Vaši snovi - sanjarica

stara ljubav jos te boli, jos te voli..

al bas ne

nekidan sam sanjala da vozim plasticni auto, crveni, s plasticnim tockovima, al je picio hh

nabrzaka da napišem dva snova od nočas. ovaj put su bili neki paranormalni kaj se tiče duhova

prvi..
putovao sam nekuda i prolazio sam kroz neko malo mjesto pa odlučih prenočiti da se odmorim. upoznao sam neke lokalne ljude, svi su ljubazni i poželjeli mi dobrodošlicu. već prve noći imao sam neugodno iskustvo sa paranormalnim aktivnostima u sobi. popi***** sam i otišao do recepcionara da razjasni šta se to dešava. sa nelagodicom je ispričao događaje koji već desetljećima proganjaju njihovo mjesto i nedaju mještanima miran život. rekoh dobro, to je tako vstalno pa neću pridavat veliku pažnju. upoznao sam zanimljivu djevojku. bila je otmjena, privlačna, obrazovana. odlućio sam produžit boravak u tom mjestu zbog nje. nakon nekog vremena smo se zbližili. ubrzo su počele opet paranormalne aktivnosti, samo što ovaj put su prikaze poprimale vidljive oblike te su napadali ljude.
jedne večeri bili smo na željeznčkom kolodvoru, tiho mirno mjesto kad nas napao duh. odbacio nas ko da smo olovke. ja sam završio unutar neke kancelarije željezničkog kolodvora, a ona je bila vani. došla je do vrata, duh ju primio. izgledao je stravično, deformiran, tijelo mu je bilo izgorito. skočio sam i oslobodio djevojku. borio sam se nekako sa duhom iako se on igrao sa mnom. cijelo vrijeme sam mu govorio, ispitivao ga. da bi na kraju se smirio i slušao me. rekao je da su nemirne duše koje samo traže da se njihove duše spase. dao mi je nekakve kratke i nejasne upute kako mu mogu pomoć. nakon par dana mozganja skužio sam u kojem grmu zec leži i u istom trenutku sam se našao u nekom vagonu punom ljudi. hodao sam iza konduktera. u međuproszoru između dva vagona bili su neki mladići bahatog ponašanja i prčkali su po nekom vatrogasnom aparatu. kondukter je pokušao uvest mir ali nije mogao i njega su počeli zadirkivat. tad sam ja došao do njim i malo pokazao da ima tu netko sa kim se nesmije zafrkavat pa su se smirili. pomogli su kondukteru da ustane te su stavili aparat na svoje mjesto gdje mora biti. u tom trenutku na staklu vrata vidio sam obris duha sa kojim sam se borio u željezničkoj postaji, zahvalio mi se što sam njegovoj duši podario mir, i otišao je

Meni su tvoji snovi uvijek fora Medjutim ne kuzim sto je u ovom snu zapravo uznemiravalo duha?

znao je da će se desiti neka tragedia u kojoj bi mnogi poginuli ali nije mogao nikako to spriječiti. pa sam ja tu došao i spriječio to, et

a sad drugi san kojeg nisam stigao napisati u onom gornjem postu..
u budućnosti.. nalazim se u nekoj sobi, opremam se sa oružjem i municiom, kolega do mene se takđer oprema. i tak ja se polako spremam, bez žurbe, nije mi jasno zašto se spremam, al vidim klega se sprema i još k tome žurno, sav se hoće razletet kolko je nabit sa željom ubijanja i borbe. nešto sam prokomentirao i on izvadi nož i meni pod vrat. rekao da ovo nije igra, da će me rađe sad ovdje ubiti nego da zbog mene netko drugi pogine u borbi. ok, smirio se i odemo van. trčimo, skrivamo se, pucam ni sam neznam kud, kud drugi tu i ja. došli smo do drugih iz naše ekipe i krenuli smo zajedno dalje u borbu. napadnuti smo. pucamo, skačemo, pobili smo sve osim jedne djevojke koja je zarobila moju kolegicu. u toj djevojci je bilo neko zlo, bila je opsjednuta sa nečim. oči su joj bile crne, koža sva izgrebana i krvava. izvadio sam pištolj i krenuo spasit kolegicu. pucao sam djevojci u glavu. nije padala, sijeli spremnik metaka sam ispalio i tad je malo zateturala. uspio sam iščupat kolegicu iz njezinog zagrljaja. više nisam imao metaka pa sam posegnuo za svojim vojničkim nožem sa oštricom dugom oko trideset centimetara. prvi potez- s desna u lijevo po vratu, drugi potez- s lijeva na desno po vratu, treći potez- od vrata prema trbuhu. krv se samo izlijala iz nje i pala je mrtva. ali iz nje je izašao demon u obliku curiceod oko deset godina i stao oko deset metara od mene. bijes me obuze. više me ništa nije moglo zaustaviti u borbi. krenuo sam u borbu na demona samo sa nožem u ruci, kolege su vikali da ne radim to, da se vratim, ne slušam nikog. gledam demona u oči, on mene, bježi, stižem ga, došao sam do oko metra od demona i on se okrenuo prema meni, gleda me, dižem ruku sa nožem i spreman sam ga ubost, demon mi se zlobno nasmijao kao da je znao da ga neću ranit. tad me nešto počelo vuć nazad, demon mi se još smije zbog pobjede, tad sam se vratio u svoj krevet. budilica me počela buditi i vuć iz sna u stvarnost

ja sam sanjao da se pokusavam porpati sa curom, ali su mi prijatelji stalno tu negdje i vrte se i nemamo mira, usput smo se pripremali za nekakav tulum ili neki izlazak, cura je pjevala sto je u snu bilo normalnno, ali u stvarno sti ne daj boze da proba :d i imao sam dredove (to patim jer sam ih nakon faxa odrezao)

kao i inace totalno nepovezano, besmisleno i nekada zabavno :p

Dantalion je napisao/la:

jučer sam bio bolestan, a i danas sam još malo. neznam jel ima ovo neke veze sa snom ili nema. cijelu noć sam u mislima slagao nekakve metalne elemetne od puno djelova, i sve sam slagao iste. ležim okrenut na lijevi bok, slažem i složim neki postotak i okrenem se na leđa i tada nastavim dalje slagat i opet kad sam složio neki postotak ukupnog završetka okrenuo sam se na desni bok i tada sam slagao završne djelove, kad sam završio okrenuo sam se na lijevi bok i opet sam slagao novi element. i tako cijelu noć. tjekom noći sam išao pit vodu jer sam bio žedan i kad sam se vratio u krevet opet sam počeo to slagat. sve sam to radio u polubudnom stanju, uvjeravao sam se da je to san i da ću sanjat nešto drugo, mislit na nešto drugo, ali nisam mogao, bilo je jače od mene. kada sam se namjerno okrenuo na neku drugu stran prekio sam to slaganje ali tada nisam mogao izdržat u tom položaju i vuklo me nazad u onaj položaj pa sam se vračao u njega i nastavljao dalje slagat.
užas. ovo je bilo psihičkofizičko mučenje

ja mislim da to ima veze sa bolesti.. evo moj slucaj.. kad god sam bolestan sanjam uvijek jedan od sljedecih snova, ali obavezno :S

1. Sjena mi neka daje bunt karti (obicnih sa igranje) koje moram baciti da se odbiju od zid i vrate se meni a da se ne prospu :S
2. Ista ta sjena mi daje stjenu tesku tridesetak kila koju moram baciti preko dugackog hodnika :S
3. Brojevi... u snu sve crno odjednom pocinju neki brojevi, na pocetu idu 1,2,3,4 pa odjednom velike cifre npr 13254549687685679

Kad ovako pricam san i kad se sjetim njih uopste ne izgledaju strasno, mozda su cak i smijesni... ali kad se desavaju u mom mozgu to je uzasno mucenje bas kao sto si ti rekao psihofizicko mucenje

preksinoc sam sanjala da pjevam u orkestru, ne sviram nego pjevam!! i bilo je aweeesomee!

ja sam predprošlu noć opet sanjao vanziće, promatrali su me..

@dentalion - čitajući sve tvoje snove kaj si tu napisao, htjela sam samo reći da imamo dosta slične snove. Ja sam nedavno također sanjala vanzemaljce da su došli na zemlju i da sam ih samo ja vidjela... Bili su nekako drugčiji od onih vanzemaljaca kaj su u medijima prikazani. Sjećam se da su bili bijeli. Neopisivo bijeli. Na početku sna sam imala ogroman strah ali kada su mi prišli i jedan od njih mi pružio hladnu ruku, taj strah je odmah zamjenila nekaka ugoda, osjećaj prijateljstva. :S Čudno nešto s obzirom na to da su užasno čudno izgledali i bili jako hladni. Najzanimljivije mi je bilo što do sada u svojih 20 godina, nisam imala niti jedan takav san sa izraženim osjećajima u sebi. Uglavnom, na kraju sam ušla u nekakav njihov jako čudan brod, tj letjelicu i onda sam se probudila.
Super mi je sanjati bilo kaj vezano za svemir jer imam jako ljepe prizore koje vidim. Jednom sam sanjala da sam gledala u nebo i vidjela kako pokraj zemlje prolazi neki OGROMAN planet... Ahhh.. Savršeno!

već par noći imam nekakve čudne snove, čak nekoliko njih tjekom noći. za jednog se bojim da nije samo vizija skorog događaja jer je bila strašna radnja, tučnjava i svađa sa jednim likom, i kao što sam u stvarnosti smiren tip tako sam bio i u snu i amortizirao sam situaciju do točke kad mi se zaprijetilo ranjavanjem hladnim oružjem. tada sam pod kontrolom puko i uspio sam prezet sigurnost u svoje ruke što je loše završilo za drugu osobu, preoteo sam njegov nož i njega sam ranio nekoliko puta tek tolko da se smiri i da nemože više ništa, iako sam ga htio ubit..

a sinoć sam imao isto nekakvi čudan san koji se odvijao u budučnosti. više neznam šta se točno dešavalo al je bilo prerealno, proživio sam nekoliko dana u jednom snu. neznam tko smo mi bili i koja organizacija, bili smo neka skupina nečeg koja je radila u strogoj tajnosti, a u javnosti smo bili sasvim normalni ljudi. znam da mi je bila nadređena neka žena u dobrim tridesetim-četrdesetim godinama, uvijek je bila u pratnji nekog lika koji je samo promatrao i slušao šta se dešava. dolazila je u nekakvoj sportskoj limunzini srebrne metalik boje, auto sličan Aston Martinu koju je vozio njezin osobni vozač.
stajao sam ispred ulaza neke starinske velike vile, jesensko prohladno doba, prilazi njezin auto, izlazi van i za njom njezin tjelesni čuvar, došla je do mene, pozdravili smo se, krenuli smo u vilu, prošli smo kroz nekakvo energetsko polje kojim je obavijena kuća zbog sigurnosti, skupilo nas se nekoliko i imali smo nekakav sastanak, o čemu smo raspravljali neznam, samo imam slike u glavi koje nisu nimalo lijepe za prepričavati, sastanak je završio, ta žena je odlazila, otpratio sam ju do auta, prije nego je ušla pogledala me pogledom koji mi je rekao da suosjeća sa mnom te da i njoj nije drago ni lako zog toga što ću učiniti, ta naša organizacija je bila u sukobu sa nekima i vodile su se teške bitke.

Ja sam se nakon filma "Rite" cijelu noc svadjala sa jezivim demonom koji mi se unosio u lice i govorio grozote kako ce mi uzeti dusu i kako mi nema pomoci jer on me nece pustiti, a ja sam njemu vikala da mi ne moze nista i da je jadan jer je Bog uz mene i smijala sam mu se u iskeseno lice bez ikakvog straha...bila sam skoro ponosna na sebe ujutro sta sam tako hrabro reagirala

sanjao sam svog profesora matematike iz osnovne škole, došao je k meni doma i malo smo razgovarali, pokazao sam mu dvorište i nešto što radim. cijelo vrijeme je bio nasmiješen, vesel. ono, kao da mu je bilo jako drago što me vidi. sad kad malo razmislim kakvi je bio u snu, podsjeća me na jednu osobu iz jednog prijašnjeg sna prije nekoliko godina koji me na sličan način promatrao

i sanjao sam da su mi se po gornjem dijelu tijela pojavili kekakvi prištevi. prišt do prišta, i kad je neki puko voda iz njega izašla, al ubrzo su se počeli stvarati nekakvi kamenčići od tog tak da sam bil pun kamenčića

Jel ovako?

Hahaha :-D nije bas tak, kamencici su vise bili onakvi kakvih ima us potok. I da, mogel sam ih trgat

I ispod je bila koza ili meso?

Koža. možda ce kroz parndanan biti na vjestima- pronadena mrtva osoba u rijeci...

Ovo ljeto je vec bilo nekoliko utapanja u rijekama, jezeru, moru...no...u svakom slucaju nemoj se ic kupat dok si tako okamenjen

Saiyan je napisao/la:

Dantalion je napisao/la:

jučer sam bio bolestan, a i danas sam još malo. neznam jel ima ovo neke veze sa snom ili nema. cijelu noć sam u mislima slagao nekakve metalne elemetne od puno djelova, i sve sam slagao iste. ležim okrenut na lijevi bok, slažem i složim neki postotak i okrenem se na leđa i tada nastavim dalje slagat i opet kad sam složio neki postotak ukupnog završetka okrenuo sam se na desni bok i tada sam slagao završne djelove, kad sam završio okrenuo sam se na lijevi bok i opet sam slagao novi element. i tako cijelu noć. tjekom noći sam išao pit vodu jer sam bio žedan i kad sam se vratio u krevet opet sam počeo to slagat. sve sam to radio u polubudnom stanju, uvjeravao sam se da je to san i da ću sanjat nešto drugo, mislit na nešto drugo, ali nisam mogao, bilo je jače od mene. kada sam se namjerno okrenuo na neku drugu stran prekio sam to slaganje ali tada nisam mogao izdržat u tom položaju i vuklo me nazad u onaj položaj pa sam se vračao u njega i nastavljao dalje slagat.
užas. ovo je bilo psihičkofizičko mučenje

ja mislim da to ima veze sa bolesti.. evo moj slucaj.. kad god sam bolestan sanjam uvijek jedan od sljedecih snova, ali obavezno :S

1. Sjena mi neka daje bunt karti (obicnih sa igranje) koje moram baciti da se odbiju od zid i vrate se meni a da se ne prospu :S
2. Ista ta sjena mi daje stjenu tesku tridesetak kila koju moram baciti preko dugackog hodnika :S
3. Brojevi... u snu sve crno odjednom pocinju neki brojevi, na pocetu idu 1,2,3,4 pa odjednom velike cifre npr 13254549687685679

Kad ovako pricam san i kad se sjetim njih uopste ne izgledaju strasno, mozda su cak i smijesni... ali kad se desavaju u mom mozgu to je uzasno mucenje bas kao sto si ti rekao psihofizicko mucenje

Ja kad god sam bila bolesna dok sam bila klinka, sanjala bih isti san: ja trcim u praznom, crno-crvenom prostoru, a na mene neprestano nalijecu ogromna klupka vune i svaki me pregazi...dolaze iz svih smjerova i pokusavaju me zgaziti, a i uspijeva im svaki put, a onaj osjecaj kad me pregaze je grooooozan, iscrpljujuci i ko da umirem svaki put. I paralelno s tim stalno se nabadam na ogromne pletace igle, onakve metalne kakve je moja mama koristila za pletenje To bi tako trajalo cijelu noc, dok bih bila u groznici ili sa povisenom temperaturom. Ujutro bih se probudila totalno iscrpljena, ali sretna sta vise ne sanjam...

brzo ću sklepat kaj sam sanjao, tako realno je bio da se nisam htio probuditi, kao da stvarno to proživljavam, a možda i jesam u nekom drugom paralelnom svijetu sa našim, tko zna..

bio sam na službeno na terenu sa svojom ekipom, smjestili smo se u neki motel. fin, otmjen, pristojan smještaj. navečer se spustimo iz soba u restoran, najedemo se pa odemo za šank pit. malo kasnije dođe upravitelj i ponudi nam da odemo iza u crnu sobu koja je PRIVATE. gledamo ga i pitamo kakva je to soba. veli on da je to za nas od njegove zahvalnosti jer smo uzorni gosti, i sve što je tamo za jest i pit nemoramo plaćat i sa svime se možemo ponuditi. odemo mi tamo. kad na jednom mjestu mlada teta, na drugom, trećem, nekoliko njih je bilo, oskudno odjevenih. sjeli smo za stol koji je bio okružen trosjedima tak da imamo svi mjesta, naručili neka egzotićna pića. pijemo pričamo, prava mučka većer. došle su dvije cure. sjele uz kolegu koji se malo pravio velikim igraćem al ih nije baš doživljaval, piće bilo važnije . jedna je sjela do mene. prićamo, pijemo. poćne rukicama po meni prolazit al sam ju nježno odmaknuo jer nisam ništa htio. većer prolazi, nekoliko kolega su već otišli spavat. cure su nekako tužne jer smo svi nezainteresirani za bilokakvu akciju. ja sam zadnji ostao jer sam još pil a i nije mi se išlo spavat jer bi spavao svega jako malo prije odlaska na posao. pa sam ostao pričat sa ove dvije cure. i tako razgovor ide, prićamo opušteno, naginjemo se jedno prema drugom, pa slučajo ruka pala na ruku, pa smo se stisnuli, razgovaramo dalje, onda sam ja nju počeo maziti a ona se još više stisnula uz mene. bila je neodoljivo nježna, zavukao sam ruku ispod majce i mazio ju po leđima. poljubili smo se onako sasvim slučajno, počela je ona mene mazit. ljubimo se nježno, skidamo odjeću ali ne sve nego tek toliko da osjetimo jedno drugo na sebi. prepušta se svim mojim dodirama i poljubcima, počela se rumenit, izvijat tijelo, na svaki dodir, poljubac, dah, zadrhti od uzbuđenja. njezine frendice su prišle bliže,bile su iznenađene i htjele su se osjećati isto kao i ona...

ušao sam u neki podzemni kompleks, tuneli su obloženi ciglama, vrata na prostorijama su bila velika žljezna i debela sa jakim mehanizmom za zaključavanje. šetao sam sa nekim starijim gospodinom koji mi je sve detaljno objašnjavao šta to oni tu rade, bio je oduševljen mojim velikim zanimanjem za rad iako nisam imao blage veze zašto sam tu. pomislih- a šta ću sad kad sam tu, bolje da sam tu i nego negdje da se mučim pa sam odlučio slušat šta se to tu sve zanimljivog dešava. obilazili smo mnoge prostorije, najgorje od svega je bilo hodanje hodnicima ( tunelima ) jer su hladni. i tako je gospodin doktor meni objašnjavao jedan događaj, tijekom prepričavanja tog nemilosrdnog događaja prebacivao sam se u tijelo žrtve kojeg je lovila neka skupina ljudi. nisam znao šta bi kuda bi. ozljeđen sam, dublje u šumi čujem lomljavinu dranja pod trčečim koracima nekoliko muškaraca koji me pokušavaju ubiti. u jednom trenutku u mislima se vratim u stvarno stanje gdje šećem sa doktorom i slušam prepričavanje te tragedije i tada sam shvatio da mi je to slušanje spas od ovih nemilosrdnih lovaca, svaki korak koji sam napravio, napravio sam kako je doktor prepričavao. otišao sam duboko u mračnu šumu i sakrio se u neku jamu prekritu granjem i liščem izdan koje je bilo stablo. čujem lovce kako hodaju oko drveta, znaju da sam ovdje negdje. jedan se približio drvetu i gurnuo ruku unutar granja, provjeravao jejel ima šta unutra, skamenio sam se, prestajao sam disat u nadi da će biti neprimjetan. nekoliko puta je zavlačio ruku, u jednom trenutu dotaknuo me za rame, odmaknuo se i povikao- ovdje je. brzinom munje sam se dao u trk i odjurio sam dalje od njih. čuo sam doktora kako je rekao- tada je ugledao na rubu šume malen prolaz iz kojeg je dolazilo svijeto te se uputio prema njemu-, tada sam i ja ugledao malen prolaz i uputio sam se prema njemu, izašao sam na veliku zelenu livadu obasjanu jakim suncem. trčim i dalje i dalje. hicem puške pogodiše me u ruku, padam na travu kao latica sa cvijeta, hitac koji me pogodio otrgnuše mi ruku ispod ramena te svatih da spasa nemam, zavukoh se iza povećeg grma poljskog cvijeća znajući da me smrt sustigla. ležim na mekoj travi obasjan sunčevim zrakama, molim u sebi nadu da me lovci ne nađu, da mogu u miru i spokoju zadnji trenutak provesti iu miru. tada čuoh viku i hitac lovca što me spazi te poodi me u lijevu ruku. potpuno osakaćen bez udova gornjih, stadoh na junačke noge i krenuh dalje. trčeći poput gazele koju progoni gladan lav, u jednom trenutu osjetih čudan osjećaj, to je bio osjećaj slobode od svega, kretao sam se poput vjetra, kao malo dijete sam trčao pun veselja livadom bez spoznaje dobrog i lošeg. uživao sam u svakom dodiru noge sa tlom, u toplini sunca, vjetra oko sebe i mirisa cvijeća. to je bio onaj trenutak kada se duša odvojila od tijela i postala slobodna. tijelo moje ostalo je ležat iza grma cvijeća okruženo stražarima iz one ustanove gdje sam se nalazio sa doktorom koji je prepričavao kako su lovili jednog pacijenta koji je nekako uspio pobjeć.

ovo je bilo nesto najcudnije sta sam dozivio

sanjao sam nesto, sto po meni nema pretjeranog smisla, ne sjecam se niti svih detalja, ali bilo je nekako ovako..

na nekom mjestu, izgledom je kao mjesavina mora i zagrebackog dijela, ali ne jako naseljenog..bio sam u drustvu, ajmo rec aristokrata, nekakvog kralja na njegovom dvoru, a po sredini tog velikog imanja/dvorca je isla brza rijeka, sirine mozda 3 metra i ogradena super kul ogradom ( ) ja sam bio sto jesam, imao sam curu, prijatelje i sve sto imam u stvarnosti i bili smo u posjeti tom dvoru i tamo se druzili i uglavnom je bilo previse sexa sa moje strane, ali nije bitan za pricu..i jednom u nekoj velikoj dvorani sa stolovima je neki lik nesto napravio, ne sjecam se, i malo ozlijedio princezu i odjednom se pojavio kralj, svi smo se kleknuli osim njega jer nema pojma da je taj kralj i doso ovaj, vidi kcer na podu sa malo krvi, popizdio i otkrio da je ovaj kriv za to, pokleknuo ga, osudio i izvrsio presudu tako da mu je naslonio stap sa nekakvim kristalima uz glavu i eksplodirala mu..

onda je izljecio kcer i nastavili smo se druzit dalje..u jednom trenutku smo ja i princeza htjeli preskociti onu brzu rijeku i on nas je odbacio sa svojim stapom i tako je zabava trajala..nakon kratkog vremena, nesto se dogodilo i kralj mi je dosao i rekao da se moram ozeniti za princezu, samo brak iz formalnosti, da ima nasljednika ako se nesto dogodi, bio je zagonetan..i ja sam pristao i to je nekako po kratkom postupku bilo rijeseno i poceo je neki napad na dvorac..svi se razbjezali, ja i princeza bjezali i dosli do rijeke i kralj ce nas kao odbaciti i zamahne sa stapom, ali ga je netko metkom pogodio i ja se uspio uhvatiti za ogradu na drugoj strani, ali princeza nije i pala u rijeku koja ju je polomila, a kralj se nastavio boriti sa napadacima i poginuo..

iz nekog razloga sljedeceg dijela se ne sjecam bas, ali znam da sam morao otici sa ekipom u neki super popularni kafic (koji je bio poluprazan, ali mi je konobar rekao da ce mi za sat vremena donjet pivu jer ima puno posla ) i tamo smo cekali nekoga sa mojim braticem koji je policajac (ne u stvarnosti) i tamo se nesto pricalo i kolko sam ja shvatio oni su odgovorni za napad na kralja i odjednom pocne fajt, vade se pistolji, ja se nekako drzim po strani, sve je usporeno i ube oni mog bratica, i krenu ubijati ostale, ja hvatam pistolje i ubijam i njih, iako da sam odmah reagirao hrpa frendova mi ne bi bila mrtvo a mozda i bratic i tako se tamo puca, uostalom i ja bivam prostrijeljen nekoliko puta i bjezimo van nakon sto smo ih pobili, skupa sa nekima sa dvora, i vani ja umrem..

e sad..

idemo ispocetka

opet sam na pocetku sna, sve znam, znam sta ce biti i nekako nevoljko pokusavam promijeniti stvari..
neke stvari koje nisu imale smisla u "prvom dijelu" mi u snu imaju smisla u drugom..opet je sve vise manje isto, ali ovaj put racunam sa time sta ce se dogoditi i pokusavam krajnji iskoh promijenit, tj da spasim prijatelje i bratica, ali tokom sna pozelim i kralja i princezu..

jedan friki dio u drugom dijelu mi je bio kad smo ja i princeza htjeli da nas kralj prebaci preko rijeke iz zabave i on to napravi, ali u drugom dijelu sam ga cuo kako je prosaptao prema princezi "tu cu te uskoro ubiti"..

onako, bas friki san..

uspio sam spasiti princezu, ali ne i kralja, ali do kafica nisam dosao jer moram na posao pa me alarm probudio

i tako ja prilazim svojoj makini od auta koji je sparkiran na velikom parkiralištu ispred restorana negdje na nekoj planini, uz restoran je glavna cesta koja se križa u tri smjera, uz parkiralište dječje igralište puno razigrane djece. stojim pored auta, gledam parkiralište, ni jednog auta nema a mislima projuri misao kako je to idealno za malo driftanja oko rasvjetnih stupova. sjedam u njega, vežem se, gas do največeg okretnog momenta, prva druga ručna nožna gas lijevo desno, gume škripe smrde i dime se, a ja sretan ko nitko od vas sad. kad mi se duša zadovoljila odlučih otići doma. krećem polako prema cesti kad policija u patroli i zaustavlja se. odem na drugu stranu, zgodna mlada plava policajka skaće na cestu sa kuhaćom i maše da odmah stanem. žmiga desno auto koči, policajka maše ko komarce da tjera i viče idi lijevo, tu je zabranjeno parkirat. rekoh super, pred policijom krivo se parkiram. odem lijevo stajem, prozor dolje i pružam papire. policajka ljuta sva zgodna pita strogo dali znam zašto sam zaustavljen. sa smiješkom na licu zbog ljepote njene progovorim nježno neznam reci te mi vi. ljuta još više zbog mojeg nedoličnog ponašanja naređuje da izađem iz auta van, otpratila me do ograde i pokazuje na djecu sa igrališta kako sjede na klupi. rekoh, da i ?! samo što me nije bacila preko litice progovara da jel vdim ja malu djecu kako se igraju, a ja ludujem autom i život im ugrožavam. tada ja njoj ko iz prve u drugu, ne draga policajko, oni da čuju mene kako dolazim iz daljine, poredali bi se uz cestu ko na rally stazi i čekali sve dok ne prođem ja i tada se opet otišli igrat svašta.i u ostalom, zašto sam ja zaustavljen upitah. ona mene uvjerava da sam ja ludovao po parkiralištu, remetio javni red i mir, ugrožavao živote i mnogo toga još. znam da ako priznam vozačka ode te moram lagat policajki toj. gospodična draga to nisam bio ja, vidjeli ste da sam vam polako prišao ja. jeste da, ali ono ste bili vi, vidjela sam vas kako ste prošli gore. nakon nekog vremena prepucavanja tko je bio a tko nije bio gore. veli ona da ću dobit kaznu. super. njena starija kolegica koja je cijelo vrijeme nas promatrala kao da smo zapljubljeni par u problemu tko će stavit veš prat. veli joj da sam već kažnjen zbog brze vožnje tri puta. gospodična tada padne u dilemu, hoće mi pisat kaznu ali opet ne želi. nemože se više odlučit dal da me kazni ili ne na što sam ja popiiiiii, da. rekoj joj da mi piše kaznu ionako sam naviknut na to i da mi ništa to ne znači, i kad se odluči uručit mi kaznu neka se javi na broj moj pa da se nađemo u kafiću na kavi i neka ne odugovlači jer ju čekat dugo ja neću. iznenađena mojim postupkom dala mi je svoj broj da se ja njoj javim nakon završetka smjene.
i tako je izgledao moj prvi susret sa policajkom