Sokratov klub neznalica (chat)

Ma joj, ne brini, lako ćeš ti s alienima... sa učenjem već malo teže, ali ne moraš baš sve danas naučiti, škola je tek počela

Flory, a da odeš sada spavati pa se sutra prije škole probudiš ranije. Ja to često radim

Joj, meni su ludi snovi ovih dana. Neki totalno temeljeni na razgovorima s drugim ljudima/drugih ljudi i baš nikakva druga radnja.
Npr. nekidan sam sanjao da je Flory držala govor kako su joj svi pljeskali U govoru je čak spomenula mene i baš sam bio sretan zbog toga

ALi već pišemo testove

Ma vec mi je bolje, ovako kad napisem i ispucam malo to iz sebe.
Sad trebam prespavat i dići se sutra s dovoljno prkosa prema lošim stvarima u životu i krenut dalje. valjda.
Baš je smiješno kako uvijek znam točno što trebam raditi kada život ide dobro. Čim nešto krene na loše, sva se zgubim

@legi, i ti si bježao od aliena samnom u snu ove noći

Možda sam ja zapravo bio alien

flory je napisao/la:

ALi već pišemo testove

Ma vec mi je bolje, ovako kad napisem i ispucam malo to iz sebe.
Sad trebam prespavat i dići se sutra s dovoljno prkosa prema lošim stvarima u životu i krenut dalje. valjda.

Uopće ne sumnjam da budeš

@ Chak, a bude to nekak, ko i uvijek.. Laku noć sada i želim ti sutra lijepi i uspješan dan

@Legi , pa koji put pomislim da si ko s drugog planeta

flory je napisao/la:

@Legi , pa koji put pomislim da si ko s drugog planeta

Ja to više ne mislim, ja sam u to siguran

flory je napisao/la:

@ Chak, a bude to nekak, ko i uvijek.. Laku noć sada i želim ti sutra lijepi i uspješan dan

Vidiš kako ti se raspoloženje može brzo popraviti, i ja tebi želim ugodan i uspješan ovaj dan.

Danas se jedna kršćanka ispravila da trebamo biti ono što Bog želi da budemo, a ne ono što mi želimo.
Želi li Bog da mi budemo nešto ili je izbor na nama? Trebamo li se pouzdati u božje namjere i pustiti da nas one vode ili slijediti svoje snove i želje nadajući se da smo na pravom putu jer, nas je Bog stvorio, i mi smo dio Boga, pa smo kao takvi na pravom putu upravo onakvi kakvi jesmo?

Prvo i osnovno pitanje, odakle da mi znamo što Bog želi da budemo?
Drugo pitanje, ako slijedimo svoje snove, kako da znamo da se takav put razlikuje od onog što bi Bog htio od nas?
Treće pitanje, ako je na prva dva pitanja odgovor "Biblija", smijem li se tada primiti za glavu?
Četvrto pitanje, kulko krava ima dojki?

@Legi ...dobro si zaključio na kraju, mi smo dio Boga, tako da je naš izbor u isto vrijeme i Božji izbor i ono što mi želimo sebi, želi nam i Bog. U ovom slučaju nema dualnosti između nas i Boga.

Osim ako Boga ne postavimo kao nekoga sa željama

kako to rade neki kršćani

Mislim da Bog zbilja zeli da mi budemo nalik njemu ali ne na nacin da slijedimo neke upute koje tvrde da je bas to ono sto Bog zeli vec na nacin da jednostavno budemo ono sto jesmo. A jesmo - djeca Bozja.

Baš lijepo rečeno. Slažem se

Da Alpha i meni se čini da je tako, tj. da smo djeca Božja, samo što smo to nekako "zaboravili"

Ili to ili Bog nije ono sto mi mislimo da jeste.

Za mene je Bog upravo ono što mi mislimo da jeste. ^^

...a što ti misliš da Bog jest?

Bog nije stanje uma. Bog nije niti emocija, a niti intuicija, slutnja, vizija ili nadahnuće. Bog svakako nije starac na „nebu“ koji sudi ili kažnjava. To su koncepti uma, a um strukturalno nema nikakve veze s duhovnošću. Za istinsko iskustvo Boga treba isprazniti um, ići u „ništa“, kako bi suptilna mistična punina kasnije ispunila takvo ništavilo. Bog se stoga spoznaje direktnim, neposrednim iskustvom ili izravnim doživljajem koji nadilazi mentalne sadržaje i procese. U takvom iskustvu dolazi do pretapanja objekta meditacije i osobe koja meditira te je doživljaj autentičan samo kao se subjekt i objekt spoje u Jedno. Zanimljivo da riječ „religija“ znači upravo to – „re-ligare“, ponovno spojiti (u jedno). Ista je stvar s riječju „yoga“. Stanje Jednosti jest suština svijesti koju običavamo zvati „božanskom“ – sve ostalo su projekcije uma. Ili, još neposrednije rečeno, predrasude. A Bog s predrasudama o njemu ili njoj nema prevelike veze – Bog je izvan koncepata ljudskog (bolesnog) uma.

Rado ću dati opis Boga kakvoga sam imao na umu.

Bog je u samoj srži entitet, a opisan od ljudskog bića on je općenito slika nastala sumacijom naših misli, intuicije, vjerovanja te subjektivnih objašnjenja davanja značaja unutarnjim osjećajima i događajima.

Ukratko rečeno, o Bogu ne možemo reći ništa što je van naše subjektivne razine na kojoj ga i poimamo.

A kad je nešto van koncepata ljudskog uma, tada to nešto ni ne možemo za zbilja spoznati/vidjeti, iz čega se ja pitam ima li onda tako nešto smisla uopće.

@Zona, lijep citat, ali ovo je klub neznalica, dakle zanima nas tvoje mišljenje, što ti misliš o Bogu, tko ili što je Bog?

@Blizz znači Bog je samo jedan od entiteta u ovom svemiru. Ako je tako zašto ga ne bi mogli spoznati.

Preciznije rečeno, ono što sam napisao jest da je Bog jedan od entiteta kojega smo MI kao takvog definirali. Stvar je u tome kako je potekla prva ideja o Bogu uopće. Točnu definiciju je nemoguće dati, ali je suština spoznavanja i traženja Boga, po meni, u našem vlastitom definiranju samih sebe, ne nečega van nas samih, jer bio Bog definicijski unutar ili van nas, ideja o njemu je i dalje subjektivna.

Za mene Bog nije definicija niti skup osobina ili iceg sto bi se moglo opisati ili okarakterizirati rijecima. Za mene je Bog emocija. Zato smatram da se Boga ne moze spoznati razumom vec srcem.

@Blizz Naravno da je subjektivna, kao što je i ideja stvarnosti subjektivna. Kad bi te ja pitao što je stvarnost, što bi ti odgovorio, naizgled jako lagano pitanje, ali kad trebaš napisati odgovor, postaje teško?

@Alpha, ja mislim da je Bog puno više od emocije, ali ako misliš da se Boga može opisati kao čistu ljubav, onda se slažem s tobom, doista ga se može upoznati i spoznati samo srcem