio je razapet, stavljen u grob i nakon tri dana uskrsnuo.
Dionis iz Grčke, kojeg je 25. prosinca rodila djevica, bio je putujući učitelj koji je činio čudesa poput pretvaranja vode u vino, i nazivalo ga se "Kraljem Kraljeva", "Božji jedinorođeni Sin", "Alfa i Omega", te mnogim drugim imenima, i nakon svoje smrti, i on je uskrsnuo.
Ponovo se povijesna priča o Isusu Kristu učitala u ove mitske poganske priče. U mitu o Atisu, on se beznadno zaljubio, kastrirao se i umro. Dio priče gdje je on uskrsnuo ne može se naći u zapisima sve do 150. godine nakon Krista.
A što se tiče "uskrsnuća" Dioniza, o tome nikada nije pronađen niti jedan povijesni zapis - jedino ako biste ovo željeli povezati sa njegovim rođenjem iz Zeusovog bedra i to nazvati "uskrsnućem". Priče o navodnim bogovima koji umiru i ponovno oživljavaju nemaju ničeg zajedničkog sa spasenjem svijeta, niti one donose mir; to su priče o ciklusima vegetacije, koje su se koristile kada bi se djeca učila da će cijelog svog života ovisiti o tome da li će njihova obitelj moći uzgajati i prodavati ljetinu.
Treba li uopće spominjati da je sve to manipuliranje oko datuma 25. prosinca, vrlo nebiblijsko, nepovijesno i van svake pameti. Vrlo dobro se zna porijeklo ovog datuma, a i činjenica da Isus Krist uopće nije rođen na ovaj dan. Taj datum određen je crkvenom dogmom tek u 4. stoljeću na poganski praznik sunca Sol Invictus sa svrhom poništavanja toga praznika, dakle ne po uzoru na poganski praznik već obratno. Osim toga, to se djelovalo i primjerenim jer je Isus rekao ''Ja sam svjetlo svijeta.'' Budući da se nije moglo izračunati točno kojeg je dana Isus rođen osim da se rodio krajem prosinca ili početkom siječnja pa je odlučeno da se datum smjesti umjesto poganskog praznika koji se tim činom poništio.
Na kraju filma Zeitgeist, dalje se priča o uspostavljanju "Novog svjetskog poretka", o stvaranju kraljevstva s jednom ekonomijom, jednom vojskom, jednom religijom, o čipiranju svih građana itd. Zeitgeist uopće ne spominje da je Biblija ovo davno sama predvidjela, i u detalje opisala i da upozorava na dolazak tog vremena.
Odakle, ili od koga god Zeitgeist-isti nabavljaju svoje informacije, oni ih svakako ne dobivaju od stručnjaka, niti iz povijesti ili povijesnih zapisa. Film kaže:
"Pomislili biste da bi čovjek koji je ustao iz mrtvih i uzašao na Nebo pred očima sviju, i koji je činio veliki broj čudesa koja mu se pripisuju, vjerojatno bio osoba koja bi ušla u pisanu povijest. A to se nije dogodilo, jer jednom kada se odvežu činjenice, velika je vjerojatnost da figura poznata kao Isus nije ni postojala".
Da bi se nešto ovakvo izreklo i vjerovalo, čovjek zaista mora biti debelo neobrazovan ili van pameti. Tvrdnje iznesene u filmu Zeitgeist su uvreda za akademske umove bez obzira na vjersko oprijedjeljenje, film je očito ciljao na mlađahnu neobrazovanu publiku željnu senzacionalizma.
Zeitgeist je vrlo vješt u prezentiranju svoje propagande. Prije početka poglavlja koji govori o kršćanstvu gledatelj se izlaže emotivno nabijenim scenama ratova, potresa, uplakane djece, eksplozija itd., sve to u kombinaciji sa psihodelično i sugestivnom glazbom. Sada kada je gledatelj u stanju emocija pripravljen je za prihvačanje krivih informacija o kršćanstvu. Ono što je najlukaviju u tom uradku, jest što drugi i treći dio filma su bazirani na istini koja govori o tajnim vladinim poslovima, čipiranju, manipulaciji medijima itd. Gledatelj koji je u nedoumici oko istinitosti prvog poglavlja o kršćanstvu vjerovatno će prihvatiti i taj dio pošto su druga dva istinita. Prilično lukavo. Pogledajte Aquarius - Age of Evil, koji raskrinkava pravi cilj Zeitgeist movementa.