Omiljeni citati iz knjiga

"Što pomaže čovjeku njegovih osamdeset, u neradu provedenih godina? On je živio nikakvim životom, on se samo zadržavao u životu i kasnije, nije star umro, nego je samo dugo umirao. Živio je osamdeset godina, a pitanje je od koga dana računaš njegovu smrt?" (Seneka)

Citat :

Ja jesam. Ja mislim. Ja hoću.

Moje ruke... Moj duh... Moje nebo... Moja šuma... Ova

moja zemlja...

Šta još trebam reći? Ovo su riječi. Ovo je odgovor.

Stojim ovdje na vrhu planine. Podižem glavu i širim ruke. Upravo ovo, moje tijelo i moj duh, ovo je kraj potrage. Htio sam otkriti smisao stvari. Ja jesam smisao. Htio sam naći dokaz postojanja. Ali ne treba mi dokaz postojanja i ne treba mi riječ koja potvrđuje moje postojanje. Ja jesam dokaz i potvrda.

Moje oči su te koje gledaju, i njihovo gledanje daje ljepotu ovoj zemlji. Moje uši su te koje slušaju, i njihovo slušanje pjeva pjesmu svijetu. Moj um je taj koji misli, i njegov sud je jedini svjetionik koji označava istinu. Moja volja je ta koja bira, i njen izbor je za mene jedini edikt koji moram poštovati.

Date su mi mnoge riječi, i neke su mudre, i neke su lažne, ali samo dvije su svete: "Ja hoću!"

Kojim god putem da krenem, u sebi nalazim zvijezdu vodilju; zvijezdu vodilju i miljokaz koji pokazuje put. A pokazuju u samo jednom smjeru. Ka meni.

Ne znam je li ova zemlja na kojoj stojim centar svemira ili zrnce prašine izgubljeno u vječnosti. Ne znam i ne tiče me se. Jer znam kakva je sreća moguća ovdje ne zemlji. I moja sreća ne treba nikakav viši cilj da je opravda, niti je sredstvo za kakav cilj. Ona je svoj cilj. Ona je svoja svrha.

A nisam ni ja sredstvo za neki cilj kome drugi strijeme. Ja nisam njihov alat. Ja nisam sluga njihovih potreba. Ja nisam zavoj za njihove rane. Ja nisam žrtva za nihove oltare.

Ja sam čovjek. Ovo čudo koje jesam je moje i samo moje, moje da ga čuvam, moje da ga koristim, i da klečim pred njim!

Svoja blaga niti dajem niti dijelim. Bogatstvo mog duha se ne može pretočiti u bakrenjake i dati za milodar siromašnima duhom. Ja čuvam svoja blaga: svoju misao, svoju volju, svoju slobodu. A sloboda je najvrijednija od svih njih.

Svojoj braći niti dugujem, niti su mi dužni. Ne tražim da itko živi za mene, niti ja živim za druge. Ne žudim za tuđom dušom, niti hoću da moja duša bude predmet žudnje.

Svojoj braći nisam niti prijatelj niti neprijatelj, već tačno ono što svaki od njih ponaosob zaslužuje. A ako hoće moju ljubav, nju valja zaslužiti još nečim osim samim rođenjem. Ja je ne dijelim bez smisla, kao nekom slučajnom prolazniku koji bi htio da je ima za sebe. Ljude poštujem svojom ljubavi. Ali poštovanje je nešto što se zaslužuje.

I među ljudima izabiram prijatelje, ali neću gospodare niti robove. I biraću samo one koji mi se sviđaju, i njih ću voljeti i poštovati, ali niti ću im naređivati niti im se pokoravati. Držaćemo se za ruke kad hoćemo, hodaćemo sami kad hoćemo. Jer u svom malom hramu duha, svaki je čovjek sam. I svaki čovjek ima da održava svoj hram čistim i neokrnjenim. Neka i poseže za tuđom rukom ako tako želi, ali samo s vanjske strane svog svetog praga.

Jer riječ "Mi" više se ne smije spominjati, osim ako jedan tako odluči i osim kao primisao. Ta se riječ više nikad ne smije staviti na prvo mjesto u ljudskoj duši, da ne bi postala demon, i korijen svih zala na zemlji, i izgovor za mučenje čovjeka čovjekom, i neizmjerna laž.

Riječ "Mi" prelijeva se preko ljudi kao kreč, i zgušnjava i otvrdnjava i pretvara u kamen, uništava sve pod sobom, i ono što je bijelo i ono što je crno - jednako biva izgubljeno u sveopštem sivilu. Jer tom riječi uskraćeni kradu vrline od dobrih, slabi kradu snagu od snažnih, a lude mudrost od mudraca.

Šta je moja radost, ako svi, čak i nečisti, imaju pristup k njoj? Šta je moja mudrost, ako čak i lude mogu da mi naređuju? Šta je moja sloboda, ako su sva bića moji gospodari, čak i šeprtlje i nemoćni? I šta je moj život, ako se samo klanjam, slažem i slušam?

Ali raskrstio sam s ovom pokvarenom vjerom.

Raskrstio sam sa čudovištem "Mi", ovom riječi slugu, pljačkanja, lažnosti i srama.

Ugledao sam božje lice, i ovog boga uzdižem nad zemljom, ovog boga koga ljudi od pamtivijeka traže - boga radosti, mira i ponosa.

Taj bog, samo je jedna riječ:

"Ja."

Ayn Rand, Himna

...Natrag uopce ne vodi ni jedan put,ni k vuku ni k djetetu.Na pocetku stvari nije neduznost ni bezazlenost:sve stvoreno pa i ono naoko najjednostavnije,vec je optereceno krivnjom,vec je rascijepljeno,ubaceno u prljavu bujicu postanja i vise nikad ne moze,nikad vise,plivati uz struju.Put u neduznost,u nestvoreno,put k Bogu ne vodi natrag nego naprijed,ne vuku ili djetetu,nego sve dublje u krivnju u ocovjecenje.

...Umjesto da svoj svijet suzujes,svoju dusu pojednostavnis,morat ces u svoju bolno prosirenu dusu primiti sve vise Svijeta,naposljetku i cijeli Svijet,da bi mozda jednom stigao do kraja,do mira.Taj je put presao Buda,presao ga je svaki veliki covjek,jedan svjesno-drugi nesvjesno,ukoliko mu se posrecio smioni cin.Svako rodjenje znaci rastanak od svemira,znaci postavljanje granica,razdvajanje od Boga,mukotrpno radjanje novoga.Povratak u Svemir,dokidanje mukotrpne individuacije,obogotvorenje,medjutim,znaci toliko prosiriti svoju dusu da ona iznova
moze obuhvatiti Svemir.

Herman Hesse-Stepski vuk

"Osjećala sam kao da mu dugujem ispriku, a ipak me je uvrijedila nametljivost ljubavi koju nikada nisam tražila od njega."

Moze li mi neko reci iz koje je ovo knjige citat? :

ja mislim da je to iz Zločina i kazne F.M.Dostojevskog, ali mi se nekako čini da je ta rečenica formulirana u drugom rodu, ali neka me netko ispravi ako sam u krivu. Mislim da je to razmišljanje Raskoljnikova koji je zbunjen ljubavlju koju mu Sonja "nameće"

Ne mogu reći da uopće imam 'omiljene' citate, ali volim pročitati nešto lijepo, oštroumno, snažno, na što nailazim čitajući knjige.



"Tada sam prvi put shvatila da ljubav nije samo izvor radosti ili samo igra, nego dio neprekidne tragedije života, kako u svojem vječnom tijeku, tako i zbog neizmjerne snage koja joj daje smisao."
Nadežda Mandeljštam


"Učitelj učeniku nikad ne govori što treba raditi.
Oni su tek suputnici koji dijele isti teški osjećaj 'očuđenja' pred percepcijom koja se neprestano mijenja, obzorima koji se šire, vratima koja se zatvaraju, rijekama koje naizgled zameću put, a koje zapravo ne treba premostiti, nego njima ploviti."
Paulo Coelho

Kada covek dublje zagleda u dusu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja ceka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada...I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva proslost i sva buducnost gube svaki znacaj...i samo postoji taj trenutak

Paulo Koeljo, alhemicar

"Vama predstoji da blagotvornom jarmu razuma potčinite nepoznata bića koja naseljavaju druge planete - i koja su možda još u divljem stanju slobode. Ako ona ne shvate da im mi nosimo matematički besprjekornu sreću, naša je obveza da ih primoramo da budu sretni. Ali prije oružja - oprobat ćemo riječ."
Jevgenij Ivanovič Zamjatin: "Mi" (počela čitati na preporuku i oduševila sam se već na ovom dijelu.)

Neuspjesi te ne uznemiruju, uvijek računaš na beskrajno vrijeme, opravdanje je u razlozima izvan tebe. Lični gubitak postaje manje važan. I bol. I čovjek. I današnji dan. Sve se produžava na trajanje, bezlično i ogromno, pospano tromo i svečano ravnodušno. Kao more: ne može da žali bezbrojne smrti što se u njemu neprestano dešavaju.

M. Selimović - Derviš i smrt

jooj, wanderer, bacaš me u depresiju, po ovome, večeras sam u jako lošem društvu

Ljubav nije problematična baš kao ni auto. Problematični su vozač, putnici i ulica.

InaN, potraži društvo

hoću, ali sutra, večeras ću se morati zadovoljiti svojim lošim društvom

"A lako je odvojiti se od ljudi i ostati sam, naročito kad te sve u tebi goni na to, ali teško je poslije podnositi samoću."

"..Svaki pravi ljubavnik zna da je trenutak najvećeg zadovoljstva tek poslije davno završene ekstaze. I da tada u svojoj ruci drži lijep, potpuno procvao cvijet.."

Najprije sam promatrao predmete na njezinom toaletnom stoliću, losione koje koristi, pribor. Uzimao sam ih, gledao. Držao sam njezin mali sat, okretao ga, zagledao. Onda sam zavirio u ormar. Haljine, mnogo haljina, ukrasi... Sve te stvari koje ženu cine potpunom pobudile su u meni strašan osjećaj samoće, sažaljenje i želju da budem njezin.

Ahmed Hamdi Tanpinar

"Stepskoga je vuka tako uništavala njegova neovisnost. Postigao je svoj cilj, bivao sve neovisnijim, nije bilo nikoga ko bi mu zapovijedao, nikoga po kome bi se mogao ravnati, slobodno i sam je određivao sta će raditi i činiti. Jer svaki jaki čovjek neminovno postigne ono za čim ga njegov istinski nagon navodi da stremi. Usred postignute slobode iznenada je Hary, međutim, primjetio kako je njegova sloboda smrt, kako je sam, kako ga je svijet na neugodan način pustio na miru, kako ga se ljudi više ne tiču, pa ni on sebe sama, kako se polahko guši u sve rjeđem zraku i ozračju bez ikakvih odnosa, u usamljenosti." (Herman Hese - Stepski vuk)

„Zatvoren u vlastita četiri zida, osjećam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam obitelj vidio kao čudne vanzemaljce sa stranim mi običajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam htio, prisilili su me da sudjelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao oduprijeti.“