Sokratov klub neznalica (chat)

Kako bi ti opisao Boga? Kojim osobinama, kojim zakonima, kojim rijecima uopce? Ako cemo kazati samo jedna emocija onda bi to bila ljubav. Da. Ali sto mi znamo kad je ljubav maksimum onog sto mozemo osjetit. Mozda ima puno vise/dublje od toga ali i dalje mi se cini da sto god bilo spozajemo "srcem".

@ Chak
U 6 riječi. Stvarnost je razlika iluzije i Istine.

U 10 riječi. Stvarnost je skup svih potencijalno objektivnih domena postojanja međusobne zavisnosti.

U 10 000 riječi. Neda mi se pisati.

Aj sad ti, što bi ti rekao da je stvarnost?

Stvarnost bi onda bila slicno sto i Istina, a mi odavde zapravo nemamo pojma sto je ni jedno ni drugo Imamo samo nas pogled u datim uvjetima.

Čitajući sve ove postove o "stvarnosti", mogli bi se zapitati postoji li uopće stvarnost bez opservacije?
Ako se pak radi o opservaciji, onda bi mogla postojati samo subjektivna stvarnost.
Po mom mišljenju, stvarnost bi bila objektivni realitet, ali mi ga možemo percipirati samo kroz prizmu subjektivnosti, dakle putem opservacije.
Dakle, utisak stvarnosti bi opet bio nužno individualan.

@ Alpha
Upravo u tome je caka zašto je stvarnost tako teško definirati. Od mnogih pojmova o kojima sam promišljao, "stvarnost" je jedan od težih za definirati.

@ Athena
Bez opservacije bi teoretski postojala samo objektivna stvarnost van nas i nevezana za naš pogled na istu. Doduše, bez opservacije mi ne bismo znali postoji li nekakva stvarnost ili ne.

Da, jasno ali zapravo nije bas tako jer...mozda ne mozemo definirati univerzalnu stvarnost ili univerzalnu istinu ali cinjenica je da mi ovdje, na Zemlji, imamo odredjene uvjete i zakone i po njima mozemo definirati i stvarnost i istinu. To su stvarnost i istina nase dimenzije i naseg postojanja. A nije li nam to, trenutno, najbitnije ili cak jedino bitno? Pokusavati definirati objektivnu, globalnu stvarnost slicno je pokusaju da zamisljanja uvjeta zivota na nekom drugom planetu, neke druge galaksije o kojem ne znamo nista. Pa cak i da pogodimo kako je tamo kakve koristi od toga nama ovdje?

Mislim da je korist samo u tome da uvijek težimo višem saznanju, ne zadovoljavamo se s onim što trenutno znamo. Možda Boga nećemo nikada spoznati, ali to ne znači da ne trebamo pokušavati. Po prirodi smo radoznala bića i ništa nas ne sprečava da dalje istražujemo.
Međutim, mislim da ne bi smjeli zanemariti ovozemaljski život nauštrb istraživanja Boga i zakona ovog Svemira.
Definicija univerzalne stvarnosti je svakako zanimljiva, ali ajmo prvo pomesti u vlastitom dvorištu i na vlastitoj planeti, a onda se brinimo za univerzalno. Korak po korak...

Moje je mišljenje da je stvarnost sve ono što postoji, ono što jest, bez obzira znamo li mi za to ili ne. Bez obzira da li mi to opažamo ili ne. Ona postoji neovisno od nas, ali smo mi dio nje. Mi ne možemo postojati izvan stvarnosti, ali možemo biti nesvjesni te iste stvarnosti, možemo čak ne biti svjesni samoga sebe kao djelića stvarnosti.

Da li bi stvarnost postojala bez nas kao opažača, tj. ukoliko ne bi bilo niti jednog opažača i kakva bi ta stvarnost bila, da li samo na razini potencijala ili bi se ona ostvarivala. I tko je Bog u cijeloj toj priči, da li je on taj koji stvara potencijal, pa onda iz tog potencijal ostvaruje stvarnost ili je možda upravo potencijal Bog. Problem potencijala je to što on u isto vrijeme i jest i nije. On kao takav ne postoji, može se vidjeti tek kad se ostvari, no kad se ostvari onda više nije potencijal, ostvarivanjem on to prestaje biti.

@MoW i ovozemaljski život je dio stvarnosti, zar ne

U svakom slučaju, Chak, neodvojivi dio stvarnosti. Upoznavanjem tog dijela stvarnosti upoznajemo i cjelinu stvarnosti. Budući da sve ono što je u velikom je ujedno i u malom, upoznavanjem ovoga svijeta počinjemo razumijeti i širu stvarnost, univerzalniju.

Da slažem se MoW, a u stvari najmanji dio stvarnosti koji možemo upoznati smo mi sami, pa onda ne bi bilo loše krenuti od nas samih

Ali niti to ne možemo bez upoznavanja univerzalnog. Trebamo od svega pomalo, s naglaskom na konkretnije stvari, no ostati svestrani.

Evo nesto univerzalno

@primitive, znaš, mislim da imam dokaz da postoji budućnost.
Vidio sam da si zadnji post napisao u 21:41, a meni na laptopu piše 21:40

Radili smo na satu filozofije nešto vezano za grčke filozofe.. i prof je rekla kako je glavna razlika između grčkih i istočnjačkih filozofa što su istočnjački pasivni, a grčki aktivni. Nije mi jasno, zašto je istočnjačka pasivna?

Pa daj malo detaljnije o jednima i drugima
Grčki su više imali svoje ideje prilagođavali puku i prezentirali ih na način da ih puk razumije.
Istočnjački su davali takve poruke da uvijek moraš imati neki kliker za to.
No daj ti malo detaljnije!

Pa zato i očekujem odgovor od nekog kome ne moram detaljno
Da imam detalja, bilo bi i meni jasnije.
Istočnjaci su samo spomenuti u usporedbi, ništa detaljnije. Koliko sam vidjela po udžbeniku, o njima niti nećemo učiti.. što je baš šteta jer profa zna često nešto spomenuti vezano za njih, ali više onako usput.

Aktivna je praktična, a pasivna intelektualna i kontemplativna

Flory, nećete ni učiti o istočnjačkim filozofima, njihova filozofija nije u kurikulumu (iliti planu i programu predmeta filozofija), dok ćete Grke detaljno proučiti, od onih koji su se bavili elementima, pitagorejaca, neizostavnih Sokrata, Platona (duuugaaa lekcija) do Aristotela, Ksenona, itd... Mislim da je tvoj profesor hteo reći da su Grci sve posmatrali kroz pokret, kroz kretanje i promenu, kroz same procese, dakle dinamički, dok su istočni filozofi u biti kretali od jedne pasivne slike u kojoj je stvoreni svet takav kakav jeste, nepromenljiv, a i težili ne-kretanju (npr. Nirvana kao ništavilo u kome je sve sadržano je savršeno pasivna)...
Nadam se da je sada bar malo jasnije...? *

Zvezda, slažem se
Grčki su pozivali ljude na promjene, a istočnjački pojedinačno na unutarnje promjene. Bili su mnogo introvertniji.

@Legi, koji bi pristup bio efikasniji?
Ili je svrha oba pristupa samo širenje ideje, bez konkretne realizacije?
To i jest naposljetku smisao filozofije.

Baš sam se pitao trebam li pokušati odgovoriti na to pitanje, no rekoh si:"Pokušat ću ovo provući bez filozofije"
Mislim da to ovisi o stanju u društvu. Za vrijeme nekakvog mirnog razdoblja, stagnacije u društvu mislim da su izjednačena. U vremena prvih turbulencija svakako istočnjački, a što je društvo turbulentnije onda grčki. U konačnici se oni opet spajaju i potrebno je da oba budu prisutna. Tada se opet izjednačavaju. Tako nekako. Što ti misliš?

Ovisno koje društvo (svijet) zahvaćaju promjene.
S druge strane, povijesno razdoblje daje "težinu" određene filozofije, uz aktualni sustav vrijednosti.
Teško je reći da bi u današnje vrijeme filozofija imala šansu evocirati neke konkretne promjene, jer sustav vrijednosti je isključivo praktično orijentiran.
Traže se konkretne akcije, ali su one produkt brzopletosti, a ne promišljanja i kontemplacije pa mislim da bi pokušaj nekih promjena, potaknut filozofijom rezultirao masovnim podsmjehom i omalovažavanjem.
Postavilo bi se i pitanje tko su današnji filozofi? Mislim da ćemo to znati tek nakon dugo vremena i shvatiti da filozofija nikad ne umire, već se prilagođava aktualnim prilikama.

Što se tiče "različitih svjetova" tu nedvojbeni utjecaj ima određena kultura koja se provlačila od pamtivijeka i istaknula razlike filozofije Zapada i Istoka. Nama je istočna filozofija prilično apstraktna, jer smo previše nestrpljivi, usmjereni ka' akcijama, sgresivniji, egoistično orijentirani.
Bliža bi nam bila grčka filozofija.
Grcima filozofija nije bila samo "slovo na papiru", a koliko je bila značajna i odzvanjala u društvu, svjedoče i egzekucije pojedinih filozofa, zato jer im je njihova filozofija bila realna prijetnja. Danas to dakako nije slučaj, samo ne znamo je li ta situacija (ne)poželjna.

Žao mi je što o istočnjačkoj filozofiji tako malo znamo (učimo u školama), ali vjerojatno je razlog tome pripadnost drugoj polovici Svijeta.

Da, slažem se, naravno, da ovisi i o samom društvu
Pazi da ispadne da su današnji menadžeri koji govore o umijeću dobrog govorništva i tome kako zaraditi što više i biti što uspješniji pravi filozofi današnjeg vremena

Mislim da se danas ljudi mnogi ljudi posvećuju zapadnjačkim varijacijama istočnjačkih filozofa i to možemo vidjeti po nekim kvazi duhovnim, zapravo filozofskim pokretima (film Zeitgeist, New Age itd.) Iako se tiču pitanja poboljšanja svijeta, zapravo govore o tome kako da mi kao osobe budemo zadovoljniji pa sve završava na ljubavi. Zapravo, u ovo doba popularan je taj mix koji je po mome stavu veoma površan i nahodi ljude na to kako duhovne promjene počinju u njima i kako će tako djelovati prema van, ali su nedorečeni po pitanju kako to ostvariti. Onda se ljdui razočaraju, ali i dalje vjeruju pa to prelazi u neku modernu religije. Tu je ta dobra strana istočnjačke koja taj površan pristup, tj. ljude površnog pristupa eliminara na tom sistemu klikera koje trebaš imati da bi ih shvatio, dok je grčka dostupna svima, ali ne poseže u bit stvari.

Mislim da ste dobre odgovore dali flory, s time da bi ja dodao, da su se stari Grci više orjentirali na razum i na razumska objašnjenja svijeta, dok su se ljudi s istoga više usredotočili na intuiciju i na unutarnje doživljaje, a za to je potreban mir i ustvari treba utišati racio.

Da šteta što se tako malo uči o misliocima sa istoka. Tko zna zašto je to tako

Chakotay je napisao/la:

Da šteta što se tako malo uči o misliocima sa istoka. Tko zna zašto je to tako

To je zato Chak sto svaki cigo svoga konja hvali...
Sto znaci da onaj ko zeli malo bolje da prouci istocnjacke mislioce treba da ode na neko vrijeme na Istok ili obrnuto.
Zagovornik sam istocne misli jer smatram da i veliki mudraci stare Grcke svoje formiranje duguju Istoku a kome bi drugo jer zapad je bio u to vrijeme naseljen varvarima a i danas je,samo upakovan u ljepsu,ruzicastu foliju sa crvenom masnicom...