Religija krivnje

Temelj svih religija je, u pravilu, ljubav. Sve ostalo je natrpano na tu osnovnu ideju. Ljubav. Iz nekog razloga ljudi su zakomplicirali tu bit i zamotali ju u neke fame i dogme. Pocele su se isticati druge stvari. Istina, ljubav se uvijek provlaci kroz te price, prispodobe i propovijedi ali kao da je nekako usput. Katolicka vjera je jedna od najzastupljenijih vjera na svijetu. Ujedno je i vjera koju najbolje poznajem. Iz tih razloga uzela bih ju za temelj mog slijedeceg razmisljanja. Naime, cini mi se da se dosta religija propagira tako da ispada kao da se temelje na krivnji i utjerivanju straha te obezvrijedjivanju. Recimo, u nasoj vjeri (katolickoj) najvise se istice Isusova zrtva i nas grijeh te kako se moramo kajati i kako smo zapravo beznacajni i skriveni pod velicinom Isusa. Meni se cini da Isus bas ne zamislja da bi to tako trebalo biti. Da, covjek je gresan i puno toga ga tisti. Nebili bilo bolje da kada dojde na misu ne ponavlja stalno kako je grijesio, kako je kriv, kako je Isus umro za njega bezvrijednoga i tako dalje... Nebili bilo bolje da propovijedi ohrabruju ljude da budu kao Isus, da oni to mogu. Da mozda kazu kako je grijesiti ljudski, a oprastati bozanski. Sve skupa da bude vise afirmacije i pozitivne energije. Zasto se sve svelo na religiju krivnje?

Uf, bome bi mogli dobiti malo dozu optimizma na misama.
Uzrečice tipa "Boga se boji" i svo to zastrašivanje, mi djeluje kao prisiljavanje ljudi da budu dobri. Podsjeća me na način na koji odrasli tretiraju malu djecu. "Ako ćeš biti zločest, nećeš vidjeti tv slijedećih mjesec dana"
Zapravo to i nije tako loše samo po sebi, ako je zastrašivanje usmjereno kako bi ljude naučilo da ne mogu raditi baš sve kaj im padne na pamet. Ali zašto onda imamo savjest? Tko nema neki osjećaj morala u sebi, teško da će ga strah od neke više sile imalo prisliti da ne učini nešto loše.
Nije mi jasno kad je i kako krenulo tretiranje vjernika kao malih bezvrednih ljudi. Radi kontrole? .. tko je jači, taj tlači.. i slično? Kroz povijest se moglo vidjeti mnogo takvih slučajeva. Uznemiruje činjenica kako većina vjernika poistovjećuje prostor crkve, svećenike, krunice, križeve.. s Bogom.

kako da točno objasnim na što mislim... Znam da sam i sama bila dugo vremena pod tim dojmom. Npr., ako bih se samo usudila pomisliti da svećenik nešto nije kako treba rekao, učinio.. ili ako se ne bih poklonila pri ulasku u crkvu, ako bih nosila na lančiću privjesak koji nije križić.. odmah bi roditelji i bake digli uzbunu! Naime. time sam izravno vrijeđala Boga!
Takvi događaji su mi rezultirali praznovjerjem. I postala sam savršen predmet kontrole.
Nije mi jasno zašto neki svećenici, na kojima se vidi i osjeti polet, originalnost, optimizam.. zašto se pokoravaju svim starim pravilima, od kojih su mnoga zaista beskorisna. Ne razumijem zašto nas uče da sve što crkva radi i kako radi je ispravno, i grijeh je pomisliti da bi se išta moglo promjeniti.
Sigurna sam da mnogim mladim svećenicima nije u interesu nikakva kontrola ili osobna korist.. ali se ipak pokoravaju starom načinu vođenja mise. MOžda je to tako, jer je i na njih vršen pritisak. Sve za udovoljit narodu ispranog mozga. Treba i svećenicima dati podršku, možda ima onih koji dijele naše mišljenje, a misle da su jedini.

Mogli bi i osuvremeniti tumačenja iz Biblije

raspisala sam se, a ne znam jesam li imalo jasna :S

O da, savrseno si jasna. I ja se pitam ista pitanja

Ma ljude treba probuditi, pošteno protresti. Moraju skužiti kako nije bahato smatrati se vrijednim ljubavi, i dovoljno snažnim da učine nešto na ovom svijetu. Treba ih malo šokirati da progledaju.
hmhm sad me navalila isnpiracija kako to postići =)

za početak otići u neku župu gdje me nitko ne poznaje, jer da u svojoj crkvi tak nešto napravim ,mama bi me se odrekla

A sigurno postoji i lakši način. Npr. javiti se za čitanje propovijedi, i iz vedra neba početi slobodan govor. Imala bih bar minutu slobodnog govora o ljubavi i radosti .
Za početak, trebalo bi ljudima bar 20 seknudi da se izvuku iz monotonog ugođaja i skuže da ne čitam citat. Onda bi slijedećih 20 sekundi pokušavali skužiti jel njima sve samo pričinjava, ili.. Ostalih 10 sekundi bi se svećenici pogledavali. Možda bi ostali sjediti iz znatiželje da čuju što imam za reći, a možda bi se osjećali ugroženim, pa bi se ustali i otjerali me s propovjedaonice

i kad bih doprijela bar do jedna osobe, pothvat bi bio uspješan

@flory no ne trebaš ti propovjedaonicu da bi doprijela do ljudi

Alpha je napisao/la:

Zasto se sve svelo na religiju krivnje?

Ja bih dodao na religiju krivnje i straha, a to je baš suprotno od ljubavi i slobode, onoga što nam Bog daje i čega se nikada ne možemo odreći.

Problem je u tome što ljudi često zloupotrebljavaju svoju slobodnu, iskorištavaju tuđu dobrotu... I što s takvima, a takvih ima jako puno, njima treba nešto jednostavno, nešto što oni mogu razumjeti, a tu je strah i krivnja jako dobra, ne smiješ činiti to i to, ne pitaj zašto, jednostavno to ne smiješ čini, a ako pak učiniš bit ćeš kažnjen. No može se otići i predaleko u tom ...ne smiješ.... bolje da se što više toga zabrani nego da se neke stvari koje su ok zloupotrijebe, misle ti koji postavljaju pravila.

No naravno uvijek su postojali i uvijek će postojati pojedinci koji će se pitati zašto, zašto je nešto zabranjeno, pojedinci koji će razumjeti da je nešto loše i da to mora biti zabranjeno (u našem poimanju zabrana), ali i da postoje one druge stvari koje su polu zabranjene i da ih možemo čini, ali da ih ne smijemo zloupotrijebiti. Sjetite se samo koliko je velikih znanstvenih izuma bilo zloupotrijebljeno, ustvari najprije su bili korišteni u ratne svrhe gdje je ubijeno mnogo ljudi, da bi se tek onda spoznalo da se to može koristiti i za dobrobit cijelog čovječanstva.

No naravno pravu i istinsku slobodnu nam nitko ne može oduzeti, a to je sloboda da se čini dobro, kad bi je barem svi bili svjesni, tada bi se u istinu mogli smatrati djecom Božjom

Da, to je taj princip...posveti se vise problematicnom djetetu, a ono koje je u redu moze i samo... Na stranu to sto ce problematicni ostat takav, a onaj drugi bi mogao ostvariti puno vise da mu se posveti paznja. Na kraju imamo jedno prosjecno dijete i jedno blago ispod prosjeka umjesto da imamo jednog genijalca i jednog takvog kakav je jer ga mi promijeniti ionako necemo. Naime, ne mogu bas kazati da sam primjetila da oni koji zele raditi gluposti iste ne rade jer im je netko rekao da ih ne rade ili jer im netko prijeti. Ali mi se cini da kada bi se vise isticale pozitivne strane i vrline bilo bi boljih rezultata.
Recimo, danas si faca ako si ratni prfofiter jer si se "snasao". Ili ako si glupa kurvica kakve razvlace po razno-raznim medijima. To je ono sto se predstavlja kao uspjeh. Nek mi netko kaze kad je zadnji puta bilo po medijima kako su se klinci skupili i radili nesto korisno? Kad se zadnji puta raspisalo o uspjesima nasih ucenika na natjecanjima?
U ono nase doba primanja u pionire i tako toga skupljao se stari papir za reciklazu i budale se nisu toliko smijale kada bi netko pomogao nekom na cesti. Danas ako napravis nesto za nekog, a bez neke koristi onda si budala. Klinci se danas takmice tko je s koliko partnera spavao (a niti ne znaju sto je sex) i tko je koliko prkosio doma svojima. Kvragu pa vise se muha skupi na med nego na govno. Da se ljudima daju pravi primjeri i da se daju neki kriteriji koji nesto znace onda bi oni tome i tezili. A ne samo da je sve oko nas sljam nego onda odes u crkvu pa ti tamo govore nesto u stilu "sidi di si jer kakvi si nisi ni za di si"

Hvaljen Isus....

Vovjeka vjekova...Amin...

Sto bi Isus rekao da vidi sto su od njegove zrtve napravili

Rekao bi:

Oprosti im Boze,neznaju sta rade...

Isus je legenda ziva...


P.S. Svaka mu dala...


EDIT: Ako se nece ljutiti sestre milosrdnice...

Pazi Alpha mislim da mesas Religiju i Crkvu.....Ti ako si hriscanka , ti verujes u ljubav isusa , a crkva ti je nabacila krivnju i ostatak price hriscanstva...Moras razgraniciti crkvu od religije....Crkva je nista drugo do institucija koja vekovima ubija , muci i krade od ljudi ....nema nikakvih dodira sa Religijom hrista.
Pocevsi od Krstaskihj ratova , de su po 1. osvajanju Jerusalema hriscani poklali celo muslimansko stanovnistvo u ime Hrista ( a da ne govorim da su putem do jerusalema pljackali i silovali , i da su 4. hriscanski rat zapravo skrenuli na carigrad i osvojili ga ) , preko inkvizicije , do spaljivanja zena pod izgovorom da su vestice zato sto su se samo zauzeli sa svoja prava , pa do spaljivanja i mucenja naucnika pa sve do danasnjih dana i skandala sa pedofilijom ...Crkva nema niakve veze sa religijom..samo vuce korist iz iste.

Alpha je napisao/la:

...Naime, ne mogu bas kazati da sam primjetila da oni koji zele raditi gluposti iste ne rade jer im je netko rekao da ih ne rade ili jer im netko prijeti. Ali mi se cini da kada bi se vise isticale pozitivne strane i vrline bilo bi boljih rezultata.

Ma to nikad ne možemo znati kako bi bilo kad bi bilo, mi u pravilu vidimo samo ono loše ili bolje reći ono što nedostaje. Meni se čini da nema ovih ograničenja da bi bilo mnogo više problematičnih ljudi, da bi bilo još gore.

Ja se slažem s tobom, i svima koji tako misle, da bi se trebale isticati pozitivne strane i da bi to kod nekih dovelo do boljih rezultata. No mi se nismo rodili s uputama za život i svi mi pokušavamo učini ono što je najbolje, ustvari ne svi

Pitam se da li ovi u crkvi to uopće znaju, da li se znaju ponašati tako da ističu dobro, ljubav i potiču ljude na afirmativan način, da čine dobre. Zabrane, strah, krivnja... su vrlo jednostavne, to se lako može svladati. Zabraniš nešto, kažeš ljudima što će im se desiti ako to prekrše i time ih držiš u strahu, a ako netko to prekrši, kazniš ga. Na kraju krajeva, studenti prava uče da je jedna od svrha kažnjavanja generalna prevencija tj. da se pokaže svima što će im se desiti ako prekrše neku normu. Što je dosta učinkovito jer i samo kažnjavanje drugih utječe da oni koji su mislili nešto počiniti još jedno promisle i odustanu.

Tako dolazimo do ključnog pitanja tko će učiti učitelje, tko će njih naučiti kako da na pozitivan i afirmativan način uče druge. Mislim da do tog stupnja razvoja tek trebamo doći. Kao što pojedinac napreduje, tako i društvo napreduje. U početku je malo ljudi koji razmišljaju na taj način i koji do toga dolaze same, kao što si i ti došla, ja se nadam da će takvih ljudi biti sve više i više i da će vremenom postati standardni obrazac ponašanja

@Hromi...nista ja ne mjesam. A to da li sam krscanka ovisi o definiciji. Po definiciji crkve nisam. Vjerujem u sve velike duhovne licnosti i njihov put i razvoj. Ako si procitao post onda vidis da jasno odjeljujem Isusovo ucenje i ono kako ja to dozivljavam od onog sto se naucava i kako se propovijeda. Dakle, ne mjesam nista. Religija i crkva su povezane. Crkva je oslimislia religiju. Bez crkve to je "samo" vjera. E pa ja vjerujem ali ne pripadam toj religiji sa svim njenim obredima. Dakle tema je Religija Krivnje. Ne Vjera Krivnje.

@Chak...ma znam, u pravu si...nikad ne znamo kako ce tko reagirati. I ovo do cega je sad doslo je radi pokusaja obuzdavanja nemirnih silom.

Alpha je napisao/la:

Recimo, u nasoj vjeri (katolickoj) najvise se istice Isusova zrtva i nas grijeh te kako se moramo kajati i kako smo zapravo beznacajni i skriveni pod velicinom Isusa. Meni se cini da Isus bas ne zamislja da bi to tako trebalo biti. Zasto se sve svelo na religiju krivnje?

Nije bitno što religijski vođe i njihovi djelatnici propagiraju, nego što je doista bit i Isusova poruka i svrha njegovog boravka na Zemlji. Isusova poruka je da smo svi jednako vrijedni, ljude je nazivao braćom i nije se izdizao iznad nikoga. Naglašavao je ljepotu čiste duše i čednog kreposnog života, nikako ne neko strahovanje, upravo je naglašavao ljepotu života bez straha i grijeha.

Religija krivnje nastaje kada religijski poglavari počnu smatrati da se imaju pravo upletati u državne, političke i gospodarske poslove. Tada su spremni učiniti svašta da bi narod prihvatio njihovo mišljenje i njihove naredbe. Počinju manipulirati, ucijenjivati i širiti iskrivljenu religiju u cilju širenja svojih interesa.
U 11. stoljeću došlo je do sukoba jer su rimski papi mislili da imaju pravu na invenstituru nekih biskupa i manjih državnih dužnosnika, dok su francuski kraljevi, naravno, to htjeli za sebe. Wormskim konkordatom 1122. papa i kralj su dogovorili sustav dvostruke investiture, odnosno, svaki je morao potvrditi drugoga.
Po mojem mišljenju te godine sklopljen je konačni pakt u kojem je uspostavljen način manipuliranja katoličke Crkve.
Crkva, kao produžena ruka Božja, nameće osjećaj poštivanja autoriteta te propovijeda kako Bog govori da je ispravno poštivati vladara te ga slušati usprkos tome što se čini da njegove naredbe nisu ispravne. Tako je svaki pokušaj pobune spriječen ne samo zakonskom, nego i ''moralnom'' granicom. Crkva zauzvrat dobiva punu zaštitu kralja i pravo na desetinu poreza. Naravno, kroz povijest je bilo puno sukoba između papa i pogotovo francuskih vladara.
Slično postoji i u starom Egiptu gdje je faraon prikazan božjim sinom. Dalje takve karakteristike spajanja religije i vladanja što se inače naziva teokracija nalazimo u Babilonu, Starom istoku, jednom razdoblju u starom Rimu, pa čak i Grčkoj. Mislim da o Islamu nema potrebe govoriti .

Religija i vladar su kroz povijest oduvijek bili pomagalo jedno drugome. Tako je sve započelo.
Daljnjim pobiranjem ljudi i novih vjernika u čovjeku je nametnuta granica, steznik oko slobodnog mišljenja. Svako razmišljanje o zabranjenom voću, taboo temi i nečemu u što je rečeno ne dirati je nemoralno, prljavo, zabranjeno, gnusno i odvratno.
Religije preko svojih spasitelja pozivaju na oslobođenje, prosvjetljenje i pročišćavanje duše, a zapravo stvaraju osjećaj ljage i prljavštine te traže skrušenje u kojem će zarobiti čovjeka i njegov um. Sve samo da bi - opstale.

@Goran...bitno je jer mase slijede upute tih religijskih vodja. To je kao i neka bit ove teme. Da su svi poput vecine ekipe na ovom forumu - otvoreni, razmisljaju svojom glavom i td. onda tema ne bi niti postojala

U kojoj se mjeri narod povodi za religijskim vođama, to ovisi o mentalitetu, balkanci su naučili slijediti religijske i političke vođe i
ne vidim neku masu intelektualaca koji misle svojom glavom koji će motivirati šire mase da učine isto.

Tako nekako samo sto to ne vrijedi samo za Balkance

flory je napisao/la:

Uf, bome bi mogli dobiti malo dozu optimizma na misama.
Uzrečice tipa "Boga se boji" i svo to zastrašivanje, mi djeluje kao prisiljavanje ljudi da budu dobri. Podsjeća me na način na koji odrasli tretiraju malu djecu. "Ako ćeš biti zločest, nećeš vidjeti tv slijedećih mjesec dana"
Zapravo to i nije tako loše samo po sebi, ako je zastrašivanje usmjereno kako bi ljude naučilo da ne mogu raditi baš sve kaj im padne na pamet. Ali zašto onda imamo savjest? Tko nema neki osjećaj morala u sebi, teško da će ga strah od neke više sile imalo prisliti da ne učini nešto loše.
Nije mi jasno kad je i kako krenulo tretiranje vjernika kao malih bezvrednih ljudi. Radi kontrole? .. tko je jači, taj tlači.. i slično? Kroz povijest se moglo vidjeti mnogo takvih slučajeva. Uznemiruje činjenica kako većina vjernika poistovjećuje prostor crkve, svećenike, krunice, križeve.. s Bogom.

kako da točno objasnim na što mislim... Znam da sam i sama bila dugo vremena pod tim dojmom. Npr., ako bih se samo usudila pomisliti da svećenik nešto nije kako treba rekao, učinio.. ili ako se ne bih poklonila pri ulasku u crkvu, ako bih nosila na lančiću privjesak koji nije križić.. odmah bi roditelji i bake digli uzbunu! Naime. time sam izravno vrijeđala Boga!
Takvi događaji su mi rezultirali praznovjerjem. I postala sam savršen predmet kontrole.
Nije mi jasno zašto neki svećenici, na kojima se vidi i osjeti polet, originalnost, optimizam.. zašto se pokoravaju svim starim pravilima, od kojih su mnoga zaista beskorisna. Ne razumijem zašto nas uče da sve što crkva radi i kako radi je ispravno, i grijeh je pomisliti da bi se išta moglo promjeniti.
Sigurna sam da mnogim mladim svećenicima nije u interesu nikakva kontrola ili osobna korist.. ali se ipak pokoravaju starom načinu vođenja mise. MOžda je to tako, jer je i na njih vršen pritisak. Sve za udovoljit narodu ispranog mozga. Treba i svećenicima dati podršku, možda ima onih koji dijele naše mišljenje, a misle da su jedini.

Mogli bi i osuvremeniti tumačenja iz Biblije

raspisala sam se, a ne znam jesam li imalo jasna :S

ovo je stvarno dobar post i sa svime se slažem... a to što si rekla da bi ti propovjedala, čini mi se da je to čak i dozvoljeno, al nikada se to ne koristi.. dakle mislim da svak može u dogovoru sa svećenikom propovjedat.
ja dolazim iz žešće vjerničke obitelji, al sam ja sebi vjeru sveo na to da Bog postoji, normalno kao i svaki kršćanin vjerujem i u Isusa, a kao što je ovdje rečeno crkva je samo institucija i nije bezgriješna kao što je prikazuju. normalno tu imate ljudi kao što su bili Majka Tereza, prošli Papa i mnogi drugi koji su bili prave ljudine i koji su siguran sam u svim očima osvjetlali obraz crkve.

danas ljudi govore o pedofiliji.. čitao sam da je u to umješano oko 300 svećenika, biskupa itd itd... pazite, u svijetu ima recimo oko 30 000 svećenika(iako ih je mnogo više), tako da tu dolazimo do one poznate da se loše vijesti brzo šire i potope one dobre.
jedino što se sa crkvom u tom slučaju ne slažem što nisu drastično kažnjavali te ljude kao npr. oduzimanjem ovlasti da drže misu, izbacivanjem iz crkve jer to je najniže moguće što čovjek može past, a osobito svećenik koji bi trebao biti uzor.

al ne slažem se s medijima koji te vijesti pišu samo o katoličkoj crkvi, a nitko ne zna o vijesti da su muslimanski (neznam kako se oni zovu, pa ih nazovimo isto svećenici) isto tako silovali djecu u ovoj državi, skoro nitko nije dizao veliku buku o tome. jednostavno se dobiva dojam da je crkva prejaka institucija koja nekome smeta i pokušava je pošto poto diskreditirati. ne opravdavam te monstrume koji su radili te gadosti, al samo svrćem ljude da pomisle o kojem se postotku, ustvari promilu svećenika tu radi, jer na kraju krajeva i oni su samo ljudi...

Promatrajući okolinu oko sebe možemo zaključiti da je instrument promatranja svijest i da se kroz svijest očituju razna stanja koji nastaju uslijed percepcije okoline.
Prostor u kojem se očituju ta stanja svijesti, je polje svijesti.
Doživljavanje nekog stanja podrazumijeva da se subjekt identificira s određenim stanjem i da iz toga stanja djeluje. Stvarnost koju percipiramo je pojava u našem polju svijesti, uzrokovana odnosima s okolinom. Ono s čime stupamo u odnose određuje i naša stanja svijesti. Što se događa kad se probiju granice vlastitog angažmana, kada objekt interesa nadglasa glas subjekta koji ga "istražuje" i postaje opsesija, jedini i konačni interes?
Umjesto da subjekt usmjeruje i određuje svoju aktivnost prema određenom objektu, objekt "oživljava" i podređuje subjekta.

Interes pojedinca za politiku, vjeru, klub, naciju ili ideologiju, nekontrolirano raste i pretvaraju se u fanatizam, a sve potiče općim društvenim angažmanom sama država. Kada je fanatizam na djelu, um ćuti, do njega ne dopire druga misao do one koje ga "hrani" pa potiskuje sve druge njemu u tom času nepotrebno.
Vjersko - religijski fanatizam, možda je od svih fanatizma najparadoksalniji. Svaka religija u svojoj osnovi, sustavu, ima utkanu Božju ljubav, napor pojedinca za spasenje, vjerovanje u pravedni Božji sud. I ona svojoj skupini to odobrava, a drugima po vjeri, rasi ili nečem trećem to osporava.
Stajalište superiornost, umišljeni apsolutizam, ekskluzivnost tumačenja Božje riječi osnova su izgradnje religijskog fanatizma.
Kojim motivima se pojedinac povodi kad usvaja takva fanatična razmišljanja svoje zajednice??

Stvara li i sama njegova ličnost prostora za prihvaćanje tih ideja ili jednostavno je pridružuje općem trendu bez razmišljanja?
Misli li organizirana religija umjesto pojedinca??
Može li pojedinac misliti sam? Može li odgovoriti ili ne odgovoriti izazovu koji je pred njim? Kako izabrati?

wanderer, kad copy-pejstamo neki tekst sa neta onda obavezno stavljamo i link na njega da se zna čije su to riječi. ovaj put ću ja to učiniti

Citat :

Promatrajući okolinu oko sebe možemo zaključiti da je instrument promatranja svijest i da se kroz svijest očituju razna stanja koji nastaju uslijed percepcije okoline.
Prostor u kojem se očituju ta stanja svijesti, je polje svijesti.
Doživljavanje nekog stanja podrazumijeva da se subjekt identificira s određenim stanjem i da iz toga stanja djeluje. Stvarnost koju percipiramo je pojava u našem polju svijesti, uzrokovana odnosima s okolinom. Ono s čime stupamo u odnose određuje i naša stanja svijesti. Što se događa kad se probiju granice vlastitog angažmana, kada objekt interesa nadglasa glas subjekta koji ga "istražuje" i postaje opsesija, jedini i konačni interes?
Umjesto da subjekt usmjeruje i određuje svoju aktivnost prema određenom objektu, objekt "oživljava" i podređuje subjekta.

www.vitalnes.hr/Subjekt%2520i%2520svjesnost.pdf+Promatraju%C4%87i+okolinu+oko+sebe+mo%C5%BEemo+zaklju%C4%8Diti+da+je+instrument+promatranja+svijest+i+da+se+kroz+svijest+o%C4%8Dituju+razna+stanja+koji+nastaju+uslijed+percepcije+okoline.&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEESgHga0NiIoyIz8UirqnRPx_qobWAw2llXxGhSDy8gfru1G-_zv3ZxrUAm0gKvOvQRLxuSX9f5hAcOQtrSzQ2_yVi42QJTQmB0vWgPfIjfphJS0RW46lIvo99Er2MNaF5eFpDZQy&sig=AHIEtbQM_C1rdmhyfFEcer7ilAT0CtY5qA" class="postlink" target="_blank" rel="nofollow">link

Citat :

Interes pojedinca za politiku, vjeru, klub, naciju ili ideologiju, nekontrolirano raste i pretvaraju se u fanatizam, a sve potiče općim društvenim angažmanom sama država. Kada je fanatizam na djelu, um ćuti, do njega ne dopire druga misao do one koje ga "hrani" pa potiskuje sve druge njemu u tom času nepotrebno.
Vjersko - religijski fanatizam, možda je od svih fanatizma najparadoksalniji. Svaka religija u svojoj osnovi, sustavu, ima utkanu Božju ljubav, napor pojedinca za spasenje, vjerovanje u pravedni Božji sud. I ona svojoj skupini to odobrava, a drugima po vjeri, rasi ili nečem trećem to osporava.
Stajalište superiornost, umišljeni apsolutizam, ekskluzivnost tumačenja Božje riječi osnova su izgradnje religijskog fanatizma.
Kojim motivima se pojedinac povodi kad usvaja takva fanatična razmišljanja svoje zajednice??

Stvara li i sama njegova ličnost prostora za prihvaćanje tih ideja ili jednostavno je pridružuje općem trendu bez razmišljanja?
Misli li organizirana religija umjesto pojedinca??
Može li pojedinac misliti sam? Može li odgovoriti ili ne odgovoriti izazovu koji je pred njim? Kako izabrati?

link
jedino ako ti nisi Nemruth Dagi glavom i bradom šta bi mi bila osobita čast

Što sam htio reći mislim da sam i rekao, a da li sam se pritom koristio razmišljanjem N. D. Ili A. A. nije toliko bitno.
Ono što smatram bitnim jest da je post u okvirima teme.

Namjera s kojom sam ušao u ovu temu je - pitanje svijesti kao instrumenta prosuđivanja stvarnosti u kojem egzistiramo.
Da li je ta svijest pojedinca neovisna ili je u stalnoj konekciji s poljima kolektivne svijesti?
Stara ideja, koju je popularizirao Jung, i koja je do danas opstala i preživjela brojne kritike, a da bi u posljednje vrijeme bila potvrđena od brojnih znanstvenika.
Na tragu te ideje se nalazi i odgovor na pitanje da li je kvaka u religija ili je krivica u kolektivnom sjećanju s kojim je pojedinac povezan
rezonancom morfičkog polja pa onda djeluje po instinktu kulture iz koje je proizišao.

Da li je pojedinac koji sebe i druge raznese eksplozivnom napravom bio nagovoren na to djelo od strane svog vjerskog učitelja
ili je u njemu molitvom probuđen/aktiviran kod, koji rezonira na frekvenciji njegovih evolucijskih predaka koji su izvodili slične rituale
u svrhu očuvanja svog plemena, tradicije i kulture.
Memorija pojedinca nije pohranjena u mozgu kao neka datoteka, već se temelji na samorezonanciji i uzrok je stvaralačke ideje koja služi boljitku
čovjeka ali i ideji kojom se istom nanosi bol i patnja.

Nisam siguran baš da te razumijem, no nekako mi se čini da u tvom razmišljanju nema slobodne volje. Ja sam mišljenja da smo mi slobodna bića i da sami izabiremo ono što ćemo činiti.

Chakotay je napisao/la:

Nisam siguran baš da te razumijem, no nekako mi se čini da u tvom razmišljanju nema slobodne volje.

To se i ja pitam. Je li moja svijest pravilno ugođen instrument kojim doživljvam svijet oko sebe ili je malo ''pomaknuta'' pa ja nesvjestan toga živim u iluziji.

Chakotay je napisao/la:

Ja sam mišljenja da smo mi slobodna bića i da sami izabiremo ono što ćemo činiti.

Poštujem tvoje mišljenje.
Mada bih volio da mi daš jedan primjer slobodne volje koja nije uvjetovana.

Nema problema, evo odgovaram na tvoj post iako to nisam trebao. Mogu, ali i ne moram, no ja odlučujem i biram napisati ovaj post potpuno slobodno